FILOZOFIJA PENALA

Portugalija ispala na penale. Prije toga, Engleska ispala na penale. Svi Mudroseri, uključujući i trenere, izvikivali su da su penali lutrija. I prije utakmice i nakon penala.

Mislim da previše seru za tolike pare.

Svako ko kaže da su penali lutrija, kaže, u stvari, da nije trenirao penale ni izbliza koliko trenira razne taktike i postavke tima. A trener nije sposoban da pripremi pet igrača koji će pogoditi pet penala.

Penal je cijela utakmica. A dva aktera su, u stvari, dvije ekipe. I onaj ko puca ima sa sobom još deset igrača. I onaj ko brani. Stative i prečka. NPR. Penal nije samo jedan šut sa osamnaest. Pa ako pogodiš gol, pogodiš. Penal mora da bude sastavni dio obaveznog znanja i tehnologije svakog igrača sredine i napada, jednako kao i primanje ili predaja lopte.

Portugal je popušio zato što trener nije imao pojma da onaj Alveš nema pojma. Ali ne samo za to. Nego i zato što nije imao autoriteta da rasporedi igrače po penalima. Onaj Šepuran Ronaldo je trebao pucati među prvima. Ako tako dobro zna sve, pa i penale, kako se šepuri. Raskorači se prije šuta ko moja komšinka Stevka, iz mladosti rane, kad će pišati stojeći a da ne upršće suknju. Da je Ronaldo dao gol među prvima, dao bi saigračima samopouzdanje a golmanu protivnika strah. Ovako, oni koji su pucali prije Ronalda, imali su pojačan strah. Samo da ne poromašim pa da Ronaldo završi.

Kod penala je stajna noga važnija od one koja puca. Njena preciznost je važna kao i odrazna noga u skoku u dalj. A skakači udalj se ubiše mjereći mjesto za start zaleta, da bi stajna noga došla na tačno određeno mjesto. Da li igrači tako vježbaju penale. Pa, nema pojma.

Stajna noga je važna za ugao odlaska lopte u jednu ili drugu stranu i za preciznost po visini. Stopalo prije lopte je pouzdan znak da će šut preko prečke. Isto je i kod slobodnjaka.

Kako sam postao Strijelac Gola u Madridu. Kako stoji u pojoj podjebačkoj biografiji.

Pucao sam penal jednom od mladih rezervi De Gee, koji je tada branio u Atletiko Madridu. Igrali smo utakmicu protiv veterana tog kluba koje je predvodio Milinko Pantić. Našu ekipu predvodio je Nikola Nikić.

Moji saigrači su pozvali mene da pucam penal iako su znali da nemam tehnike za tako nešto. Vjerovatno da ne bi cijelim putem nazad, u autobusu, neko od njih bio na ražnju zajebancije, ako ga promaši. Kao kapiten nisam mogao da odbijem.

Prvo što sam uradio je koncentracija. Donijeli su mi loptu na beka, da mi pokažu poštovanje i da me na taj način privole da pucam. Išao samo odozdo lagano i razmišljao šta da radim. Znam da nema preciznosti da je očešem o statitvu. Nisam bio ni blizu a Nikić se okrenuo od igrališta, strah ga bilo gledati promašaj. Poslije sam mu dušu vadio. Golman je gore izigravao akrobatu, istezao se i trzao na sve strane, pokazujući tako ko je alfa mužjak u šesnaestercu. Odlučio sam da pucam desnom nogom iako sam ljevak. I odlučio da pucam naopak penal, penal koji se ne izvodi.

Kada sam prišao bijeloj tački, sagnuo sam se da postavim loptu i tražio rupu za duvanje iako mi to ništa ne znači. Golman je došao da se rukuje sa mnom. Pružio sam ruku ne dižući glavu i pogled. Ni danas ne znam kako izgleda jer ga nisam gledao u lice ni dok sam uzimao zalet a ni poslije.

Šta je naopak penal. Ko puca desnom zaleti se s lijeve strane pa puca desno, produženo, ili lijevo, pod uglom. Ja sam se zaletio sa desne strane, i to ubjedljivo iskosa, kao da ću pucati lijevom. Pantić mu govori Star je i umoran, igra cijelu utakmicu, neće imati snage, pucaće direktno u tebe. To Direktno ga je odalo, mada ne znam tako dobro španski da razumijem.

Šta je koncentracija. Gledao sam naizmjenično jednu pa drugu stativu pri zemlji i stvarao sliku u glavi gdje će mi one biti u trenutku zadnjeg koraka. Onda sam zapamtio gdje moram stati lijevom nogom, malo dalje od lopte nego što je uobičajeno. I krenuo. Golman je poslušao Pantića, stajao do zadnjeg koraka i shvatio da nemam izbora, da moram šutirati desnom u njegovu desnu stranu, pa je tako i krenuo. Pošto sam lijevom stao daleko od lopte imao sam prostora da desnu uvrnem u kuku, koljenu i stopalu, zajedno sa tijelom i da loptu udarim zadnjim dijelom unutrašnje i pošaljem dovoljno lijevo od golmana. Lagano. Pala je na liniju. Golman se leputao u vazduhu, kao da ima četiri noge i šest ruku, pokušavajući da se vrati.

Kad smo se rastajali, rekao sam Milinku Pantiću Vidi sa momkom, objasni da se dešava, da ne nosi traume, kasnije, u karijeri. Ajdukurac.

Nu. Oni mudroseri pucaju penale za pare. Čitav život igraju za pare. Znači, moraju da znaju. Ja, pak, kao stara drtina, samo više volim igrati fudbal nego što oni vole pare.

Bio je to moj prvi i jedini penal u višedecenijskom fudbalisanju.

Da Mudroseri i Šepuran tako izvode penale, sa toliko koncentracije i plana, ne bi penali bili lutrija. 

GENOCID JE IZMIŠLJOTINA

HAŠKOG TUŽILAŠTVA

Dabome da niko nikad neće uzeti u ozbiljnu analizu Slučaj Hag Protiv Srba ili Slučaj Hag i Postratno Opravdavanje. Preobiman je materijal, glavni junaci nisu planetarno bitni a svih dokumenata, siguran, sam nema. Još kad se dođe u priliku da Mrtva Usta ne govore, stvar će se potpuno zaprašiniti.

Sud u Hagu, koji inače sudi Srbima od klipa i konopca, odbio je optužnicu koju je Tužilaštvo pripremilo za Karadžića a koja ga optužuje za genocid u nekih sedam, osam opština.

Težina i značaj tog odbijanja jeste u ćinjenici da se radi o predmetu Karadžić. Karadžić je odavno u medijskoj i političkoj javnosti Sarajeva proglašen Zločincem Za Medalju, Krvolokom, Divljakom, Životinjom. I prije nego što je došao na sud.

Ako je, dakle, takvom izrodu Haški sud odbio optužnicu za Opštinske Genocide, onda je stvar ozbiljna. Jer taj isti sud, i Tužilaštvo, optužuje i presuđuje svaku šušu za genocid. Tako su uveli praksu da je genocid Zločin Pojedinca. A sva nauka i istoriografija govore o tome da je to zločin vlasti, politike, države i zakona. Što znači da se ne može suditi nekom usputnom pojedincu za politiku i njeno provođenje pri čemu to nikada i nigdje nije ustanovljeno ni u slučajevima gdje je presuđeno kao Genocid.

Sud je, vjerujem uvidio da je Genocid postao politička igračka i da je instrument budućeg preuređenja BiH. Ali i instrument budućeg rata koji može biti samo dvaput krvoločniji nego što je bio onaj sa izmišljenim genocidom.

