MAŽINO LINIJA
REISULA CERIĆA
Ne razumijem kako ne mogu da shvate.
Sedam Sekretara Skoja, Sedam Simbola Kulture Bosne.ba nije propalo uzalud. To je zakonitost. Nemoguća Bosna i Hercegovina ne može da održi svoje Institucije Kulture. Jer ta Nemoguća Zemlja nema svoje istorije, kulture, književnosti. Nije Andrić uzalud rekao sa se ima smatrati srpskim književnikom. Kao i Meša. Kao i Skender. Kao i Kusturica. Ne radi se tu o prostom napuštanju vjere ili uviđaju da je nekada neki predak promijenio vjeru. Koji bi vrhunski stvaralac želio da bude stvaralac u Nepostojećoj Zemlji.
Osim toga. Ahdnama nije kultura. Konjaništvo, sabljarstvo i sepetarstvo nisu ni kultura ni istorija. Tragedija nije pozorište. Mržnja nije civilizacija. Život u samonametnutom genocidu nije muzejski eksponat.
Upravo te institucije kulture, taj otpad SRBiH, Samostalne Radionice Branka i Hamdije, Reisul Cerić vidi kao propale rovove u linije odbrane BiH. Akademska zajednica je napustila rovove i liniju odbrane. Intelektualna elita napustila Prvu Liniju Odbrane. Mediji napustili PLO. Stranke i Partije napustile PLO. Samo gledaju svoja posla koji se zove interes.
Kuka Reisul izaglasa. Suze roni u besjedi povodom Dana Ajvatovice. Malo za Liniju Odbrane, malo što on, Najpošteniji, završava svoje dežurstvo u rovu IZBiH.
I kao Šef Nacionalne Vatrogasne Jedinice, postavlja dijagnozu. Nema potrebe nikoga prisiljavati da voli ovu zemlju. Oni, Srbi i Hrvati, imaju svoje rezervne i obećane domovine, otadžbine i države. A mi, Bošnjaci, nemamo ništa nego Bosnu i Hercegovinu. Mi smo jedini njeni patrioti i jedini branitelji i spasitelji.
Doista. Nema potrebe nekoga ubjeđivati da je suludo toliko voljeti Bosnu Usranu. Bosna.bu.
Ali se mora po hiljaditi put reći Reisulu Ceriću da se počeše iza uva i shvati. Zašto tu PLO napuštaju svi. Pa nije Zlatagan toliko slijep da ne shvati da je kasno da ovlada Stanarima, Ugljevikom, Gackom, HET-om. Drži se Elektroprivrede federacije i Telekoma.
I da on i Bošnjački narod nemaju prava na cijelu BiH. Imaju prava koja im je dao Dejton. I to im je puna šaka brade. Obzirom da su izgubili rat za Bosnu.bu. za koju je njihov politički i vojni vrh žrtvovao mir. Ta prava su ograničena i evidentirana su kao Muslimansko-Hrvatska Federacija. U međuvremenu su Hrvate naguzili pa su se prava našla u dodatnom neobranom grožđu.
Blagoglagoljivošću na temu rezervnih i obećanih otadžbina i domovina, Cerić otvara kapije i pendžere Srbima i Hrvatima da odu iz Bosne Njihove, Jedne Jedine Patriotske.
To je Drugi Otomanski Pohod. Nedostaje još samo Reisnama. Kao nekad Ahdnama. Onaj ko ostane neka zaboravi svaku nadu ali ima pravo da ispovijeda vjeru. Po šumama i gorama.
Nu. Stvari stoje drugačije. Niko nema prava na cijelu BiH. Jer ona cijela i ne postoji.
Bošnjaci neosporno imaju pravo na nacionalnu državu. Ali to nije BiH. To nije ni Republika Srpska. Ne znam kako stoji stvar u Muslimansko-Hrvatskoj Federaciji. Tamo bi, negdje, trebalo da bude ta Nacionalna Država Bošnjaka.
Eto, Reisule. Dok ste se bavili iluzijama, dogorjelo sokolu do muda. Pardon, do Telekoma.
