FILOZOFIJA PENALA
Portugalija ispala na penale. Prije toga, Engleska ispala na penale. Svi
Mudroseri, uključujući i trenere, izvikivali su da su penali lutrija. I prije
utakmice i nakon penala.
Mislim da previše seru za tolike pare.
Svako ko kaže da su penali lutrija, kaže, u stvari, da nije trenirao
penale ni izbliza koliko trenira razne taktike i postavke tima. A trener nije
sposoban da pripremi pet igrača koji će pogoditi pet penala.
Penal je cijela utakmica. A dva aktera su, u stvari, dvije ekipe. I onaj
ko puca ima sa sobom još deset igrača. I onaj ko brani. Stative i prečka. NPR. Penal
nije samo jedan šut sa osamnaest. Pa ako pogodiš gol, pogodiš. Penal mora da
bude sastavni dio obaveznog znanja i tehnologije svakog igrača sredine i
napada, jednako kao i primanje ili predaja lopte.
Portugal je popušio zato što trener nije imao pojma da onaj Alveš nema
pojma. Ali ne samo za to. Nego i zato što nije imao autoriteta da rasporedi
igrače po penalima. Onaj Šepuran Ronaldo je trebao pucati među prvima. Ako tako
dobro zna sve, pa i penale, kako se šepuri. Raskorači se prije šuta ko moja
komšinka Stevka, iz mladosti rane, kad će pišati stojeći a da ne upršće suknju.
Da je Ronaldo dao gol među prvima, dao bi saigračima samopouzdanje a golmanu
protivnika strah. Ovako, oni koji su pucali prije Ronalda, imali su pojačan
strah. Samo da ne poromašim pa da Ronaldo završi.
Kod penala je stajna noga važnija od one koja puca. Njena preciznost je
važna kao i odrazna noga u skoku u dalj. A skakači udalj se ubiše mjereći
mjesto za start zaleta, da bi stajna noga došla na tačno određeno mjesto. Da li
igrači tako vježbaju penale. Pa, nema pojma.
Stajna noga je važna za ugao odlaska lopte u jednu ili drugu stranu i za
preciznost po visini. Stopalo prije lopte je pouzdan znak da će šut preko
prečke. Isto je i kod slobodnjaka.
Kako sam postao Strijelac Gola u Madridu. Kako stoji u pojoj podjebačkoj
biografiji.
Pucao sam penal jednom od mladih rezervi De Gee, koji je tada branio u
Atletiko Madridu. Igrali smo utakmicu protiv veterana tog kluba koje je
predvodio Milinko Pantić. Našu ekipu predvodio je Nikola Nikić.
Moji saigrači su pozvali mene da pucam penal iako su znali da nemam
tehnike za tako nešto. Vjerovatno da ne bi cijelim putem nazad, u autobusu,
neko od njih bio na ražnju zajebancije, ako ga promaši. Kao kapiten nisam mogao
da odbijem.
Prvo što sam uradio je koncentracija. Donijeli su mi loptu na beka, da
mi pokažu poštovanje i da me na taj način privole da pucam. Išao samo odozdo
lagano i razmišljao šta da radim. Znam da nema preciznosti da je očešem o
statitvu. Nisam bio ni blizu a Nikić se okrenuo od igrališta, strah ga bilo
gledati promašaj. Poslije sam mu dušu vadio. Golman je gore izigravao akrobatu,
istezao se i trzao na sve strane, pokazujući tako ko je alfa mužjak u
šesnaestercu. Odlučio sam da pucam desnom nogom iako sam ljevak. I odlučio da
pucam naopak penal, penal koji se ne izvodi.
Kada sam prišao bijeloj tački, sagnuo sam se da postavim loptu i tražio
rupu za duvanje iako mi to ništa ne znači. Golman je došao da se rukuje sa
mnom. Pružio sam ruku ne dižući glavu i pogled. Ni danas ne znam kako izgleda
jer ga nisam gledao u lice ni dok sam uzimao zalet a ni poslije.
Šta je naopak penal. Ko puca desnom zaleti se s lijeve strane pa puca
desno, produženo, ili lijevo, pod uglom. Ja sam se zaletio sa desne strane, i
to ubjedljivo iskosa, kao da ću pucati lijevom. Pantić mu govori Star je i
umoran, igra cijelu utakmicu, neće imati snage, pucaće direktno u tebe. To Direktno
ga je odalo, mada ne znam tako dobro španski da razumijem.
Šta je koncentracija. Gledao sam naizmjenično jednu pa drugu stativu pri
zemlji i stvarao sliku u glavi gdje će mi one biti u trenutku zadnjeg koraka. Onda
sam zapamtio gdje moram stati lijevom nogom, malo dalje od lopte nego što je
uobičajeno. I krenuo. Golman je poslušao Pantića, stajao do zadnjeg koraka i shvatio
da nemam izbora, da moram šutirati desnom u njegovu desnu stranu, pa je tako i
krenuo. Pošto sam lijevom stao daleko od lopte imao sam prostora da desnu
uvrnem u kuku, koljenu i stopalu, zajedno sa tijelom i da loptu udarim zadnjim
dijelom unutrašnje i pošaljem dovoljno lijevo od golmana. Lagano. Pala je na
liniju. Golman se leputao u vazduhu, kao da ima četiri noge i šest ruku,
pokušavajući da se vrati.
Kad smo se rastajali, rekao sam Milinku Pantiću Vidi sa momkom, objasni
da se dešava, da ne nosi traume, kasnije, u karijeri. Ajdukurac.
Nu. Oni mudroseri pucaju penale za pare. Čitav život igraju za pare. Znači,
moraju da znaju. Ja, pak, kao stara drtina, samo više volim igrati fudbal nego
što oni vole pare.
Bio je to moj prvi i jedini penal u višedecenijskom fudbalisanju.
Da Mudroseri i Šepuran tako izvode penale, sa toliko koncentracije i
plana, ne bi penali bili lutrija.
