KAKO UPROPASTITI VASILA
Pošto Juga više ne postoji, nekidan je objavljena marginalna vijest: Vasil Tupurkovski, profesor pravnog fakulteta u Skoplju, bivša jugoslovenska socijalistička republika Makedonija, zbog pronevjere tri miliona dolara, dodijeljenih kao krediti bez garancija, osuđen je na tri godine zatvora i povrat 1,5 mil. dolara državi.
Ko je Vasil Tupurkovski?
Jedna od Titovih omladinaca koji je, za razliku od balzamovano uskurčenog Bogića Bogićevića, folerskog Brane Miljuša ili ulizičko smijuljavog i podmuklog Azema Vlasija, obećavao da može da postoji i ljudskija vrsta neformalnih a sposobnih, pametnih i pronicljivih političara. Vasil je bio briljantan učenik, možda najmlađi Makedonac koji je doktorirao na univerzitetu u Mičigenu, SAD, član Predsjedništva SFRJ i obavljao tu dužnost u džemperu, veoma politički pronicljiv jer je Miloševiću rekao da ako se odcijepi jedna socijalistička republika, socijalističke federativne više nema.
A onda je došlo do istorijskog sranja. Nakon krvi i klanja, stigla je demokratija i samostalnost. I u Makedoniju. Izbori, stranke, nacionalna i vjerska egzaltacija, masturbacija i ejakulacija.
Uglavnom, Vasil Tupurkovski osniva svoju stranku, sa Tajvanom dogovara veliki kredit a da, zauzvrat, Makedonija prizna Tajvan što se i dogodilo. Bila je to istorijska budalaština. Od tog obećanog kredita stigla je neka parica a Vasil je, kao direktor Agencije za obnovu i razvoj, davao te kredite i – zaglavio.
Kao što je poznato, svaki čovječuljak, prije nego što postane čovjek, rađa se potpuno bezazlen, human i pošten. Uslovi, kasnije od njega, mogu da načine sve u karakternom spektru, od divljaka do kreativca.
Balkanoidni primitivni provincijalni politikoidi, srušili su sve što je ličilo na sistem, pod izlikom da je to komunizam, totalitarizam i staljinizam. Po sistemu: svijet počinje od mene i završava se sa mnom. Stvorili su svoje uslove: narcisoidnost, nacioidnost, kriminalnu odbranu nacije, nepotizam, voluntarizam, politički amaterizam. Ti uslovi stvaraju takve ljude, kao što je samoupravni socijalizam stvorio Vasila Tupurkovskog, pametnog, uspješnog, neformalnog. Na prostoru bivše SFRJ odnjegovane su čitave horde nepoštenih kriminalizovanih primitivaca i voluntarnih amaterskih političara. Oni su dobili svoju djecu među kojima su i oni koji ratuju kadgod se u Mostaru igra fudbal itd. Ti uslovi i taj sistem onemogućavaju da se stvori i prosječan a kamo li iznadprosječno društveno odgovoran čovjek kao javno i političko biće. Ti uslovi i taj sistem su uspjeli unakaziti i Vasila Tupurkovskog. Deprimirajuće je zamišljati šta će biti od onih koji se danas rađaju, kakvi se monstrumi mogu očekivati.
A Vasil Tupurkovski? Nije uspio shvatiti da nije svačije osnivati stranku, nije svačije baviti se međunarodnom politikom a naročito priznanjima novih paradržava, nije svačije petljati se u međunarodni kapital i investiranje. Naročito ne u uslovima koje su stvorili balkanoidi.
Šteta.
Pošto Juga više ne postoji, nekidan je objavljena marginalna vijest: Vasil Tupurkovski, profesor pravnog fakulteta u Skoplju, bivša jugoslovenska socijalistička republika Makedonija, zbog pronevjere tri miliona dolara, dodijeljenih kao krediti bez garancija, osuđen je na tri godine zatvora i povrat 1,5 mil. dolara državi.
Ko je Vasil Tupurkovski?
Jedna od Titovih omladinaca koji je, za razliku od balzamovano uskurčenog Bogića Bogićevića, folerskog Brane Miljuša ili ulizičko smijuljavog i podmuklog Azema Vlasija, obećavao da može da postoji i ljudskija vrsta neformalnih a sposobnih, pametnih i pronicljivih političara. Vasil je bio briljantan učenik, možda najmlađi Makedonac koji je doktorirao na univerzitetu u Mičigenu, SAD, član Predsjedništva SFRJ i obavljao tu dužnost u džemperu, veoma politički pronicljiv jer je Miloševiću rekao da ako se odcijepi jedna socijalistička republika, socijalističke federativne više nema.
A onda je došlo do istorijskog sranja. Nakon krvi i klanja, stigla je demokratija i samostalnost. I u Makedoniju. Izbori, stranke, nacionalna i vjerska egzaltacija, masturbacija i ejakulacija.
Uglavnom, Vasil Tupurkovski osniva svoju stranku, sa Tajvanom dogovara veliki kredit a da, zauzvrat, Makedonija prizna Tajvan što se i dogodilo. Bila je to istorijska budalaština. Od tog obećanog kredita stigla je neka parica a Vasil je, kao direktor Agencije za obnovu i razvoj, davao te kredite i – zaglavio.
Kao što je poznato, svaki čovječuljak, prije nego što postane čovjek, rađa se potpuno bezazlen, human i pošten. Uslovi, kasnije od njega, mogu da načine sve u karakternom spektru, od divljaka do kreativca.
Balkanoidni primitivni provincijalni politikoidi, srušili su sve što je ličilo na sistem, pod izlikom da je to komunizam, totalitarizam i staljinizam. Po sistemu: svijet počinje od mene i završava se sa mnom. Stvorili su svoje uslove: narcisoidnost, nacioidnost, kriminalnu odbranu nacije, nepotizam, voluntarizam, politički amaterizam. Ti uslovi stvaraju takve ljude, kao što je samoupravni socijalizam stvorio Vasila Tupurkovskog, pametnog, uspješnog, neformalnog. Na prostoru bivše SFRJ odnjegovane su čitave horde nepoštenih kriminalizovanih primitivaca i voluntarnih amaterskih političara. Oni su dobili svoju djecu među kojima su i oni koji ratuju kadgod se u Mostaru igra fudbal itd. Ti uslovi i taj sistem onemogućavaju da se stvori i prosječan a kamo li iznadprosječno društveno odgovoran čovjek kao javno i političko biće. Ti uslovi i taj sistem su uspjeli unakaziti i Vasila Tupurkovskog. Deprimirajuće je zamišljati šta će biti od onih koji se danas rađaju, kakvi se monstrumi mogu očekivati.
A Vasil Tupurkovski? Nije uspio shvatiti da nije svačije osnivati stranku, nije svačije baviti se međunarodnom politikom a naročito priznanjima novih paradržava, nije svačije petljati se u međunarodni kapital i investiranje. Naročito ne u uslovima koje su stvorili balkanoidi.
Šteta.
