PATRIOTSKI ILI GRAĐANSKI RAT
Nećemo dozvoliti reviziju Sarajevske Istorije.
Dole nepatriotska žgadija.
Patritska liga naša najveća briga.
Nema metka ako ga nije ispalila zelena beretka.
Bosna puna patriota.
Agresor je naša trajna opasnost i nada.
Smrt agresorima i ostalim bezbožnicima.
To su nevještom patriotskom rukom ispisane parole i transparenti na velikom fiktivnom mitingu Patriotske brige kojeg je organizovao Alija Behmen i Antirevizionistička liga Dobre Naše Istorije.
Istorija Bosne u kojoj je mrski neobrijani agresor divljao i klao a mi dobre patriote, samo se igrali gumenim bombonama i lizalima, nedodirljiva je jer se jedino pomoću nje može igraditi Naša Država, Jedna i Jedina Bosna, većinska, neentitetalna, unitarna, demokratska oaza u naručju hrišćanske Evrope. Nije dovoljno, patriote i patriotkinje, imati Našu Državu. Mi moramo imati i Našu Istinu, Našu Istoriju, Naš Monopol (aplauz, ovacije).
To je jedan isječak govora na fiktivnom mitingu Patriotske brige.
Povremeno stigne kakva vijest koja remeti tu Istorijsku stabilnost. Kažu, u Srebrenici ukopano nekoliko stotina imena živih ljudi. Onda onaj Koljač Rašo stalno pita gdje je roba na tezgama Markala. Pa Gardijan, engleska novina, piše o građanskom ratu. Ko da smo mi ovdje osnivali Građansku ligu. Patriotska liga, koju smo osnovali jasno govori da je na drugoj strani bio agresor. Dobro, Zelene beretke. Nije druge čoje bilo u zemi.
Sve velike tokove istorije prate crno – bijele storije. Tako se lakše upravlja događajima. Tako se ne moraju ispostavljati opravdanja. Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje. Hajde, džentlmen Bler, da mu jebemo mater, i njemu i Iraku. OK. Što će se poslije ispostaviti da nema ni toalet papira za masovno sranje, to nema veze. I što će laburisti, odakle je Bler, izgubiti izbore i vlast, 2010. ni to nema veze. Bitno je da smo tad, kad je trebalo, imali loše momke.
Tako i u BiH. Srbi, sa svojom garniturom priluda, Rašo, Slobo, Šeško, Martić... bili su genijalci za loše momke. Sve je unaprijed sklopljeno a prilude se samo uklopile.
Nakon obavljenog posla i formule dobri – loši momci, činjenice izlaze na vidjelo. Sienen je obavio posao lažnog informativnog omotača. Sad dolazi Al džazira. Činjenice, koje naviru, promijeniće istorijsku sliku ali stvarni efekti storije o dobrim i lošim će malo sačekati.
Morbidna patriotska misao da se od Markala i Srebrenice može vječno živjeti i uživati a da će se država i društvo sami stvarati i obnavljati, genetska je pogreška ićindijske anadolske pripeke i uznojenosti.
Istorija se gleda očima a osjeća guzicom.
Dok ne dođe iz guzice u glavu.
Ne treba Gardijan da nam piše o tome kako BiH nije jednostavna činjenična vreća rogova. Dovoljno je pogledati oko sebe. Nepodnošljiva elegancija mržnje i krvoločnosti na svim pravcima. Kada je ona stara deklaracijska budala, Alija, odlučio za Bosnu žrtvovati mir, umjesto Bosnu za mir, istorija se više nije mogla uljepšati. Ni danas, kad je sve gora i gora. Stara budala i patriotske lude nisu shvatile da se mir uvijek obnavlja i revitalizuje. Ali države ne. Kad jednom počne da se raspada, kao danas Bosna, pa i Bosna i Hercegovina, nema više povratka.
Ne mijenjajte mi istoriju.
To je parola koja se najčešće čuje u paklu.
Neki kažu da je to vapaj.
