понедељак, 16. март 2009.

FOLKLORNA BiH
Gernot Erler, savezni ministar Njemačke, kako to savezni zvuči ubjedljivo i evropski, boravio je nedavno u BiH, bio i u Banjaluci. Kod Dodika i rekao mu, kako prenosi sarajevski komšiluk, sve u lice: BiH je cjelovita, nema secesije. Dodik njemu odgovori: Mi se nikad secesionirali i nismo, osim ako o ukidanju ne stigne pismo.
To me podsjeti na prepisku mladih jugoslovenskih komunista sa Staljinom, drugom, u doba IB krize. Staljin članstvu KPJ, zaobilazeći Tita i Centralni komitet, šalje pismo. Onda omladina KPJ štampa letak, u obliku telegrama, u kome stoji: Da se ne bojimo, Staljin nama šalje pismo a mi odgovaramo da se nikad ni bojali nismo.
To što je Erler zaobišao savezne, zajedničke, bosanskohercegovačke, institucije, i obratio se direktno Dodiku, takođe se završilo pismom. Usput je dao intervju Nezavisnim novinama, banjalučkom odjelu, što je, koliko sam shvatio korišteno i za Dojče vele, tezga je tezga, gdje je rekao da oni sipaši rade tako da to pas s maslom ne bi pojeo i da je to proučeno i da neko treba odgovarati.
Onda stiže pismo iz Ambasade Savezne Republike Njemačke. Nije ministar dao intervju za NN. NN imaju snimak i svjedoke, i to ambasadora. Zaključujem da su se pomiješale brzine, kao na traktoru, kad mu rikne mjenjač.
U stvari, sve je normalno. U folklornoj zajednici BiH. Kao i u životu: voliš plavuše, zabavljaš se sa smeđokosom a oženiš crnku. Savezni ministar, ako je dobar, ima jednu priču za Dojče vele, jednu za Nezavisne, jednu za Dodika, jednu za Sarajevo. Ako dobro ne pazi i uključi automatskog pilota, izjave se pomiješaju. Onda ambasada vadi pismo iz vatre a savezni ministar se nikada više neće pojaviti u BiH.
Ministra su ovdje iskoristili, ko seosku snašu na prelu, iza sijena. Idi ti reci Dodiku. Reci mu i nasamo da se malo zamisli. Kakvo je stvarno stanje, pita ministar. Usrano, naročito to sa SIPA, sarajevske budale sve rade da razbiju BiH, ali naša opcija je cjelovitost i nevinost.
Iz svega je dobro samo to da znamo da oni znaju, da su proučili stanje i da su shvatili da postoje neregularnosti. Ni nama, ni njima, to, ipak, neće pomoći.
Dok oni jedno misle, drugo rade, treće pričaju, ovdje najveći dio aktera radi a da ništa ne misli i ništa ne priča.