LEPE ŽENE OPASNE PO ZDRAVLJE
Pročitam naslov u beogradskoj Politici i skamenim se.
Već sam trebao biti mrtav. Ili sam mrtav, samo se čekaju vijenci.
Vijest kaže da su španski istraživači, na univerzitetu u Valensiji, utvrdili da se, nakon više od pet minuta provedenih sa lijepom ženom, u tijelu muškarca povećava nivo kortisola. Kortisol je hormon stresa i njegov nivo raste u psihološkim stresnim situacijama. Kortisol može biti povezan sa dijabetesom, povišenim krvnim pritiskom, problemima rada srca i impotencijom.
Čitav život čovjek voli lijepe žene. Toliko da je jedan život malo. Svaki čovjek, dabome. Samo su načini različiti. I sa napomenom da su sve žene lijepe. Ne postoji ružna žena. Postoje samo negledljive, ružne muške oči. Neke žene su ljepše od drugih. Dok je živ, čovjek voli lijepe žene. Ni ja nisam neka iznimka. Samo što volim žene koje znaju da hodaju kao skulpture. Da sjede kao umjetnička slika. Ili instalacija, barem. Žene nisu lijepe ako su glupe ili pametne.
Žene su lijepe samo ako su žene.
Tu dolazimo do španskog problema.
Završetkom ere matrijarhata, počela je era dominacije mudonja koja se opredmećivala u lovu, donošenju hrane i prinošenju ženskog tijela kao žrtve noći razularenih mesinom i njegovom energijom i alkoholom i njegovom erektivnošću. Žena je bez muškarca bila krokodilče na čije tek raspuklo jaje stane slon. Nastojala je da ga zadrži redovnim međunožnim užicima i između porođaja. Kasnsije se društvo industrijalizovalo, afeže, ravnopravnost polova, rodna ravnopravnost, radna ravnpravnost... i od ženke je postala žena. Okrutno biće bez muda. Odjeća, izdaleka, kao muška. Uniseks. Farmerice. Koje čine da i žene i mušakmrci imaju dobro dupe. I sve jednako dobro, jer farmerice ukalupljuju ono što priroda nije znala. Žena je postala vozač. Koji kurac ti hoćeš, napuši se. Postala je šef, direktor, policajac. Žena je postala inspektor, oficir. Vadi ruke iz džepova pred oficirom. Žena je postala bokser.
Kortisol se dobijao samo u ratu. U barutnom stresu. Poststresni traumatski sindrom. Zato su mušarkci izmislili ratove. Nestalo lijepih žena a muškarci ovisni o kortisolu. Kad nema kortisola u organizmu ukrutnik stalno stoji uspravno i navodi na krvne i seksualne delikte. Ovako, u ratu dobiješ kortisol, šećer, srce koje preskače, impotenciju i onda cugaš, kartaš i tučeš ženu ko sretan.
Žene su, tako, zaboravile da su ženke. To narod, ostaci starog naroda, još kažu ovako: Da zna da ima pišuljicu među nogama, vladala bi cijelim selom.
Razlika između žene i ženke je ogromna. Veća nego između muškarca i žene. Žena koja pametuje, govori, deklamuje, docira, naređuje, određuje, crta, usmjerava, trasira, donosi pare, izdržava... odurnije je biće od svakog muška. Ženka, ljepotica, koja malo zbori, komunicira svojom pameću smjernog bića, iznutra, sitnom, finom, nevidljivom teslinom energijom na daljinu. Zato oni Španci u Valensiji dobiju kortisol. Pokoče se, ko da ih gleda kobra bez trepavica. A kad ženka postane žena, pa počne da pametuje, govori, deklamuje... otvoriš vrata, zatvoriš vrata, pa, onda, kažeš, marš u pizdu materinu. Ladan Jelen. Muškarci znaju zašto. Žuja je zakon.
Žena se tako izvitoperila da je tog kortisola nestalo, kao rijetkih metala.
Probajte, mudonjama se obraćam, jednostavan test. priđite ženi, lijepoj, ili onoj ljepšoj. I odmah joj recite da je volite. Jer, to je istina. Čovjek kad vidi lijepu ženu zine. A to je govor tijela koji se prevodi sa: Volim te. Ni jedna vam neće vjerovati, ismijaće vas, smatraće vas folirantom. Isfur. Leš. Ali bacite, šutke, na stol kakvu robnu marku, ključeve, vulo tebra... bićeš faca. Život.
To znači da su žene postale okrutne. Ništa kortisol. Španci izmišljaju. Ja se čitav život motam oko lijepih žena. Bez uspjeha, dabome. Jedino su mi četiri godine uzeli one nacionalističke budale Rašo, Aljo, Slobo i Franjo. Pa opet imam 52 otkucaja srca, stodesetku pritisak. Ko mi u tijelu nađe kortisol, ljubim ga u dupe. A kad vidim lijepu ženu mrak mi padne na oči. Sreća da moja seljačka uljudnost racionalizuje moje postupke pa umjesto lavljeg skoka prozborim: Lijepa si ko bog. Ti si umjetnina. Bogotvorina. Volim te i tvoj lik koji zemljanu trulež pretvara u svemirsku zlatninu. Moje oči ti prilaze kao prosjak crkvi. Išće. Jesi li ti došao onom crnom mečkom.
