1842.
OKUPACIONA
VOJSKA
U BANJALUCI

 

Dva plaćena divljaka iz Austrije, pripadnici Eufora, smješteni u Tuzli, a pijani u Banjaluci, ne razumiju srpski ali su dobro razumjeli seferski jezik i odlučili da po kratkom postupku pretuku djevojku a i njenog momka. U samom centru grada.

Pijani vojnici Eufora rade ono što njihovi trijezni politički komandanti misle. Ne mogu da posnesu Srbe ni Srpsku. To je svakodnevno opšte i pojedinačno mjesto odnosa prema Srbima i Srpskoj već dvadeset i koju godinu.
Vidim, protesti protiv tog austrougarskog i otomanskog čina, nikakvi su. Valjda da se ne zavađamo sa drugim narodima. I da našeg lidera ne zavađamo sa drugim liderima.
Vidim, Žile Filozof ne smješta austrijske divljake u piramidu manje sposobnih, Pejašinović ne govori o Truleži, Topićka se ne oglašava o padu izbornog rejtinga vlasti povodom incidenta u Banjaluci, Savanović ne pominje Bahatost Većinskog Izbornog Sistema, Buka ne kuka protiv stranih okupatora, Ahteve nije optužio Eufor kako pare poreskih obaveznika Austrije troši na batinjanje djevojaka, Uspuhalo ne optuži Strane Vojne Vlasti, Čavić ne optuži Vojni Režim, ako samo tiho reži to se ne broji. A Pic Parkeri ne orgnizuju ophodnju oko mjesta zločina.
Opštovito, opozicija šuti, pizda do pizde. Iako im je ovo prilika da budu tvrđi i narodu bliži od vlasti. I da vlast istjeraju na čistac. Ali. Nije ih platilo za to.
Mogli bi barem novoizabrani načelnici opozcije da se sastanu u Parku Mladen Stojanović, da malo štrajkuju glađu. Protiv Terora Eufora. Mislim.  

 

RASTANAK SE PRIMAKAO
Prodao sam starog dobrog Patrola. Duša me boli. Ali. Glava motora, zašto uvijek glava, JJM, propušta malo topline iz kompresije u toplu vodu i starina se grije više nego što treba. dobio sam sedam kubika građe za njega. dobro je prošao. Ja, kad pođem, dobiću osam dasaka i četiri mesingane ručke.
Za kraj. Nema boljeg terenca na svijetu. Svi su džipovi džipovi, samo je Patrol Džipac.

LJEPOTA SE
UVIJEK DOBRO DRŽI
Jesen probljeđuje krošnje, pogledi niz njive i uz pobriježja sve su prazniji, stotinu pedeset nijansi žute, a ova ruža, u Motikama, na šesto, sedamsto metara, još uvijek se ne da.

JESEN STIŽE,
DUNJO MOJA

1835.

LJUDSKO PRAVO NA SEKS

Nema smisla. Dopušteno je guzičiti, čak naguziti, obezglaviti, podglavičiti, druge ali nije to dopušteno uraditi za sebe i svoje zadovoljstvo. Dopušteno je upucati Bin Ladena ali nije dopušteno upucati međunožje, miloklizno, ružne oficirke.

A opšte je poznato da ružni opće, pare se, nabolje. Podsvjesno predosjećaju, a svjesno se boje, da im je to zadnji put.

Izvjesni predsjedavajući Siajej, podnio ostavku jer je uhvaćen u vanbračnom miloklizu sa oficirkom koja mu je bila i neka vrsta biografkinje. Radi se, inače, o vrsnom generalu Am Army.

Ružni šef CIA potegao ključni argument pred kojim Obama nije imao odstupa. Nemoralno je da ja na ovoj dužnosti vanbračno bludničim nad dobrovoljno raščerečenom drugom ženskom.

Da ostavim po strani pomen morala u Americi. Ali neću da ostavim dvojbu. Muško-ženski odnosi, takozvani seks, jedno su od najprečih ljudskih prava. I sigurno prvo koje je realizovano.

Stoga je nepojmljivo diskvalifikovati nekoga u profesionalnom i javnom smislu zbog vanbračnog milokliza. Onda bi direktor Cia morao podnijeti ostavku i zbog popodnevnih tračeva sa komšijom, za vrijeme lošeg američkog roštilja. Jer je, možda, nemoralno, rekao da je onaj sjeverni susjed kretenčina pošto mu žena ima malu guzu a stalno mu govori šta da radi.

Kao da toliki američki predsjednici, isključujući Džona, nisu vanbračno pojebali cijeli nacionalni park ženske populacije. Pa im nije palo na pamet da podnesu ostavku. Bil Monika preživio a Dejvid poletio da da ostavku. Ejebiga.

1834.

FARBEN SEFER

Bolje je biti peder nego farbati kosu. Mislim, barem je ugodnije.

Sefer Halilović, izvjesni general Armije BiH, neću da kažem bošnjački general, niti muslimanski general, ali hoću da kaćem da je u toj armiji bilo dovoljno dvaput vidjeti pušku i postati general, prijeti Republici Srpskoj. Mi ćemo s vama zvršiti vrlo brzo.

Završio bi ti vrlo brzo da nije bilo Vojske Hrvatske, Haveoa i Demokratskih Bombardovanja Srba od strane Natoa.

Pola rata sam vukao na leđima sanduk balansirane snajperske municije. Nije mi žao. Samo mi je žao što mi na optiku nije izašao Sefer Švarcen Farben.

