PATRIOTSKI ILI GRAĐANSKI RAT
Nećemo dozvoliti reviziju Sarajevske Istorije.
Dole nepatriotska žgadija.
Patritska liga naša najveća briga.
Nema metka ako ga nije ispalila zelena beretka.
Bosna puna patriota.
Agresor je naša trajna opasnost i nada.
Smrt agresorima i ostalim bezbožnicima.
To su nevještom patriotskom rukom ispisane parole i transparenti na velikom fiktivnom mitingu Patriotske brige kojeg je organizovao Alija Behmen i Antirevizionistička liga Dobre Naše Istorije.
Istorija Bosne u kojoj je mrski neobrijani agresor divljao i klao a mi dobre patriote, samo se igrali gumenim bombonama i lizalima, nedodirljiva je jer se jedino pomoću nje može igraditi Naša Država, Jedna i Jedina Bosna, većinska, neentitetalna, unitarna, demokratska oaza u naručju hrišćanske Evrope. Nije dovoljno, patriote i patriotkinje, imati Našu Državu. Mi moramo imati i Našu Istinu, Našu Istoriju, Naš Monopol (aplauz, ovacije).
To je jedan isječak govora na fiktivnom mitingu Patriotske brige.
Povremeno stigne kakva vijest koja remeti tu Istorijsku stabilnost. Kažu, u Srebrenici ukopano nekoliko stotina imena živih ljudi. Onda onaj Koljač Rašo stalno pita gdje je roba na tezgama Markala. Pa Gardijan, engleska novina, piše o građanskom ratu. Ko da smo mi ovdje osnivali Građansku ligu. Patriotska liga, koju smo osnovali jasno govori da je na drugoj strani bio agresor. Dobro, Zelene beretke. Nije druge čoje bilo u zemi.
Sve velike tokove istorije prate crno – bijele storije. Tako se lakše upravlja događajima. Tako se ne moraju ispostavljati opravdanja. Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje. Hajde, džentlmen Bler, da mu jebemo mater, i njemu i Iraku. OK. Što će se poslije ispostaviti da nema ni toalet papira za masovno sranje, to nema veze. I što će laburisti, odakle je Bler, izgubiti izbore i vlast, 2010. ni to nema veze. Bitno je da smo tad, kad je trebalo, imali loše momke.
Tako i u BiH. Srbi, sa svojom garniturom priluda, Rašo, Slobo, Šeško, Martić... bili su genijalci za loše momke. Sve je unaprijed sklopljeno a prilude se samo uklopile.
Nakon obavljenog posla i formule dobri – loši momci, činjenice izlaze na vidjelo. Sienen je obavio posao lažnog informativnog omotača. Sad dolazi Al džazira. Činjenice, koje naviru, promijeniće istorijsku sliku ali stvarni efekti storije o dobrim i lošim će malo sačekati.
Morbidna patriotska misao da se od Markala i Srebrenice može vječno živjeti i uživati a da će se država i društvo sami stvarati i obnavljati, genetska je pogreška ićindijske anadolske pripeke i uznojenosti.
Istorija se gleda očima a osjeća guzicom.
Dok ne dođe iz guzice u glavu.
Ne treba Gardijan da nam piše o tome kako BiH nije jednostavna činjenična vreća rogova. Dovoljno je pogledati oko sebe. Nepodnošljiva elegancija mržnje i krvoločnosti na svim pravcima. Kada je ona stara deklaracijska budala, Alija, odlučio za Bosnu žrtvovati mir, umjesto Bosnu za mir, istorija se više nije mogla uljepšati. Ni danas, kad je sve gora i gora. Stara budala i patriotske lude nisu shvatile da se mir uvijek obnavlja i revitalizuje. Ali države ne. Kad jednom počne da se raspada, kao danas Bosna, pa i Bosna i Hercegovina, nema više povratka.
Ne mijenjajte mi istoriju.
To je parola koja se najčešće čuje u paklu.
Neki kažu da je to vapaj.

ZAUSTAVITI ŽIVOT 11. JULA

A SDA pozvala je Predsjedništvo BiH i Fudbalski savez BiH da zatraže od Svjetske fudbalske federacije (FIFA) da promijeni termin odigravanja finalnog meča predstojećeg Svjetskog prvenstva, koji bi trebao biti odigran 11. jula, zbog Dana sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.
Moram priznati da svašta očekujem od saraj-bošnjačke kolektivne svijesti koja se pretvara u nezajažljivu crnu rupu koja teži da sve oko sebe proguta, poklopi, upije i oboji.
Ali, ovako nešto nisam očekivao.
Bez obzira što se radi o minornoj stranci, o otpatku otpadaka, ovakav sumanuti zahtjev indikator je dubljih i trajnijih procsa koji su zahvatili muslimansko vjersko i nacionalno biće.
Proces stvaranja nacije od vjerskog supstrata, nezabilježen u istoriji korelacija vjera – nacija, svuda su nacije i narodi primali, usvajali ili bili potčinjavani vjeri, doleko je odmakao. A u tom procesu stvaranje vječnog kolektivnog pateničkog oreola žrtve, prema unutra, u kokektivitetu i u svakom pojedincu, kao i prema vani, u istoriografiji, u svjetskom mnijenju, u diplomatiji, u vjerskim državnim asocijacijama, pa sada i u sportskim, ima presudnu ulogu.
Nacionalna homogenizacija u 21. vijeku nema na izbor alatke koje su velike srodne grupe, od kojih su u Evropi stvarane nacije, tokom ranijih vijekova, imale na pretek.
Sokačka perspektiva poseže za univerzalnim fokusom na malu bosansku čaršiju, zloupotrebljavajući tako žrtve, i njihove potomke, stvarajući im iluziju da su po tom osnovu iznad drugih, i međunarodne organizacije i javnost uopšte.
Da tako funkciniše svijet, nikada se ni jedan događaj ne bi mogao organizovati. Jamačno, postoji više od 365 događaja u svjetskoj istoriji koji su crno djelo zlotvora.
Mislim da ova mala stranka pokazuje i posebnu bolest vještačkog kolektiviteta. Nastoji da mrku tegobu nesreće prenese na lice i um svakog čovjeka oko sebe i na sve zajedno.
Tako se saraj-čaršijska crna rupa izmetnula u centrifugaliju zla i tmine.

