SARAJEVSKE ILUZIJE
Nekoliko priča o Državi BiH d.o.o. koje su posljednjih dana lansirane sa obje strane planete, iz Ujedinih nacija i iz Banjaluke, od različitih zvaničnika, šalju Bosni i Hercegovini prijatne poruke za budućnost – poruke do kojih ona sama, i njeno Bosansko Sarajevo, ne može da dođe.
Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara, rekao je u UN da je upravljanje BiH-om od strane OHR-a potrošen model, da je MZ stvorila preveliku zavisnost lokalnog vođstva od nje same (a često hoće i da nas predozira – moja opaska), da čuvari BiH ne mogu biti OHR i međunarodna zajednica već isključivo njeni građani, da je Dejtonski sporazum formula uspjeha a to znači: jaka država – jaki entiteti ili jaki entiteti –jaka država.
Špirić je još, doslovno, rekao: Reforma ustava se ni po koju cijenu ne može bazirati na negacijama, niti Vašingtonskog niti Dejtonskog sporazuma. Želim javno da upozorim da dovođenje Dejtonskog sporazuma u pitanje, može snažno ugroziti rezultate koji su postignuti do sada.
Lajčak je, pak, rekao da se gašenje OHR-a može očekivati kroz nekoliko mjeseci.
Milorad Dodik u autorskom tekstu u Nezavisnim novinama jasno kaže da raspad nikome ne odgovara ali nije nemoguć. Raskrsnica BiH ima dva izlaza: evropske integracije koju će provoditi sadašnje legalne institucije, bez formiranja specijalnih „državnih tijela za integracije“ i neizvjesnost i potom – raspad, kaže Dodik.
Uz ovo treba konstatovati da je EU „odustala“, mada je to upitan termin i pod navodnicima jer se radi o podvaljenim, falsifikovanim i EU nametnutim uslovima koje je ona takve isporučila BiH, od fantomske reforme javnih tv servisa, sistema i korporacija, od reforme policije i drugih nejasnih danguba i odlučila potpisati SAA jer je uvidjela da je opšti seks sa BiH došao do tačke kad se ona može raspasti kao slika od pucli; kao i od lova na Mladića, po ucijenjenoj Srbiji, jer to može dovesti Šešelja na mjesto predsjednika vlade Srbije.
Svi se vraćaju realizmu.
Samo Bosansko Sarajevo živi u ateljeu apstrakcija.
Slikajući političke minijature pod nazivom ostanak OHR, donošenje unitarizovanog ustava, formiranje državnih nadinstitucija za integracije sa EU, Srebrenica, povratak samoizmišljene Republike BiH i njenog ustava, usta na usta ustavu iz aprila... Sarajevski Unitaristički Krug gubi koncept realne i održive BiH i pretvara je u društvo sa ograničenom odgovornošću u kome oni koji imaju osnivački kapital nisu vlasnici ni dijela odluka. SUK, naprotiv, svu odgovornost želi delegirati raznim ohaerovima i carevima, samo ne ovdašnjim ustavnim institucijama, liderima, ustavnim narodima i minimumu saglasja.
Kategorije Sarajevskog Unitarističkog Kruga: Država – to smo mi, Genocid, Agresija, Problem Dodik, Problem RS, Reforma... samo su posljednji baloni helijuma iznad BiH.
Iluzije.
Slika stoji posve drukčije.
Odlukom o potpisivanju SAA, Evropska unija je konačno priznala realnost BiH i digla ruke od traženja ili gradnje podzemnih piramida od hiljada državnih institucija na čijem vrhu je Vrhovni Faraon Država BiH.
Savjet ministara treba, nakon potpisivanja Sporazuma, sačiniti strategiju procesa i predložiti to Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini Republike Srpske i Parlamentu Federacije, na usvajanje.
U toj strategiji mora jasno stajati popis onoga što u BiH treba uraditi na putu integracija kako svake nedjelje svaka budala ne bi izmišljala nove uslove, podjela odgovornosti i nadležnosti na postojeća zajednička i entiteska tijela i institucije, stav da je „reforma policije“ završena i nebitna za realizaciju SAA, stav da stabilizacija i pridruživanje ne podrazumijeva prenos nadležnosti sa entiteta na „državu“, izmišljanje novih državnih institucija izvan SM i entitetskih izvršnih organa, novih ministarstava, agencija i „državnih tijela“, stav da je stabilizacija i pridruživanje preči posao od izmjena ustava ili novog ustava.
Želje Sarajevskog Unitarističkog Kruga da SAA pretvori u čarobni štapić unitarizacije i podržavljenja flore i faune BiH, kao i natuknica Lajčaka da BiH hitno mora formirati državne institucije za realizaciju SAA, mogu EU omesti u namjeri integracije BiH.
Da ne bih ja, kao pripadnici SUK-a, izmišljao, prevodio i prorokovao šta misli i treba EU i Vašington, reći ću samo da EU jasno mora da se opredijeli: ili euintegrisana BiH ili dezintegrisana BiH izvan EU.
BiH ne može preživjeti još jedan nalet unitarizacije, ni mnogo manji od projekta Ukidanja Policije Republike Srpske.
Zato u paketu treba analizirati Dodika, Špirića, Lajčaka, SAA.
A sarajevski atelje apstrakcija može ostati lokalno pokazno mjesto za političke turiste na temu gradnje Skadra na Miljacki.
