SDP dobio predsjednika
VIKEND VIJESTI
Ima vijesti koje samim svojim rođenjem poručuju da su nebitne. To su vijesti koje se obznane vikendom ili nekom drugom ne-zgodom. Osim onih koje se namjerno plasiraju vikendom kako bi dobile veći prostor na tržnoj podlozi oskudne ponude.
Kongresmenica Edi Berns Džonson je pisala državnoj sekretarki Hilari Klinton o tome kako je u BiH stanje loše i kako zahtijeva angažman SAD kako savezne države, čitaj: entiteti, ne bi mogli blokirati cijelu zemlju. Koja ima neodoljivu težnju da postane država. To je kao kad bih ja pisao Borjani Krišto da je upozorim na velike probleme u nelegalnom korištenju krečnjaka na uzurpiranim malim kamenolomima u opštini Konjic.
U Sarajevu nebitne vijesi imaju prođu. Bitno je da je unitarizam na vidiku.
Nebitno je i da je Zlatko Lagumdžija izabran za predsjednika SDP. Iako se oko ishoda tog kongres-glasanja nedjeljama vodila rasprava, iza sarajevskih firangi, da li je u redu da nema protivotrova, pardon, protivkandidata, te da li je to socijaldemeokratija ili je otjerajihkratija (pa je profesor Miris Tamjana, poznatiji kao Nijaz Duraković, nabrajao koga je sve Zlatko L otjerao iz stranke), te zašto niko nema mu tačka da da se kandiduje iako ga je članstvo pominjalo.
Normalno je da pobijedi Lagumdžija. Normalno je da kapetan zadnji napušta brod koji tone. Zato ne mijenjajte kapetana. Stanje u toj stranci je takvo da je, objektivno, najrpoduktivnije da Lagumdžija bude predsjednik. Svako drugo Kadrovsko Rješenje, donijelo bi štete.
Glavni problem Esdepea nije Zlatko Lagumdžija.
Problem je program i genetska struktura stranke.
U samom početku, to je bila stranka nižerazrednih birokratizovanih komunjara koji nisu imali prolaz ni u jednoj novostrukturi naciokriminala i kriminalizovane odbrane nacije. Duraković i neki drugi, imali su pedigre profesora ili direktora, imali su osjećaj da se prebace na ilahije i kaside bez galame. Taj srednji šljam, komunistički talog i otpad a pun ambicija, narcisoidnosti i elitizma, okupio se oko transformisane arhivske prašine i imenovao se socijaldemokratskom partijom. Čim su pomenuli partiju, trebalo je znati da od toga nema ništa.
Politički program, stvaran u vremenu uništenja države, sistema i ideologije, nije mogao predvidjeti društvo poslije Sezone Klanja pa tako je to samo skup nekih pamfletnih rečenica. Kasnije su se tome dodavale aktuelne tričarije kao što su ustavne promjene i ukidanje entiteta, lagalo se Evropi kako se radi o socijaldemokratiji, sarađivalo sa laburistima i ovima i onima.
Dabome, da političke programe stranaka ne čitaju ni njihovi članovi ali duh stranke je taj koji okuplja a on izlazi iz programa ili početne ideje. Esenesde je nastao poslije rata i njegov politički program, kakavgod nekome izgledao, polazi od duštva koje je tada stvoreno i od poslijeratnog vremena. Okrenut je budućnosti, dakle. Okrenut je poslijeratnim pitanjima. Program i duh Esdepea, kad je nastajao, morao je biti okrenut ratu, pljački dobara, zgrada, novca i pozicija. Odgovori na poslijeratna pitanja nisu bili ni na vidiku niti su bili mogući.
Zato Esdepe propada.
Nema odgovore.
Džaba je imati Lagumdžiju.
VIKEND VIJESTI
Ima vijesti koje samim svojim rođenjem poručuju da su nebitne. To su vijesti koje se obznane vikendom ili nekom drugom ne-zgodom. Osim onih koje se namjerno plasiraju vikendom kako bi dobile veći prostor na tržnoj podlozi oskudne ponude.
Kongresmenica Edi Berns Džonson je pisala državnoj sekretarki Hilari Klinton o tome kako je u BiH stanje loše i kako zahtijeva angažman SAD kako savezne države, čitaj: entiteti, ne bi mogli blokirati cijelu zemlju. Koja ima neodoljivu težnju da postane država. To je kao kad bih ja pisao Borjani Krišto da je upozorim na velike probleme u nelegalnom korištenju krečnjaka na uzurpiranim malim kamenolomima u opštini Konjic.
U Sarajevu nebitne vijesi imaju prođu. Bitno je da je unitarizam na vidiku.
Nebitno je i da je Zlatko Lagumdžija izabran za predsjednika SDP. Iako se oko ishoda tog kongres-glasanja nedjeljama vodila rasprava, iza sarajevskih firangi, da li je u redu da nema protivotrova, pardon, protivkandidata, te da li je to socijaldemeokratija ili je otjerajihkratija (pa je profesor Miris Tamjana, poznatiji kao Nijaz Duraković, nabrajao koga je sve Zlatko L otjerao iz stranke), te zašto niko nema mu tačka da da se kandiduje iako ga je članstvo pominjalo.
Normalno je da pobijedi Lagumdžija. Normalno je da kapetan zadnji napušta brod koji tone. Zato ne mijenjajte kapetana. Stanje u toj stranci je takvo da je, objektivno, najrpoduktivnije da Lagumdžija bude predsjednik. Svako drugo Kadrovsko Rješenje, donijelo bi štete.
Glavni problem Esdepea nije Zlatko Lagumdžija.
Problem je program i genetska struktura stranke.
U samom početku, to je bila stranka nižerazrednih birokratizovanih komunjara koji nisu imali prolaz ni u jednoj novostrukturi naciokriminala i kriminalizovane odbrane nacije. Duraković i neki drugi, imali su pedigre profesora ili direktora, imali su osjećaj da se prebace na ilahije i kaside bez galame. Taj srednji šljam, komunistički talog i otpad a pun ambicija, narcisoidnosti i elitizma, okupio se oko transformisane arhivske prašine i imenovao se socijaldemokratskom partijom. Čim su pomenuli partiju, trebalo je znati da od toga nema ništa.
Politički program, stvaran u vremenu uništenja države, sistema i ideologije, nije mogao predvidjeti društvo poslije Sezone Klanja pa tako je to samo skup nekih pamfletnih rečenica. Kasnije su se tome dodavale aktuelne tričarije kao što su ustavne promjene i ukidanje entiteta, lagalo se Evropi kako se radi o socijaldemokratiji, sarađivalo sa laburistima i ovima i onima.
Dabome, da političke programe stranaka ne čitaju ni njihovi članovi ali duh stranke je taj koji okuplja a on izlazi iz programa ili početne ideje. Esenesde je nastao poslije rata i njegov politički program, kakavgod nekome izgledao, polazi od duštva koje je tada stvoreno i od poslijeratnog vremena. Okrenut je budućnosti, dakle. Okrenut je poslijeratnim pitanjima. Program i duh Esdepea, kad je nastajao, morao je biti okrenut ratu, pljački dobara, zgrada, novca i pozicija. Odgovori na poslijeratna pitanja nisu bili ni na vidiku niti su bili mogući.
Zato Esdepe propada.
Nema odgovore.
Džaba je imati Lagumdžiju.