Nećemo dozvoliti reviziju Sarajevske Istorije.
Dole nepatriotska žgadija.
Patritska liga naša najveća briga.
Nema metka ako ga nije ispalila zelena beretka.
Bosna puna patriota.
Agresor je naša trajna opasnost i nada.
Smrt agresorima i ostalim bezbožnicima.
To su nevještom patriotskom rukom ispisane parole i transparenti na velikom fiktivnom mitingu Patriotske brige kojeg je organizovao Alija Behmen i Antirevizionistička liga Dobre Naše Istorije.
Istorija Bosne u kojoj je mrski neobrijani agresor divljao i klao a mi dobre patriote, samo se igrali gumenim bombonama i lizalima, nedodirljiva je jer se jedino pomoću nje može igraditi Naša Država, Jedna i Jedina Bosna, većinska, neentitetalna, unitarna, demokratska oaza u naručju hrišćanske Evrope. Nije dovoljno, patriote i patriotkinje, imati Našu Državu. Mi moramo imati i Našu Istinu, Našu Istoriju, Naš Monopol (aplauz, ovacije).
To je jedan isječak govora na fiktivnom mitingu Patriotske brige.
Povremeno stigne kakva vijest koja remeti tu Istorijsku stabilnost. Kažu, u Srebrenici ukopano nekoliko stotina imena živih ljudi. Onda onaj Koljač Rašo stalno pita gdje je roba na tezgama Markala. Pa Gardijan, engleska novina, piše o građanskom ratu. Ko da smo mi ovdje osnivali Građansku ligu. Patriotska liga, koju smo osnovali jasno govori da je na drugoj strani bio agresor. Dobro, Zelene beretke. Nije druge čoje bilo u zemi.
Sve velike tokove istorije prate crno – bijele storije. Tako se lakše upravlja događajima. Tako se ne moraju ispostavljati opravdanja. Sadam Husein ima oružje za masovno uništenje. Hajde, džentlmen Bler, da mu jebemo mater, i njemu i Iraku. OK. Što će se poslije ispostaviti da nema ni toalet papira za masovno sranje, to nema veze. I što će laburisti, odakle je Bler, izgubiti izbore i vlast, 2010. ni to nema veze. Bitno je da smo tad, kad je trebalo, imali loše momke.
Tako i u BiH. Srbi, sa svojom garniturom priluda, Rašo, Slobo, Šeško, Martić... bili su genijalci za loše momke. Sve je unaprijed sklopljeno a prilude se samo uklopile.
Nakon obavljenog posla i formule dobri – loši momci, činjenice izlaze na vidjelo. Sienen je obavio posao lažnog informativnog omotača. Sad dolazi Al džazira. Činjenice, koje naviru, promijeniće istorijsku sliku ali stvarni efekti storije o dobrim i lošim će malo sačekati.
Morbidna patriotska misao da se od Markala i Srebrenice može vječno živjeti i uživati a da će se država i društvo sami stvarati i obnavljati, genetska je pogreška ićindijske anadolske pripeke i uznojenosti.
Istorija se gleda očima a osjeća guzicom.
Dok ne dođe iz guzice u glavu.
Ne treba Gardijan da nam piše o tome kako BiH nije jednostavna činjenična vreća rogova. Dovoljno je pogledati oko sebe. Nepodnošljiva elegancija mržnje i krvoločnosti na svim pravcima. Kada je ona stara deklaracijska budala, Alija, odlučio za Bosnu žrtvovati mir, umjesto Bosnu za mir, istorija se više nije mogla uljepšati. Ni danas, kad je sve gora i gora. Stara budala i patriotske lude nisu shvatile da se mir uvijek obnavlja i revitalizuje. Ali države ne. Kad jednom počne da se raspada, kao danas Bosna, pa i Bosna i Hercegovina, nema više povratka.
Ne mijenjajte mi istoriju.
To je parola koja se najčešće čuje u paklu.
Neki kažu da je to vapaj.
