DISTROFIČARI
Kao ostatak komunističke brige za sve, u Banjaluci postoji Zavod distrofičara.
Nekada moderna zgrada, i arhitektonski i uslovno, bila je ponos i nesretnim ljudima koji su osuđeni da tamo provode svoj životni vijek, i vlastima. Zavod je bio uklopljen u cijeli sistem za socijalnu brigu i brigu o nemoćnim i oboljelima.
Kako je propao komunizam, propala je i briga.
Zavod distrofičara nije pogodan za privatizaciju pa lopovi u toku rata i poslije, nisu bacali oko. Esdeesova vlast, koja o vlasti nema pojma, jer krkani koji se trljaju bijelim lukom i slaninom po čupavim prsima predstavljajući to kao glavni ausvajs za učesnika odbrane srpstva, nije nikad nimogla da shvati sistem a kamo li da ga održava i revitalizuje.
Sada su jadni ljudi u kolicima ostali sami u tom Zavodu koji je deceniju i više samo napuštena imovina. Štrajkuju. Vlada će im dati neke pare ali ne može da se takva ustanova finansira iz priručnog vladinog džepa.
Za vrijeme Esdeesa neko se sjetio da Zavod distrofičara otvori štampariju pa da se tako zarađuje. Ministar zdravlja, poznatiji kao Bijeli Anđeo Prvog Srpskog Porodilišta a u stvarnosti evidentiran Kao Kalinić, naložio je zdravstvu da sve obrasce štampa u toj štampariji.
Pošto sam napredni grafički radnik, znam da je grafika niskoakumulativna grana, da se samo na visokoj korupciji ili totalnom monopolu može zaraditi, pardon, opljačkati, i da je to Zavodu donijelo samo jad i probleme. Osim toga, u grafici ne mogu da rade distrofičari, osim rekreativno, pa novo zapošljavanje traži i nove troškove. A sitne krađe, lične koristi, neću ni da gledam.
Nakon ere esdeesovih budala došle su druge vlasti pa je neko u zakon ubacio odredbu da javna preduzeća itd. moraju 20% poslova da daju štampariji Zavoda. To je tržišna ekonomija. Takava odredba je za vješala. Lakše bi prošlo da pravoslavni pop nosi fes nego takva zakonska regula o obaveznom poslu. Bože pomozi.
Sve to treba prekrižiti, višak zaposlenih otpustiti a oboljele tretirati i trajno zbrinuti u sistemu socijalne brige, kao i druge ustanove koje vlast finansira.
Govorim o Zavodu distrofičara da bih pokazao kako je demokratski sistem SDSDAHDZ uništio društvo. Takvih primjera je bezbroj.
A još ima velika količina budala koji će da glasaju za njih.
Kao ostatak komunističke brige za sve, u Banjaluci postoji Zavod distrofičara.
Nekada moderna zgrada, i arhitektonski i uslovno, bila je ponos i nesretnim ljudima koji su osuđeni da tamo provode svoj životni vijek, i vlastima. Zavod je bio uklopljen u cijeli sistem za socijalnu brigu i brigu o nemoćnim i oboljelima.
Kako je propao komunizam, propala je i briga.
Zavod distrofičara nije pogodan za privatizaciju pa lopovi u toku rata i poslije, nisu bacali oko. Esdeesova vlast, koja o vlasti nema pojma, jer krkani koji se trljaju bijelim lukom i slaninom po čupavim prsima predstavljajući to kao glavni ausvajs za učesnika odbrane srpstva, nije nikad nimogla da shvati sistem a kamo li da ga održava i revitalizuje.
Sada su jadni ljudi u kolicima ostali sami u tom Zavodu koji je deceniju i više samo napuštena imovina. Štrajkuju. Vlada će im dati neke pare ali ne može da se takva ustanova finansira iz priručnog vladinog džepa.
Za vrijeme Esdeesa neko se sjetio da Zavod distrofičara otvori štampariju pa da se tako zarađuje. Ministar zdravlja, poznatiji kao Bijeli Anđeo Prvog Srpskog Porodilišta a u stvarnosti evidentiran Kao Kalinić, naložio je zdravstvu da sve obrasce štampa u toj štampariji.
Pošto sam napredni grafički radnik, znam da je grafika niskoakumulativna grana, da se samo na visokoj korupciji ili totalnom monopolu može zaraditi, pardon, opljačkati, i da je to Zavodu donijelo samo jad i probleme. Osim toga, u grafici ne mogu da rade distrofičari, osim rekreativno, pa novo zapošljavanje traži i nove troškove. A sitne krađe, lične koristi, neću ni da gledam.
Nakon ere esdeesovih budala došle su druge vlasti pa je neko u zakon ubacio odredbu da javna preduzeća itd. moraju 20% poslova da daju štampariji Zavoda. To je tržišna ekonomija. Takava odredba je za vješala. Lakše bi prošlo da pravoslavni pop nosi fes nego takva zakonska regula o obaveznom poslu. Bože pomozi.
Sve to treba prekrižiti, višak zaposlenih otpustiti a oboljele tretirati i trajno zbrinuti u sistemu socijalne brige, kao i druge ustanove koje vlast finansira.
Govorim o Zavodu distrofičara da bih pokazao kako je demokratski sistem SDSDAHDZ uništio društvo. Takvih primjera je bezbroj.
A još ima velika količina budala koji će da glasaju za njih.