R. Vasić
GOLE, NALIJEPLJENE NA DUŠI, 2001.

LEPE ŽENE OPASNE PO ZDRAVLJE

Pročitam naslov u beogradskoj Politici i skamenim se.
Već sam trebao biti mrtav. Ili sam mrtav, samo se čekaju vijenci.
Vijest kaže da su španski istraživači, na univerzitetu u Valensiji, utvrdili da se, nakon više od pet minuta provedenih sa lijepom ženom, u tijelu muškarca povećava nivo kortisola. Kortisol je hormon stresa i njegov nivo raste u psihološkim stresnim situacijama. Kortisol može biti povezan sa dijabetesom, povišenim krvnim pritiskom, problemima rada srca i impotencijom.
Čitav život čovjek voli lijepe žene. Toliko da je jedan život malo. Svaki čovjek, dabome. Samo su načini različiti. I sa napomenom da su sve žene lijepe. Ne postoji ružna žena. Postoje samo negledljive, ružne muške oči. Neke žene su ljepše od drugih. Dok je živ, čovjek voli lijepe žene. Ni ja nisam neka iznimka. Samo što volim žene koje znaju da hodaju kao skulpture. Da sjede kao umjetnička slika. Ili instalacija, barem. Žene nisu lijepe ako su glupe ili pametne.
Žene su lijepe samo ako su žene.
Tu dolazimo do španskog problema.
Završetkom ere matrijarhata, počela je era dominacije mudonja koja se opredmećivala u lovu, donošenju hrane i prinošenju ženskog tijela kao žrtve noći razularenih mesinom i njegovom energijom i alkoholom i njegovom erektivnošću. Žena je bez muškarca bila krokodilče na čije tek raspuklo jaje stane slon. Nastojala je da ga zadrži redovnim međunožnim užicima i između porođaja. Kasnsije se društvo industrijalizovalo, afeže, ravnopravnost polova, rodna ravnopravnost, radna ravnpravnost... i od ženke je postala žena. Okrutno biće bez muda. Odjeća, izdaleka, kao muška. Uniseks. Farmerice. Koje čine da i žene i mušakmrci imaju dobro dupe. I sve jednako dobro, jer farmerice ukalupljuju ono što priroda nije znala. Žena je postala vozač. Koji kurac ti hoćeš, napuši se. Postala je šef, direktor, policajac. Žena je postala inspektor, oficir. Vadi ruke iz džepova pred oficirom. Žena je postala bokser.
Kortisol se dobijao samo u ratu. U barutnom stresu. Poststresni traumatski sindrom. Zato su mušarkci izmislili ratove. Nestalo lijepih žena a muškarci ovisni o kortisolu. Kad nema kortisola u organizmu ukrutnik stalno stoji uspravno i navodi na krvne i seksualne delikte. Ovako, u ratu dobiješ kortisol, šećer, srce koje preskače, impotenciju i onda cugaš, kartaš i tučeš ženu ko sretan.
Žene su, tako, zaboravile da su ženke. To narod, ostaci starog naroda, još kažu ovako: Da zna da ima pišuljicu među nogama, vladala bi cijelim selom.
Razlika između žene i ženke je ogromna. Veća nego između muškarca i žene. Žena koja pametuje, govori, deklamuje, docira, naređuje, određuje, crta, usmjerava, trasira, donosi pare, izdržava... odurnije je biće od svakog muška. Ženka, ljepotica, koja malo zbori, komunicira svojom pameću smjernog bića, iznutra, sitnom, finom, nevidljivom teslinom energijom na daljinu. Zato oni Španci u Valensiji dobiju kortisol. Pokoče se, ko da ih gleda kobra bez trepavica. A kad ženka postane žena, pa počne da pametuje, govori, deklamuje... otvoriš vrata, zatvoriš vrata, pa, onda, kažeš, marš u pizdu materinu. Ladan Jelen. Muškarci znaju zašto. Žuja je zakon.
Žena se tako izvitoperila da je tog kortisola nestalo, kao rijetkih metala.
Probajte, mudonjama se obraćam, jednostavan test. priđite ženi, lijepoj, ili onoj ljepšoj. I odmah joj recite da je volite. Jer, to je istina. Čovjek kad vidi lijepu ženu zine. A to je govor tijela koji se prevodi sa: Volim te. Ni jedna vam neće vjerovati, ismijaće vas, smatraće vas folirantom. Isfur. Leš. Ali bacite, šutke, na stol kakvu robnu marku, ključeve, vulo tebra... bićeš faca. Život.
To znači da su žene postale okrutne. Ništa kortisol. Španci izmišljaju. Ja se čitav život motam oko lijepih žena. Bez uspjeha, dabome. Jedino su mi četiri godine uzeli one nacionalističke budale Rašo, Aljo, Slobo i Franjo. Pa opet imam 52 otkucaja srca, stodesetku pritisak. Ko mi u tijelu nađe kortisol, ljubim ga u dupe. A kad vidim lijepu ženu mrak mi padne na oči. Sreća da moja seljačka uljudnost racionalizuje moje postupke pa umjesto lavljeg skoka prozborim: Lijepa si ko bog. Ti si umjetnina. Bogotvorina. Volim te i tvoj lik koji zemljanu trulež pretvara u svemirsku zlatninu. Moje oči ti prilaze kao prosjak crkvi. Išće. Jesi li ti došao onom crnom mečkom.
Jebo te kortisol.

