CRNI MEDIJSKI TALAS
Ljute se neki mediji, političkoračundžijski, porođeni opljačkanim novcem ili dojeni stranim nevidljivim i tajnim donacijama, povijani neoporezovanim pelenama, punjeni autistima, poluprovincijalnim primitivnim skriboidima, tetošeni od aktera međunarodnih aktera samonaduvanog vještačkog rejtinga ili od kakve veze glavnog u odjeljenju ogranka podgrupe podružnice špijunskog centra za slivove Bosne, Drine i Une, što sam rekao da je u BiH na sceni crni medijski talas koji ide duž jake i rovovski utvrđene neprijateljske linije na potezu FTV60 – ATV - BNTV. Neke celulozne, skoro toaletne, papirnate proglase ne uzimam u obzir.
Glavni orijentir u djelovanju tih medija jeste stvaranje sumorne slike propasti. Stoga oni, u svakoj minuti svojih informativnih i drugih emisija, govore o sirotinji, štrajkovima, protestima, smanjenim platama, nezaposlenosti, puno bose i gole djece, vladinim potezima koje se predstavlja kao promašaje, manipulišu glasanjima i SMS-porukama, daju prostor Gregorijanovim Slobodoumnicima (to je ona bulumenta koju je onomad Ragi okupio u nusprostorijama banjalučkog ohaera), prizivaju apokaliptične socijalne nemire, mame premijere u rudarska okna da bi pokazali kako rudari rade u teškim uslovima, kao da negdje u svijetu rade sa leptir mašnama, demonstriraju cinizam, sarkazam, podsmijeh i nadmjenost svojstvenu odseljačenim nižim partizanskim oficirama koje je Partija 46. poslala u školu geografije, komunizma i kolektivizacije, u ponašanju prema građanima, narodnim izdajnicima i nenarodnim elementima...
Ta mreža crnog medijskog talasa dobro je organizovana i plaćena. Mada, najveći dio njenih aktera i ne zna da radi za nekoga. Tajni umjetnici postižu savršenstvo u tome kao što je nekada komunizam demonstrirao ugradnju, u novinare, visoke tehnologije autocenzure.
Ishod crnog medijskog cunamija treba da bude potpuna homogenizacija političkih i javnih faktora u BiH. Otprilike, kao kad izmrvite stiropor i prekrijete površinu vode. Niko se ne izdiže iznad, niko ni sa kim i niko nema nikakvu čvrstu podlogu. Kogagod izbacite, površina, tj. politička scena, se ni ne pomakne. Takvom scenom i takvom zemljom se veoma lako upravlja.
Ishod čekaju pripremljeni igrači. Oni se ne izlažu mnogo. Oni su čekajući opozicionari. Oni će ujahati na Belom Konju kad sve bude posrano.
Neki od njih se, međutim, otkriju. Čavić. Ja se viđam sa ambasadorima. On, koji nema ni članstva, ni odbora ni strukture na terenu. Da mu nije onih pobjegulja Novakovića i jednog, dvojice u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ne bi imao ništa, ali se viđa sa ambasadorima. Ivanić. Stranci su mi rekli da svoje ciljeve hoće da ostvare preko SNSD, SNSD radi za strance. Kako to da su baš njemu to saopštili? Kao da nije poznato da je pola godine, za vrijeme prvog Dodikovog mandata, bio u Engleskoj na specijalizaciji. Lagumdžija. Zašto bi, inače, Općina Tuzla dala plaketu ili slično svečarsko priznanje, jednoj šezdesetmutnoj tv emisiji javnog emitera. To je sumrak javnih medija, koji imaju biti nezavisni, slobodni od uticaja politike a naročito sitnih provincijalnih politikanata i raditi u interesu javnosti, u skladu sa najboljom evropskom praksom.
Treba li pominjati da u Tuzli vlada Lagumdžija?
