петак, 13. март 2009.

PLITKOST GREGORIJANA
I KLEMPAVOST
DANIJELA SERVERA
Plitkost i klempavost su dvije presudne osobine za ozbiljno promišljanje stanja u BiH i, istovremeno, legitimacija za lansiranje mišljenja koje međunarodna zajednica i zemljin omotač kiseonika i ugljen-dioksida moraju bezuslovno uvažavati.
Rafi Gregorijan, Prvi Zamjenik, koji se toliko uživio u ulogu vršioca dužnosti, dok traje pauza u uzgoju Novog Visokog Predstavnika, da je davao intervjue i medijima koji ih nisu ni tražili, govorio je satima na esdeesovskoj bijeljinskoj televiziji Been, čiji je pulicerovski domet direktan prenos podjele pečenih prasića na ražnju što godinama prakticira Mićo Načelnik Bijeljine kao i kreiranje kompjuterske kartografske animacije Tihićevih regionalnih budalaština u kojima se Bijeljina pripaja Tuzli a Bihać Banjaluci, i pri tome se stalno vrtio oko Dodika ko snaša oko gorostasnog brkajlije iz Gluvog Glamočkog.
Izvjesni Danijel Server, direktor balkanskog deska Američkog instituta za mir, u prevodu: spremač stola na kome se ostavljaju otprintani mejlovi i primljeni faksovi vezani za Balkan nevladine organizacije koja je u rangu naše posavske NVO za glancanje muda savskih rasnih komaraca prilikom ljetnjih večeri a prije kombajniranja kukuruza, po liku veoma intelektualno klempav, saopštio je svoje istorijsko ekspertsko mišljenje o BiH: treba pokupiti neke Bosance i odvesti ih na izolovano mjesto odakle neće izaći dok se ne postigne validan dogovor. Zatim: do koga može dobaciti (sarajevski izraz za međunarodnu diplomatiju) ovaj visoki predstavnik, koga može nazvati telefonom, nekoga ko je napr. kao Sarkozi, nikoga. Misli na Incka.
To su, dakle, ljudi koji pretenduju da imaju validno mišljenje o BiH.
Vara se svako ko misli da su to dva pola. To je isti level. Kakvi su ti eksperti govori mi vijest o tome da je neki balkanski špijun, dosad zadužen od američke vladine administracije, sa tog balkanskog zaduženja prebačen na važan zadatak da rashoduje zatvor na Gvantanamu i da zatvorenike deportuje u treće zemlje. To je, dabome, nivo i domet tih eksperata koji savjetuju međunarodnoj zajednici šta da se uradi u BiH.
Gregorijan lansira tezu o tome da je Ohaer trebao biti zatvoren prije dvije godine ali je, eto, Dodikova retorika u kampanji 2006. i poslije, učinila da do toga ne dođe.
Laže.
Ohaer se sa kormilarom Ešdaunom toliko bio ufurao u reforme, koje su značile samo i isključivo ukidanje onoga što ima Republika Srpska, od vojske, policije, elektropotencijala, entitetske imovine... da im je po tom ritmu (na vojsku i policiju su potrošili pet godina) trebalo još dvadeset godina u BiH. I ostali bi. Dodik je sa Naprijed Srpska, skratio boravak Ohaera u BiH.
Gregorijan pokušava da stvori situaciju u kojoj bi novouzgojeni Visoki Predsatvnik došao na situaciju u kojoj je Dodik, odnosno Republika Srpska, unaprijed kriv za sve i u kojoj bi Amerika imenovala svog specijalnog holbrukovskog izaslanika za Balkan koji bi uvrtao sjemenjake Dodiku i drugom neposlušnom Srblju.
Ako budu slušali Gregorijana, Servera, Frida, Lajona... neće uskoro znati ni naći BiH na geografskoj karti.