Doprinijelo je i sistematsko odbijanje i negiranje genocida iz Republike Srpske.

Da su Srpske Pičke odmah reagovale, politički i argumentima, na prvo pominjanje Genocida, tokovi bi išli drugim pravcima. Naprotiv, Čavić poletio da prizna nepostojeće brojeve u Srebrenici i da se izvini što je veoma važan kamen temneljac Genocida. O tim njegovim brojevima sada ni Bošnjaci ne govore. Nemaju potrebe. Zadatak je obavljen.

Haško Tužilaštvo koje je prvo u optužnicu stavilo Genocid kao optužbeni teret, uradilo je to po političkoj naredni. Jer i Tužilaštvo i Sud su formirani po političkoj naredbi. Oni su imali zadatak da opravdaju stradanja Srba i da ih dokrajče na teritoriji BiH jer nije bilo planirano da tu opstanu. Stvar je dalje preuzela bošnjačka propaganda i nevladin sektor koji je počeo da zasijava genocid po svim opštinama. Slučajno su to iste opštine za koje je Karadžić oslobođen.

Danas Lagumdžija kaže da je Karadžić Masovni Ubica. Opet politička optužba i osuda.

Ta igra pravom u kome granatiranje Sarajeva može da bude Zločin Genocida, jednom mora da se zaustavi.

Inbače će Andrić morati da ustane i napiše novo Pismo iz 1920. U odnosu na koje će staro biti Mala Maca.

PANARAVNO DAČIĆ

Kako riječ može sa promijeni suštinu ili donese novu suštinu. Oni koji misle da su riječi samo zastavice, biljezi i oznake za slike, prilike i događaje, nisu u pravu. Riječi su prva i osnovna Ljudska Sloboda. A Sloboda stvara. Sloboda ne ruši. I Riječ može da stvori novu suštinu.

Prije neki dan, na pitanje Ko bi mogao biti mandatar za sastav Vlade Srbije, najveći dio bi odgovorio Pa, Dačić. Taj zarez je bio najvažnija riječ u toj sintagmi. Značio je dvoumljenje, nesigurnost, otezanje, značio je Mislim da bi moglo tako da bude. Danas, kada je vijest objavljena, danas se može reći Panaravno Dačić. Sada to izgleda kao da je oduvijek bilo tako. Riječ Panaravno ne ostavlja mjesta zarezu i sumnji, otezanju i mlitavljenju. Riječ Naravno, Naravski, Prirodno, postaje sada riječ iznad, na višem nivou.

Volim da stvaram riječi. Zato što je to sloboda. Nije sloboda biti kandidovan kao što kažu Sejdić i Finci. Šta će ti sloboda kad ne možeš biti izabran. To je jalovljenje. Kao što nije sloboda držati se za ruke sa muškarcem. Kad on ima Onostvar. I paradirati prajdom i korzom.

Sloboda je prejaka i riječ i suština, da bi se koristila za svašta. Sloboda je stvorila prvu riječ. Onaj moj predak koji je prvi sišao sa drveta, mada ja znam da je bio drljavac i pao, gledao sam svojim očima, i, pošto se osovio na nogu, ugazio u govno, promumlao je riječ Gouooovoovo. Tu prvu riječ donijela je sloboda. Sloboda da Čupavi Predak stane u govno.

Prvi srpski Ćeraćemosejošac, Matija Bećković, reče u Andrićgradu, na prigodnoj besjedi, opremljen leptir mašnom i crnim sakoom, rečenicu pohvalnicu Višegradu Gradu i Kusturici, iz koje iskoči sintagma Čuvari Dokonog Kamenja.

Eto, ušta se pretvori sloboda kad staneš u govno i ostaneš na mjestu. Čuvaš tuđe kamenje, zapišotine i spomenike tuđim carevinama i armadama. Onima istim koje je Gavrilo Princip simbolično ubio kraj Miljacke pa mu Patrioti stope sklonili u slavu ubijenog okupatora.

Ili čuvaš izumrle picajzle u banjalučkom Picinom parku a ne znaš ko je bio Pico, kako je sinčić mog prijatelja upitao mamu i tatu pošto im je saopštio da bi i on išao da šeta oko područja Picajzlwood.

Sloboda je da uzmeš mandat i da kažeš Ne zanima me Nebeska Srbija, Imam odgovornost. I dođeš, svježe umandatljen, Dodiku, preko Drine, Kusturici, Višegradu, i  kažeš da je obaveza Srbije da pomaže, sarađuje pa i da se brine o Srbima Ovdje. Kad drugi mogu preko desetina hiljada kilometara. Može i Srbija preko Drine.

Cenim Dačića kao konačnu Osvešćenu Srbiju. Videćemo kako će i šta biti. Mislim da Hoće. Mada na Reč Milošević potežem Kaćušu. A Kaćuša je takođe riječ koja je promijenila suštinu svijeta oko sebe. I onoga što je naimenovano njom. Prvo je bila riječ Katarina. To zvuči resko, odrješito, postrojavajuće. Podsjeća me na Utrina Uzorana. Ruski čovjek je, jamčim, znao to pa je uljepšao Katarinu sa Katja. A ruski vojnik nije bio zadovoljan ni tom nježnošću. Nešto, što mu pred Hitlerovcima ostavlja život i toplinu u njedrima, mora da ima nježnije ime. Katjuša. Kaćuša. Sloboda da krvoloka u svojim rukama odlikujem najnježnijom riječju koju znam jer mi spašava život od Usranog Okupatora.

Sloboda da se od gradova čine Svjetovi i da se ponovo, u Lijepom Starom Gradu, uspravi Andrić, koga su predrat srušili odmetnci od ljudi, sloboda je mnogo veća od gradnje Ćuprije Na Drini.

Suština Slobode i jeste da uvijek bude Nova i Veća.

Nekad je Milošević na Drini sagradio Sankcije. Sa samo malo boljom namjerom nego Mehmed Paša Ćupriju. A onda je Sloboda narasla pa je Mandatar došao na onosankciono područje.

Dok su dolje, južnije, danonoćne straže oko Dokonog Kamenja.

Ma, naravno.  

PALI KASUMOVIĆ

I HELIKOPTER

Sreća da Podministar Nakurac Kasumović nije helikopterom otisao u Iran. Nedajbože da se izgubi takav dragulj. Ne mislim na helikopter iz flote Oružanih Snaga BiH, poznate u narodu kao Čavrndija force.

Podministar Kasumović, koji je, zajedno sa ostalima, u posebnom, zasad neobjašnjivom, agregatnom stanju uzrokovanom slaganjem Zlatkove Kocke Vlasti, otišao je u Iran da nešto, kobiva, razgovara o kreditu koji se ne realizuje. Kopitar. Ljudi ne znaju gdje su, svakog jutra može ime se nad glavama pojaviti Nebeska Demokratija u potrazi za oružjem za masovno unistenje. A Kasumović došao da pita za kredit.

Ali sam se posebno zadubio da vidim ko je veći kopitar. Kasumović ili novinari. Našli da ga pitaju da li ministar Špirić zna da je on, Kasumović, otišao na put. Da li mu je potpisao nalog. Da li je utvrđena platform za razgovore i posjetu.

Novinari kao da ne znaju u kojoj zemlji živimo. I Kasumović s njima. U zemlji u kojoj Terzić smijeni Ivanića iz sedla ministra inostranih poslova. Pa ništa. U kojoj bivši ministar Alkalaj radi šta hoće, četiri godine, a nikom ne padne napamet da mu uradi bilo šta. U zemlji u kojoj u jednom danu padne dvadeset pet odsto zračnih snaga. U kojoj Član P, u pravilu bošnjački, ali sa manjom kličinom bošnjačkih glasova, takođe hoda kud hoće a ne pita nikog.

