субота, 30. јун 2012.


FILOZOFIJA PENALA

Portugalija ispala na penale. Prije toga, Engleska ispala na penale. Svi Mudroseri, uključujući i trenere, izvikivali su da su penali lutrija. I prije utakmice i nakon penala.
Mislim da previše seru za tolike pare.
Svako ko kaže da su penali lutrija, kaže, u stvari, da nije trenirao penale ni izbliza koliko trenira razne taktike i postavke tima. A trener nije sposoban da pripremi pet igrača koji će pogoditi pet penala.
Penal je cijela utakmica. A dva aktera su, u stvari, dvije ekipe. I onaj ko puca ima sa sobom još deset igrača. I onaj ko brani. Stative i prečka. NPR. Penal nije samo jedan šut sa osamnaest. Pa ako pogodiš gol, pogodiš. Penal mora da bude sastavni dio obaveznog znanja i tehnologije svakog igrača sredine i napada, jednako kao i primanje ili predaja lopte.
Portugal je popušio zato što trener nije imao pojma da onaj Alveš nema pojma. Ali ne samo za to. Nego i zato što nije imao autoriteta da rasporedi igrače po penalima. Onaj Šepuran Ronaldo je trebao pucati među prvima. Ako tako dobro zna sve, pa i penale, kako se šepuri. Raskorači se prije šuta ko moja komšinka Stevka, iz mladosti rane, kad će pišati stojeći a da ne upršće suknju. Da je Ronaldo dao gol među prvima, dao bi saigračima samopouzdanje a golmanu protivnika strah. Ovako, oni koji su pucali prije Ronalda, imali su pojačan strah. Samo da ne poromašim pa da Ronaldo završi.
Kod penala je stajna noga važnija od one koja puca. Njena preciznost je važna kao i odrazna noga u skoku u dalj. A skakači udalj se ubiše mjereći mjesto za start zaleta, da bi stajna noga došla na tačno određeno mjesto. Da li igrači tako vježbaju penale. Pa, nema pojma.
Stajna noga je važna za ugao odlaska lopte u jednu ili drugu stranu i za preciznost po visini. Stopalo prije lopte je pouzdan znak da će šut preko prečke. Isto je i kod slobodnjaka.
Kako sam postao Strijelac Gola u Madridu. Kako stoji u pojoj podjebačkoj biografiji.
Pucao sam penal jednom od mladih rezervi De Gee, koji je tada branio u Atletiko Madridu. Igrali smo utakmicu protiv veterana tog kluba koje je predvodio Milinko Pantić. Našu ekipu predvodio je Nikola Nikić.
Moji saigrači su pozvali mene da pucam penal iako su znali da nemam tehnike za tako nešto. Vjerovatno da ne bi cijelim putem nazad, u autobusu, neko od njih bio na ražnju zajebancije, ako ga promaši. Kao kapiten nisam mogao da odbijem.
Prvo što sam uradio je koncentracija. Donijeli su mi loptu na beka, da mi pokažu poštovanje i da me na taj način privole da pucam. Išao samo odozdo lagano i razmišljao šta da radim. Znam da nema preciznosti da je očešem o statitvu. Nisam bio ni blizu a Nikić se okrenuo od igrališta, strah ga bilo gledati promašaj. Poslije sam mu dušu vadio. Golman je gore izigravao akrobatu, istezao se i trzao na sve strane, pokazujući tako ko je alfa mužjak u šesnaestercu. Odlučio sam da pucam desnom nogom iako sam ljevak. I odlučio da pucam naopak penal, penal koji se ne izvodi.
Kada sam prišao bijeloj tački, sagnuo sam se da postavim loptu i tražio rupu za duvanje iako mi to ništa ne znači. Golman je došao da se rukuje sa mnom. Pružio sam ruku ne dižući glavu i pogled. Ni danas ne znam kako izgleda jer ga nisam gledao u lice ni dok sam uzimao zalet a ni poslije.
Šta je naopak penal. Ko puca desnom zaleti se s lijeve strane pa puca desno, produženo, ili lijevo, pod uglom. Ja sam se zaletio sa desne strane, i to ubjedljivo iskosa, kao da ću pucati lijevom. Pantić mu govori Star je i umoran, igra cijelu utakmicu, neće imati snage, pucaće direktno u tebe. To Direktno ga je odalo, mada ne znam tako dobro španski da razumijem.
Šta je koncentracija. Gledao sam naizmjenično jednu pa drugu stativu pri zemlji i stvarao sliku u glavi gdje će mi one biti u trenutku zadnjeg koraka. Onda sam zapamtio gdje moram stati lijevom nogom, malo dalje od lopte nego što je uobičajeno. I krenuo. Golman je poslušao Pantića, stajao do zadnjeg koraka i shvatio da nemam izbora, da moram šutirati desnom u njegovu desnu stranu, pa je tako i krenuo. Pošto sam lijevom stao daleko od lopte imao sam prostora da desnu uvrnem u kuku, koljenu i stopalu, zajedno sa tijelom i da loptu udarim zadnjim dijelom unutrašnje i pošaljem dovoljno lijevo od golmana. Lagano. Pala je na liniju. Golman se leputao u vazduhu, kao da ima četiri noge i šest ruku, pokušavajući da se vrati.
Kad smo se rastajali, rekao sam Milinku Pantiću Vidi sa momkom, objasni da se dešava, da ne nosi traume, kasnije, u karijeri. Ajdukurac.
Nu. Oni mudroseri pucaju penale za pare. Čitav život igraju za pare. Znači, moraju da znaju. Ja, pak, kao stara drtina, samo više volim igrati fudbal nego što oni vole pare.
Bio je to moj prvi i jedini penal u višedecenijskom fudbalisanju.
Da Mudroseri i Šepuran tako izvode penale, sa toliko koncentracije i plana, ne bi penali bili lutrija.