DRŽAVNA IMOVINA
POPIS IMETKA
Jebeš zemlju gdje se ne može napraviti popis stanovnika a može popis državne imovine.
Popis državne imovine u BiH, kao neodložan i sudbonosni korak, nova je hit tema koju lansira kogod stigne, od Prvog Zamjenika do posljednjeg unitariste sa Miljacke.
Mene oko kičme hvata neki strah: popis imetka se obično pravi pred ostavinsku raspravu i podjelu. Valjda nije dotle došlo.
Unitaristi zahtijevaju da se sve što postoji u BiH popiše kao državna imovina, da se u sudu knjiži kao državna imovina a da onda Država da na korištenje entitetima i opštinama nešto što im je neophodno za svakodnevne poslove. Slobodoumniji prijedlozi idu za tim da se taj Državni popis imetka u istom zakonu, jednovremeno, sudski knjiži na državu a onda preknjižava na entitet i lokalne zajednice. Realisti, pak, kažu da ne postoji državna imovina jer je Dejtonskim sporazumom, na osnovu kojeg su istovremeno registrovane BiH, Federacija i Republika Srpska, rečeno da je imovina koja se zatekla na području entiteta entitetska – tako je provedena i privatizacija, dakle prodaja koju može vršiti samo vlasnik, jedan kroz jedan. Država, koja ne postoji, može dobiti neke zajedničke zgrade, ako se Federacija odrekne, strane ambasade koje su pripale BiH i neku drugu imovinu iz sukcesije. U stvari, to ne dobija Država jer je nema, u Dejtonskom sporazumu se nigdje ne pominje, nego bi dobijali zajednički organi na korištenje.
Zašto je opasan popis državne imovine i njegovo sudsko knjiženje na BiH, pa makar odmah bilo preknjiženo na entitet i lokalne zajednice?
Opasno je stoga, što se u nekom narednom vremenu može dogoditi da nekim preglasavanjem, kao u doba donošenja odluke o referendumu bez srpskih delegata u skupštini BiH, ili na neki drugi način, bez validnog učešća legitimnih predsatvnika tri naroda i dva entiteta, donese odluka o poništenju zakona po kome se imovina knjiži na entitete i lokalne zajednice. Za sporovođenje te odluke može se upotrijebiti sila – policija ili vojska. Zato je neprihvatljivo bilo kakvo popisivanje državne imovine, bilo kakvo knjiženje na BiH i bilo kakvo stvaranje oružane policijske sile na nivou BiH.
Očigledan je proces u BiH: najprije stvarati tzv. zajedničke institucije, ovladati njima, ukidati entitetske nadležnosti (vojska, policija...) zaposjesti imovinu, ustavnim promjenama u dovoljnoj mjeri ukinuti entitete a onda mirno, sa Miljacke, napraviti popis življa.
Prvo ovladati a onda popisati podanike. Slično kao u otomansko doba, dajte godišnju trećinu i dukate, ne morate se ni popisivati.
Jebeš zemlju gdje se ne može napraviti popis stanovnika a može popis državne imovine.
Popis državne imovine u BiH, kao neodložan i sudbonosni korak, nova je hit tema koju lansira kogod stigne, od Prvog Zamjenika do posljednjeg unitariste sa Miljacke.
Mene oko kičme hvata neki strah: popis imetka se obično pravi pred ostavinsku raspravu i podjelu. Valjda nije dotle došlo.
Unitaristi zahtijevaju da se sve što postoji u BiH popiše kao državna imovina, da se u sudu knjiži kao državna imovina a da onda Država da na korištenje entitetima i opštinama nešto što im je neophodno za svakodnevne poslove. Slobodoumniji prijedlozi idu za tim da se taj Državni popis imetka u istom zakonu, jednovremeno, sudski knjiži na državu a onda preknjižava na entitet i lokalne zajednice. Realisti, pak, kažu da ne postoji državna imovina jer je Dejtonskim sporazumom, na osnovu kojeg su istovremeno registrovane BiH, Federacija i Republika Srpska, rečeno da je imovina koja se zatekla na području entiteta entitetska – tako je provedena i privatizacija, dakle prodaja koju može vršiti samo vlasnik, jedan kroz jedan. Država, koja ne postoji, može dobiti neke zajedničke zgrade, ako se Federacija odrekne, strane ambasade koje su pripale BiH i neku drugu imovinu iz sukcesije. U stvari, to ne dobija Država jer je nema, u Dejtonskom sporazumu se nigdje ne pominje, nego bi dobijali zajednički organi na korištenje.
Zašto je opasan popis državne imovine i njegovo sudsko knjiženje na BiH, pa makar odmah bilo preknjiženo na entitet i lokalne zajednice?
Opasno je stoga, što se u nekom narednom vremenu može dogoditi da nekim preglasavanjem, kao u doba donošenja odluke o referendumu bez srpskih delegata u skupštini BiH, ili na neki drugi način, bez validnog učešća legitimnih predsatvnika tri naroda i dva entiteta, donese odluka o poništenju zakona po kome se imovina knjiži na entitete i lokalne zajednice. Za sporovođenje te odluke može se upotrijebiti sila – policija ili vojska. Zato je neprihvatljivo bilo kakvo popisivanje državne imovine, bilo kakvo knjiženje na BiH i bilo kakvo stvaranje oružane policijske sile na nivou BiH.
Očigledan je proces u BiH: najprije stvarati tzv. zajedničke institucije, ovladati njima, ukidati entitetske nadležnosti (vojska, policija...) zaposjesti imovinu, ustavnim promjenama u dovoljnoj mjeri ukinuti entitete a onda mirno, sa Miljacke, napraviti popis življa.
Prvo ovladati a onda popisati podanike. Slično kao u otomansko doba, dajte godišnju trećinu i dukate, ne morate se ni popisivati.