1833.

ODA GADOSTI

O lijepa O draga O gizdava O presvijetla O Medijska Slobodo.

O Balkanski Hombah Bodo.

O privatizacijo samoupravnih nesloboda, diktata i jednoumlja.

O predstavo pred Srancima O farso pred čestitim činjenicama O familijo, porodico i sekto O kupljeni i nišči duhom O ustravljeni i obeznanjeni O mediji u bezmeđiji.

O zamjeno za provincijalno Šta li rade cure u mom kraju pitanjem Predsidetelju, šta ti danas pišu tvoji. O livade, brda i doline kad zavoleh medije iz grada.

O težnjo svake kompanije da se Lambda bude. Da se vlade sastavljaju, da se pare rastavljaju, da se Šefom vlada, da nam nema nema rada. 

O medijski vladari koji larvirašte od dvorske lude. O mediji i slobodo. O cenzori i gospodo. U govnima ostanite. Ja vam odo. Jebo vas Balkanski Hombah Bodo.

O čuvadari ideologija i privatizacija O Državni Bogovi Baha O tiraži i dnevnici ha ha ha ha.
O čuvadari budućih vratića ispod Sabljarke O sudbaši O udbaši O naši a vaši.

O lijepa O draga O svjetlucava tajna zvjezdico na Zastavi. Neka je sretan On sa vama. O sluge, slugani i nakurnjaci. Danas nakurnjaci, sutra sakurnjaci. O mračnjaci, stajnjaci, dževrijaci.

O presvijetla Medijska Zoro, O Hordo Oro, O izrode iz Slobode. Da li će Slova i Riječi umeti da pevaju kao što su Dolari pevali vama.

Ostajte Ovdje O zadaci vaši Obuzdajte Remetince Radikale Rasparnjake. O mediji O. Umrite u strahu od onih bez prljavog kapitala na horizontu iz njih. Razglasite protivnosti oko njih. Ne priznajte ih u znanje, zdravlje, zaglavlje. Čuvajte Pozicije, Provizije, Prostitucije.

O mediji Podnožja O mediji Četveronožja O mediji Međunožja. I brabonjaka. Čuvajte svoje slobode. Slobode su najvrednije i najbezvrednije kad se za njih niste borili. Već samo pokorili.

Budite pijuni, špijuni, opijumi. Sloboda je opasna kad je trijezna. Budite prisni, korisni i nezavisni. Ništa nije tako nezasvisno kao Medijum.

O slobodo O teretu, težo, težino O golo runo medijsko.

1832.

A KO PITA

HOLANDIJU

Za Visoki sudski u tužilački savjet. Za imenovanje tužilaca. Za pravosudni sistem uopšte u Zajednici Dva Entiteta i Dva Naroda. Sa Hrvatima kao Nacijom U Pričuvi. Za dogovor bilo koje dvije stranke u Dijagnozi.

Šta je Holandija u cijeloj priči.

Nije ništa. Nije čak ni potpisnica Opšteg Okvirnog Sporazuma Za Mir. A i da jeste, šta. I niko nizašta je ne pita.

Zato je potpuno nejasno zašto ambasador Kraljevine Holandije dolazi u Banjaluku da saopšti stav o neprihvatljivosti ovog ili  onoga o odvojenom putu u EU. O nemogućoj nezavisnosti. O samostalnosti. I to u ime cijele međunarodne zajednice. U Opštem okvirnom sporazumu za mir nema Međunarodne zajednice. Niti takvog aneksa.
I zašto nam stalno nabijate na nos koliko ste para ovdje uložili. Mi smo uložili živote. A ne tražimo čak ni grobove da im posjetite.

Mogao je uštedjeti 27 litara bezina. Ostati u Sarajevu. Smijeniti Lagumdžiju. I time bi propao Sporazum sa Dodikom. Holandija bi bila ravna a Bosna mirna.

Ali Amb Holandije se ponaša kao da može nekoga smijeniti.

Kad ste tako integrativni, gospodo holandska, što niste od Beneluksa načinili Jedinstvenu Državu. Sa VTSV. JVO.

Trebao bi Bakir da napiše pismo Lagumdžiji, da Lagumdžija uputi protestnu notu holandskom Mipu.

Jer ovo je nedopustivo. Čak i za Masterkard.

A za neke ambasadore, poput holandskog, dušu bi dao nerezidentni status.

Javljaj se, malo, iz Mađarske. Ili odnekle.

1831.

ZAŠTO JE

PLAKAO OBAMA

Zahvaljujući se svojim aktivistima, barem iz onog dijela u sjedištu izbornih operacija, Barak Obama je pustio suzu. Desnu. Iako je ljevičar. Vidi se da nije bio u ratu u BiH. Nije očvrsnuo. Premlad je bio i za Vijetnam. Ali se vidi i da nije Čudovište Američkog Sna. Kao što je bio Džonson. Kao što je bio Nikson. Kao što je bio Buš. Kao što je bio Regan. Svi imaju šansu. SIK. Svi imaju K.

Nu. Zašto je plakao Obama. Pred aktivistima.