NEUSTAVNI SUD BiH

Dakle, Ustavni sud BiH. A kadgod počnem tako, sa Dakle, izražavam gadljivost. Prema Ustavnom sudu BiH, dabome.
To je još jedna zajednička institucija, kako to pripitomljeno zvuči, koja je formirana da bi zloradila, da bi razarala, da bi podjarljimavala, da bi stvarala tenzije i nepovjerenje u BiH.
Nije potreban neki naročiti argument za sve to. Dovoljna je činjenica da su u Ustavni sud infiltrirana trojica stranaca koji su, u kombinaciji sa domaćim državozborcima, donosili odluke preglasavanjem pa su tako dva Bošnjaka u Ustavnom sudu BiH, donijela, mimo Srba i Hrvata, odluke kojima se drastično mijenja Dejtonski sporazum, Ustav i organizacija vlasti.
Takav ustavni sud nije najviši, nezavisni, nepristrani tumač ustavnosti, nego samoregulirajuće neartikulisano konglomeratno tijelo, kao Regulatorna agencija za komunikacije ili kao Konkurencijsko vijeće.
Taj Ustavni sud je, nekidan, razriješio Krstana Simića, sudiju. Koliko shvatam, zbog toga što je pisao pismo Dodiku i počeo sa Šefe...
Dabome, ne želim da pišem o tom slučaju niti da budem advokat advokatu. Zdrava logika govori o tome da se Krstan Simić nije uklopio u neki sistem, pošto je skoro imenovan, ili ga sistem nije prihvatio. Zdrava logika gori i to da se ustavni sud bavi korisničkim predmetima a ne ustavnošću. Sud rješava žalbe. Tako se pretvorio u Nadžalbeni sud a ne u ustavni sud. Neke žalbe se rješavaju preko reda o čemu je govorio Simić ali i bivša predsjednica Suda. Pa se etablirao i kao Prekordeni korisnički sud.
U tom samoodmetnutom institutu, koji sam sebe konotroliše, čim sam može da istjera svog sudiju, pojedinačni mandat traje do sedamdesete godine života.
Te dvije činjenice, o nekontroli i o skorodoživotnosti, dovoljan su razlog ozbiljnog razmatranja svrhe postojanja Ustavnog suda BiH, u ovakvom obliku.
Posljednji slučaj, izbacivanje sudije iz Suda, samo je čaša vode u živi pijesak u kome se odavno nalazi Ustavni sud.
Sud se mora načiniti nekome odgovornim. I neko mora da ga konotroliše. U svjetskoj demokratskoj i sudskoj praksi ne postoji Automatski sud. Kao Automatski pilot. Stoga je korisno vidjeti kako to rade u Njemačkoj koja je savezna država. Sastoji se od država kao i BiH. Jer entiteti i kantoni su države pošto imaju svoje ustave, svoje parlamente i svoje vlade.
Savezni ustavni sud Njemačke bira se dvotrećinski kako bi se spriječio presudan uticaj vladajuće koalicije. Mandat traje 12 godina, bez ponavljanja ali do 68 godina života. Partijska, stranačka proporcija je presudna: dvije velike političke grupacije, CDU/CSU i SDP, od 76. godine, imaju pravo da u svakom od senata suda predlože po četiri sudije. Po jedno mjesto od toga mogu da daju svojim manjim koalicionim partnerima. Trojica sudija svakog senata moraju biti iz najviših saveznih sudova kako bi se osigurala linija iskustva i veza sa ostalim sudovima. Niko od sudija ne može biti član parlamentarnih ili izvršnih tijela vlasti, osim univerzitetski profesor, a kada se uprazni mjesto, predlog i popuna je pod kontrolom one stranke koja polaže pravo na to mjesto. Jasno je da političke stranke, kao direktni dobitnici glasova, kontrolišu sud, prije svega procesom kandidovanja jer kasnije nemaju nikakav uticaj.
Savezni ustavni sud je ustavni organ i u rangu je sa Bundestagom, Bundesratom, predsjednikom države i Saveznom vladom. On nema egzekutivu za sprovođenje svojih odluka ali se smatra gospodarem postupka i ima potpunu slobodu da postigne provođenje odluke na najpogodniji, najbrži, najjednostavniji i najefikasniji način.
Savezni ustavni sud ima ogroman ugled i kredibilitet.
Može se onda zaključiti da je SUS Njemačke odgovoran društvu, javnosti i parlamentu ali da je svoju odgovornost potkrijepio samoizborenim kredibilitetom.
Usporedimo li sve to sa ustavnim sudom BiH, izgubićemo želju da se smatramo demokratskom ljudskom zajednicom.

Ustavni sud BiH je svoj autonomni sitnokorisnički položaj našao između činjenice da je BiH savezna država i postojanja bošnjačko-inostranog konzorcijuma za unitarizaciju pa je, po prećutnom sporazumu, dobio dozvolu da se bavi koristoljubivim predmetima kao što je Slučaj Alijagić a da u glavnom domenu obavlja unitarizaicju za potrebe Alije, Sulejmana...

Ustavni sud je kao gljiva na truloj vrbi, BiH, da prostiš. tvrda i žilava a nizašta ne služi.

EKSTAZA ESDEPEA
Ljudi koji za sebe kažu da su stranka a da nisu reketaši, esdepeovci, predlažu zatvor za mišljenje.
Ko iskaže mišljenje da se se treba otcijepiti od BiH ili dio BiH pripojiti drugoj državi, ima da se kazni zatvorom u trajanu od najmanje tri godine. Predlažu.
Ja sam za samostalnost Republike Srpske. U okviru BiH. A ako ne može u BiH, onda izvan BiH. Pa ako mora i otcjepljenjem. Apsolutno zahtijevam da se u ustav unese odredba o pravu naroda na samoopredjeljenje uključujući i otcjepljenje po međunarodno priznatim i ustavom verifikovanim granicama.
Ali ne priznajem sud Esdepea ni BiH.
Za vrijeme komunizma, kad je neko pjan u birtiji jebo mater Titi, zaglavio je zatvora. Ne baš tri godine. Zlatni Reket još nije bio narastao za politiku.
Komunizam je, i zbog toga, propao. Zna se.
Esdepeovci rade još gore. Ko javno poziva, zahtijeva, predlaže... to bi bilo uvođenje zatvora za mišljenje.
Ali od ljudi koji sebe nazivaju strankom i stranke koja tvrdi da je sastavljena od ljudi i koja je u stanju podjebavati cijeli jedan narod u BiH, kandidujući Neželjeno Dijete Komšića, ili zahtijevajući od Socijalističke internacionale da izbaci Esenesde iz svog članstva, može se očekivati još mnogo gorih stvari.
Sreća da reket drže u lijevoj ruci.

