DVA UKRASA NA BALEGI
Kada bih imao vremena i energije da napišem Hroniku crnih rupa svakodnevne BiH, možda bih se i proslavio. Dotad, zabilježiću samo dva ornamenta na usranoj svakodnevici.
*
Izvjesni inokosni uživalac prava da se bavi novinarstvom, Vasković, svojevoljno je otišao u Trebinje da za tv-program Bakir Geografic načini storiju o divljim životinjama na tom području (procjena je bila da divljaštvo ne vlada samo u Banjaluci). Dolje su ga verbalizovali građani u i ispred crkve a potom i ispred neke nevladine klike u čije prostorije se, kao, sklonio. Iz Trebinja je izašao u pratnji specijalne policije a na slobodnoj teritoriji pokazao razbijeno zadnje staklo na automobilu što bi trebalo biti dokaz kamenovanja. Nisam primijetio da su ga katranisali i uvaljali u perje.
Novinar može da ima problema sa političarima, direktorima, policijom, čak i sa sudovima a da pri tome bude pošten i nevin.
Kada ima problema sa običnim ljudima i javnošću, vrijeme je da se više time ne bavi. To je pouzdan znak. Tada ne pomažu ni saopštenja novinarskih udruženja, odbrana prava i sloboda novinara, zaštita regulatornih tijela...
A kad sam već kod saopštenja – simpatično je, i simptomatično, da su oštar protest povodom slučaja Vasković uputili Ivanićeva Pedepe, Čavićeva Depe i Američka ambasada (ostali se uobičajeno trzaju, po slobodnoj dužnosti).
*
Haris Silajdžić i njegov vjerni pratilac, esdepe junoša Komšić, predstavljajući se kao članovi Predsjedništva BiH, primili su u zvaničnim dverima, u prijateljsku istorijsku posjetu članove ratnog predsjedništva... sad sam ostao u nedoumici, predsjedništva čega, da li Ratne Bosne, Republike BiH, Ratnog Ostataka Od Referenduma ili samo Ratnog Sarajeva... sve same marginalce polupoturice: Tatjanu Ljujić-Mijatović, Ivu Komšića, Miru Lazovića i Ejupa Ganića Jugoslovena.
Ne znam što baš njih. Bio sam u ratu pa ne znam ko je sve bio u tom predsjedništvu ali mi se čini da ih ima još.
Očekujem da će dvojac bez predsjedavajućeg u slijedećoj seansi primiti Atifa Dudakovića i druge kandidate za zločince kako bi ih utješio i strah razbio.
Ili da im tamo, u Predsjedništvu BiH, u nekom ćošku i državnom trošku, neko instalira montažnu ispovjedaonicu pa da Komšić i Haris, na smjenu, sjede, zatamnjeni, samo s riječima: reci, živ bio, šta si ugriješio...
Kada bih imao vremena i energije da napišem Hroniku crnih rupa svakodnevne BiH, možda bih se i proslavio. Dotad, zabilježiću samo dva ornamenta na usranoj svakodnevici.
*
Izvjesni inokosni uživalac prava da se bavi novinarstvom, Vasković, svojevoljno je otišao u Trebinje da za tv-program Bakir Geografic načini storiju o divljim životinjama na tom području (procjena je bila da divljaštvo ne vlada samo u Banjaluci). Dolje su ga verbalizovali građani u i ispred crkve a potom i ispred neke nevladine klike u čije prostorije se, kao, sklonio. Iz Trebinja je izašao u pratnji specijalne policije a na slobodnoj teritoriji pokazao razbijeno zadnje staklo na automobilu što bi trebalo biti dokaz kamenovanja. Nisam primijetio da su ga katranisali i uvaljali u perje.
Novinar može da ima problema sa političarima, direktorima, policijom, čak i sa sudovima a da pri tome bude pošten i nevin.
Kada ima problema sa običnim ljudima i javnošću, vrijeme je da se više time ne bavi. To je pouzdan znak. Tada ne pomažu ni saopštenja novinarskih udruženja, odbrana prava i sloboda novinara, zaštita regulatornih tijela...
A kad sam već kod saopštenja – simpatično je, i simptomatično, da su oštar protest povodom slučaja Vasković uputili Ivanićeva Pedepe, Čavićeva Depe i Američka ambasada (ostali se uobičajeno trzaju, po slobodnoj dužnosti).
*
Haris Silajdžić i njegov vjerni pratilac, esdepe junoša Komšić, predstavljajući se kao članovi Predsjedništva BiH, primili su u zvaničnim dverima, u prijateljsku istorijsku posjetu članove ratnog predsjedništva... sad sam ostao u nedoumici, predsjedništva čega, da li Ratne Bosne, Republike BiH, Ratnog Ostataka Od Referenduma ili samo Ratnog Sarajeva... sve same marginalce polupoturice: Tatjanu Ljujić-Mijatović, Ivu Komšića, Miru Lazovića i Ejupa Ganića Jugoslovena.
Ne znam što baš njih. Bio sam u ratu pa ne znam ko je sve bio u tom predsjedništvu ali mi se čini da ih ima još.
Očekujem da će dvojac bez predsjedavajućeg u slijedećoj seansi primiti Atifa Dudakovića i druge kandidate za zločince kako bi ih utješio i strah razbio.
Ili da im tamo, u Predsjedništvu BiH, u nekom ćošku i državnom trošku, neko instalira montažnu ispovjedaonicu pa da Komšić i Haris, na smjenu, sjede, zatamnjeni, samo s riječima: reci, živ bio, šta si ugriješio...