·         Zato što im nije mogao da kaže da su džaba krečili. Nikad im neće moći uzvratiti za ono što su učinili za njega a nemaju ni račune na Kajmanskim ostrvima

·         Zato što će, aktivisti, već sutradan dobiti status napuštene imovine

·         Zato što stranačka struktura i organizacija neće biti važna u naredne četiri godine

·         Zato što neće umeti da peva tako kao što su aktivisti pevali o njemu

·         Zato što će već sutra ujutro, kad stupi i kabinet, biti pred najezdom kordona važnih tipova koji će mu saopštiti samo tri riječi, Šefe, Pobijedili Smo, sa preciznim značenjem da treba da ispuni sve njihove želje

·         Zato što neće moći da se sjeti ni jednoga od njih, Šefoguza, iz dana kampanje

·         Zato što će, nakon njegovog drugog mandata, i Bijela i Crna Amerika shvatiti da nije mogao da uradi ništa jer su mu Romnija i kandidovali kao finansijašku opomenu

·         Zato što će, uprkos njegovoj demokratijanskoj pobjedi, vlašću vladati Kompanijaši. Čak ne samo oni koji su dali lovu za kampanju nego oni koji traže od države da ih kreditira, da im tržište monopolizita, da od njih narudžbe realizira, da kredite prolongira, da banke sanira a da oni, smao, odlučuju. Umjesto Obame.

·         Zato što će njegovi prijatelji dobiti još deblje navodnike

·         Zato što će ga dripci zvati milion puta dnevno da ostvare svoje interese, bolesti i profite

·         Zato što je shvatio da će stotine hiljda stranačkih aktivista, nakon svega, shvatiti da ih je Obama, i stranka lagala, da ih je iskoristila i da su ostavljeni. Da se neće vratiti. A ako se ne vrate, njihova mjesta zauzeće novi naivni aktivisti. Dok će oni koji su prijatelji sa okoštalim navodnicima, ostati na svojim još debljim profitima, sa još dubljim džepovima i sa još čvršćim vezama i uticajima

1830.

PIŠITE UKRUG

STJK, konačno sam, nakon toliko godina i protivprirodnog bluda sa Ohaerom, shvatio šta je ta hobotnica.

To je jedna velika pantljičarska družina stendap komičara. Šaldžija do šaldžije. Takorekuć.

Čitam u medijstvu da je izvjesni Peđa Bajović, Veliki Hrvatski Stendapkomičar, Utemljitelj stendap scene u Mladoj Zemnlji EU, pozvan da učestvuje na međunarodnom takmičenju tih Up Drkadžija, u Sietlu, Amerika.

Uključim kalcificirane vijuge, ko će se sjetiti svake budale u burnom životu, i dosjetim se da se radi o nekadašnjem djelatniku Međunarodne Zajednice u BiH, u oblasti medija. Ne mogu da lociram preciznije, da li je to IMC ili neki drugi kurac. Ali mediji jesu. Šta sve ona stvar, i mediji, mogu u sebe da prime, to ne može ni crna zemljica. Mislim, groblje.

Klempo Bajović je i tada meni bio smiješan. Kao i Hejzlok. Kao i Tanja Domi. Kao i Žak Pol Klajn.

Kao što je sada smiješan Valentin Incko sa svojim izvještajem Ujedinjenim nacijama o stanju Stvari po imenu BiH. U tom izvještaju nema ništa o kršenju ustava, izbornog legitimiteta, stvaranju neravnopravnosti Hrvata u Federaciji, odobrenja za nelegalnu Vladu F, uvođenju nove tablice množenja, triput pet jeste sedamnaest.

Ali ima Dodikove retorike koja ugrožava Stvar. U stvari, Stvora. Jer BiH je Stvor, Naseobina, Ažbaha bez Svetog Petra.

Danas, u Mostaru, čujem od Zdravka, mog novog vrlog poznanika, kada smo uz BiH pomenuli i riječ Država, genijalnu konstataciju. BiH nije država, Ona Je Dijagnoza. A Ohaer i Incko su dva od mnogobrojnih odumrlih organa tog Stvora, dodajem.

Ima pomenute problematične retorike i Željke Cvijanović a i moje. Ne znam za Željku, ali svima je poznata moja blagougodnost koju demonstriram kada se pomene Bosna i Hercegovina. U njoj se osjećam kao Nele Bez Papira.

Moj pradjed Toman, kada sam mu onomad na Dugim Njivama, na Trebavi, pokazao pjesme koje sam odlučio, u raljama zaljubljenosti, da pišem, rekao Šteta što ih nisi pisao ukrug. Razmišljam, STJ, Toman je stoposto avangarda u oblikovanju teksta. Ali, ipak, upitam. Zašto ukrug. Pa, da se lakše mogu nabiti na glavonošu.

Trebao je i Incko svoje izviješće pisati ukrug. Sa većim fi u sredini. Da ne oštetimo tekst kad ga nacrvenbančimo.

1829.

SVAKA UTAKMICA

MEĐUNARODNA

Jedinstvo imamo. Nedostaje nam još samo bratstvo. Jedinstvo suprotnosti. Kad među navijačim počne Jedinstvo, otišli smo u Tri Lepepim.

Šteta. Kako jedan za drugim propadaju veliki projekti Međunarodne Zajebnice. Povratak izbjeglica. Povratak Povjerenja. Oprost Povratka. Državna Liga.

Navijači, i slične ekstremne grupe, uvijek su lampica upozorenja. Lampica ispod koje piše Društvo u propadanju. Ne naginji se kroz prozor. E pericoloso sporgersi.