I onda im je Kasumović sasuo u notes. Na Kurac Ga Nabijem. Mislio je na ministra. Vidi se sabljarsko otomansko porijeklo. Nije nježan i prefinjen kao Mihajlica koji se anamonjima obraća sa Pičke jedne. Pomenuo je, Kasumović, i Četnike i Ravnu Goru.

Kako je Onaj File pogriješio što nije samog Kasumovića pozvao u Brisel. Da vidi kakvo je stanje u Zemlji Mape Puta.

Moj File. Jesi dobio resor.

To što demonstrira Nakurac Kasumović nije nikakva vijest. Tako funkcioniše rasada u toplim lejama nedejtonskih i vanustavnih institucija BiH koje su zasadili, zasijali i pozabadali, Unitarno Sarajevo, Vlasnici Bosne, Eksluzivni Patrioti, Visoki Predstavnici i dio Međunarodne Zajebnice. U to spada i Konstitutivnost Svih Svakuda. Pa Kasumović može da bude konstitutivan i u Iranu a Špirić ne može ni u Savjetu Ministara. Već samo na Ravnoj Gori.

Stoga će cijena koštanja tih Zajedničkih Instrumenticija, koju će na vidjelo iznijeti skorašnja rasprava u Narodnoj skupštini Republike Srpske, biti samo dio činjenica.

Mnogo više nas košta nematerijalno funkcionisanje i postojanje cijelih ergela nizaštonejebavajućih funkcionera. Jer, šta radi Kasumović, vjerovatno ne znaju ni u Esdea. Niti će Esdepe znati šta će raditi njihov, kada zauzme Nakurčevo sedlo.

RADIKALIZACIJA ILI ASIMETRIJA

Zlatko Pajton Šou, koji traje u Federaciji i Savjetu ministara i koji je premijerno izveden pod nazivom Čekajući Savjet Ministara, može unutar Bošnjačkog Političkog Kruga proizvesti samo dvije posljedice. Kombinovani aksl – Dva Čaušeskua i jedan i po SovNarKomGosPlan. Pri čemu prvi element predstavlja primitizovanu balkansku varijantu diktature a drugi Državni Plan u privredi koji se svodi na poklapanje upravnih odbora i finansijskih gnijezda.

Druga posljedica jeste radikalizacija bošnjačkih stranaka koje su ostale izvan tora. Esdea i Esbeiha. Pošto Esdepe & co nemaju nikakav program niti ideologiju za Bošnjake, Esdea im se ne može suprotstaviti nikakvom ideološkom ili programskom argumentacijom. A svakodnevna povika Oni hoće de da ovladaju ovim i onim, ne donosi političke poene i glasovne dobitke. Ostaje im da se uhvate klasičnog nacionalizma i radikalizacije bošnjačkog vizira. Ako budu pametni, prestaće da pričaju o Državi Bosna.bu.

Pošto to neće biti kraj procesa, slijedi dalja destabilizacija Federacije jer je izvjesno da će Zlatagan pokušati da Hadezeove i Hrvate zadovolji ministarskim mjestima a da se izbjegne Hrvatska Izborna Jedinica i Treći Entitet, pogotovu. Čak i ako bi postojalo nešto razumijevanja za te procese oni moraju biti dugoročni a to znači i nestabilni.

U toj višegodišnjoj Osmoj Ofanzivi Federacije, Republika Srpska treba ostati pribrana. Ali to nikako ne znači da treba biti pribrani posmatrač ili da treba čekati da se svi ti procesi završe pa da onda Krene Putem Sreće Te.

Republika Srpska treba za sve to vrijeme da radi na Asimetriji. Pri tome joj može pomoći efikasna vlast i usklađen politički sistem. Republika Srpska mora tražiti način da sa Birselom priča odvojeno kao što je to bilo na početku strukturalnog dijaloga. Ona mora neprestano slati poruke Briselu da je ona izvan mraka i bezdana Federacije i da mnoge korake može da poduzme ne čekajući rasplete. I ne čekajući Jedan Glas.

Ta Asimetričnost može značiti i povratak na izvorni Dejton ali i razdvajanje nadležnosti Republike Srpske i Federacije na one izvršive i one čekajuće.

Brisel bi mogao prihvatiti takve asimetrične akte jer bi mu to bio argument da nešto poduzima. Ali Republika Srpska treba imati u vidu da stvarno pridruživanje nije realno. Brisel će sve više fabrikovati mape puta i tako obilježavati put ka Evropi, da balkanske protuve ne zalutaju. U to spada i fantazmagorija o KOMACU, Beneluks Unija Kosovo, Makedonija, Albanija, Crna Gora.

A Asimetrija je i najbolja podloga Mirnog Raspada.

MAŽINO LINIJA
REISULA CERIĆA

Ne razumijem kako ne mogu da shvate.
Sedam Sekretara Skoja, Sedam Simbola Kulture Bosne.ba nije propalo uzalud. To je zakonitost. Nemoguća Bosna i Hercegovina ne može da održi svoje Institucije Kulture. Jer ta Nemoguća Zemlja nema svoje istorije, kulture, književnosti. Nije Andrić uzalud rekao sa se ima smatrati srpskim književnikom. Kao i Meša. Kao i Skender. Kao i Kusturica. Ne radi se tu o prostom napuštanju vjere ili uviđaju da je nekada neki predak promijenio vjeru. Koji bi vrhunski stvaralac želio da bude stvaralac u Nepostojećoj Zemlji.
Osim toga. Ahdnama nije kultura. Konjaništvo, sabljarstvo i sepetarstvo nisu ni kultura ni istorija. Tragedija nije pozorište. Mržnja nije civilizacija. Život u samonametnutom genocidu nije muzejski eksponat.
Upravo te institucije kulture, taj otpad SRBiH, Samostalne Radionice Branka i Hamdije, Reisul Cerić vidi kao propale rovove u linije odbrane BiH. Akademska zajednica je napustila rovove i liniju odbrane. Intelektualna elita napustila Prvu Liniju Odbrane. Mediji napustili PLO. Stranke i Partije napustile PLO. Samo gledaju svoja posla koji se zove interes.
Kuka Reisul izaglasa. Suze roni u besjedi povodom Dana Ajvatovice. Malo za Liniju Odbrane, malo što on, Najpošteniji, završava svoje dežurstvo u rovu IZBiH.
I kao Šef Nacionalne Vatrogasne Jedinice, postavlja dijagnozu. Nema potrebe nikoga prisiljavati da voli ovu zemlju. Oni, Srbi i Hrvati, imaju svoje rezervne i obećane domovine, otadžbine i države. A mi, Bošnjaci, nemamo ništa nego Bosnu i Hercegovinu. Mi smo jedini njeni patrioti i jedini branitelji i spasitelji.
Doista. Nema potrebe nekoga ubjeđivati da je suludo toliko voljeti Bosnu Usranu. Bosna.bu.
Ali se mora po hiljaditi put reći Reisulu Ceriću da se počeše iza uva i shvati. Zašto tu PLO napuštaju svi. Pa nije Zlatagan toliko slijep da ne shvati da je kasno da ovlada Stanarima, Ugljevikom, Gackom, HET-om. Drži se Elektroprivrede federacije i Telekoma.
I da on i Bošnjački narod nemaju prava na cijelu BiH. Imaju prava koja im je dao Dejton. I to im je puna šaka brade. Obzirom da su izgubili rat za Bosnu.bu. za koju je njihov politički i vojni vrh žrtvovao mir. Ta prava su ograničena i evidentirana su kao Muslimansko-Hrvatska Federacija. U međuvremenu su Hrvate naguzili pa su se prava našla u dodatnom neobranom grožđu.
Blagoglagoljivošću na temu rezervnih i obećanih otadžbina i domovina, Cerić otvara kapije i pendžere Srbima i Hrvatima da odu iz Bosne Njihove, Jedne Jedine Patriotske.
To je Drugi Otomanski Pohod. Nedostaje još samo Reisnama. Kao nekad Ahdnama. Onaj ko ostane neka zaboravi svaku nadu ali ima pravo da ispovijeda vjeru. Po šumama i gorama.
Nu. Stvari stoje drugačije. Niko nema prava na cijelu BiH. Jer ona cijela i ne postoji.
Bošnjaci neosporno imaju pravo na nacionalnu državu. Ali to nije BiH. To nije ni Republika Srpska. Ne znam kako stoji stvar u Muslimansko-Hrvatskoj Federaciji. Tamo bi, negdje, trebalo da bude ta Nacionalna Država Bošnjaka.
Eto, Reisule. Dok ste se bavili iluzijama, dogorjelo sokolu do muda. Pardon, do Telekoma.