R. Vasić
ČETIRI ZALJUBLJENICE, 2009.

GRBOVI OPŠTINA I GENERAL KRSTIĆ
Klub bošnjačkih delegata u Vijeću naroda Republike Srpske pokrenuo je, ili će pokrenuti, najavili su, proceduru pred Ustavnim sudom Republike Srpske, o preispitivanju ustavnosti dvadeset opštinskih grbova i njihovog uticaja na vitalni nacionalni interes. Svaka opština ima neka svoja obilježja a skoro sve imaju neku vrstu ili simboliku krsta i vjere. Bošnjačkim delegatima ništa od toga ne odgovara. Tomislav Tomljanović ne vidi rješenje niti vidi prevelike razloge za pokretanje postupka pred ustavnim sudom, očito, i kaže: Neka stave na svaki grb po jednu džamiju i dvije crkve.
Napomena: Klubo Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske nije nikakvo tijelo, organ niti institucija i problematično je njihovo samostalno pojavljivanje u političkim procesima. Klub Bošnjaka, kao i druga dva kluba, postoje samo kao dijelovi unutar Vijeća naroda ali ne postoje izvan tog tijela.
Vijeće naroda je uvedeno na osnovu nelegalne odluke ustavnog suda BiH o konstitutivnosti na na nivou države, entiteta, opštine, ulice, sokaka, javnog nužnika i na nivou avlije, nelegalne jer je bilo 5:4 a pored dvojice sudija Bošnjaka Za su bila i tri stranca koji ni u jednom ustavnom sudu na svijetu demokratije nisu ništa.
Vijeće naroda Republike Srpske je uvedeno da razbija Republiku Srpsku i da stvara vještačku konstitutivnost i multietničnost. Po tim nakrivim odlukama 5 ministara u Vladi Republike Srpske moraju biti Bošnjaci, bez obzira na izborni rezultat i skupštinski mozaik. To je Otomanska Direktna Izborna Demokratija. Po istom pravilu u Federaciji BiH 5 ministara moraju biti Hrvati a osam Bošnjaci, mada je Federacija muslimansko-hrvatska. Znači jednakovlastna. O tome je pisao Leo Pločkinić Ivi Josipoviću. Kao nauk.
To se čini i sa pokušajem ukidanja opštinskih grbova. Prethodno je ukinut grb Republike Srpske i himna Bože pravde jer je himna tih koji su tražili ukidanje, vjerovatno, Bože nepravde. Glavni razlog ukidanja je što se tamo pijeva: Spasi, bože, srpskog kralja i sav srpski rod. Ne spasi, satari ih, majku im jebem četničku.
Nema osnova za bošnjačko iživljavanje nad grbovima opština. Tačno je da je u tim mnogim opštinama, prije bratokoljačkih ratova, živio značajan postotak muslimana. Ali je tačno da su u Dejtonu, u geografsku naseobinu BiH, ušle muslimansko-hvatska federacija, a ne srpskomuslimanska, i Republika Srpska, a ne Republika Muslimanska, ušle u viđenom stanju. Naknadno je svakome vraćena imovina i omogućen povratak. I proces je završen. Nema više naših grbova. Postoje samo vaši grbovi.
U zatvoru u londonu trojica muslimana zatvorenika pretukli su i isjekli osuđenog zločinca Radislava Krstića, nekadašnjeg generala Vojske Republike Sepske i komandanta Drinskog korpusa, čini mi se. Isjekli su ga po licu i vratu sa očitom namjerom da ga ubiju.
Kakve veze imaju bošnjačka preispitivanja grbova u Banjaluci i muslimanski pokušaj ubistva osuđenika Krstića u Londonu?
To su identične pojave.
To je zahtjev Fundmanetalnog uma da uređuje svjet po svome, samo po svome i isključivo po svome. Islamska deklaracija. Oni u Londonu kao i oni u Banjaluci. Zločinac Krstić je osuđen. Ali Fundamentalni um smatra da nije osuda ako nije njihova osuda i presuda. Fundamentalni um u Banjaluci smatra da nije bitna volja većine u lokalnim skupštinama koja je usvojila grbove, ako to nije njihova volja.
Možda i nije glavno pitanje kako BiH dovesti do raspada, nego kako izbjeći ispod velikog mraka Fundamentalnog uma koji se nadvija nad sve nas.

R. Vasić,
CURETAK SA ZLATNIM VELOM, 2009.

MOJA PORUKA FILEU: SAČINITE PLAN B

A vodite računa da abeceda ima još slova i iza B.
Štefan File, novak na mjestu komesara za proširenje koji je naslijedio znatno istrošeno isporširivanog Olija Rena, koji je za to dobio nagradu pa postao komesar za ekonomiju, u kojoj sve behara i sve cvjeta, izjavio je za briselski birokratski list Europolitiks, da Brisel za BiH nema Plan B. I da nije ni potreban.
Sramota. Za dvadeset godina nisu shvatili da je potreban Plan B. Ne samo za BiH nego i za EU. Ali nas svrbi BiH. Čak je i Turska shvatila da za BiH treba imati rezervni plan, pa ako treba zbog toga igrati Gluvo glamočko na otvorenoj sceni sa Srbima i Hrvatima, igraće. Mada je Filea teško naučiti Gluvom glamočkom.
Baš da je sa BiH i sve u redu, ona je prošla skoro pola svog državnog života. Na Balkanu države ne traju duže od pedeset godina. I zbog toga bi trebao Plan B.
Siroma File je otkrio i neke tehnološke tajne EU. Veli, politika proširenja će se kombinovati sa politikom zaoštravanja uslova. Dobio je zeleno svjetlo da malo pričaju sa Kosovom, da se ne bi osećalo strancom. Nadaju se da će poslati Upitnik Srbiji...
Štefan File treba da nauči prvu lekciju za bilo koju balkansku igru: Ne hvataj se u kolo ako nisi dobro podvezao muda.
To, praktično, znači da bi trebao da zna da se ovdje, u BiH, stepen povjerenja topi a da se nacije, vjere i kulture ubrazano razilaze. Udalajavju. Već sada imamo ogroman broj novih birača na spiskovima za oktobar koji nikada nisu vidjeli muslimana u živo, Srbina u živo, Hrvata uživo. Fileov Plan A, kojeg se EU slijepo drži, neće ih približiti ni čekrkom sa čeličnom sajlom.
Ali, još gore, Turska stvara novu transverzalu: Saraj – Istambul koja je mnogo propulzivnija od kanala Saraj/Banjaluka - Brisel. Na to Brisel i File nemaju odgovor.
Brisel, dalje, nikako da shvati da u Slijepom Planu A treba otvoriti i kanal i prema Banjaluci a ne puštati Kacina i Pakovu da seru o Dodiku i Srbima. Postavlja se pitanje, onda, kojeg je slova to plan.
Stanje u Grčkoj, finansijsko-propadajuće, kao i u drugim zemljama, Italiji, Irskoj, Portugalu... ostaviće Filea bez posla. Sada će EU da se podijeli na dobrotvore i na bizamrkiste. Na one koji bi pomagali zemlje koje su jednom rukom češale muda a drugom bacale pare i na one, kao gospođa Bizmerkel, koje misle da svako treba da vodi računa o rupama u svojim džepovima. Niko se neće podijeliti na proširivače.
Štefan File, i birselska nomenklatura, trebalo bi da zna da SAD, prije početka demokratskih bratokoljačkih ratova u Oazi SFRJ, nisu imale plan B pa se i danas bave Kosovom i sličnim otpacima na Balkanu. I SAD su se tada držale samo Plana A – interes SAD je Jugoslavija u svojim granicama. Za to vrijeme su razne turske i druge nečastive sile radile svoj posao.
Konkretno: Da li neko od iznadfileovih u Briselu razmišlja kako će se u oktobru formirati vlast na nivou BiH.
Da ne ponestane slova?