Osim ima genijalnu ideju. Osim one da se povuče. Zabraniti gostujuće navijače. To je liječenje propuštanja vjetrušina ispiranjem ušiju vatenim štapićima. Tako bi se mogao regulisati i parlamentarni život Vaše Države. Zabraniti dolazak opozicionim poslanicima i delegatima. Ili. Zabraniti dolazak onima koji nisu iz Sarajeva. Kardelj je imao još ideja. Zabraniti dolazak domaćih navijača. Naprimjer. Ili. Zabraniti dolazak svima osim policije koja na tribinam puca u vazduh radi upozorenja. A labilniji igrači, naročito igrači druge nacionalnosti, neka nose pelene za inkontinenciju. A može i za žuti proliv.

Žao mi je navijača Čelika. Samo moram da upozorim da su kod nas slobode kretanja dostigle neslućene razmjere. Iz Zenice potegli negdje u Široki, gdje li. Ne shvatam. Ako dosad nisu vidjeli kako igra Čelik, džaba im je ići u Hercegovinu. I to Zapadnu. Tražili čepa. Rekao bi moj Pradjed Toman.

A drukčije i ne može biti. Rizik je veliki. Tokom cijelog prvenstva svaka utakmica je međunarodna.

Ima samo dva rješenja. Ili da ukinemo tu Državnu Ligu. Ionako reprezentaciju Vaše Države čine oni igrači iz evropskih klubova. Plus Dijamant Džeko. Ili da zovemo Jelka Kacina da predloži rješenje. Samo on može predložiti nešto gluplje od Premijer Lige BiH. SMJ. Sunce Mu Jebih.

1828.

VAŠA DRŽAVA

Krv Ti Jebem. Recpet Erdogan je lider Bošnjaka a Azerbejdžanci dolaze sa investicijama.

Tako je blagoljio Sinba Kir.

Tako je Autonomni Amanet konačno dobio lidera. Šteta što ne učestvuje u popisu i što nije glasao u Srebrenici. Mogao se prijaviti kao podstanar kod Duške Puške.

Iako, politički, nacionalno, geografski i istorijski, izgleda potpuno suludo, blagoglagoljstvo Sina Bakira ima opasnu vezu sa realnošću. Političko vođstvo muslimana u BiH, meni su draži muslimani od Bošnjaka, još od Alije Amanetlije, sve čini da ove ljude, muslimane, odvoji od svega s čim su povezani. Od dobre vjere prilagođene ovom vremenu i prostoru, odavno prilagođene, od porijekla, od nacionalne opcije, od Evrope, od Srbije, od Hrvata.

I da ih uguraju u amanet, u stvari, u sepet, i da ih odvedu na neko drugo područje, u neki drugi svijet. Taj anarhizam u političkom, nacionalnom i vjerskom vođstvu doveo je do toga da jedni protežiraju arabljansku liniju, jedni iračku, jedni tursku, jedni malezijsku, kako kome ko plati avionsku kartu i malo derneka. Turci su najbolje ulagali na berzi. Dali Harisu njaki park ili ulicu. Investicija im se višestruko isplatila. Soroš i Bafet su male mace iz vesele sveske.

Ali je doveo i do toga da muslimani u BiH nemaju vođstvo ni u čemu.

Stoga je logično da se traži Recept Erdogan. Sinba Kir podsvjesno zna da ni on, ni Lagumdžija, ni Tihi, čak ni tandem Tihi i Brle, nisu referencirani za vođe Bošnjaka. Nažalost, nije to ni Željko Komšić. Cerić je učinio sve. I to je sve.

Pošto geopolitički, geografski, antiintegracioni i interkonfesionalni uslovi ne donose neki optimizam, realno je da se to obezvođenje rastegne u dulji vremenski tok. Možda u nekoliko decenija.

Za to vrijeme drugi će se snaći. Kosovo će postati Nezavisni Poligon. A muslimani u BiH će i dalje biti u opasnosti da budu nedozrela etnička i prevrela vjerska grupa na oglabinama Evrope.

Umjesto da se odreknu i Erdogana i Otomanske stabilnosti, i šarenih integracijskih laža Brisela i Natoa i okrenu svom nacionalnom i političkom realnom programu. Stvaranje BiH u koje su ih odavno usepetili, jednako je realno kao i revitalizacija Otomanske imperije.

S tim što ima kurvi Hurem ali nema Sulejmana.

1827.

GOLO DUPE

SARAJEVSKO

Sarajevski rukometni navijači, a oni znaju šta rade jer je ovdje, odnosno Tamo, rukomet došao prije Osmanlija, a igrala se i košarka, samo što nije bilo koševa već sepeti, pronašli su originalni nepristojni performans. Svjetski belećci i bolesnici su, dosad, uglavnom, golokuri, gologuzi, a ženskinje i golopičasto, ulijetali u teren  i šprintali preko travnjaka dok ih redari ne ulove i odvedu iz njihovih dvadeset sedam, dvadeset osam sekundi slave.

Sarajevski navijači su sada počeli da gologuzi ulijeću na tribine. To je novi tehnološki iskorak u homofiliji pa ovdje, odnosno Tamo, Parada Pronosa i nije potrebna. Nema veće slobode od gole guzice.

Ta tehnologija međuljudske ljubavi demonstrirana je, posve slučajno, na rukometnoj utakmici Vaše Države, u svojstvu domaćina, i Srbije. A zvjezdoguze trenutke je doživjela za vrijeme intoniranja himne gostiju. Srbije.

