SANADER U BEOGRADU
Predsjednik Vlade Hrvatske boravio je u Beogradu.
Rezultati posjete su nikakvi.
U skladu sa očekivanjima.
Ali i Beograd i Zagreb su znali da će rezultati biti takvi jer su problemi između Srbije i Hrvatske nepremostivi. Ne radi se samo o dvjema tužbama. Povratak Srba u Hrvatsku biće vječna tema između ove dvije zemlje. Hrvatska će, pak, Srbiju, i Srbe, vječno, za unutrašnju i spoljnu upotrebu, smatrati i predstavljati genocidnim agresorom.
Uz to, Hrvatska, pošto je prerano shvatila da je miljenik Europe, Zapada i Unije, da je izgradnjom tri tunela i dva puta prema moru, postala visokorazvijena zemlja sama sebi dovoljna, ne dopušta ulazak srbijanskog kapitala u domoljubne atare. Srbija, pak, slavenski širokogrudna, ili naivna, otvorila je kapije pa Hrvatska, kao i Slovenska preduzeća, ostvaruju ulaganja i akvizicije.
Provala u svjetskim medijima, kako Hrvatska traži srbijanske turiste za svoj propali Jadran, nije realna. Srbijanski turisti, bez obzira na niske cijene hrvatske obale, koje nisu vidljive ali su možda moguće, nije više u tom filmu. Samo je postojanje Juge dovodilo bosanskohercegovačke i srbijanske turiste na zajedničko more. Sada je to more hrvatsko i pored slanosti ima i dozu gadljivosti.
Sanader, stari folirant, prije svega svojih birača, nudi zajedničke sjednice dviju vlada. Europa neće pasti na to.
Jer, ova posjeta je samo pokušaj opčinjavanja Europe. To se odnosi i na Hrvatsku i na Srbiju. I Beogradu i Zagrebu treba znak regionalne i susjedske saradnje, demonstracija odsustva problema, kako bi se kompenzirali problemi, na jednoj strani sa Slovenijom a na drugoj sa Kosovom i Mladićem.
Za Hrvatsku, posjeta je došla, slučajno, u nepovoljnijem tajmingu.
Sanader je , koji dan prije, na summitu europske pučke stranke, Hrvati uživaju da se pucaju tim nebalkanskim sintagmama, doživio pepeljaru kao livadić, što u starom beogradskom slengu može da znači: popušio ko seljak. Očekivao je deklaraciju o ubrzanju pregovora sa EU koji su blokirani, ne samo zbog Slovenije. Ali Angela Merkel, Berluskoni, Martens pa i Petering, ostali su gluvonijemi. Nema više egzaltacije iz doba svehrvatske popevke Danke Dojčland.
U tom svjetlu, odlazak u Beograd djeluje ponižavajuće. Povratak u staro dvorište koje su posljednjih dvadeset godina pljuvali, zapišavali i ponižavali do iznemoglosti. Samo gore od toga je iznuđeno demonstriranje saradnje, finoće i dobrosusjedstva. Iz džepa starog foliranta je i izjava da Hrvatska neće Srbiji raditi to što njoj radi Slovenija. No niko se ne zavarava. Tada Sanadera neće biti na sceni a da i bude on to u ime Hrvatske ne može sada obećati i provesti. Ustašoidni dželati iranskog porijekla, samo ako dođu u situaciju da iz tvrđava članstva EU mogu da pokažu europejstvo i zapadnjaštvo prema bizantskom krmećaku, činiće to cijeli vijek. Srbija u tom pogledu ne treba biti naivna.
No, jedan ozbiljan nauk je bitan. Nema ništa od rumunsko-bugarskih formula ulaska u EU. Još ćemo mi mnogo decenijskih otirača poderati pred vratima EU.
Kome uopšte bude stalo do ulaska u Evropsku uniju.
Predsjednik Vlade Hrvatske boravio je u Beogradu.
Rezultati posjete su nikakvi.
U skladu sa očekivanjima.
Ali i Beograd i Zagreb su znali da će rezultati biti takvi jer su problemi između Srbije i Hrvatske nepremostivi. Ne radi se samo o dvjema tužbama. Povratak Srba u Hrvatsku biće vječna tema između ove dvije zemlje. Hrvatska će, pak, Srbiju, i Srbe, vječno, za unutrašnju i spoljnu upotrebu, smatrati i predstavljati genocidnim agresorom.
Uz to, Hrvatska, pošto je prerano shvatila da je miljenik Europe, Zapada i Unije, da je izgradnjom tri tunela i dva puta prema moru, postala visokorazvijena zemlja sama sebi dovoljna, ne dopušta ulazak srbijanskog kapitala u domoljubne atare. Srbija, pak, slavenski širokogrudna, ili naivna, otvorila je kapije pa Hrvatska, kao i Slovenska preduzeća, ostvaruju ulaganja i akvizicije.
Provala u svjetskim medijima, kako Hrvatska traži srbijanske turiste za svoj propali Jadran, nije realna. Srbijanski turisti, bez obzira na niske cijene hrvatske obale, koje nisu vidljive ali su možda moguće, nije više u tom filmu. Samo je postojanje Juge dovodilo bosanskohercegovačke i srbijanske turiste na zajedničko more. Sada je to more hrvatsko i pored slanosti ima i dozu gadljivosti.
Sanader, stari folirant, prije svega svojih birača, nudi zajedničke sjednice dviju vlada. Europa neće pasti na to.
Jer, ova posjeta je samo pokušaj opčinjavanja Europe. To se odnosi i na Hrvatsku i na Srbiju. I Beogradu i Zagrebu treba znak regionalne i susjedske saradnje, demonstracija odsustva problema, kako bi se kompenzirali problemi, na jednoj strani sa Slovenijom a na drugoj sa Kosovom i Mladićem.
Za Hrvatsku, posjeta je došla, slučajno, u nepovoljnijem tajmingu.
Sanader je , koji dan prije, na summitu europske pučke stranke, Hrvati uživaju da se pucaju tim nebalkanskim sintagmama, doživio pepeljaru kao livadić, što u starom beogradskom slengu može da znači: popušio ko seljak. Očekivao je deklaraciju o ubrzanju pregovora sa EU koji su blokirani, ne samo zbog Slovenije. Ali Angela Merkel, Berluskoni, Martens pa i Petering, ostali su gluvonijemi. Nema više egzaltacije iz doba svehrvatske popevke Danke Dojčland.
U tom svjetlu, odlazak u Beograd djeluje ponižavajuće. Povratak u staro dvorište koje su posljednjih dvadeset godina pljuvali, zapišavali i ponižavali do iznemoglosti. Samo gore od toga je iznuđeno demonstriranje saradnje, finoće i dobrosusjedstva. Iz džepa starog foliranta je i izjava da Hrvatska neće Srbiji raditi to što njoj radi Slovenija. No niko se ne zavarava. Tada Sanadera neće biti na sceni a da i bude on to u ime Hrvatske ne može sada obećati i provesti. Ustašoidni dželati iranskog porijekla, samo ako dođu u situaciju da iz tvrđava članstva EU mogu da pokažu europejstvo i zapadnjaštvo prema bizantskom krmećaku, činiće to cijeli vijek. Srbija u tom pogledu ne treba biti naivna.
No, jedan ozbiljan nauk je bitan. Nema ništa od rumunsko-bugarskih formula ulaska u EU. Još ćemo mi mnogo decenijskih otirača poderati pred vratima EU.
Kome uopšte bude stalo do ulaska u Evropsku uniju.