LAŽI

SARAJEVSKOG

KRUŽNOG SOKAKA

Otišao jedno jutro, tu skoro, Američki Ambasador na kahvu kod Sulejmana Tihića. Iako AmAmb još nije naučio Čašijski, koji je nad jezik Bosanskom, Srpskom i Trećeentitetskom, i nije znao da izgovori klasiku kaldrme Št ima, ba, Sulejman Tihić je razumio da ga pita za Zlatagana. Zlatko je jedan obični prevarant, on nije respektabilan partner, nema tu ni Države ni Čojeka, mi smo, Esdea, snaga naroda i insana, mi smo na evropskom putu, mi samo po ustavu i pravu, ništa na silu i na prevaru, samo legitimno, nas je birao narod i dao nam mjesta u Federalnoj vladi, a Zlatko je oteo hrvatska mjesta, i dao nam mjesta u Savjetu ministara. Dobro, naš Desnica nema Zlatni Ljiljan, jebiga, čojek bio daleko od Igmana, nemere se Zlatni Ljiljan dobiti u provinciji.

Gud. Kaže AmAmb. Rasumio sam. Pikla Plutforma. Džebiga.

Nakon razgovora, u Esdea sjednu za pisaću mašinu, Biser Bugojno, onu što ima haubu kao Opel Olimpija, i sroče saopštenje.

Nešto u stilu Američki Ambasador podržao stavove Esdea.

Onda sjednu u AmAmbasadi i demantuju. Nismo se opredjeljivali. Jer vaša sranja nisu naš nacionalni interes. Dodajem.

Dobro. Znam da to nije velika Ambasada. Ne može biti Velika Ambasada u maloj zemlji. U zemlji koja ne postoji. Osim toga, kakva je ambasada kad na nju može da puca i Jašar. Ali nije red lagati o razgovoru sa AmAmbasadorom.

Znam da Sulejman uobičava da laže. Sjeća li se iko Pruda. Tamo je Čović napisao jedan papir u kome je rekao da bi mogle biti tri teritorijalne jedinice i Sarajevo kao distrikt. Sulejman je odmah, samo sedam kilometara od Pruda, slagao. Razgovarali smo o regionalizaciji. Zašto ne bi Bijeljina mogla da se pripoji Tuzli a Bihać Banjaluci.

Sulejman laže na Aliju. Čak ni Bakir ne laže na oca koliko Sulejman laže na njegovog oca.

Ta Laž Kružnog Sokaka je neosporni ostatak Otomanske stabilnosti.

Jedini lijek protiv Suljine laži je da on, Suljo, za svako pitanje izdaje Ahdnamu.

Mada to neće riješiti problem. Jer, i Zlatagan umije da laže. Čudo jedno. I drugi. Samo još nisu došli u priliku. U Sarajevu se još uzgaja Lisabonska laž.

Tako su Strancima Usrancima godinama lagali o Republici Srpskoj i Srbima.

Sulejmanu je to prešlo u naviku. Za trenutak se zaboravio. Podsvijest mu rekla da je i Lagumdžija Srbin jer ga je detektovala kao neprijatelja u rangu Republike Srpske.

Džebiga.

OBRAČUN NA DESNICI

Prva žrtva muslimanskih vladinih ratova identifikovana je kao Desnica Radivojević. Ne znam, vala, šta je i radio u toj Vladi, u toj Esdea, osim što je bio Desnica Šakić.

I ostale Žrtve muslimanskih stranačkih ratova su sve go musliman do muslimana – Komšić, Budimir, Lijan, Pudarić... neki znaju da će biti žrtve, neki još ne znaju.

Bosna Usrana kao realitet Naseobine pod katastarskim nemelodičnim imenom Bosna i Hercegovina, konačno je stigla do svog Kraja Farse. Institucije u kojima Desnica i Komšić predstavlajaju nešto a ne predstavljaju nikoga, crna su marama na sahrani i tih institucija i same Naseobine.

Obračun kod ZL Korala trajaće. Gubici u konjušarima, štalarima, barmenima ili juče imenovanim šerifima, neće bitno promijeniti odnos snaga. Odnos snaga će se uspostaviti kada se stave šape na izvore para.

Ali čak ni tada, i da u Obračunu strada i sam ZL, ništa se neće promijeniti u Sarajevskom Političkom Krugu i Kružnom Bošnjačkom Sokaku.

ODE BAKIR U TURSKU,

KOZE DOĐU U BiH

Kada je, tu skoro, Bakir, Sin Oca Svog i Član P, boravio u Turskoj, tamošnji privrednici u vidu ljubitelja i uzgajivača koza, najavili su mu projekt otvaranja Hiljadu Farmi Koza u BiH. Bakir reko More. Oni odmah potom došli u kabinet Nermina Nikšića Prvog Raščupanog. I on je prihvatio prijedlog i projekt.

U pitanju je BDP, lova, zapošljavanje, kaže neki Turčin porijeklom Odavle.

Doduše, Platforma je tad bila na površini. Ne znam šta će sada biti. I šta na to kaže Lijanović.

Ali znam da je Drug Tito, i progresivna KPJ, tadašnja, užasno pogriješila. Da nisu Četerespete zabranili koze, Jugoslavija bi postala svjetska velesila. M-e-e-e-e-land. I danas bi BiH, kao kozja nasljednica, otvarala deset hiljada farmi koza u Turskoj, kao pomoć BDP, lovi i zapošljavanju te napaćene zemlje. A ne da čekamo milostinju od njih.

Tursku cijenim prije svega po nevjerovatno brzoj transformaciji izvozne privrede. Prije dvadeset dana su se povukli iz posla sa Behaerlajnzom a sad ulaze u posao sa kozama. I to sa poptunom tehnologijom. Kako musti. Kako joj gledati pod rep. Kako jariće klati. Kako sir praviti.

Ostala je samo neriješena sitnica. Ko će da radi. Ko želi da radi. Kao da Bosanci ne znaju sebi razmnožiti 150 koza koliko će jedna farma imati.

Sokak i dalje ide u krug.

DODIK

DVA SATA SA PUTINOM,

VI SA BUDIMIROM

Pardon Kopanja, nije vrijeđanje drugih naroda. Budimir nije narod a ni oni koji besjede s njim.