Sarajevski mediji, poznati takođe po homofiliji bez granica, od svega su načinili poučak neukom i neobrazovanom svijetu. Kad se zviždi himni druge države to je nekultura ali kad se pokaže gola stražnjica, takozvano dupe, e to Još Nismo Vidjeli. To je Bosna, velim ja.

To nije nekulturan čin. To je politički čin. Politički čin ne ponižavanja jedne države već politički čin izgradnje zida prema toj državi. Srbiji.

Ni to nije problem. Ko bi uvažavao onu državu kojom je ovdje punjena svaka glava, pa i glava novorođenčeta koje se pojavilo tokom rata prije dvadeset godina, kao državom agresije na Našu Državu.

Neke stvari na Balkanu su defintivne. Ne znam, samo, kojoj je budali palo na pamaet da se među tim zidovima bavi sportom.

Sarajski Golodupci jasno odriču pravo Srbiji da tu pošalje neku reprezentaciju i igra utakmicu.

Kao što izvjesni članovi Centralne Izborne Komisije, danas, pokazaše golo dupe, umjesto pravednog i civilizacijskog obraza, i glasaše za potpunu ispravnost izbora u Srebrenici. Sreća da Duška Jurišić nije Cikarica. Upropastio bi se dojam.

Izvjesni gologuzi članovi Cika takođe, u stvari, odriču prava Srbima. Ovaj put samo u Srebrenici. Da idu na izbore i budu birani. I da pobijede.

1826.

OSMANLIJSKO

POLITIČKO

SARAJEVO

U Saraju podigla se graja, u četnike otišo nam Zlaja.

Taj bjesomučni rat, kakav je viđen i povodom onog potpisanog papirića u Prudu, kakav je viđen i nakon političkog savezništva Banjaluke i Stolnog Grada Mostara, protiv Zlatagana, to iznošenje spiskova entiteta koji su prihvaćeni, pokzaivanje lažnih potpisanih sporazuma, od strane izvjesnih krupnijih Esdeaovaca, to pokazivannje engleskog teksta sporazuma koji je U Posjedu još jednog od narciosida u medijima, a u stvari Sandžaklije po karakternim osobinama, i, vjerovatno, po podrijetlu, samo je osmanlijska slika Saraja. Sultanija Hurem i njena raja.

Još ranije sam rekao da je glavno pitanje Ko u Saraju smije biti u bilio kakvom dogovoru sa Banjalukom. Nije u pitanju suština razgovora i dogovora sa Esenesdeom. Mada treba sačekati kako će sve to proći u Predstavničkom domu i Domu naroda. Nisam optimist. Da ne bude poslije da nisam rekao.

Ali ta Sarajska Osmanlijska Crta, Politička Osionost, koja osmanlijski precizno ne detektuje dogovore, sporazume, političku kolaboraciju, konsocijajciju bilo koje vrste, osim Ahdnamske Potčinjenosti, prosipa se po Vašoj Državi svakodnevno. Zastupa je i Zlatagan. Kad smo diskutovali o dislokaciji komisija za javne nabavke, borio se za dvjesta usranih hiljada maraka žalbenog nivoa kao da se radi o stvarnom i deficitnom budžetu Amerike, ukupno. Jer sve mora biti u Stambolu. Ako može ikako da Federacija otme pola Drine. Ali da se žalite samo u Saraju.

JTS.

Zbog te Sarajske Osmanlijske Osionosti, genetske osobine Sarajevskog Političkog Kruga, nikad neće biti BiH. Neće čak ni Bosne.

Jer, kako Davutoglu ne poznaje Balkan, tako ni Saraj ne poznaje Srbe. Odnosno Srpsku.

Piše o tome u Džumhurijetu, samo upućeno Davutogluu, u istanbulskom listu, izvjesni Suha Umar.

Trebalo bi Saraj da to čita, da dobošari, kao što je kralj dobošario Obznanu i Šestojanuarsku diktaturu.

Čak i oni, u Istanbulu, smiju nešto napisati protiv vlade i ministra. Ovdje niko ne smije ni razgovarati sa Banjalukom. Mada je to banjalučka hrabrost, prije svega. 

1825.

NA UVCE,

CILE,

NA UVCE

Ministar Nutarnjih Dela Srbije izjavio je da će pohapsiti ceo vrh policije ako se utvrdi krivica za prisluškivanje Nikolića i Vučića. Direktor policije za nadgledanje Nutarnjih Nedela javio je da u ponedeljak dolazi sa bolovanja pa će videti šta je na stvari. Policijski prefekt Valjevskog okruga sazvao je sastanak komandira policijskih stanica i naložio budnost u vezi sa prisluškivanjem. Komandir stanice policije u Leposeliću skupio policajce i naredio da demonstriraju transparentnu budnost u pogledu mogućih slučajeva prisluškivanja. Policajac Mita, koji još nije zadužio opasač jer nema onih sa oznakom XXXXXL, kapaciteta 900 i više janjaca i prasaca tokom karijere poslije punoljetstva, otišao do Čiča Neše i namrgodno mu saopštio Jbaću ti majčicu i najmlađu snajicu, saznam li da prisluškuješ.

Čiča Neša je gluv od rođenja.

To znaju svi u Valjevskom okrugu, čak i odavno pokojni Puriša Đorđević.

Ali. Niko ne zna ko prisluškuje u Srbiji.

