NIJE OPASNA
PODIJELJENOST DRŽAVE,
OPASNA JE PODIJELJENOST GLAVE
Mnogi preci današnjih živitelja BiH sistematski su decenijama i generacijama dresirani da po svoje mišljenje idu na Bosfor, da tamo sređuju čija će glava da padne, ili da, nesvjesno, samim dolaskom, ponude svoju na pladanj, ili da im sve to stiže sa Bosfora, u obliku sablje ili svitka.
I nakon toliko stoljeća, nikakvog nauka.
Jedni su Stambol, ili Beč, pokušali zamijeniti Zagrebom, jedni Beogradom, jedni Arabijom, Malezijom, Ankarom a oni manje dalekovidi - Sarajevom.
Sarajevo se, pak, uživjelo u ulogu Carigrada. I razvilo nevjerovatnu produkciju misli da se carevinom najbolje upravlja iz saraja na Miljacki. Na stotine javnih, političkih, ekonomskih, medijskih, kulturnih i birokratskih artista sarajevske kanalizacione misli iz centraalnog kolektora, počelo je svakodnevno da razrađuje tu carocentričnu poziciju u političkoj zbilji koja treba da pripada Sarajevu.
Sarajevo pri tome čini istu grešku kao i Carigrad. Umjesto da daje mogućnost da se razvijaju mehanizmi društva, ono tek razvija felacijske porive prema vlastitoj poziciji. Tako je radila i turska imperija pa je propala jer se na taj način ne vlada i ne upravlja teritorijama i ljudima.
Sva istorija i ovog i bilo kojih drugih prostora, govori o jedino mogućem opstanku na temelju geodecentralizma i etnodecentralizma.
Posljednjih dana stižu vijesti da je formirana neka regulatorna agencija (na riječ „regulatorna agencija“, potežem pištolj) za puteve, ceste, kaldrme i kozje staze u BiH, stižu vijesti da svi udžbenici u Državi Federaciji treba da budu štampani u BiH, stižu vijesti da mogu i udžbenici koje će platiti Država F biti tiskani i u Hrvatskoj, stižu vijesti da u Republici Srpskoj ne treba da postoji nikakav tim za traženje nestalih u Agresiji, Genocidu i Četničkom Čišćenju (valjda treba tražiti samo „žrtve“ a one koji pripadaju „počiniteljima“, bez obzira što su mrtvi, ne treba tražiti, neka istrunu zanavijek)... Stižu vijesti da se ne može živjeti rascjepkano, podijeljeno, obezdržavljeno, poentitećeno, posrbljeno, pohrvaćeno...
Može se živjeti samo sarajevizirano.
Za BiH je dobro samo ono što je pod fesom Sarajeva.
Dobro, ta turska imperija bila je davno ovdje, a davno je i propala. Imamo austrougarsko iskustvo koje je ovdje instaliralo visokog predstavnika Benjamina Kalaja, formiravši domaće institucije i ustrojivši državni upraviteljski cjevovod ali na principu glavnog sarajevskog kolektora, onakvog kojeg danas projektuju Centrumaši sa Miljacke.
Pa nije uspjelo.
Jedino što se uspjelo to je da u Sarajevu bude sarajevski atentat.
Bila je i SFRJ. Sve je bilo centralizovano. Čak i centralni komitet. I udžbenici. Čak i opštenarodna odbrana i društvena samozaštita. I automoto savez.
Pa nije uspjelo.
Raspalo se za pet minuta. Jedino u čemu se uspjelo je instaliranje klaonice po šumama i gorama.
Ne razumijem tu bolest sarajevske misaono-političke kanalizacije po kojoj sve mora da bude centralizovano u Sarajev a ne mora ništa da funkcioniše. Baš kao i u Turskoj Carevini.
Zašto ljudi ne vide da je Sarajevska Carevina najbolji put u propast.
Najbolji način da se očuva Bosna i Hercegovina jeste da se očuvaju njeni ljudi i da se ne zavađaju. A da li će to biti baš ograđeno državnom bodljikavom žicom, nebitno je. Ljudi prave kapije i vrata gdjegod kome ustreba.
Bosna i Hercegovina može opstati samo kao skup pojedinačnih interesa a ne kao jedan interes. Kao skup teritorija i nacija a ne kao jedna teritorija i nacija. Nije problem podijeljenost Države nego podijeljenost sarajevskih glava u kojima je onaj dio koji treba da kaže da postoji još neko u BiH, prazan.
Sarajevska kanalizaciona misao mora konačno da shvati da je Evropska unija u stvari Rascjepkanost Evrope i da su već svi shvatili da Evropa jedino na taj način može opstati.
Svima je već previše sarajevskog centralizma, hrvatske kulture i srpskog junaštva.
