EKSPERTI ZA JAVNE NUŽNIKE
Uvijek sam se bojao srpstva Srpske demokratske stranke, pupova hrvatskog proljeća, srpske naučnosti SANU, Alijinog deklaracijskog islama i sarajevske decentralizacije.
Danas se bojim ekonomskih pogleda Partije Demokratskog Progresa.
Ta, nekad respektabilna opsjenjivačka stranka, smišljena kao način vladanja u ime neidentifikovanog demokratskog progresa a umjesto „divljeg srpstva Esdeesa“ i „seljačke socijaldemokratije“ Dodikovog SNSD, kako su govorili, imala je osebujan i obiman ekonomski program. Na njenom čelu je bio, i sada je, guru demokratskog progresa, profesor na banjalučkom ek.fak. Mladen Ivanić. Program je sadržavao otvaranje 50.000 novih radnih mjesta. To je bilo 2000. godine kad se nije u Republici Srpskoj moglo prodati ni 50.000 rolnica toalet papira. Za poresku logistiku angažovana je srbijanska ekspertica Milica Bisić, poznatija kao Mica Pantljičara jer je ostala upamćena po trakama poreske uprave kojima je opasivala nepodobne poreske obaveznike. Na trakama je pisalo: Ne ulazi! Ovo je distrikt Milice Poreznice.
Dabome, ni od 50.000 radnih mjesta, ni od pune Kasice-poreznice nije bilo ništa. Poslije Gurua došao je Mikerević, takođe sa banjalučkog ek.fak. Šteta što era Demokratskog Progresa nije trajala duže, za predsjednika vlade bi došao i portir banjalučkog ek.fak.
Dakle, od takvog praskozorja ekonomske politike, Pedepe je spala na mikroekonomski ekspertizu buvljačkih čardaka „pokritih nailonom“, auto praonica, javnih pišaonica i taksi vozila za koje je u Narodnoj skupštini Republike Srpske zatražila oslobađanje od fiskalizacije. Da ne drže kase i ne izdaju račune.
Zato se i bojim tog programa Pedepea. To je 48 javnih nužnika, plus, 3000 prodavnica sa „nailonom“, plus toliko taksista, to je 6.048 glasova na izborima 2010. Dobro, možda to ne rade zbog glasova. Možda ne rade ni zbog toga da oštete budžet kako bi Vladi skresali finansijski manevar, jer tu nema para.
Zbog čega, onda, to rade?
Zbog istog onog zbog čega su obećali 50.000 novih radnih mjesta. Da javnost opsjene da se za nekoga bore. I da vlastitim poslodavcima pokažu kako ispunjavaju svoj opis i popis poslova – bore se protiv Vlade Republike Srpske i tog nepodnošljivog Esenesdea.
Uvijek sam se bojao srpstva Srpske demokratske stranke, pupova hrvatskog proljeća, srpske naučnosti SANU, Alijinog deklaracijskog islama i sarajevske decentralizacije.
Danas se bojim ekonomskih pogleda Partije Demokratskog Progresa.
Ta, nekad respektabilna opsjenjivačka stranka, smišljena kao način vladanja u ime neidentifikovanog demokratskog progresa a umjesto „divljeg srpstva Esdeesa“ i „seljačke socijaldemokratije“ Dodikovog SNSD, kako su govorili, imala je osebujan i obiman ekonomski program. Na njenom čelu je bio, i sada je, guru demokratskog progresa, profesor na banjalučkom ek.fak. Mladen Ivanić. Program je sadržavao otvaranje 50.000 novih radnih mjesta. To je bilo 2000. godine kad se nije u Republici Srpskoj moglo prodati ni 50.000 rolnica toalet papira. Za poresku logistiku angažovana je srbijanska ekspertica Milica Bisić, poznatija kao Mica Pantljičara jer je ostala upamćena po trakama poreske uprave kojima je opasivala nepodobne poreske obaveznike. Na trakama je pisalo: Ne ulazi! Ovo je distrikt Milice Poreznice.
Dabome, ni od 50.000 radnih mjesta, ni od pune Kasice-poreznice nije bilo ništa. Poslije Gurua došao je Mikerević, takođe sa banjalučkog ek.fak. Šteta što era Demokratskog Progresa nije trajala duže, za predsjednika vlade bi došao i portir banjalučkog ek.fak.
Dakle, od takvog praskozorja ekonomske politike, Pedepe je spala na mikroekonomski ekspertizu buvljačkih čardaka „pokritih nailonom“, auto praonica, javnih pišaonica i taksi vozila za koje je u Narodnoj skupštini Republike Srpske zatražila oslobađanje od fiskalizacije. Da ne drže kase i ne izdaju račune.
Zato se i bojim tog programa Pedepea. To je 48 javnih nužnika, plus, 3000 prodavnica sa „nailonom“, plus toliko taksista, to je 6.048 glasova na izborima 2010. Dobro, možda to ne rade zbog glasova. Možda ne rade ni zbog toga da oštete budžet kako bi Vladi skresali finansijski manevar, jer tu nema para.
Zbog čega, onda, to rade?
Zbog istog onog zbog čega su obećali 50.000 novih radnih mjesta. Da javnost opsjene da se za nekoga bore. I da vlastitim poslodavcima pokažu kako ispunjavaju svoj opis i popis poslova – bore se protiv Vlade Republike Srpske i tog nepodnošljivog Esenesdea.