ISPALI IZ ISTORIJE

Kukulele iz nekih srbijanskih medija. Baćuška nije pozvao srpske vojnike na Devetomajsku paradu na Krasnoj plošćadi, povodom 65 godina od pobjede nad ljudožderima iz HitlerDojčalanda.
Dobro, nije pozvao ni predstavnike drugih velikih vojnih sila novih nezavisnih država sa prostora SFRJ. Federativna Narodna Republika Jugoslavija, kasnije Socijalaistička, nasljednica je i produkt antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Komunisti i Partizani su doprinijeli pobjedi nad fašizmom i nacizmom, nad istrebljivačima čovječanstva.
Današnje generacije malo znaju o tome. I nisu u stanju da shvate sve relacije te borbe. Ne znaju ništa o tome koliko je engleska tajna i javna struktura uložila u ulazak Amerike u rat jer je to bila jedina garancija da se može pobijediti fašističko zlo. Jasno je bilo da nije dovoljno Ginuti ko Rusi. Da je kojim slučajem tadašnji Treći Rajh bio dvaput veći po broju stanovnika, Nijemaca, pitanje je ko bi danas od Evropskih naroda postojao u homokatastru.
Danas se o Titu i komunistima, čitam i gledam svakodnevno, nepodnošljivo pojednostavljeno rasuđuje i sere. OK, to su novi naraštaji. Ne moraju da se glođu istorijom. Oni su nesretni jer nisu učestvovali ni u čemu, osim što su bili svjedoci ili su rođeni nakon, rušenja koje su preduzeli njihovi očevi koji su u život ušli kao komunisti, ili uživaoci, a izašli kao anarhisti misleći da su demokrati.
Dabome, ovo je za te nove naraštaje samo anahrono sranje i hvalospjev zločincima jer Tito i komunisti su bili zločinci. I gotovo. Niko neće priznati da su Tito i komunisti, svima osim Srbiji, stvorili države. Samo sa odloženim dejstvom.
Dobro što Baćuška nije zvao ostale pripadnike velikih narodnih demokratskih armija, Slovenije, Hrvatske, BiH... ali kako to da nije zvao braću Srbe. To je tragedija. Zna se da su ti Rusi pomogli u oslobađanju Beograda. Decenijama se pričalo da su, jednog vojvođanskog jutra, pjani od votke i kerozina, krenuli preko Dunava, gazeći po vodi i po dnu, i ginuli, ginuli, ginuli... dok, na kraju, od tjelesa nije načinjen nasip kojim su onda divizije Rusa prešle i jebale narodnim neprijateljima mater. U sadejstvu sa Partizanima. Sremski front. Proboj. Izbjeg nenarodnih elemenata prema Austriji. Blajburg.
E, ovako stoje stvari.
Rusi su obaviješteni o tome šta smo sve radili na ovom partizanskom prostoru, koliko smo se agresija narealizovali, kako smo porušili sve što se moglo porušiti, biste narodnih heroja, gradove, ulice i fabrike sa njihovim imenima, kako smo popljuvali sve što se moglo popljuvati iz onog slavnog vremena kada se dobila bitka za ljudski rod. Nisu baćuške razočarane što smo jebali Tita i otjerali komunizam u 3LPM (patent: Svetislav Basara) nego što smo pogazili antifašizam i počeli da veličamo fašiste i njihove svjetonazore.
Vojske koje su nastale, nemaju veze sa vojskom koja je ginula protiv fašista. Ni srbijanska.
To je prvi znak da smo ispali iz istorije.
Ne spadamo više nigdje. Nije pozvana ni Gruzija, ni baltičke vojske.
I nikada se više nećemo nigdje priključiti. Mi, svi Moji Narodi sa područja SFRJ. Vrijeme je da počnemo da njegujemo i podnosimo kompleks manje provincijalne vrijednosti. A da pri tome umišljamo kako smo se demokratizovali, europeizovali, oslobodili, osamostalili.
Dodao bih: podali se, zadužili se, naguzili se, ulitali se, izgubili obraz. Slavoj Žižek, hrvatski nizaštonejebavajući filozof, kaže: Dolazi još gori kapitalizam, zaboravite na socijalnu državu najmanje deset godina.
Mi, koji smo bili rokfeleri u Soclageru, za jednu črvenu, mi koji smo skakali na njihove mlade ženke ko pastuvi a koje su bile spremne, pješke i bose, ići za nama preko Karpata, Kavkaza i Tatri, u brak, u raj i u sreću, mi koji smo gledali kako se u soclageru žabokreči sirotinja, doživjeli smo da nas ne jebe Krasnaja plošćad dok njome maršira Lijeva, lijeva, lijeva...
Ne shvatite ovo kao žal za Moskvom Lenjina, Moskvom Staljina, Moskovom Pakta, Crvenom Moskvom. Niti žal za komunizmom, socijalizmom i ljevičarstvom uopšte.
Ovo je četeresnica za vozom koji je zaboravio svoje pse kraj pruge. Je su se psi uskurčili i nisu više voljeli svoje vozove. Vozove koji voze istorijom čovjekovog ispravnog puta, kolikogod to prosrano patetično zvučalo.
Nesreća je što ti istorijski vozovi nemaju voznog reda. Nema stanice za vozove istorije. Što znači da ne mora značiti da će ikada više naići ovuda.
Ne pripadamo više nigdje. Mi smo sada divizije Kacina, Incka, Pakove, Sasija, Filea, helsinških odbora, turskih predsjednika...
Nismo ni promijetili kad smo sa trgova, pa makar i crvenih ili jelisejskih, razišli se po ćoškovima, ćumezima, ćufterlucima, ćenifama.

