MOSTAR,
U SKLADU SA
NAJBOLJOM
NAJBOLJOM
BALKANSKOM
PRAKSOM
Prosto mi žao što u redovnim godišnjim običajima izliva oduševljenja zajedništvom, suživotom i ljepotom vjerskog i nacionalnog prekorječnog prožimanja, poznatijim kao Mostarski dani Opsade, Krvoločnosti i Razularenosti u slavu fudbalske lopte i vječitog derbija Zrinjskog i Veleža, pored hrvatskih i bošnjačkih divljaka, ne učestvuju i srpski divljaci.
Slika bi bila potpunija a krivca bi imali unaprijed.
Valentin Incko, dobri austrijski čovjek, nekidan veli da neki vele da je u BiH stanje teško, neki vele da je sve dobro, nije bilo ustanaka i slično. Tako je i Dudek, kada su ga pitali da li je Regica bila nevina kad se udala za njega, rekao: neki veliju da je a neki da nije.
Nije potrebna nikakva analiza, ekspertiza niti upinjanje da se dođe do stvarnog stanja BiH. Potrebno je pogledati u nekoliko indikatorskih lampica pa vidjeti. Dobronamjerno pametnom sve se samo kaže.
Mostar je jedna od tih lampica.
On govori skoro sve. O nepovjerenju još odavno. Jer, niko ne vjeruje da onaj drugi nije srušio most. O tome da problem u BiH nije problem samo Srba i Bošnjaka. O tome da recepti međunarodne zajednice ne mogu da funkcionišu (ne pominjite Brčko, da nije bilo Gregorijana, ko zna kad bi se formirala vlast). O tome da nije u pitanju vlast nego prevlast. O tome da nisu samo političari vlasnici zabrinjavajuće retorike nego da je omladina posjednik krvoločne motorike. O tome da nisu u BiH problem blizanci užasa. O tome...
Odavno je poznato da je fudbalska utakmica najbolja dvosatna politička predstava o stanju nacije. U našem slučaju o stanju dviju ili triju nacija. Nastojati preko fudbala, nakon Mostara koji je postao potpuno tradicionalan i uobičajen folklor, odnosno preko Ćirine Reprezentacije, stvarati patriotizam, novo zajedništvo i cijele godine pjevati himnu Sve behara i sve cvjeta, iluzija je poput babinog salijevanja strava.
Mnogo je bolje zatvarati igrališta strave i užasa, podjela i javnog časa mržnje, nego zatvarati oči pred dugovjekim i dubokorjenim političkim, nacionalnim, vjerskim i kulturološkim činjenicama.
Prosto mi žao što u redovnim godišnjim običajima izliva oduševljenja zajedništvom, suživotom i ljepotom vjerskog i nacionalnog prekorječnog prožimanja, poznatijim kao Mostarski dani Opsade, Krvoločnosti i Razularenosti u slavu fudbalske lopte i vječitog derbija Zrinjskog i Veleža, pored hrvatskih i bošnjačkih divljaka, ne učestvuju i srpski divljaci.
Slika bi bila potpunija a krivca bi imali unaprijed.
Valentin Incko, dobri austrijski čovjek, nekidan veli da neki vele da je u BiH stanje teško, neki vele da je sve dobro, nije bilo ustanaka i slično. Tako je i Dudek, kada su ga pitali da li je Regica bila nevina kad se udala za njega, rekao: neki veliju da je a neki da nije.
Nije potrebna nikakva analiza, ekspertiza niti upinjanje da se dođe do stvarnog stanja BiH. Potrebno je pogledati u nekoliko indikatorskih lampica pa vidjeti. Dobronamjerno pametnom sve se samo kaže.
Mostar je jedna od tih lampica.
On govori skoro sve. O nepovjerenju još odavno. Jer, niko ne vjeruje da onaj drugi nije srušio most. O tome da problem u BiH nije problem samo Srba i Bošnjaka. O tome da recepti međunarodne zajednice ne mogu da funkcionišu (ne pominjite Brčko, da nije bilo Gregorijana, ko zna kad bi se formirala vlast). O tome da nije u pitanju vlast nego prevlast. O tome da nisu samo političari vlasnici zabrinjavajuće retorike nego da je omladina posjednik krvoločne motorike. O tome da nisu u BiH problem blizanci užasa. O tome...
Odavno je poznato da je fudbalska utakmica najbolja dvosatna politička predstava o stanju nacije. U našem slučaju o stanju dviju ili triju nacija. Nastojati preko fudbala, nakon Mostara koji je postao potpuno tradicionalan i uobičajen folklor, odnosno preko Ćirine Reprezentacije, stvarati patriotizam, novo zajedništvo i cijele godine pjevati himnu Sve behara i sve cvjeta, iluzija je poput babinog salijevanja strava.
Mnogo je bolje zatvarati igrališta strave i užasa, podjela i javnog časa mržnje, nego zatvarati oči pred dugovjekim i dubokorjenim političkim, nacionalnim, vjerskim i kulturološkim činjenicama.
