USTAVNA VARKA ZA HRVATE
Da li je prekršena procedura kod Zakona o javnom servisu za emitovanje u FBiH?
Da li je Visoki Predstavnik izvršio pritisak na Ustavni sud Federacije svojom izjavom da Hrvati u Federaciji ne trebaju svoj tv kanal?
Da li je Ustavni sud Federacije konačna instanca u tom segmentu?
Da li je otaljavanje još jednog nebitnog uslova za SAA važnije od položaja jednog ustavnog naroda u BiH?
Pitanja se množe oko jedne, naizgled, obične tačke dnevnog reda.
Ustavni sud Federacije odglasao je odluku da narečeni zakon ne ugrožava vitalni nacionalni interes Hrvata u Federaciji BiH. Vjerujem da sama zakonska materija ne sadrži ni jedno međuslovo a kamoli odredbu koja bi tako nešto dala naslutiti. Niko nije lud da napiše da se na hrvatskom jeziku, dnevno, na tom Javnom Servisu za tv ručavanje, mogu izgovoriti samo dvije rečenice a ostalo na bošnjačkom, bosanskom ili sarajevskom jeziku.
Vitalni nacionalni interes Hrvata ugrožen je postojanjem samo jednog javnog servisa za dva naroda u Federaciji, kao što je vitalni nacionalni interes svih u BiH ugrožen postojanjem BHRT.
Vitalni nacionalni interes Hrvata nije ugrožen donošenjem zakona nego nepostojanjem kanala na kojm bi se većinski govorio hrvatski a svi bili ravnopravni, na kojem bi se emitovale informacije sa pretežito hrvatskih područja a sva područja bila ravnopravna.
Temeljno pitanje je gledanost.
Ako taj Javni Servis ne bude gledala velika većina Hrvata, njihov interes je ugrožen. Ne možete formalno stvoriti nešto za nekoga samo zarad ravnopravnosti a taj kome je to namijenjeno prolazi kraj „svog“ servisa kao kraj turskog groblja.
Takav odnos kakav je primijenjem prema zakonu o javnom servisu i prema pritužbi Hrvata, jedna je od prepreka za kvalitetno donošenje dugoročnih ustavnih načela za opstanak BiH. Ako BiH, ili jedan njen dio, ne može donijeti običan zakončić o nekoj televizijici uz saglasnost predstavnika dva naroda, kako će donijeti sudbinski veliki projekt ustava uz saglasnost tri naroda?
(311 riječi za teveustavnost Hrvata)
Da li je prekršena procedura kod Zakona o javnom servisu za emitovanje u FBiH?
Da li je Visoki Predstavnik izvršio pritisak na Ustavni sud Federacije svojom izjavom da Hrvati u Federaciji ne trebaju svoj tv kanal?
Da li je Ustavni sud Federacije konačna instanca u tom segmentu?
Da li je otaljavanje još jednog nebitnog uslova za SAA važnije od položaja jednog ustavnog naroda u BiH?
Pitanja se množe oko jedne, naizgled, obične tačke dnevnog reda.
Ustavni sud Federacije odglasao je odluku da narečeni zakon ne ugrožava vitalni nacionalni interes Hrvata u Federaciji BiH. Vjerujem da sama zakonska materija ne sadrži ni jedno međuslovo a kamoli odredbu koja bi tako nešto dala naslutiti. Niko nije lud da napiše da se na hrvatskom jeziku, dnevno, na tom Javnom Servisu za tv ručavanje, mogu izgovoriti samo dvije rečenice a ostalo na bošnjačkom, bosanskom ili sarajevskom jeziku.
Vitalni nacionalni interes Hrvata ugrožen je postojanjem samo jednog javnog servisa za dva naroda u Federaciji, kao što je vitalni nacionalni interes svih u BiH ugrožen postojanjem BHRT.
Vitalni nacionalni interes Hrvata nije ugrožen donošenjem zakona nego nepostojanjem kanala na kojm bi se većinski govorio hrvatski a svi bili ravnopravni, na kojem bi se emitovale informacije sa pretežito hrvatskih područja a sva područja bila ravnopravna.
Temeljno pitanje je gledanost.
Ako taj Javni Servis ne bude gledala velika većina Hrvata, njihov interes je ugrožen. Ne možete formalno stvoriti nešto za nekoga samo zarad ravnopravnosti a taj kome je to namijenjeno prolazi kraj „svog“ servisa kao kraj turskog groblja.
Takav odnos kakav je primijenjem prema zakonu o javnom servisu i prema pritužbi Hrvata, jedna je od prepreka za kvalitetno donošenje dugoročnih ustavnih načela za opstanak BiH. Ako BiH, ili jedan njen dio, ne može donijeti običan zakončić o nekoj televizijici uz saglasnost predstavnika dva naroda, kako će donijeti sudbinski veliki projekt ustava uz saglasnost tri naroda?
(311 riječi za teveustavnost Hrvata)