Analitično govoreći. Nejasno mi je otkud im sad zbrka sa prisluškivanjem. To je proces u kontinuitetu. Kao proizvodnja prediva. Ako imate dovoljno veliki kalem i dovoljno jak motor za namotavanje, možete da proizvodite konac u beskraj.

Tako je i u BiH. Malomalo pa je neki usrani medijum U Posjedu poruka ili transkripata, od predsjednika vlade do predsjednika zločinaca.

U BiH je to znak da ne vlada skoro niko. Ni Ohaer, ni Zlatagan, Ni Sulio, ni Savjet Nevladinih Ministara. Vlada jedino Republika Srpska.  

Srbija je poseban slučaj. Tamo ne vlada niko. Samo u jednom kratkom vremenu, nakon Osme sjednice, vladao je Sloba. Poslije nije vladao ni Sloba, ni Mira, ni Đinđa, Ni Boki. Ni sada ne vladaju, ni Tom ni Dač.

Kad ne vladate njima Tokom Prvog Miliona, nećete nikad.

Davno sam izneo stav da je Srbija, a i Paljanskoesdesovska Srpska, u svoje zlatnokriminalno doba, bila jedina destinacija gdje je vlast pokušavala da se uvuče u kriminal da bi malo vladala. Svuda u svetu kriminal nastoji da uđe u vlast da bi malo vladao.

Ako Koalicija NDV u Srbiji uspije da uvede red, biće to Prvo Svetsko Čudo.

Prljava Moć, kad se jednim uvuče u institucije, političku artikulaciju, mediji i vanproceduralne tokove, teško se iskorenjuje. Vi idete na izbore a oni vladaju. U demokratizovanim i liberalizovanim, amorfnim i rastrojenim društvima, vi idete na izbore a vlada administracija. To je prvi korak.

Prljava Moć u politici ne mijenja vlade, ne izvodi državne udare, ne zavodi diktature. Ona usmerava izbore, koriguje koalicije, uneređuje novinare i medije, direktno postavlja ministre i važne tipove na javne punktove, banke i druge opštedruštvene institute.

Dač & Vuč su danas u Srbiji Eliot & Nes.

A direktor policije na bolovanju. Nušić još nije umro.

Taj evropski policijski sitem u Evropi još možda i funkcioniše. Direktor Policije. Agencija za Kur. Povjerenstvo za Tur. Nezavisni Odbor za Prc. Regulatorno tijelo za Trt.

Ovdje to ne može da funkcioniše. Jer sve može da se kupi. Čak i Srebrenička Srpska Sirotinja. Imamo direktora policije, koji ne smije da bude stranačka ličnost, a to je kao kad kršteno novorođenče ne bi smjelo da bude ni katolče ni pravoslavče. Ejebiga. I imamo ministra Nutarnjih Dela koji igra ulogu Mlatimuda U Zemlji Čuda.

Čiča Neša je otvorenih očiju gledao u zalazak sunca, da vidi kakvo će vreme sutra da bidne. Seno mora da se skupi. Samo je siroti policajac Mita mislio da gleda u njega i ozbiljno uzima situaciju. 

1824.

NOVINARSTVO

SPALO KZU

Kad ikad, moj brate slatki.

Čitam kako je izvjesni Tijanić, javni direktor Medijskog Servisa Srbije, inače svjedok vlasti, od prve do zadnje godine dinastije Slobomira, izvrijeđao studente na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Nedo, Nedo. Što ga dovede. Ne priliči jednoj finoj intelektualnoj beogradskoj dami da voda kretena. Da dovodi u fakultetske svete amfiteatre Slonove Iz Staklarije.

I zbog prošlosti njegove ali i sadašnjosti. Kakva je uloga jednog direktora u novinarstvu, nije trebalo dati priliku jednom mudozalemu, starom mudonji, da fakultetskim curicama priča o spermatozoidima. Kao da one i bez njega ne znaju o čemu je riječ.

Ona stvar je, međutime, mnogo tvrđa nego što mislimo. Stvar nije u tome što je doveden direktor metuzalem nego što na novinarskom tržištu nema baš mnogo novinara koji bi studentima FPN mogli nešto akademski da kažu. A kad ih nema u BGD, neće ih, valjda, biti u Surdulici, Piskavici, Čaprazovcima i Zavrzincima Donjim. Mislim na Paraćin, Sarajevo i Banjaluku. Za Mostar se još ne zna čiji je.

Kada su u praskozorje Multietničkog Mira, nakon Noći Bratskih Ratova, počeli ovdje da dolaze medijski eksperti u našu napaćenu, krvavu i usranu zemljicu, kasnije Vašu Državu, i sa njima i Bibisi, shvatio sam da svom novinarstvu, i ovdašnjem opštovito, mogu reći Sva svoja znanja JBC.

Ja, Zašto Uvijek Ja, kaže mi kritičarka koja je uvijek u pravu, koji sam petnaest godina radio u najboljoj televiziji na Balkanu, poslije i prije turaka, nisam mogao da gledam Prosere iz Bibisija. I druge. Ovako se radi u interesu građana, javnosti i gledalaca. Pitam za detalje. Novinar, sa novinarkama je malo nezgodnije, svako jutro u usta strpa jastučnicu, ujalovi sam sebe, izvadi jastučnicu, obrije se i ide na posao. Na poslu ne komentariše ništa, samo daje mikrofon svakoj budali koja se pojavi. Sve strane moraju da budu zastupljene. Svi imaju jednak pristup. To je Pluralitet Javnosti. Šta je sa činjenicama. Jebeš činjenice. Svako ima pravo da se žali. Kome. Samoizabranom autoregulirajućem nezavisnom i nizaštonejebavajućem bordu.