REISULA CERIĆA
Ne razumijem kako ne mogu da shvate.
Sedam Sekretara Skoja, Sedam Simbola Kulture Bosne.ba nije propalo uzalud. To je zakonitost. Nemoguća Bosna i Hercegovina ne može da održi svoje Institucije Kulture. Jer ta Nemoguća Zemlja nema svoje istorije, kulture, književnosti. Nije Andrić uzalud rekao sa se ima smatrati srpskim književnikom. Kao i Meša. Kao i Skender. Kao i Kusturica. Ne radi se tu o prostom napuštanju vjere ili uviđaju da je nekada neki predak promijenio vjeru. Koji bi vrhunski stvaralac želio da bude stvaralac u Nepostojećoj Zemlji.
Osim toga. Ahdnama nije kultura. Konjaništvo, sabljarstvo i sepetarstvo nisu ni kultura ni istorija. Tragedija nije pozorište. Mržnja nije civilizacija. Život u samonametnutom genocidu nije muzejski eksponat.
Upravo te institucije kulture, taj otpad SRBiH, Samostalne Radionice Branka i Hamdije, Reisul Cerić vidi kao propale rovove u linije odbrane BiH. Akademska zajednica je napustila rovove i liniju odbrane. Intelektualna elita napustila Prvu Liniju Odbrane. Mediji napustili PLO. Stranke i Partije napustile PLO. Samo gledaju svoja posla koji se zove interes.
Kuka Reisul izaglasa. Suze roni u besjedi povodom Dana Ajvatovice. Malo za Liniju Odbrane, malo što on, Najpošteniji, završava svoje dežurstvo u rovu IZBiH.
I kao Šef Nacionalne Vatrogasne Jedinice, postavlja dijagnozu. Nema potrebe nikoga prisiljavati da voli ovu zemlju. Oni, Srbi i Hrvati, imaju svoje rezervne i obećane domovine, otadžbine i države. A mi, Bošnjaci, nemamo ništa nego Bosnu i Hercegovinu. Mi smo jedini njeni patrioti i jedini branitelji i spasitelji.
Doista. Nema potrebe nekoga ubjeđivati da je suludo toliko voljeti Bosnu Usranu. Bosna.bu.
Ali se mora po hiljaditi put reći Reisulu Ceriću da se počeše iza uva i shvati. Zašto tu PLO napuštaju svi. Pa nije Zlatagan toliko slijep da ne shvati da je kasno da ovlada Stanarima, Ugljevikom, Gackom, HET-om. Drži se Elektroprivrede federacije i Telekoma.
I da on i Bošnjački narod nemaju prava na cijelu BiH. Imaju prava koja im je dao Dejton. I to im je puna šaka brade. Obzirom da su izgubili rat za Bosnu.bu. za koju je njihov politički i vojni vrh žrtvovao mir. Ta prava su ograničena i evidentirana su kao Muslimansko-Hrvatska Federacija. U međuvremenu su Hrvate naguzili pa su se prava našla u dodatnom neobranom grožđu.
Blagoglagoljivošću na temu rezervnih i obećanih otadžbina i domovina, Cerić otvara kapije i pendžere Srbima i Hrvatima da odu iz Bosne Njihove, Jedne Jedine Patriotske.
To je Drugi Otomanski Pohod. Nedostaje još samo Reisnama. Kao nekad Ahdnama. Onaj ko ostane neka zaboravi svaku nadu ali ima pravo da ispovijeda vjeru. Po šumama i gorama.
Nu. Stvari stoje drugačije. Niko nema prava na cijelu BiH. Jer ona cijela i ne postoji.
Bošnjaci neosporno imaju pravo na nacionalnu državu. Ali to nije BiH. To nije ni Republika Srpska. Ne znam kako stoji stvar u Muslimansko-Hrvatskoj Federaciji. Tamo bi, negdje, trebalo da bude ta Nacionalna Država Bošnjaka.
Eto, Reisule. Dok ste se bavili iluzijama, dogorjelo sokolu do muda. Pardon, do Telekoma.