I sa Pudarićem. Stavljam svoj mandat na raspolaganje. Već čujem lelek Srba iz Sarajeva, kuknjavu iz Mostara, Grahova, Glamoča, Petrovca i Drvara. Ko će nas sada predstavljati u Sarajevu, oko Kazana. U prosrpskim vladama i Multikurčevim Strankama Sarajeva.

Dodik upoznao Putina, Putin je Predsidetelj Rusije, op. a., Putin upoznao Dodika. Sa ovim. Sa onim. Zauzeli stav o plinu, o bankama, o ovom, o onom.

Ovi u Federalnom Entitetu.ba pozvali Budimira i Kebu da odstupe. U skladu sa demokrartskim uzusima. A sa kakvim ste ih uzusima tu postavili. JVO. Vas Oni. Sa takvim usranim motkama ih i otjerajte.

Sarajevski Politički Krug nikad neće izaći iz sokaka koji se vrti u krug. Vječno bavljenje sitnim temama. Kako pokrasti glasove u Srebrenici. Kako na prevaru ukopati još koju stotinu nesretnika koji nemaju veze sa Srebrenicom. Kako na konjima iz Sarajeva stići u Ajvatovicu, kao u nekom vremenskom ciklotronu, prije Kosovskog boja. Povratak Prostora U Vrijeme. Kako danas zajebati dva Hadezea. Kako sutra zajebati Sulju.

Dok Republika Srpska gradi kružne tokove, Sarajevo gradi Kružne Sokake.

Lijepo im Filandra objašnjava. Potrebni su Bošnjacima Srbi i Hrvati. A Bošnjaci nisu potrebni nikome.

Nu. Taj sitni sokački mentalitetluk nema širokugaone objektive i vizire.

Takva politika se vodi čitav rat, čitav poratni period, i sada. I vodiće se unedogled. Dok su strane ambasade, a naročito Visoki Mudoklapčina, ovdje bili nešto pitani ta politika je i imala neki efekt. Jebeš mater Srbima. A i Hrvatima. I sve to nazoveš Reformom. Kad nekom budem opleo Mrtvu Reformu, u trulu integraciju, u ladnom grobu, znaćete na šta mislim.

Sada, kada je u ambasadama  čabarli, a kada je naročito čabarli u Ohaeru, sad je Dodik kod Putina a vi kod Budimira.

Sad se u Republici Srpskoj grade gradovi a Sokački Sitničari ne daju kamenje koje su zapišavali austrougarski grenadiri. Kada se gradi poslovni i stambeni kompleks u centru Banjaluke, Sokačka Pišala liju suze za picajzlama i krpeljima.

A i Čavićevi Srbi, i Srbi Borenovića, upali u Sarajevski Sokački Krug.

Nacionalna i državna politika moraju da imaju čvrste koordinate, stabilne orijentire i jasne trajektorije.

Bošnjaci, a i Hrvati, nisu imali takve politike kada je počeo raspad Jugoslavije. A ni potom. I u ratu su više šenlučili nego što su ratovali. Nisu imali ciljeve ni frontove. Hrvati su se osvijestili, tu pretkraj, kad je Zlatagan, iz tkanice, izvadio Onu Političku Stvar umjesto jatagana i kada je došao zadnji minut da se spasi Nacija Hrvatska u BiH, Politički Hrvati i Ustavni Narod Hrvatski.

Nije ni sad kasno. Ali da bi imali ono što im pripada, moraju tražiti više. Treći. Ni manji ni veći. Ako ih Zlatagan sada izbelegija. Više šanse neće imati do raspada BiH. Ko preživi.

A oni nek se vrte u Sokačkom Krugu. Oko Budumira. I Komšić oko svoga repa.

ZNA LI

OBAMA

S PARAMA

Odnosno, može li Američka Ekonomija stabilizovati svijet.

Jasno je da ne može. I da Amerika ne zna s parama. Osim da ih otima od svijeta produkovanjem paradolarske zlatne važnosti svoje valute koja nema nikakvu kontrolu ni u štampi ni u potrošnji. I nebeskih demokratija znog uništavanja nepostojećeg oružja za masovno uništenje.

Obama, i Amerika uopšte, pokušava dilemu održati živom. Barem u dijelu o stabilizaciji. Stoga je Obama i znao u nekoj američkoj zabiti izjaviti kako je kriza u Evropi opasnost po svjetsku ekonomiju.

Međutim, temeljna činjenica ostaje neoboriva. 15 godina, kako kaže Jozef Štiglic, standard američkog čovjeka pada. A 15 godina standard evropskog čovjeka se, barem, drži na istoj stepenici. Nije to samo zbog različitog rasporeda socijalnih distributiva niti zbog činjenice da Jedan Posto u SAD drži 99 posto dobiti, koristi i napretka. To je i zbog orijentacije ekonomije ka produkciji. U Evropi. U odnosu na orijentaciju ekonomije ka finansijskoj manipulaciji. U Americi.

Mjesecima Evropa šuti i trpi finansijsku krizu koja nije generisana ovdje nego u Americi. Tek sada je Baroso rekao da je kriza došla iz Sjeverne Amerike.

U međuvremenu su SAD učinile sve da stvore pomutnju, ne samo finansijsku nego i političku. Na evropskom tlu. Englezi, kao vjerni pratioci tragača za oružjem masovnog uništenja, nisu podržali početne evropske korake ka rješenju krize i ostali su izvan. SAD i dalje rade tako da su im nato-integracije jedina briga u Evropi. Samo naivan bi mogao pomisliti da je to zbog Ruske Opasnosti. To je zato što je NATO jedan od najboljih instrumenata širenja amerikanizovanih finansijskih tokova i okova. NATO je najbolja američka banka.

Prije samita G-20 u Meksiku, njemački Špigl je objavio veliki tekst o Evropi Budućnosti i Sjedinjenim Evropskim Državama.

Citirana je i Angela Merkel koja je govorila o finansijskoj disciplini i kontroli ali je govorila i o političkoj uniji. Špigl špekuliše da je to pažljivo odmjereno javno doziranje promjena koje su već dogovorene a koje bi mogle donijeti i Predsjednika Evrope i preseljenje velikog dijela pojedinačnih suvereniteta u Brisel.

Bez obzira da li njemački mediji bacaju dimne bombe ili su neki koraci već učinjeni, jasno je da će EU morati da uvede jedinstvenu disciplinu za sve svoje članice. Jer, ako SAD mogu da finansijski sruše cijeli svijet, može to i jedna članica EU u odnosu na cijelu zajednicu.

Da li će se to zvati prenos suvereniteta ili politička integracija, to je manje važno.

Neospoprna je činjenica da se Evropa formuliše kao jedna Ekonomska Ploča na zemljinoj kori. Zbog toga je Amerika tako nervozna. Previše je takvih kora već oformljeno ili se priprema njihova konfiguracija. Zato se Amerika i njihovi ekonomisti toliko bave Kinom. NPR. I ljudskim pravima. Zato nastoje da otvore Sjevernu Koreju za informacije iz svijeta jer procjenjuju da bi to mogao biti prozor i za Kinu. A Ljudska Prava i Slobodne Informacije Zapada najbolja su tortura i okupacija.

Sloboda Informacije, kako je shvata SAD, i Obama, jeste da se Evropa okrivljuje kako sporo rješava svoju krizu i kako je to opasnost za svijet dok se kriza i dalje produkuje tamo gdje i nastala. U SAD.

Obama jednostavno kupuje vrijeme za svoje Generatore Krize.

Zbog toga je Baroso izgubio živce i strelicu krivice adresirao tamo gdje treba.