SEĆIJA, TO SAM JA

Stranka za BiH, kako sebe, od milja, voli da naziva Haris Silajdžić, izdala je saopštenje nakon održane sjednice Organa.
Povod je Ohaerov katul-ferman po kome je Pravobranilaštvu BiH naloženo da obustavi knjiženje imovine bivše SFRJ na Državu Bosnu i Hercegovinu. Mada je pravo pitanje: Ko je Pravobranilaštvu BiH naložio da knjiži.
U saopštenju koje će, vjerovatno, biti objavljeno kao plaćeni oglas, zahtijeva se od Ohaera da se ne petlja u pravo, da povuče svoju naredbu i da više ne provodi ideju ustanovljavanja savezne države od jednojajčane Plemenite Države BiH. To je, vele, onomad urađeno i sa privatizacijom po entitetima što je narušilo jedinstven ekonomski prostor.
Pitanje 1 koje se postavlja: Šta je savezna država? U bosansksohercegovačkom slučaju nije ništa. BiH nije savezna država, a kako teče raspad, neće nikada ni biti. BiH je sastavljena država. Od Federacije BiH i Republike Srpske, koje su postojale prije Dejtonskog sporazuma koji ih je sastavio. U posljednjem trenutku je sastavljen i Ohaer pa sada, kada jedanput u petnaest godina ne radi na mlin Saraja, Haris sa njim ima problema.
To što se Zabih Hari poziva na dejtonski citat: Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje kao država... ne znači da je BiH prije tog dejtonskog koitusa bila država. Jednostavno jezičko tumačenje kaže da je taj pojam, prostor, naseobina, ta geografska imenica, Bosna i Hercegovina, dejtonskim sporazumom uobličena u državu. Da nije tako, rekli bi Država Bosna i Hercegovina nastavlja da bude država kao što je uvijek i bila. Međutim, Bosna i Hercegovina nikad nije bila država prije Dejtona. To što su je priznale neke zemlje to ne mijenja stvari. Priznato je i Kosovo pa nema pravo presjeći nekoliko bakarnih kablova.
U Dejtonu, u kome je bio i Zabih Haris, i potpisao, te dvije stambene jedinice, od kojih je jedna imala dva stanara a jedna jednog, a u toj prvoj će, kasnije, jedan stanar postati podstanar, sastavljene su u Sastavaljenu Državu Bosnu i Hercegovinu. Koja prema unutra nije država nego je samo s vana država. Belgija, nebudipriminito.
Pitanje 2 koje se postavalja: Šta je jedinstven ekonomski prostor? To je prostor na kome postoje prostori u kojima nikako ne smiješ upaliti svijeću za žrtve. Zabih Haris se poziva na jedinstven ekonomski prostor kao obilježje Države. Čak i ekonomist Mladen Ivanić može da objasni da to jedno s drugim nema nikakve veze. EU je jedinstven ekonomski prostor pa nije država. A obična država, i izvan EU, u današnjoj globalizaciji, internacionalizaciji itd ne može da računa na svoj jedinstven ekonomski prostor jer ga dijeli i svojata kako koja kompanija. Čim Kinezi grade TE Stanari, nema jedinstvenog ekonomskog prostora. Postoji samo jedinstvena Harisova politička glavuša.
Pitanje 3 koje se postavlja: Zašto Haris Silajdžić smatra da se sjedenjem na sarajevskoj sećiji pravi Država? Zato što se drži poznate istorijske državne ideje vodilje: Sećija, to sam ja.

STJEPAN MARGETIĆ, ŽRTVA SLOBODE

Bio je prvi maj.
Prvi maj nije ništa bez druga Tita i komunista.
Generacije rođene u slobodi, demokratiji i naciologiji, ili koju godinu prije pokolja, ne znaju o čemu govorim. Starkelja opet sere o tome kako je nekad sve bilo idealno a sada smo mi svi budale i propast je. Razumijem. Te mlade generacije ne žive u novom vremenu. One su novo vrijeme. I nisu dužne da razumiju. Kad oni, koji su žvijeli kod druga Tita i komunista, nisu razumjeli.
Imali su bezvizni režim, evropsku uniju, sav svijet dolazio u Jugu, prodavali robu svuda po svijetu, okupljali sto i više zemalja, bili pokret, voljeli se, u Banjaluci igrao Dinamo, Vardar, Priština, jebote, Abid Kovačević iz Banjaluke igrao u Dinamu, Poljud plakao kad je Tito umro, ja povezem šator i gdjegod razapnem kraj magistrale, na Jadranu, svi kažu: Zdravo ljudino, bil popija.
Ali, nije valjalo. Tamnica naroda. Ugnjetavanje. Nesloboda. Ne daju slaviti slave i djecu krstiti. Nedaju se vjenčavati u crkvi. Srbi torturišu, žandarišu, udbišu. Raspad. Slažem se. Jedino se ne slažem što su se u to upetljali radnici. Oni su bili carevi. Radili šta su htjeli. Samoupravljanje. Radnički savjeti. Kongres samoupravljača. Kongres dindikata, sunce ti jebem, savezni. Razumijem što su se digli Budiša Kompleksaš, onomad o Proljeću, Savka, ufur, Karadžić Narciosidni Prigradski Priglupi, poslije, Slobo Mirin, Alija Deklaracija. Ali što radnici. Nikad više neće biti ništa. Sve ove protuve koje sam pobrojao, i mnoge druge, deseci hiljada, stotine hiljada, ušle su u istoriju, neki i u sudnicu, kao predvorje istorije. Ali radnici nisu ušli nigdje. Radnici su otišli u kurac. Tako su pravo na rad dali kriminalcima, tajkunima, švercerima, ratnim profiterima. Tako su socijalnu sigurnost mijenjali za nezaposlenost koja se širi kao ambrozija i za nesigurnost maslačka. Tako su svojoj djeci u gene ugradili neizvjesnost. Zalud se školuješ, zalud govoriš jezike, zalud vladaš sposobnostima kojima ni sve generacije prije tebe, zajedno, nisu vladale.
Tako su fabrike, koje su bile Fabrike radnicima, dali u bescijenje lokalnim muljarama starom deviznom štednjom, Antinom privatizacijom, dionicama i akcijama. Dijela su se dočepale i razne lešinarske kompanije iz prijateljske Evrope.
E, tako sam došao do bjelovarske „Iverice“ čiji je vlasnik multinacionalni konzorcij Kronospan. U Iverici je radio Stjepan Margetić, dragovoljac, po fotki, poštenjačina ispod Bilogore, kao i svi tamošnji ljudi. Onda je u ponedjeljak saznao da bi u četvrtak trebao raditi u nekom Kronospanovom preduzeću u Srbiji.
Stjepan se pobunio. Moj ugovor o radu pominje Bjelovar. Ja se nisam za to borio. Tamo su četnici. Agresori. Ja sam u registru branitelja. Imaću problema. Otkaz, Stjepane.
Ne zamjerim Stjepanu. Borio se za Hrvatsku. A ne da ide u najam u Srbiju. Rekli mu, pred rat, drugačije. Država Hrvatska. Neće nas više niko pljačakati, ni naše devize sa Jadrana.
Jedino što zamjerim je Stjepanova: Ne mogu raditi sa onima protiv kojih sam se borio.
Kako si, Stjepane, mogao da se boriš protiv onih sa kojima si radio?
I tako desetak miliona Stjepana u bivšoj ukrvljenoj, upokojenoj, razjebanoj Jugi.
Ne pišem ovo zbog Juge. Peopala. Jebi je. Da je valjala, ostala bi. Nego pišem zbog tih desetak miliona radnika, Stjepana, ukrvljenih, upokojenih, razjebanih.

