STARA ENGLESKA SMRDULJA
Osobina zlih ljudi jeste da se na nekom onečistilištu, na kome su boravili i koje su trajno ubalegali, pojavljuju kao zli duhovi, duhovi iz boce ili kao običan smrad.
Tako se u saraj-čaršiji, na kokošanelpet mirisnoj Miljacki, malo, malo, pojavi smrdljivi duh Pedija Ešdauna. Stara engleska smrdulja ovaj put je uskrsnula nakon poraza mrljavih Braun-Blerovih laburista i dolaska na vlast kameronvativaca potpomognutih koalicijom sa Liberalno-demokratskom partijom. Tu partiju je svojevremeno, kao obavještajni zadatak između dva boravka u posebnim misijama po svijetu, osnovao Pedi Ešdaun. Ona je dugo imala snagu partije bosanskonovskog Mihajlice ali je sada postala važna jer ni laburisti ni konzervativci nisu uspjeli skupiti većinu da sami formiraju vlast kao što je to bilo u proteklih 65 godina.
Sa te platforme sada sere Ešdaun. On je skovao koaliciju. On je njima rekao. On je za dobrobit Velike Britanije. Istina, ima blizu sedamdeset godina ali hoće da pomogne. Ma, ne bih ja bio visokrangirani ministar, inostrane poslove će voditi Hag, moj dobar drug iz druge ideologije. Izaslanik za Balkan. Ma, niko me nije pitao. Ali razmislio bih kad bi me pitao. Sjećam se, u djetinjstvu, kad još nisam znao te važne kosmičke stvari, kako se jevtina kurva Stevka držala za međunožnu šubaru, pred zadružnom prodavnicom, gdje se pila mlaka piva, i pitala: Imal ko šta da me pita.
Saraj, na mirisnoj Miljacki, u stvari, s nostalgijom se sjeća Pedija Ešdauna. Kao i dede sabljosjeka, Mehmeda Osvajača Otomanskog Stabilizatora.
Nije ni lako, stara dobra reformska vremena sve dalja, uhapsili Iliju, mada je Hrvat, ali red je da protestujemo, uhapsili Ganića, junaka, junačinu, ljudinu, komandantčinu, Parlamentarna skupština BiH raspravlja o četnicima oslobodiocima, Rašo koljač pita gdje je roba na Markalama... kuku nama.
Pedi i još nekoliko lijepih stvari iz Naše Istorije, dođu kao melem, bokvica, majčina dušica. Pedijeva dušica.
Tako se u saraj-čaršiji, na kokošanelpet mirisnoj Miljacki, malo, malo, pojavi smrdljivi duh Pedija Ešdauna. Stara engleska smrdulja ovaj put je uskrsnula nakon poraza mrljavih Braun-Blerovih laburista i dolaska na vlast kameronvativaca potpomognutih koalicijom sa Liberalno-demokratskom partijom. Tu partiju je svojevremeno, kao obavještajni zadatak između dva boravka u posebnim misijama po svijetu, osnovao Pedi Ešdaun. Ona je dugo imala snagu partije bosanskonovskog Mihajlice ali je sada postala važna jer ni laburisti ni konzervativci nisu uspjeli skupiti većinu da sami formiraju vlast kao što je to bilo u proteklih 65 godina.
Sa te platforme sada sere Ešdaun. On je skovao koaliciju. On je njima rekao. On je za dobrobit Velike Britanije. Istina, ima blizu sedamdeset godina ali hoće da pomogne. Ma, ne bih ja bio visokrangirani ministar, inostrane poslove će voditi Hag, moj dobar drug iz druge ideologije. Izaslanik za Balkan. Ma, niko me nije pitao. Ali razmislio bih kad bi me pitao. Sjećam se, u djetinjstvu, kad još nisam znao te važne kosmičke stvari, kako se jevtina kurva Stevka držala za međunožnu šubaru, pred zadružnom prodavnicom, gdje se pila mlaka piva, i pitala: Imal ko šta da me pita.
Saraj, na mirisnoj Miljacki, u stvari, s nostalgijom se sjeća Pedija Ešdauna. Kao i dede sabljosjeka, Mehmeda Osvajača Otomanskog Stabilizatora.
Nije ni lako, stara dobra reformska vremena sve dalja, uhapsili Iliju, mada je Hrvat, ali red je da protestujemo, uhapsili Ganića, junaka, junačinu, ljudinu, komandantčinu, Parlamentarna skupština BiH raspravlja o četnicima oslobodiocima, Rašo koljač pita gdje je roba na Markalama... kuku nama.
Pedi i još nekoliko lijepih stvari iz Naše Istorije, dođu kao melem, bokvica, majčina dušica. Pedijeva dušica.