Bio Špigl u pravu ili ne, Evropa će ići ka integraciji, prije ekonomskoj nego političkoj. Amerika će ostati sama. Nove Ekonomske Ploče će joj ostati nedostupne. Osim oglabina. Tipa Kosovo. I osim ako ne shvati da će morati da se ponaša Kao Jedna Od. A ne kao Bacač Nebeske Demokratije.

SRBIJA

TREBA INJEKCIJE

BOTOKSA ZA MUDA

Ma šta botoks. Treba joj ekstruder. Da ubaci muda unutra kao konglomerat stiropora.

Izjave o Srbiji iz Briselovštine, idu na tekućoj traci, kao onomad i izjave o akciji Sablja, Mač i Gospodin Legija, poslije ubistva Đinđića. Očito je riječ o istoj tehnologiji. Neki Crni Mag, kako bi rekao Stevandić, zavrće uši u dva, četiri, šest, osam i deset. Ko kino. Jebote. Kad je Drug Tito bio živ.

Onaj neki Briselnik, dužnosnik, važniji od Onog Slovenca, kaže da se očekuje dijalog Srbije i Kosova. Zaključujem da se radi o ravnopravnim partnerima. Nema dijaloga ako neko nekog naguzi.

A čim su partneri ravnopravni, radi se o istopolnom seksu. Dvije države.

Zato li Dačić zateže. Da vidi ko će da maljem udari Karađorđa.

Mnogo je tajni još uvijek. Neki kažu da je Regica ušla u brak nevina. Neki veliju da nije. Da li je obećano otvaranje kancelarija u Beogradu i Prištini.  Mali Đokica, kad želi da kaže Ambasada, kaže Kancelarija. Kancelarija asocira na kondom.

Onda, danas, neki Briselnik, koji prvi put daje izjavu, kaže da nema novih uslova. JLZ. Jebe Lud Zbunjenog.

Srbija mora da se uhvati Dačića. On govori najjasnije. Ko će, bre, u Vladu koja mora da otvori kancelariju Tamo i Vamo. Da gljedaš Šiptjore u Beograd. A nisu kod Vukov Spomenik i ne nose namještaj na dvetnesti, na Novi Beograd.

Ako vlast u Srbiji opet preplave kameleoni, popušila ga je.

Ima samo dva izlaza.

Ili da prizna Kosovo i da tako izbije EU, garniranu sa Tursku i Ameriku, bre, aduti iz ruku. Ili da kaže Ne Jebemo Vas Za Ič. Kosovo je deo Srbije i Evropska Unija  može da razguli. Dvojka. Voz. Jebote.

Međutim. Glavni problem je što niko ne može da kaže ni ovo ni ono. U toj nemoći stradaće i Nikolić. Čujem, ide u Tursku. Pa tamo nije išao ni Koštunica. Kad strada Nikolić onda dođe sljedeći, pa i on, bezmudo, strada. I tako, Ide Srbija Lajkovačkom Prugom. A Lajkovca ni na vidiku.

Ja, da sam četnik kao Nikolić, ja bi (ne mogu na napišem bih, to me asocira na Naseobinu, a kad pomenem Naseobinu, nemam napretka četrdeset dana) ga priznao i obelodanio da ne želimo u EU. Objavio bi uslovi za pregovore EU sa Srbijom.

Prvo da priznaju Makedoniju. Da se Republika Srpska otcepi bez referendum. Da Kacin bude raseljen u Nikudragvu, bez prava da daje izjave. Da Tači izabere Ili Gvantanamo, ili zatvor sa Cecu. Sa narukvicu. Da Vesli Klark postane monah u Pećkoj Patrijaršiji a da se Ružne Žene Diplomatije Amerike zarede u namastir daleko u brdima. Znate na koje mislim.

Drukčije se Srbija neće riješiti ni Kosova ni EU.

A moje skromno istorijsko shvatanje mi govori da treba da se riješi i jednog i drugog. I sa jednim i sa drugim, Srbija se vuče na dno.

Nije Drug Tito bio tako metalac kao što izgleda. Mada im je metao gde je stigao. Ni Rusi. Ni Američani. Ni Evropa. Ni na jug, ni na sever. Nesvrstani.

Da li Srbija, izmrcvarena, što pokazuju izbori za Nikolića i za Tadića, umrtvljena, pothlađena, depresirana, apatirana, Muškarci znaju zašto, sluđena, hagirana, sjebana, bre, može da načini taj korak.

Ne može.

Zato jučer kažu Ima tri uslova. A danas kažu Nema uslova.

Ima gaćice. Nema gaćice.   

KURSADŽIJSKI DVOJAC

Apsolutno najkomičniji dvojac na političkoj sceni Republike Srpske jeste dvojac Ivanić - Čavić.

Obojica su pod dirigentskom palicom svojih inostranih mentora. Ivanić je izašao iz saradnje sa Esenesdeom po naredbi Stranog Faktora. Čavić je, takođe po naredbi i u nagodbi, priznao 8.300 žrtava u Srebrenici koje niko nikad nije evidentirao, pronašao i identifikovao.

Ivanić je svoju kolaboraciju sa Strancima platio činjenicom da su u Partiji ostali samo On, Crnadak i Borenović. Čavić je platio čabarisanjem mjesta Predsjednika Esdeesa i Predsjednika Republike. Prdnaja u čabar. Što bi rekao Pirotjanac.

Umjesto da shvate svu tragediju svojih poteza, oni od svega prave komediju. Kursadžije.

Prvi Zamjenik Ivanića, Borenović, potpisao je danas sporazum sa Čavićem. Čavić se imenuje kandidatom za gradonačelnika Banjaluke. Dobro. Bio je tu i neki prototip iz Nove Krsmanovićeve. Minorno.

Borenović je izjavio da će, kad pobijede, obustaviti gradnju u Picinom Parku, ponovo baciti Picajzla Mlađ i istražiti svu gradnju u Centru od 2002. Predlažem da ispitaju gradnju od Safikade na ovamo. Picin Park. Picin Kastel.

Ovo kursadžijsko potpisivanje sporazuma tužni je kraj jedne dirigovane politike da se protiv Esenesdea okupi sva politička scena pod vođstvom Ivanića i sa Čavićem kao glavnom republičkom zvijezdom. I sa Esdeesom kao prirepkom. Za Ivanića je rezervisan Zajednički Nivo. Član Predsjedništva, Sunce Ti Jebem. Kalajisano.

Žrtvovanjem Čavića za Gubitačelnika, Ivanić sebi otvara prostor da se i 2014., u sadejstvu sa muslimanskim glasovima, pojavi u Belom Odelu i opet juriša na mjesto Člana Predsjedništva BiH.

Čavić je, pak, dobrovoljno preuzeo ulogu Poker Političara. Kandiduje se za sve. Kao da igra na poker aparatu. Manja. Veća.

PROBIRLJIVA

OPOZICIJA

Mada najprije treba definisati pojam opozicije u Republici Srpskoj.

Postoji Esdees, koja je jaka stranka a nije u vlasti u Republici Srpskoj. I postoji neka Sitničarija koja živi u iluzijama da su svi oni suvo zlato. Doduše sitna zrnca zlata. Samo birači treba da ih nađu ispod sedam planina pijeska, šljunka i tucanika.

Esdees ne troši svoj opozicioni položaj na dnevne manifestacije u javnom političkom nužniku. Radi na dugu stazu. Ili se meni tako samo čini.

Sitničarija, stranke DČ i PB, Demokratski Čavić, Progresivni Borenović, i slično, mada nevidljivo, idu na političko pišanje u javni nužnik i kad imaju šta izvaditi i kad nemaju.