GALERIJA
R. Vasić, Zlatna ruža 2009.

GALERIJA
R. Vasić, Ptica šutljivog kljuna, 2007.

GALERIJA
R. Vasić, Sisarica, 2008.

MUP KANTONA SA, HEROJ

Svi se vole, zajedništvo cvjeta, zemlja krupnim koracima hrli ka natou i euu, ustavne promjene samo što nisu, reforme u niskom startu... a jedan MUP herojski obavio posao. Niko nikom nije jebo mater. MUP Kanotna Sarajevo obezbjeđivao je paljenje svijeća i polaganje bijelih ruža na mjestu patriotskog spaljivanja vojnika jna u Velikoj Bici na Miljacki, u prošlom vijeku poznatijem kao Dobrovoljačka ul.
I postigao izuzetne rezultate.
Nije, dakle, više pitanje da li treba obilježavati, da li je to provokacija, da li je to revizija istorije i odbrane od agresije (jer, kako sam čuo, tog dana su jake snage usrane jna navalile na grad iz više pravaca sa oficirima koji su potpisali da će poginuti ili ubijati, sa transporterima i oklopnjacima i prijetila je opasnost da, ako padne Saraj, prođu pored Visokog, unište piramide i za sat vremena stignu u Zenicu i zauzmu simens-martinovu peć i zaplijene željezničke šine na lageru, a onda se pozdravi sa BiH i njenom paramecijumskom istorijom – stvar, dabome, stoji obrnuto, povlačili su se, predali su se, ko popišani i ulitani), nego pitanje je da li će MUP Kantona SA uspjeti da obezbijedi ljubav između Sarajeva i Srpskih Uskoka Provokatora.
Doista je usrana zemlja u kojoj MUP mora da se bavi ovakvim poslovima. Sarajevski bošnjački lideri govore o funkcionalnoj državi, naučili ih stranci, o reformama, Sud za ljudska prava u Strazburu, koji je nekada bio Štrazburg, u entitetu Dojčland, odlučio da se Sejdić i Finci mogu kandidovati a ovdje MUP obezbjeđuje Srbe, pravoslavne žute svijeće i bijele ruže. I čuva ih barem dok je za dana, da se rulja ne bi iživljavala nad njima. Kad već ne mogu nad Srbima.
Što će Sejdiću i Finciju to kandidovanje, kao ljudsko pravo, kad ne postoji mogućnost, pusti pravo, da zapališ svijeću.
Ali, ovaj događaj je istorijski za BiH.
To je pokazna vježba kakva bi Bosna bila kad bi se u nju pretvorila Bosna i Hercegovina, kada bi se promijenio ustav i kada bi se unitarizovala Zemlja Otomanske Stabilnosti.
Takvu zemlju žele svi oni koji govore o ukidanju entiteta, oni koji su protiv jednog hrvatskog kandidata za člana Predsjedništva BiH, oni koji govore o jednoj adresi kojoj treba da se obrati EU, oni koji govore o funkcionalnoj državi, oni dudeci i luleci iz ohaera... zemlju u kojoj bi bilo više policajaca nego Srba i Hrvata.
Pa kudgod krene Srbin, policija za njim. Da ga čuva dok piša, dok se šiša, dok se krsti, dok se ženi, slavu dok slavi. Hvala Bogu, hvala MUP-u.
A i šta je za ovoliku Funkcionalnu Zemlju tridesetak hiljada policajaca.

