уторак, 10. јун 2008.

DIRIGENTI HIMNE
U Vijeću naroda Republike Srpske raspravlja se o novoj himni pošto je Ustavni sud ukinuo „Bože pravde“ jer ugrožava nacionalni interes druga dva naroda i vrijeđa nacionalne osjećaje.
U uži izbor su ušle dvije pjesme.
Hrvatski klub je rekao da su pjesme cool a da bi najbolje bilo da sadašnji amblem preraste u grb.
Klub Bošnjaka, pak, iznio je cijeli niz zamjerki. Među njima su najteže, suštinske, one koje se odnose na pominjanje sintagmi „moja zemlja“, „drugu zemlju mi nemamo“. Trebalo bi da se pominje država BiH a na grbu se ne mogu naći lavovi kao što je neki umjetnik predložio.
Sjećam se jedne parodije na komunističke analize nacionalizma koja nije daleko od ove koju je načinio Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske.
Na nekoj seoskoj školskoj priredbi predložena je recitacija nekad poznate školske pjesmice „Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave...“
Odmah se postavilo nekoliko vitalnonacionalnih pitanja:
· Na koju stranu pliva patka preko Save
· Kakvo i kome pismo nosi patka na vrh glave
· Kako pismo može biti iznad glave kad se zna ko je glava
· Šta u pismu piše i da li je to pismo Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SKJ ili neki memorandum
· Ko kome šalje poruku „Ne volim te više“
Recitacija je odložena a pjesmica se nikad više nije pojavila na školskim priredbama.
Ko, dakle, smije u BiH da kaže „Moja zemlja“ kad se zna da je zemlja država a da entitet nije država. Ja mogu da imam svoju zemlju ali ti ne možeš. Možeš, eventualno da izvršiš agresiju na moju zemlju. Mi ćemo, ovdje gore, formirati Stranku za zemlju sa sloganom 100% Zemlja a ti možeš da budeš u Manjem bh Entitetu i da svaki dan pominješ Državu BiH. Jer. Šta ja znam na šta ti misliš kad kažeš „Drugu zemlju mi nemamo“.
Himna je dakle geo-egzistencijalistički problem. Problem postojanja geocjelina. Ako imaš himnu imaš i državu. Pri tome Srbi u BiH nikako ne smiju da imaju ni himnu ni državu ali ni da misle da imaju državu. BBB, oni zagrebački navijači-huligani, mogu da imaju himnu. Ako neki tim u kojem ima Srba, igraju protiv njihovih miljenika, mogu u himnu da ubace „Ubij Srbina“. Bitno je da ne pominju „Moju zemlju“.
Suštinsko pitanje geohimnične sfere je šta se želi postići: da li da himna stvori državu ili država himnu. I da li stvarati himnu koja će nadživjeti državu ili da država nadživi nju.
Ovdje se, kako najvešćuju Analizatori Patke iz Kluba Bošnjaka, radi o tome da se država stvara sprečavanjem stvaranja himni. Što više himni onemogućiš, više ćeš Države stvoriti. Tako su nekad Titini Komunisti sprečavali stvaranje Neovisne Države Hrvatske onemogućavanjem kafanske izvedbe „Ustani Bane Jelačiću“ (možda se i ne sjećam više riječi, toliko su ih zabranjivali). Pa se Država Hrvatska ipak stvori.
Ne kažem da u himni Republike Srpske treba da stoji „Spasi srpskog kralja“ ali „sav srpski rod“ nije maligno ni prema kome. Ne kažem ni da uopšte treba „Bože pravde“ kao himna ali jasno kažem da je cijela ta jetrvsko-nacionalistička i sarajevsko-kolonizatorska priča sa ukidanjem himne i grba, zahtjevom da se ukine ime Republika Srpska itd., samo otvaranje još jedne kapije na koju se izlazi iz BiH. Što je najgore za Zemljaše, Analizatore Patke, na tu kapiju će jednog dana izaći i ta „Moja zemlja“.
Taj diktat na temu šta treba da bude moja himna, odnosno svirka i pjesma na nekoj godišnjici, gusarska je i fašistička potreba za dominacijom, na korak do Država iznad svega. Uber alles.