Dignem ruke od svega, odbijem da potpišem tu zajedničku televiziju, danas poznatu kao Behatečernobil, i odem tiho i popišano u legendu.

Šta je nastalo od armije Prosera sa Bibisija i sa drugih šijunsko-anarhističnih destinacija. Pa. Nastali bakiri, fakiri, apsolutno, apsolutno, razni atevečići, blečići i armija degenerisanih odraslih spermatozoida koji sami sebe krste i polumjeseče kao novinari a u stvari su novinaroidi.

Nastale novinarkinje tipa one Avramove koja je imala novinarsku misiju da pokaže kako je Lagumdžija ovo ili ono. Ne branim Zlagumdžiju, poznata je naša bliskost stavova i orijentacija. Samo iznosim golofakt da ni jedan novinar, pa ni odnosna pišulja, ne može tako razgovarati sa bilo kojim liderom koji ide na izbore i na izborima dobija validnu količinu glasova. Možda može. Ako je Zmijavra dobila približno glasova kao i taj Esdepe. Njeno je da ga pozove, da on objasni. A ne da ga kolje tu pred djecom, bakama i poštenim svijetom. Ako se Redakcija ne slaže sa Zlataganom i onim što je radio sa Mićkom, nemoj ga ni zvati. Oblij ga šutnjom i mukom.

Nu. Jurišićkin Sindrom Produženog Žurnalističkog Patriotskog Seksualiteta raširio se po Vašoj Državi kao ambrozija.

A to sjeme je donijeto iz tog Bibisija. Sada poznatog kao Jebisi. Koji je već mjesecima u medijskoj špici zbog pedofilskioh sklonosti njihovih voditelja, novinara, komičara, čega li. Jučer jedan uhapšen. Godinama, izgleda i decenijama, terorisali djevojčice i dječake, primoravali ih na silovanje, na liječenje svojih Produženih Seksualnih Bolesti.

Šta je, za to vrijeme, rekla nezavisna regulatorna komisija za elektronske medije i ejakulaciju. A.

1823.

OBRAZ UZ OBRAZ

I po načinu oblačenja Hilari Klinton jasno je da granice na Balkanu, raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, još nisu završena stvar.

U Vašoj Državi, u Sarajevu, i u Beogradu, gospođa Klinton se obukla u bijeli debeli koporan, koji me podsjeća na šiptarsku mušku odjeću sa Prokletija. Mada to nema nikakve veze. Ja sam samo opterećen  Velikom Albanijom kao i Tom Nik.

Ima, međutime, veze sa davanjem značaja pojedinim zemljama. Taj Govor Rublja otkriva da se Sekretarka Klintn svuda obukla dostojno i sa značajem, u tamnije diplomatske i ozbiljne nijanse, osim u Vašoj Državi i Srbiji. U BiH je još svezala i rep čime nam je, nehotično, poručila Prljava mi je kosa kao i zemlja vam.

A u Prištini je, pored oduševljenja velikim spomenikom Bilšaqiru Klintonu i prodavnicom pod njenim imenom, pala u prisni obrazno vakuumski ugrljaj sa Tačijem.

I, konačno, otišla je u Albaniju. Zasad običnu.

Prva Pratilja Ketrin bila je samo domaćica na toj turneji, kako bi se tek kazalo da odnosne zemlji nisu u Aziji, niti u Južnoj Americi.

Onda je Tom Nik, predsidetelj Serbije, rekao da granice na Balkanu još nisu gotove. Šnitovi se mijenjaju iz dana u dan. Veliki Krojači tupe i oštre makaze a Burda, pokretač onog krojačkog časopisa, prevrće se u groblju. Pošto mu je grob tijesan.

Možda bi neke vidjelice sada i pokazale granice ali njih sigurno ne bi bilo, konačnih, čak ni kada bi Republika Srpska priznala Bosnu i Hercegovinu bez entiteta, kantona i distrikta. Niti kada bi Srbija priznala Uan Tači Kosovo.

Sarajevsko odjevno šarenilo, nije zaostajala ni Ketrin, jasno kazuje da je dio ovog područja, dio Balkana, prepušten Turskoj.  To EU, u prisustvu Sekretarke, Turskoj poručuje. A Turska odručuje Prekrižili smo EU. To, što povremeno, neki ambasador iz daleke sjeverne zemlje poruči kako se ne smiju dirati nadležnosti Veteesvea, to je MZR. Mačku Za Rep.

Da je stvar ozbiljna pokazuje i činjenica kako na ta dva odredišta propadaju Lideri Evropejci. Nekadašnji Miljenici i Brisela i Prekobare. Taj kurvanjski odnos Evrope, EU, doveo je do porasta nacionalizma koji otvara prostor Turskoj a zatvara ga Briselu. Samo u Hrvatskoj nema nacionalizma jer nema Srba. Teško je biti sam sebi nacionalist. Slovenščina je i taktak bankrotovala.

A poznato ja da nacionalizam na Balkanu, kao i prisustvo Turske, pogubno utiče na granice.

Kad je Evropa tako brzo i bez borbe napustila Helsinki, i granice su Prdnule U Čabar.

