ŠUMA NAS JE ODRŽALA
U posljednjih nekoliko mjeseci u Republici Srpskoj traje stručna, polustručna i obična šumnjačka rasprava o šumama i upravljanju nad njima.
Srpske šume, kao javno preduzeće, su pod rukovodstvom Neđe Ilića načinile veliki organizacioni i gazdinski iskorak. Sjedinjene američke države su to javno preduzeće skinule sa crne liste i sankcija koje po osnovu toga slijede. Narodski rečeno, Srpske šume nisu više leglo pljačke i krađe, mada lopovi čekaju iza svake bukve, i nisu više samo krpeljišta, bujadišta i zečija jebališta. To je sada respektabilno preduzeće koje razrađuje korporativno upravljanje, plansko gazdovanje i druga savremena dostignuća.
Iako Srpske šume nisu profitno preduzeće, važno je da nisu u gubitku, što je takođe postignuto.
Onda je došla ideja o novom zakonu o šumama i gorama naše zemlje ponosne. Kažu, šume trebaju novi zakon. Pošto šume o tome ne mogu da se izjasne, mora se vjerovati tim raznim komisijama, odjeljenjima, akademskoj struci... šumari nekako ne vide baš da je taj novi zakon o glavu.
U tom novom zakonu predviđena je i agencija koja bi upravljala srpskim šumama. Ne bi se zvala Srpska Šumska Agencija. Vjerovatno se daju znaci da JP Srpske šume više nisu potrebne, da Ministarstvo poljoprivrede itd. ne treba da ima nikakvu nadležnost nad tim prostranstvima, da treba upravljati u skladu sa „najboljom evropskom praksom“...
Pošto šume nisu uništili Turci (njih nisu ni zanimale), Austrougari koji su zbog njih izmislili pruge uzanog kolosijeka, Nijemci u fašističkoj najezdi na partizane, komunistički SOUR-i drvoprerađivača, Karadžić koji je svakom borcu obećao po pet – deset duluma šume nakon rata (ja se nisam mogao opredijeliti pošto sam službovao na više ratišta pa je moje ise propalo)... država, tj. vlast Republike Srpske ima istorijski zadatak da sačuva to prirodno bogatstvo i imovinu svih prijašnjih i budućih generacija.
To se ne može dati u ruke nekim dripcima iz Agencije za ovo ili za ono.
Sutra će izvjesni siledžija, u liku neizvjesnog predstavnika međunarodne zajednice, zahtijevati da se na nivou Države BiH d.o.o. formira zajednička Agencija za upravljanje šumama. Ako to nije u direktnoj nadležnosti vlade i Republike Srpske, na koji način će se agencija tome oduprijeti. Osim toga, nema nikakve garancije da agencija može da radi uspješno kao JP Srpske šume. A ako one rade uspješno, čemu agencija?
Sada u svijetu traje kuknjava kao je država ispustila važne poluge opstaanka. Propast u finansijama i glad koja je na pragu, govore o tome da deregulacija, samoregulacja i neoliberalna samovolja privatnog kapital-interesa ne može da upravlja opstankom. Nikakva agencija ne može da zamijeni državu i vlast.
Neko, dakle, lovi u mutnoj šumi.
U posljednjih nekoliko mjeseci u Republici Srpskoj traje stručna, polustručna i obična šumnjačka rasprava o šumama i upravljanju nad njima.
Srpske šume, kao javno preduzeće, su pod rukovodstvom Neđe Ilića načinile veliki organizacioni i gazdinski iskorak. Sjedinjene američke države su to javno preduzeće skinule sa crne liste i sankcija koje po osnovu toga slijede. Narodski rečeno, Srpske šume nisu više leglo pljačke i krađe, mada lopovi čekaju iza svake bukve, i nisu više samo krpeljišta, bujadišta i zečija jebališta. To je sada respektabilno preduzeće koje razrađuje korporativno upravljanje, plansko gazdovanje i druga savremena dostignuća.
Iako Srpske šume nisu profitno preduzeće, važno je da nisu u gubitku, što je takođe postignuto.
Onda je došla ideja o novom zakonu o šumama i gorama naše zemlje ponosne. Kažu, šume trebaju novi zakon. Pošto šume o tome ne mogu da se izjasne, mora se vjerovati tim raznim komisijama, odjeljenjima, akademskoj struci... šumari nekako ne vide baš da je taj novi zakon o glavu.
U tom novom zakonu predviđena je i agencija koja bi upravljala srpskim šumama. Ne bi se zvala Srpska Šumska Agencija. Vjerovatno se daju znaci da JP Srpske šume više nisu potrebne, da Ministarstvo poljoprivrede itd. ne treba da ima nikakvu nadležnost nad tim prostranstvima, da treba upravljati u skladu sa „najboljom evropskom praksom“...
Pošto šume nisu uništili Turci (njih nisu ni zanimale), Austrougari koji su zbog njih izmislili pruge uzanog kolosijeka, Nijemci u fašističkoj najezdi na partizane, komunistički SOUR-i drvoprerađivača, Karadžić koji je svakom borcu obećao po pet – deset duluma šume nakon rata (ja se nisam mogao opredijeliti pošto sam službovao na više ratišta pa je moje ise propalo)... država, tj. vlast Republike Srpske ima istorijski zadatak da sačuva to prirodno bogatstvo i imovinu svih prijašnjih i budućih generacija.
To se ne može dati u ruke nekim dripcima iz Agencije za ovo ili za ono.
Sutra će izvjesni siledžija, u liku neizvjesnog predstavnika međunarodne zajednice, zahtijevati da se na nivou Države BiH d.o.o. formira zajednička Agencija za upravljanje šumama. Ako to nije u direktnoj nadležnosti vlade i Republike Srpske, na koji način će se agencija tome oduprijeti. Osim toga, nema nikakve garancije da agencija može da radi uspješno kao JP Srpske šume. A ako one rade uspješno, čemu agencija?
Sada u svijetu traje kuknjava kao je država ispustila važne poluge opstaanka. Propast u finansijama i glad koja je na pragu, govore o tome da deregulacija, samoregulacja i neoliberalna samovolja privatnog kapital-interesa ne može da upravlja opstankom. Nikakva agencija ne može da zamijeni državu i vlast.
Neko, dakle, lovi u mutnoj šumi.