Njihovo haotično opoziciono ponašanje radi jedino protiv njih. Taj loši inženjering kojeg im predlažu strani mentori, eksperti i planeri, u stvari, muntori, seksperti i šaneri, pretvara se u zakržljale instalacije tipa Golotinja Gotovca, pokoj mu duši, u kojima Opozicija razgolićuje svoje Prazne Političke Programe. PPP.

Sekta PPP uhvatila se posljednjih nedjelja Picinog Parka kao Dlake Spasa. Ubio me Nebog ako iz ovoga ne izađe kao Picina Opozicija.

Sve im greške mogu da razvidim. Ali jednu nikako ne mogu. Sva im se opoziciona kamarila, kao vinske mušice, skupila u Banjaluci i Trebinju. Na mjestima gdje ne mogu pobijediti jer nemaju ni strukture, ni likove, ni programe.

To ih razotkriva u svoj njihovoj gologuzosti.

Opozicija u Republici Srpskoj je najobičniji instrumentarijum onih kojima je glavni cilj oslabiti i osakatiti Esenesde i tako ga odmaknuti od podrške birača i od vlasti.

Ako su Mudonje, opozicionari bi trebali da napadnu frontalno. Da se birači začešu a da se Pozicija zabrine. Bilo bi logično da opozicija napadne Bijeljinu, Prijedor i Doboj. Tamo je mnogo birača. I oni vape za alternativom. STJ.

Ali Mudomrsna Opozicija ima čudan opis i popis poslova. I donacija. Čini mi se.

Nu. I to što se bave Zečijim Jebalištima i Austrougarskim Kamenjem, treba cijeniti. Sitna Mala Opozcija odlazi u građanske proteste i folkloristički aktizam.

To će, sigurno, dezinfikovati, deratizovati i dezinsektizovati političku scenu.

LAŽI LJUBITELJA

GENOCIDA

Plinski portal za Srbe, e-novine, prenio je pismo izvjesnog broja udruga i pojedinaca koji su se uortačili sa namjerom da svjesno, nasilno i masovno šire neistine o genocidu kojeg su, navodno, Srbi činili u građanskim ratovima u BiH.

Tu je i spisak potpisnika pisma, od Preživjelih logora Omarska i logora Manjača do ženskih udruga odovud i odonud.

Pismo je upućeno Barosu i cijeloj plejadi Europljana gdje ih se poziva da pomognu obilježavanje događaja iz Etničkog Čišćenja i Genocida u BiH. Sve je imenovano patetičnom inicijativom Čuvari Omarske. A u pismu su optuženi svi, od najvećeg svjetskog proizvođača čelika, do mene i mojih Naredbi na mom blogu.

Neću da citiram sebe sa svog bloga. Citiraću pasus Lažova Omarske. Jebo ih Alija Izetbegović. Tako je i on slagao kad se vratio iz Lisabona. Pa bi, umjesto da lažu da je genocid bio u Višegradu, Srebrenici i Prijedoru, mogli da odu u Lisabon i polože Vijence na virtuelni spomenik Žrtvama Žrtve Mira Za BiH.

Sve što je stradalo u BiH, u toku građanskih ratova, stradalo je nakon Alijine čuvene tragične rečenice. Za BiH ću žrtvovati mir.

Šta sam napisao na blogu, može se provjeriti u tekstu Teror Bijelog Genocida, ili slično.

A evo šta su napisali i Lažovi Omarske

Situacija je dodatno eskalirala 31. maja, 2012. godine zbog reakcije koja je usljedila kao odgovor na kampanju "bijelih traka" koju su pokrenule lokalne nevladine organizacija za označavanje datuma iz 1992. godine kada je svim ne-Srbima u općini Prijedor bilo naređeno da nose bijele trake na rukavu kao identifikaciju. U toj reakciji, gospodin Rajko Vasić, glasnogovornik stranke SNSD RS, je objavio na svom blogu poziv lokalnim vlastima u Prijedoru, Srebrenici i drugdje u RS da javno negiraju genocid te da uz pomoć policije spriječe bilo kakve događaje koji služe za obilježavanje stradanja. Tekst ove izjave se može pročitati na lokalnom jeziku na njegovom blogu. Mi smo uz pismo priložili prijevod, međutim, moramo vas upozoriti na njegov eksplicitan sadržaj.

No, mogu i ja da napišem jedno pismo g. Barosu, g. Fileu i cijelom euroorkestru.

Vaše ekselencije,

Znam da nećete čitati pismo Lažova Omarske a ni tekst moje izjave na mom lokalnom jeziku. Molim vas, ipak, da vas vaši saradnici obavijeste o presudi izvjesnom Nesrbinu Kosu i ostalima, u kojoj su osuđeni za zločine protiv čovječnosti, Zadnja Pošta Srebrenica. Presudu je donio sud u Sarajevu.

ps

Sarajevo je etnički čisto srpsko mjesto a Sud BiH je formirala Republika Srpska.

I, ako na mom lokalnom jeziku, nekom, sa spiska Čuvara Omarske, budem jebao mater, obavijestiću vas eksplicitno. Zasad to činim e-Govninama.

Vaš r.v., preživjeli Velikog Žrtvovanja Mira Za BiH.

ZAGENOCIDAVANJE

Nikakvo obilježavanje teritorije Republike Srpske Genocidnim Biljezima neće sakriti niti preokrenuti istinu da je Bošnjačko Političko Rukovodstvo, tada Muslimansko, uvlačeći i Hrvate u bitke protiv Srba, izgubilo rat za Bosnu i Bosnu. Za jednonacionalnu i jednovjersku državu u kojoj ne bi bilo mjesta za Srbe a ni za Hrvate. To su poslije rata pokazali kada im nisu dali mjesta ni u Federaciji koju su u Vašingotnu lijepo nazvali Muslimansko-Hrvatska.

Stoga inspekcija i treba ukloniti spomenik navodnim Žrtvama Genocida u Višegradu. I treba podići optužnicu protiv svih onih koji su učestvovali u tom projektu.

Lažne optužbe za genocidnost ljudi i teritorija moraju da budu sankcionisane na osnovu zakona.

Nije svaka božija suluda, niti udruga, pozvana da neku zemlju i ljude kontaminira Proizvoljnim Genocidom. Nije to ni sud u Hagu. Genocid može ustanoviti samo kompleksna istoriografska nauka na osnovu dokumenata.

Neka mi bog oprosti, a i žrtve, i neka im je laka zemlja, ali same žrtve nisu dokaz Genocida.

Cilj bošnjačkih avanturista je jasan. Cijelu Republiku Srpsku treba premrežiti Biljezima Genocida i tako, kad dođe vrijeme, oduzeti pravo ljudima da žive na tim navodnim Genocidištima.

Ta primitivna, pretplemenska Politika Kostiju i Biljega vraća BiH u mrak turskog doba.

Sada će krenuti lavina o ljudskim pravima, o diktaturi u Republici Srpskoj, o negiranju genocida, o ponovniom ubijanju žrtava...

A, u stvari, mrtvi spomenici genocida treba da ubiju žive ljude.

Već je postala opšta pojava stavova da SNSD ne može u Srebrenici dati kandidata za načelnika jer je to stranka koja negira genocid.

SNSD i SDS su kandidovali ženu za načelnicu. Ne može biti miroljubivijeg koraka od tog. I ni to stranim diplomata i domaćim genocidopatama, nije dovoljno.

Oni bi simbolu rađanja i života suprotstavili simbole rake i krvi.

I lažnih kolektizirajućih optužbi.

Kuda su se zaputili ti ljudi.

