KUKASTA ZASTAVA, KUKAST POLOŽAJ
Treba li donositi opšte sudove na osnovu jedne kukaste fašističke zastave i jedne zastave vatikana na fudbalskoj utakmici. Treba li mladež, fudbalske navijače i Hrvate nazvati fašistima. Po čemu je dosad neupotrijebljena, nova i čista tkanina, zastava, opasna po društvo a gola trebica sa titovkom i petokrakom nije. Odnosno, zašto bi petokraka bila opasna po društvo. Ili, zašto bi danas kokarda i šubara sa mrtvačkom glavom bila zlo nad srpskim narodom ili samo nad ravnogorskim pokretom.
Znam, mnogi suvisli ljudi će reći da je izgledna opasnost da se od jednog kukastog krsta proširi konstanta da su u Hercegovini sve goli mladi fašisti ko rasada u toploj leji. Da su oni što traže Treći, u stvari fašisti koji će tu osnovati Nacistički entitet, da predstoji novo istrebljenje pravoslavaca i slično. Kako to sarajevska propaganda tipa „Sienen & Velika porcija ćevapa sa umočenom lepinjom“ umije perfektno odraditi.
Već sam, čini mi se, pisao o tome kako ne treba satanizovati Tompsona, iako mislim da je primitivac, jer očito postoji takav sloj svijesti i publike koji to konzumira. Ne treba dizati vatrogasnu paniku ni zbog nekoliko desetina kokardi nad pjanom glavom. Mada četnike, one izvorne, smatram izraslinama zla kao i pobraću im iz drugih naroda.
Možda je neko i dao „sto marki“ da djeca donesu kukastu zastavu na stadion. Ali mislim da je bitnije da shvatimo da je u Hrvata BiH, i Hercegovine, svejedno, glavni problem nedostatka identiteta. Dugodecenijska, i prije rata, presija da su ti ljudi Matan und jaranen, da su koljači i ustaše, da su okrenuti Njemačkoj i Zagrebu, dugogodišnji nedostatak vodjstva sa očiglednošću kako im pada vodjstvo tuđom voljom, neravnopravnost, neprihvatanje od vlastite Države i neuvažavanje političke volje, dovelo je dotle da se ističu simboli. Bilo koji simboli. U prvom naletu su to simboli razlikovanja. Tih pet momčića, u ime pet hiljada, u ime pedest hiljada, žele da poruče samo dva slova: Mi. Izabrali su najubjedljiviji simbol. Da su donijeli zastavu sa formulom jedan, niko se ne bi ni češao iza uva.
Dabome, niko to nije racionalizovao i planirao tako kao što govorim. To je pitanje kolektivne političke podsvijesti. Društvo mora da pročita to klinasto pećinsko pismo jer ako ne pročita na vrijeme kukasti krst može postati i nešto šire od obične javke.
Mnogo veći problem, na tim stadionima, u tom fudbalu i nogometu, jeste postojanje sekte, mračnjačkog reda, nevidljive falange koja upravlja svim tokovima tog sporta koristeći i dobre i zle navijače, svojevrsnog Opus Angeloruma, koji bi bio sretan da je neko ubio onog dječaka sa kukastom zastavom. Oni bi tada mogli još tajnovitije i još efikasnije da rade svoj prljavo-novčani i đon-obrazni posao u svoju korist. Dok bi se o tom zlu zabavilo cijelo društvo.
Uostalom, Mala moja, demokratija je, ljubi curu ne pitaj čija je. Kad je pala petokraka, ne može je zamijeniti samo petokraka sa zagradom.
Treba li donositi opšte sudove na osnovu jedne kukaste fašističke zastave i jedne zastave vatikana na fudbalskoj utakmici. Treba li mladež, fudbalske navijače i Hrvate nazvati fašistima. Po čemu je dosad neupotrijebljena, nova i čista tkanina, zastava, opasna po društvo a gola trebica sa titovkom i petokrakom nije. Odnosno, zašto bi petokraka bila opasna po društvo. Ili, zašto bi danas kokarda i šubara sa mrtvačkom glavom bila zlo nad srpskim narodom ili samo nad ravnogorskim pokretom.
Znam, mnogi suvisli ljudi će reći da je izgledna opasnost da se od jednog kukastog krsta proširi konstanta da su u Hercegovini sve goli mladi fašisti ko rasada u toploj leji. Da su oni što traže Treći, u stvari fašisti koji će tu osnovati Nacistički entitet, da predstoji novo istrebljenje pravoslavaca i slično. Kako to sarajevska propaganda tipa „Sienen & Velika porcija ćevapa sa umočenom lepinjom“ umije perfektno odraditi.
Već sam, čini mi se, pisao o tome kako ne treba satanizovati Tompsona, iako mislim da je primitivac, jer očito postoji takav sloj svijesti i publike koji to konzumira. Ne treba dizati vatrogasnu paniku ni zbog nekoliko desetina kokardi nad pjanom glavom. Mada četnike, one izvorne, smatram izraslinama zla kao i pobraću im iz drugih naroda.
Možda je neko i dao „sto marki“ da djeca donesu kukastu zastavu na stadion. Ali mislim da je bitnije da shvatimo da je u Hrvata BiH, i Hercegovine, svejedno, glavni problem nedostatka identiteta. Dugodecenijska, i prije rata, presija da su ti ljudi Matan und jaranen, da su koljači i ustaše, da su okrenuti Njemačkoj i Zagrebu, dugogodišnji nedostatak vodjstva sa očiglednošću kako im pada vodjstvo tuđom voljom, neravnopravnost, neprihvatanje od vlastite Države i neuvažavanje političke volje, dovelo je dotle da se ističu simboli. Bilo koji simboli. U prvom naletu su to simboli razlikovanja. Tih pet momčića, u ime pet hiljada, u ime pedest hiljada, žele da poruče samo dva slova: Mi. Izabrali su najubjedljiviji simbol. Da su donijeli zastavu sa formulom jedan, niko se ne bi ni češao iza uva.
Dabome, niko to nije racionalizovao i planirao tako kao što govorim. To je pitanje kolektivne političke podsvijesti. Društvo mora da pročita to klinasto pećinsko pismo jer ako ne pročita na vrijeme kukasti krst može postati i nešto šire od obične javke.
Mnogo veći problem, na tim stadionima, u tom fudbalu i nogometu, jeste postojanje sekte, mračnjačkog reda, nevidljive falange koja upravlja svim tokovima tog sporta koristeći i dobre i zle navijače, svojevrsnog Opus Angeloruma, koji bi bio sretan da je neko ubio onog dječaka sa kukastom zastavom. Oni bi tada mogli još tajnovitije i još efikasnije da rade svoj prljavo-novčani i đon-obrazni posao u svoju korist. Dok bi se o tom zlu zabavilo cijelo društvo.
Uostalom, Mala moja, demokratija je, ljubi curu ne pitaj čija je. Kad je pala petokraka, ne može je zamijeniti samo petokraka sa zagradom.