Jebo te kortisol.
Već sam trebao biti mrtav. Ili sam mrtav, samo se čekaju vijenci.
Vijest kaže da su španski istraživači, na univerzitetu u Valensiji, utvrdili da se, nakon više od pet minuta provedenih sa lijepom ženom, u tijelu muškarca povećava nivo kortisola. Kortisol je hormon stresa i njegov nivo raste u psihološkim stresnim situacijama. Kortisol može biti povezan sa dijabetesom, povišenim krvnim pritiskom, problemima rada srca i impotencijom.
Čitav život čovjek voli lijepe žene. Toliko da je jedan život malo. Svaki čovjek, dabome. Samo su načini različiti. I sa napomenom da su sve žene lijepe. Ne postoji ružna žena. Postoje samo negledljive, ružne muške oči. Neke žene su ljepše od drugih. Dok je živ, čovjek voli lijepe žene. Ni ja nisam neka iznimka. Samo što volim žene koje znaju da hodaju kao skulpture. Da sjede kao umjetnička slika. Ili instalacija, barem. Žene nisu lijepe ako su glupe ili pametne.
Žene su lijepe samo ako su žene.
Tu dolazimo do španskog problema.
Završetkom ere matrijarhata, počela je era dominacije mudonja koja se opredmećivala u lovu, donošenju hrane i prinošenju ženskog tijela kao žrtve noći razularenih mesinom i njegovom energijom i alkoholom i njegovom erektivnošću. Žena je bez muškarca bila krokodilče na čije tek raspuklo jaje stane slon. Nastojala je da ga zadrži redovnim međunožnim užicima i između porođaja. Kasnsije se društvo industrijalizovalo, afeže, ravnopravnost polova, rodna ravnopravnost, radna ravnpravnost... i od ženke je postala žena. Okrutno biće bez muda. Odjeća, izdaleka, kao muška. Uniseks. Farmerice. Koje čine da i žene i mušakmrci imaju dobro dupe. I sve jednako dobro, jer farmerice ukalupljuju ono što priroda nije znala. Žena je postala vozač. Koji kurac ti hoćeš, napuši se. Postala je šef, direktor, policajac. Žena je postala inspektor, oficir. Vadi ruke iz džepova pred oficirom. Žena je postala bokser.
Kortisol se dobijao samo u ratu. U barutnom stresu. Poststresni traumatski sindrom. Zato su mušarkci izmislili ratove. Nestalo lijepih žena a muškarci ovisni o kortisolu. Kad nema kortisola u organizmu ukrutnik stalno stoji uspravno i navodi na krvne i seksualne delikte. Ovako, u ratu dobiješ kortisol, šećer, srce koje preskače, impotenciju i onda cugaš, kartaš i tučeš ženu ko sretan.
Žene su, tako, zaboravile da su ženke. To narod, ostaci starog naroda, još kažu ovako: Da zna da ima pišuljicu među nogama, vladala bi cijelim selom.
Razlika između žene i ženke je ogromna. Veća nego između muškarca i žene. Žena koja pametuje, govori, deklamuje, docira, naređuje, određuje, crta, usmjerava, trasira, donosi pare, izdržava... odurnije je biće od svakog muška. Ženka, ljepotica, koja malo zbori, komunicira svojom pameću smjernog bića, iznutra, sitnom, finom, nevidljivom teslinom energijom na daljinu. Zato oni Španci u Valensiji dobiju kortisol. Pokoče se, ko da ih gleda kobra bez trepavica. A kad ženka postane žena, pa počne da pametuje, govori, deklamuje... otvoriš vrata, zatvoriš vrata, pa, onda, kažeš, marš u pizdu materinu. Ladan Jelen. Muškarci znaju zašto. Žuja je zakon.
Žena se tako izvitoperila da je tog kortisola nestalo, kao rijetkih metala.
Probajte, mudonjama se obraćam, jednostavan test. priđite ženi, lijepoj, ili onoj ljepšoj. I odmah joj recite da je volite. Jer, to je istina. Čovjek kad vidi lijepu ženu zine. A to je govor tijela koji se prevodi sa: Volim te. Ni jedna vam neće vjerovati, ismijaće vas, smatraće vas folirantom. Isfur. Leš. Ali bacite, šutke, na stol kakvu robnu marku, ključeve, vulo tebra... bićeš faca. Život.
To znači da su žene postale okrutne. Ništa kortisol. Španci izmišljaju. Ja se čitav život motam oko lijepih žena. Bez uspjeha, dabome. Jedino su mi četiri godine uzeli one nacionalističke budale Rašo, Aljo, Slobo i Franjo. Pa opet imam 52 otkucaja srca, stodesetku pritisak. Ko mi u tijelu nađe kortisol, ljubim ga u dupe. A kad vidim lijepu ženu mrak mi padne na oči. Sreća da moja seljačka uljudnost racionalizuje moje postupke pa umjesto lavljeg skoka prozborim: Lijepa si ko bog. Ti si umjetnina. Bogotvorina. Volim te i tvoj lik koji zemljanu trulež pretvara u svemirsku zlatninu. Moje oči ti prilaze kao prosjak crkvi. Išće. Jesi li ti došao onom crnom mečkom.
Jebo te kortisol.