TRANSFORMACIJA

RESURSA

SRPSKE

Odlučio sam da pišem Radovanu Karadžiću. Dragi Brate Radovane, evo dobro smo kao što i tebi želimo sve najbolje u životu, radu i ličnoj sreći. Da prijeđem na stvar. Šume su opet u teškom razjebu. Pilane ne rade, to znači ne kradu, Šegeovi u gubitku a rade, Sveukupne Srpske Šume i Šikare u gubitku ogromnom, džaba nije ponovo imenovan Neđo Ilić. Recesija u Evropi ne kupuje amaterske poluproizvode, takorekuć rezanu građu. Pa sam odlučio da zatražim onih svojih deset duluma šume što si reko da će imati svaki borac. Potpiši mi ZKI. Nemoj samo da bude dračik.

Vita jela, Zelen Hag, čekam odgovor drag.

Šume Srpske, Elektroprivreda Srpske, Oranice Srpske, Voćarstvo Srpske, Povrtlarstvo i cvjećarstvo Srpske, Stočarstvo Srpske, Putevi Srpske, temeljni su i trajni resursi Republike Srpske.

Stanje u svim ovim, i drugim manje bitnim segmentima, najčešće je veoma daleko od optimalnog. A neke tek treba početi da razvijamo.

To će zahtijevati i transformaciju ministarstava i državne administrativne dembelanije.

Ali, za početak, mora se transformisati ono što već imamo na dobrom nivou.

Šume Srpske ne moraju obavezno da budu profitna organizacija. Ali to ne znači da se mogu tolerisati gubici. I znači da sve što je naslonjeno na sirovine mora da donosi profit i porez državi i društvu. Država Srpska će morati da razmisli da ponovo osniva i pokreće drvnu industriju. Da je okrupnjava i tako stvara gigante. Privatni pilanaši nemaju obavezu, a ni pameti, da misle na društveni i državni interes. Njima su Šume Srpske dobre samo ako mogu da kupe F trupac po cijeni rudnog drveta.

Prije toga, ŠS moraju da budu Jedinstven Državni Sistem. Grupnošumski interesi se moraju eliminisati. Čak i šumska gazdinstva. Koja služe za namiještanje tendera i lokalnu i regionalnu moć. Svaka nemoćna stranka misli da će dobiti izbore ako ovlada šumskim gazdinstvom. A ne treba ni pomišljati na predaju šuma na upravljanje opštinama. Najveći dio njih ni svoje smeće ne umije da počisti i odveze. To bi bila direktna feudalizacija.

Jedinstven sistem podrazumijeva i odgovornost Vlade. I menadžmenta. Direktor i Uprava bi morali odgovarati Vladi za rezultate. A ne samo boriti se za poziciju. Šumojević je obećavao kule i gradove, pardon, dobit i balvane, a šta sada imamo. I kome odgovara. Jedinstven sistem bi eliminisao lokalne šumodahije, tajkune i kriminalce udružene sa moćnicima koji su uzurpirali institute poslanika, načelnika ili slično i više.

Jedinstven sistem se mora uvesti i u oblast elektroprivrede. I u sve ostale koji su u povoju ili nešto manje upišani.

Opstaće države koje mogu upravljati svojim resursima. Inostrana neoliberalna sranja o samoregulaciji, tržištu i privatizaciji samo su putokaz za propast. Kad ne upravljaš svojim resursima, prođeš kao Grčka.

Znam da se mnogi humaniodi, demokratoidi, ekonomoidi i kretenioidi ježe na ovu moju zamisao.

Ali ako danas analiziramo uspješne ekonomije, vidjećemo da je među uspješnima najviše blago podržavljenih a među neuspješnima sve neoliberalizovane anarhije. Kina i Rusija.

Najbolji put da propadne Republika Srpska jeste realizacija Radovane ideje. Sve što imaš podijeli i razdijeli. Po deset duluma. Vaučere. I nikad više to nećeš skupiti na jedno mjesto. I nećeš imati ništa a lopovi će se dočepati anarholiberalizma kao ovdašnje verzije neoliberalizma.

UTICAJ ZEČIJIH JEBALIŠTA

NA REZULTATE IZBORA

Picini Dimovi iz opozicije, Picini Dimovi iz Građanskog Buđenja, Picini Dimovi iz Medijuma, Picini Dimovi od Analitičara/ki i Pičkini Dimovi iz Međunarodne Zajednice, gledaju u Picin Park Koozebosunce.

Tolike decenije živim u Banjaluci i mogu posvjedočiti da ta Njiva, koja je ostala Neizgrađeno Zemljište samo zato što je iznenada propao komunizam i došao rat, ne zaslužuje poetski naziv Picin Park. Više je seksa bilo na raskrsnici kod hotela Bosna nego na tom travnjaku kojim je uvijek išla neka dijagonala puteljaka ka onim budibogsnama uličicama ispod Tranzita. Da. I tri kera su, povremeno, imala jutarnja zapišavanja.

Ako je to Picin Park, onda je put ka Slatini, u Rejonu Pivare, Piciland. A parking Drvne Industrije Vrbas Picsvemir.

Sagu o Picinom Parku isforsirao je Čavić i Etno grupa Politics Bolesnics.

U nedostatku bilo kakvog programčića koji bi se mogao nazvati političkim, opozicionim, alternativnim, nezavisnim, bilo čim, oni su od tog Pišališta načinili Front borbe protiv Kriminala, pa kad su vidjeli da je godinama unazad sve prošlo kroz gradsku skupštinu onda su se uhvatili Ekologije. Pa Pičkine Poetike. O Picinom Parku pišu, obilno, i sarajevski mediji. A čega se oni dohvate, to je opoziciono u PLM.

Zbog svega toga nisam htio da pominjem PP. Glupo je da se raspravlja i piše o nečemu što je, svuda u svijetu,  najnormalnija stvar. Nigdje, ni u jednoj metropoli u Evropi, nema Njive u centru grada. Kapital će platiti koliko zineš jer se sve mora izgraditi, čak i vazduh. Drugo, na tom poslu će raditi, godinama, nekoliko hiljada radnika a onda će, kada se izgradi, tu posao imati nekoliko hiljada žitelja Banjaluke.

Protestovati protiv toga jednako je inteligentno kao i onanisati u podvodnom kavezu sa bijelim ajkulama.

Ali kada su rekli da će Picin Park uticati na izbore, morao sam da im kažem da pojma nemaju. I da su to organizovali upravo zato da bi sami sebi predočili šarenu lažu o uticaju na izbore. Fridrihebertičarka Tanja Topić lansirala je tu tezu. Genijalno. Slažeš da je Kriminal. Slažeš da je Ekologija. Slažeš da se Građani bude. I onda lažeš sam sebi da će to Uticati. Oće K.

Vlast u Banjaluci je za četiri godine asfaltirala 700 kilometara puteva po opštini. Čak i do mog ljubimca, Vepra Gileta, u Bočcu, vodi asfalt. Ljudima koji žive oko tih asfalta živo i mrtvo se jebe za neku njivu u centru.

A onima u centru. Takođe. Jedan dio gradskog življa je tradicionalno mrtavladan na izbore. Da li će ih Njiva povećati za dvije, tri stotine, smiješno je na ovakvom biračkom tijelu. Ako SNSD dobije manje glasova u BL nego prije četiri godine to će biti samo zbog toga što vlast, odnosno SNSD, nema protivnika. Nema borbe. Politička borba donosi atmosferu koja izvlči birače. I jedne i druge.

Ali, svejedno, na izbore utiče milion faktora pa je potpuno suludo izdvajati jedan.

Na izbore u Banjaluci će Picin Park uticati koliko i Dragan Čavić.

To je taj nivo.