BITKA NA MILJACKI

Član Predsjedništva BiH, ispred Zlatka Lagumdžije, u hrvatskom narodu poznat kao Neželjko Komšić a u bošnjačkom narodu poznatiji kao Ljiljan Komšić, ba, dao je svoju ocjenu obilježavanja godišnjice mučkog pokolja u Dobrokoljačkoj u kojoj je sarajevska žgadija naoružana ilegalnim oružjem i obučena u uniforme od farmerica i patika, masakrirala kolonu jna koja se povlačila. U toj Akciji žgadije poginuli su nenaoružane starješine narodne armije pa čak i neki devetnaestogidšnji agresori.
Komšić je rekao da je to čuvena Doborovljačka gdje se radilo o razmjeni Alije Izetbegovića za Milutina Kukanjca. Može se i tako gledati jer jna je znala, na osnovu događaja prethodnog dana, da je najbolje malo Aliju zadržti na aerodromu, malo u kasarni u Lukavici, dok se vojska ne izvuče iz grada. Kad su već bili takve budale u bratstvo i jedinstvo pa vojsku držale u gradu iz kojeg nema izlaza. A i inače su budale. Znaš kad bih ga ja razmijenio.
Cijela procedura je bila dogovorena i nije bilo nikakvog razloga za nasilje. No, sarajevska žgadija je morala odigrati ulogu patriotskog detonatora jer se na nasilju nad jna najbolje diže nacionalna pomama. Primjeri Slovenije i Hrvatske. Tako se dogodio pokolj i spaljivanje nevinih i nemoćnih u Dobrokoljačkoj.
Neželjko Komšić, pak, za prethodni dan kaže da je to bila bitka. Bitka, kako to uzvišeno zvuči, kako odiše ravnopravnošću ruskih poetskih dvoboja, kako zrači poštenjem i engleskim džentlmenstvom, a u stvari, smrdi na islamsku otomansku stabilizaciju: ti mene sabljom a ja tebe krvavim vratom.
Jednog dana, kad akteri i ove generacije odu sa scene, patriotski sretne buduće sarajlije te koljačko-roštiljske dželatalije proglasiće Bitkom na Miljacki. Svi narodi, ovdje imaju svoje velike bitke, red je.
Zlatnoljiljanski je još rekao da ako treba obilježavati nevino stradale, onda su to Kazani.
Ovo je krvnički cinizam. Komšić, i njegovi, učinili su sve da se za dvadesetak godina ne istraži istina o Kazanima, o krivcima je suvišno raspravljati, pa da se barem otvori puti istini o Sarajevu kao kolektivnom šehidskom čvorištu kojeg im je, dobrim dijelom, servirao priglupi prigradski Karadžić. A onda poziva da se obilježavaju Kazani. Pri čemu mu je Behmen sarajevonačelnik, poznati poštovatelj srpskih žrtava.
I završni dio koncepta.
Komšić poziva porodice žrtava da slobodno dođu u Saraj. Ali nemojte da vam Vlada Republike Srpske govori šta treba da radite i da od toga pravi provokacije.
Kao da u Sarajevu postoje jaka, brojna, masovna i moćna udruženja SrbaSarajlija pa nema smisla da ih neka Vlada Republike Srpske zloupotrebljava. Da nije Vlada organizovala obilježavanje, ljubim ga u guzicu pred vječnom vatrom ko bi to smio da pomene u Patriotskom Gradu Našeg Zelenila.
Šteta što Komšić nije komandovao Bitkom u Dobrokoljačkoj. Kakva bi to bitka bila. Ali, upetljao se onaj papak Ejup i ušao u istoriju, mnogo prije nego u London.

ČUPAVI VANZEMALJAC

(autor r. vasić, 2009.)

TIHA BOŠNJAČKA KONFUZIJA
Kakva konfuzija vlada u Tihićevoj političkoj glavi, vidljivo je iz intervjua kojeg je dao Jutarnjem listu.
Takva ista konfuzija vlada i u opštoj bošnjačkoj političkoj glavi.
Tihić je najprije nastupio kao osrednji regionalni foler. Želimo da ceste i hidroelektrane u BiH gradi Hrvatska, kaže. Kao da u Hrvatskoj žive samo daždevnjaci koji ne znaju kakvo je stanje odnosa u BiH i da bilo koji Tihić ne može izdejstvovati ni garantovati tako nešto. Ali, lijepo zvuči.
Tragično je što Tihić, nakon toliko zlouporabe Hrvata, u raznim oblicima, ima sada obraza otići u Zagreb i tamo razgovarati sa Državom Hrvatskom i obraćati se tamošnjem javnom mnijenju u ime BiH. A ima pravo samo govoriti u ime Esdea.
No, ta gradilišna sranja i bože pomozi.
Konglomerat konfuzija koje je izrekao Tihić, u političkom segmentu, nevjerovatan je.
Na jednom mjestu jeca o BiH i kaže da je potrebna pomoć međunarodne zajednice. Na drugom pametuje lokalnim liderima pa kaže da moraju shvatiti da međunarodna zajednica više neće raditi njihov posao.
A kada objašnjava loše stanje u BiH i činjenicu da se ovako dalje ne može, koristi argument da je sve bilo dobro krenulo. Uz pomoć Amerikanaca dobili smo zajedničke tablice i ovo i ono. Formirano je 57 zajedničkih institucija (sve vandejtonskih, vanustavnih, u stvari, antidejtonskih, op. r.v.), umjesto tri ministarstva u Savjetu ministara, sada imamo deset. Imamo, pored tablica, od tri jednu vojsku, od tri carine, jednu, od tri obavještajne službe jednu, jedan žiroračun za pdv...
Nemamo ništa, moj Tihiću.
Sve to što si nabrojao i što je urađeno, uključujući i Sud BiH i Tužilaštvo BiH, neustavne su kategorije i jednog dana će međunarodne pravne institucije morati da to konstatuju i ponište njihove odluke i činodejstvija. To zna i Ohaer i drugi picikovici pa žele da ustavne promjene sadrže i Klauzulu nelegalnosti po kojoj bi se u ustav uvrstilo, retroaktivno, i sve ono što je nametnuto, oktroisano, kao zajedničko a mimodejtonsko.
I sve to što je nametnuto kao zajedničko, uzrok je kolapsa sadašanje BiH. Jer ništa ne funkcioniše i ne može da funkcioniše pošto mu je osnovni zadatak da jača i osigura bošnjačku poziciju. A ne Referendumski Dodik ili entitetsko glasanje.
Tihić je, bez plaćanja autorskih prava, iskoristio i moju sintagmu Tronožac. On je, kaže, za tronožac jer je BiH jača sa tronošcem nego sa dvonošcem. A onda u sljedećem odgovoru kaže da je BiH najbolja sa četiri regije. Od toga dvije bošnjačke. A zemlja centralizovana.
Činjenice, međutim stoje drugačije.
Nemamo ni dvonožac. Imamo Republiku Srpsku i podnožac. Jer u Federaciji jedni druge drže pod nogom. Zna se koji koje.
Dakle, BiH neće opstati. Koliko je to dugoročna a koliko kratkoročna dijagnoza, zavisi od toga kako brzo će se sleći konfuzija u bošnjačkim političkim glavama kao što je Tihićeva.
Ta opšta bošnjačka politička glava treba da shvati da je još jedini mogući pokušaj opstanaka BiH u bošnjačkom dogovoru sa Hrvatima u BiH. Onda će sa Republikom Srpskom oko unije ili konfederalnog saveza, TKBiH, Tronožna Konfederacija BiH, na osnovu dejtonskih izvornih zajedničkih nadležnosti, sve ići lakše.
Ako misle tutorisati Hrvate u Federaciji kako bi oni na kraju bili protiv, ne samo Federacije nego cijele BiH, i tako konačno doveli do gušenja Republike Srpske, gube vrijeme. Jer Hrvati gube želju za BiH. A Republika Srpska jača. Ne mora da činodejstvuje.
Treba nekoliko puta pročitati Tihićev intervju. Radi dijagnoze.