PODIJELJENOST DRŽAVE,
OPASNA JE PODIJELJENOST GLAVE
Mnogi preci današnjih živitelja BiH sistematski su decenijama i generacijama dresirani da po svoje mišljenje idu na Bosfor, da tamo sređuju čija će glava da padne, ili da, nesvjesno, samim dolaskom, ponude svoju na pladanj, ili da im sve to stiže sa Bosfora, u obliku sablje ili svitka.
I nakon toliko stoljeća, nikakvog nauka.
Jedni su Stambol, ili Beč, pokušali zamijeniti Zagrebom, jedni Beogradom, jedni Arabijom, Malezijom, Ankarom a oni manje dalekovidi - Sarajevom.
Sarajevo se, pak, uživjelo u ulogu Carigrada. I razvilo nevjerovatnu produkciju misli da se carevinom najbolje upravlja iz saraja na Miljacki. Na stotine javnih, političkih, ekonomskih, medijskih, kulturnih i birokratskih artista sarajevske kanalizacione misli iz centraalnog kolektora, počelo je svakodnevno da razrađuje tu carocentričnu poziciju u političkoj zbilji koja treba da pripada Sarajevu.
Sarajevo pri tome čini istu grešku kao i Carigrad. Umjesto da daje mogućnost da se razvijaju mehanizmi društva, ono tek razvija felacijske porive prema vlastitoj poziciji. Tako je radila i turska imperija pa je propala jer se na taj način ne vlada i ne upravlja teritorijama i ljudima.
Sva istorija i ovog i bilo kojih drugih prostora, govori o jedino mogućem opstanku na temelju geodecentralizma i etnodecentralizma.
Posljednjih dana stižu vijesti da je formirana neka regulatorna agencija (na riječ „regulatorna agencija“, potežem pištolj) za puteve, ceste, kaldrme i kozje staze u BiH, stižu vijesti da svi udžbenici u Državi Federaciji treba da budu štampani u BiH, stižu vijesti da mogu i udžbenici koje će platiti Država F biti tiskani i u Hrvatskoj, stižu vijesti da u Republici Srpskoj ne treba da postoji nikakav tim za traženje nestalih u Agresiji, Genocidu i Četničkom Čišćenju (valjda treba tražiti samo „žrtve“ a one koji pripadaju „počiniteljima“, bez obzira što su mrtvi, ne treba tražiti, neka istrunu zanavijek)... Stižu vijesti da se ne može živjeti rascjepkano, podijeljeno, obezdržavljeno, poentitećeno, posrbljeno, pohrvaćeno...
Može se živjeti samo sarajevizirano.
Za BiH je dobro samo ono što je pod fesom Sarajeva.
Dobro, ta turska imperija bila je davno ovdje, a davno je i propala. Imamo austrougarsko iskustvo koje je ovdje instaliralo visokog predstavnika Benjamina Kalaja, formiravši domaće institucije i ustrojivši državni upraviteljski cjevovod ali na principu glavnog sarajevskog kolektora, onakvog kojeg danas projektuju Centrumaši sa Miljacke.
Pa nije uspjelo.
Jedino što se uspjelo to je da u Sarajevu bude sarajevski atentat.
Bila je i SFRJ. Sve je bilo centralizovano. Čak i centralni komitet. I udžbenici. Čak i opštenarodna odbrana i društvena samozaštita. I automoto savez.
Pa nije uspjelo.
Raspalo se za pet minuta. Jedino u čemu se uspjelo je instaliranje klaonice po šumama i gorama.
Ne razumijem tu bolest sarajevske misaono-političke kanalizacije po kojoj sve mora da bude centralizovano u Sarajev a ne mora ništa da funkcioniše. Baš kao i u Turskoj Carevini.
Zašto ljudi ne vide da je Sarajevska Carevina najbolji put u propast.
Najbolji način da se očuva Bosna i Hercegovina jeste da se očuvaju njeni ljudi i da se ne zavađaju. A da li će to biti baš ograđeno državnom bodljikavom žicom, nebitno je. Ljudi prave kapije i vrata gdjegod kome ustreba.
Bosna i Hercegovina može opstati samo kao skup pojedinačnih interesa a ne kao jedan interes. Kao skup teritorija i nacija a ne kao jedna teritorija i nacija. Nije problem podijeljenost Države nego podijeljenost sarajevskih glava u kojima je onaj dio koji treba da kaže da postoji još neko u BiH, prazan.
Sarajevska kanalizaciona misao mora konačno da shvati da je Evropska unija u stvari Rascjepkanost Evrope i da su već svi shvatili da Evropa jedino na taj način može opstati.
Svima je već previše sarajevskog centralizma, hrvatske kulture i srpskog junaštva.
