IVANIĆEVA SAMOPONUDA
Mladen Ivanić je dao opširan intervju mostarskom Dnevnom listu. Taj intervju mi je otvorio oči jer nisam znao da Ivanić ima analitičke osobine Džejmsa Lajona, kao bivšeg propalog eksperta bosanskohercegovačke krizne grupe. Samo je on umio da daje tako površna viđenja za kratkovidu spoljnu upotrebu a po, za sebe, prihvatljivoj cijeni.
Ivanić je rekao da je Dodik nervozan i da ne zna da pregovara. Ja, veli, volim učestvovati u pregovorima i onda ću, ako nešto prihvatim to i realizovati.
Zatim je rekao da on lično vidi opoziciju na izborima 2010. ujedinjenu oko po jednog kandidata za člana Predsjedništva BiH i za Predsjednika Republike Srpske.
Sačuvaj me bože Ivanićeve realizacije onog što prihvati.
Tako je realizovao jedinstven račun za PDV pa Republika Srpska godinama ima problema sa bosanskohercegovačkim državnim kradljivcima para koje pripadaju ovdašnjem budžetu. Tako je surealizovao i dogovore o reformi policije pa su Dodik i SNSD, kada su preuzeli mandat od Predsjednika Republike, 2006., krv propišali dok nisu zaustavili ukidanje policije Republike Srpske...
Ivanić se, u stvari, nudi strancima kao kompatibilna konekcija što bi imalo značiti da se radi o političaru sa ćoška koji pristaje na sve, uz malo potpitanje o cijeni.
Druga ponuda Ivanića u vezi je s prvom. Kada govori o tome da opozicija u Republici Srpskoj na sljedećim opštim izborima, mada nije jasno šta je to opozicija, po njegovom mišljenju, mora da ima po jednog zajedničkog kandidata za dvije najvažnije pojedinačne izborne funkcije, on opet misli na sebe. Želio bi jednu od tih funkcija. Po mogućnosti, člana Predsjedništva BiH, pretpostavljam.
Mene živo zanima ne to hoće li strani izdajnici prihvatiti kakvog domaćeg izdajnika, kad mogu prihvatiti ratni paljanski umjetnički par Ceca-Vaca, mogu i svakog drugog, nego to na koji način će se opozicija dogovoriti oko dvojice zajedničkih kandidata. Čavić, Mihajljica, Ivanić i Bosić a, možda i još poneki Ivanićev ili Bosićev, treba da pobijede svoju predstavu o vlastitoj istorijskoj misiji, ljepoti, pameti i ekspertnosti i pristanu da podrže „onog kretena“ – sjetimo se kako je Mihajljica rekao da više od dvije godine krvari u Narodnoj skupštini i da je zaslužio da bude vođa opozicije, pa sve do ovih Ivanićevih izjava – a to izgleda prilično nedostižno.
Ivanić je na političarsko-funkcionerskoj berzi prvi izlistao jedinstvenu ponudu. Jasno je rekao šta hoće i kako će se ponašati ako ga odaberu.
Postoje i političke dame noći.
Mladen Ivanić je dao opširan intervju mostarskom Dnevnom listu. Taj intervju mi je otvorio oči jer nisam znao da Ivanić ima analitičke osobine Džejmsa Lajona, kao bivšeg propalog eksperta bosanskohercegovačke krizne grupe. Samo je on umio da daje tako površna viđenja za kratkovidu spoljnu upotrebu a po, za sebe, prihvatljivoj cijeni.
Ivanić je rekao da je Dodik nervozan i da ne zna da pregovara. Ja, veli, volim učestvovati u pregovorima i onda ću, ako nešto prihvatim to i realizovati.
Zatim je rekao da on lično vidi opoziciju na izborima 2010. ujedinjenu oko po jednog kandidata za člana Predsjedništva BiH i za Predsjednika Republike Srpske.
Sačuvaj me bože Ivanićeve realizacije onog što prihvati.
Tako je realizovao jedinstven račun za PDV pa Republika Srpska godinama ima problema sa bosanskohercegovačkim državnim kradljivcima para koje pripadaju ovdašnjem budžetu. Tako je surealizovao i dogovore o reformi policije pa su Dodik i SNSD, kada su preuzeli mandat od Predsjednika Republike, 2006., krv propišali dok nisu zaustavili ukidanje policije Republike Srpske...
Ivanić se, u stvari, nudi strancima kao kompatibilna konekcija što bi imalo značiti da se radi o političaru sa ćoška koji pristaje na sve, uz malo potpitanje o cijeni.
Druga ponuda Ivanića u vezi je s prvom. Kada govori o tome da opozicija u Republici Srpskoj na sljedećim opštim izborima, mada nije jasno šta je to opozicija, po njegovom mišljenju, mora da ima po jednog zajedničkog kandidata za dvije najvažnije pojedinačne izborne funkcije, on opet misli na sebe. Želio bi jednu od tih funkcija. Po mogućnosti, člana Predsjedništva BiH, pretpostavljam.
Mene živo zanima ne to hoće li strani izdajnici prihvatiti kakvog domaćeg izdajnika, kad mogu prihvatiti ratni paljanski umjetnički par Ceca-Vaca, mogu i svakog drugog, nego to na koji način će se opozicija dogovoriti oko dvojice zajedničkih kandidata. Čavić, Mihajljica, Ivanić i Bosić a, možda i još poneki Ivanićev ili Bosićev, treba da pobijede svoju predstavu o vlastitoj istorijskoj misiji, ljepoti, pameti i ekspertnosti i pristanu da podrže „onog kretena“ – sjetimo se kako je Mihajljica rekao da više od dvije godine krvari u Narodnoj skupštini i da je zaslužio da bude vođa opozicije, pa sve do ovih Ivanićevih izjava – a to izgleda prilično nedostižno.
Ivanić je na političarsko-funkcionerskoj berzi prvi izlistao jedinstvenu ponudu. Jasno je rekao šta hoće i kako će se ponašati ako ga odaberu.
Postoje i političke dame noći.