Nekoliko priča o Državi BiH d.o.o. koje su posljednjih dana lansirane sa obje strane planete, iz Ujedinih nacija i iz Banjaluke, od različitih zvaničnika, šalju Bosni i Hercegovini prijatne poruke za budućnost – poruke do kojih ona sama, i njeno Bosansko Sarajevo, ne može da dođe.
Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara, rekao je u UN da je upravljanje BiH-om od strane OHR-a potrošen model, da je MZ stvorila preveliku zavisnost lokalnog vođstva od nje same (a često hoće i da nas predozira – moja opaska), da čuvari BiH ne mogu biti OHR i međunarodna zajednica već isključivo njeni građani, da je Dejtonski sporazum formula uspjeha a to znači: jaka država – jaki entiteti ili jaki entiteti –jaka država.
Špirić je još, doslovno, rekao: Reforma ustava se ni po koju cijenu ne može bazirati na negacijama, niti Vašingtonskog niti Dejtonskog sporazuma. Želim javno da upozorim da dovođenje Dejtonskog sporazuma u pitanje, može snažno ugroziti rezultate koji su postignuti do sada.
Lajčak je, pak, rekao da se gašenje OHR-a može očekivati kroz nekoliko mjeseci.
Milorad Dodik u autorskom tekstu u Nezavisnim novinama jasno kaže da raspad nikome ne odgovara ali nije nemoguć. Raskrsnica BiH ima dva izlaza: evropske integracije koju će provoditi sadašnje legalne institucije, bez formiranja specijalnih „državnih tijela za integracije“ i neizvjesnost i potom – raspad, kaže Dodik.
Uz ovo treba konstatovati da je EU „odustala“, mada je to upitan termin i pod navodnicima jer se radi o podvaljenim, falsifikovanim i EU nametnutim uslovima koje je ona takve isporučila BiH, od fantomske reforme javnih tv servisa, sistema i korporacija, od reforme policije i drugih nejasnih danguba i odlučila potpisati SAA jer je uvidjela da je opšti seks sa BiH došao do tačke kad se ona može raspasti kao slika od pucli; kao i od lova na Mladića, po ucijenjenoj Srbiji, jer to može dovesti Šešelja na mjesto predsjednika vlade Srbije.
Svi se vraćaju realizmu.
Samo Bosansko Sarajevo živi u ateljeu apstrakcija.
Slikajući političke minijature pod nazivom ostanak OHR, donošenje unitarizovanog ustava, formiranje državnih nadinstitucija za integracije sa EU, Srebrenica, povratak samoizmišljene Republike BiH i njenog ustava, usta na usta ustavu iz aprila... Sarajevski Unitaristički Krug gubi koncept realne i održive BiH i pretvara je u društvo sa ograničenom odgovornošću u kome oni koji imaju osnivački kapital nisu vlasnici ni dijela odluka. SUK, naprotiv, svu odgovornost želi delegirati raznim ohaerovima i carevima, samo ne ovdašnjim ustavnim institucijama, liderima, ustavnim narodima i minimumu saglasja.
Kategorije Sarajevskog Unitarističkog Kruga: Država – to smo mi, Genocid, Agresija, Problem Dodik, Problem RS, Reforma... samo su posljednji baloni helijuma iznad BiH.
Iluzije.
Slika stoji posve drukčije.
Odlukom o potpisivanju SAA, Evropska unija je konačno priznala realnost BiH i digla ruke od traženja ili gradnje podzemnih piramida od hiljada državnih institucija na čijem vrhu je Vrhovni Faraon Država BiH.
Savjet ministara treba, nakon potpisivanja Sporazuma, sačiniti strategiju procesa i predložiti to Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini Republike Srpske i Parlamentu Federacije, na usvajanje.
U toj strategiji mora jasno stajati popis onoga što u BiH treba uraditi na putu integracija kako svake nedjelje svaka budala ne bi izmišljala nove uslove, podjela odgovornosti i nadležnosti na postojeća zajednička i entiteska tijela i institucije, stav da je „reforma policije“ završena i nebitna za realizaciju SAA, stav da stabilizacija i pridruživanje ne podrazumijeva prenos nadležnosti sa entiteta na „državu“, izmišljanje novih državnih institucija izvan SM i entitetskih izvršnih organa, novih ministarstava, agencija i „državnih tijela“, stav da je stabilizacija i pridruživanje preči posao od izmjena ustava ili novog ustava.
Želje Sarajevskog Unitarističkog Kruga da SAA pretvori u čarobni štapić unitarizacije i podržavljenja flore i faune BiH, kao i natuknica Lajčaka da BiH hitno mora formirati državne institucije za realizaciju SAA, mogu EU omesti u namjeri integracije BiH.
Da ne bih ja, kao pripadnici SUK-a, izmišljao, prevodio i prorokovao šta misli i treba EU i Vašington, reći ću samo da EU jasno mora da se opredijeli: ili euintegrisana BiH ili dezintegrisana BiH izvan EU.
BiH ne može preživjeti još jedan nalet unitarizacije, ni mnogo manji od projekta Ukidanja Policije Republike Srpske.
Zato u paketu treba analizirati Dodika, Špirića, Lajčaka, SAA.
A sarajevski atelje apstrakcija može ostati lokalno pokazno mjesto za političke turiste na temu gradnje Skadra na Miljacki.
RAZBIBRIGA
GLASANJE NA EUROSONGU
JE NAUKA O MIGRACIJAMA
PREKO NOVIH GRANICA