1822.

VIŠI JEBEL

GEOSTRATEGIJE

Jebel je Jebeni Level.

Pronalazeći arheološke ostatke Hladnog Rata, čitam o planovima, odnosno o tajnim analitičkim potrebama za jednodnevnim ubijanjem deset miliona Rusa. Od strane neke nuklearne bojeve glave u engleskom vlasništvu do trenutka pada.

Toliko ih treba pobiti da se od tog prvog udara ne oporave. Kazivale su analize.

Srećom, Rusi su preživjeli i Hladni Rat, i Staljina, i Raspad Sajuza.

Ali, razmišljam kao je Ajnštajn mogao malo poraditi i na Teoriji Relativiteta Genocida.

Jer, ovdje, kod nas, strijeljanje ratnih zarobljenika u Srebrenici kiti se Genocidom kao Univerzalnom Antisrpskom Deklaracijom. Kogod iz diplomatskog svijeta dođe u Vašu Državu, osudi negiranje genocida. Samo čekam dan da se otvori Logor Negatora.

A planovi, kojih je ko zna koliko stotina bilo u istoriji svijeta poslije DSR, o istrebljenju miliona ljudi, samo su obični istorijski dokumenti.

Dobro. Taj svjetski poredak počiva na Voluntarizmu Moći. Toliko shvatam. Ne shvatam gdje su sve one silne mašinerije za zaštitu Čmarodera, Krznaša, Ljudskih Prava i ostalih svemirski presudnih faktora, da barem upute jedan pisani protest protiv takvog planirnog ludila o ubistvu deset miliona ljudi.

Da je neko obznanio postojanje takvog plana za muslimane, npr, Zemaljska Kugla bi već gorjela. Ali za Ruse nema veze. Slavene možeš da tamaniš koliko ti volja. I još neke.

To nepoštovanje drugih nacija, i rasa, taj divljački geostrateški voluntarizam ponekad se pretvara i u geostrateški primitivizam. Koji se jedanput očituje kao bombardovanje jedne evropske države dvadeset vijekova nakon što su divljaci razapeli Isusa, samo da bi se imao izgovor da se nekom plemenu da Država. Drugiput kao neshvatljiva izjava gospođe Klinton o Kosovu, toj Plemenskoj Državi. "Za mene, moju porodicu i za moje američke sugrađane, to je više od spoljnopolitičkog pitanja. To je lično pitanje".

Pri tome je objavljena fotografija koja potkrepljuje i facijalno oduševljenje Državom.

Sunce Ti Jebem.

Sreća da nas, svih u BiH, ima manje od deset miliona. Valjda neće neka ubdala za tako malo potezati nuklearne bojeve glave. I da nismo ničije Lično Porodično Pitanje.

1821.

VOLIO BIH

DA STE OŠTRIJE

GOVORILE

O MOJOJ ZEMLJI

O njihovoj trećini. O njihove dvije trećine. O protivnicima Moje Zemlje. Ona će, Moja Zemlja, možda stati i stajati ali se neće raspasti. Samo da uđemo u Nato, investicije će biti udesetostručene.

Tako je danas govorio Bakir Sin. O posjeti Ketrin i Hilari.

Jednako analitično kao i Komentator Role koji kaže, slavodobitno, Nije slučajno što su Ketrin i Hilari svoju Balkansku Turneju počele baš u BiH. Još je važnije, kažem ja, da je BiH prva zemlja koju su posjetile Sekretarke nakon izbora u Ukrajini.

Razumijem, a Bakir Sin ne razumije, da joškojisat Predsjedavajući PBiH mora nešto reći nakon posjeta dviju gospođa iz visokog društva. Ali, ima tako dražesnih diplomatskih fraza koje neukom svijetu mogu da znače mnogo. U odnosu na ove Prosere o desetorostrukom uvećanju investicija. Nato je vojni pakt, nije investicioni pakt.

Ketrin i Hilari su došle u BiH samo da ne naprave skandal na temu kako su došle u Miloševićevu Srbiju (milošević-šešeljevim nasljednicima) a nisu došle u Omiljenu Lijepu Gizdavu, Bosnu Favoritkinju.

A u Srbiju su došle da vrate optimizam poraženom političkom bloku Srbeu. I da daju znak da se ne računa baš samo na Ruse. Mi ne tražimo da priznate Kosovo. To je isto kao kad bi Rusi rekli da ne traže od Srbije da napadne Nato.

U toj diplomtskoj čipki našao se Portparol Bakir da objašnjava šta su rekle Sekretarke. I da malo zakuka za omiljenom oštrinom koja je toliko puta donijela iluzioni plod Sarajevu da je ono sada spalo na Lagumdžiju Lajkovačkom Prugom.

1820.

BRATSTVO

I EVROPEJSTVO

Istraživanje javnog mnijenja u Srbiji izazvalo je, u određenim krugovima, paniku. Prvi put je zabilježeno da je više onih koji neće Staru Ofucanu Udavaču nego onih koji su popili po dvije pive pa je hoće. Čak su i mladi protiv ulaska u EU.

Sva sila analitičara se raspisala o tome da li je to zbog toga što je došlo do promjene vlasti ili zbog toga što mladi ne znaju šta hoće ali hoće odmah. Pominje se i količina para koju su igrači uložili u Srbiju. EU daleko najviše. Rusija nešto malo a Japan posve malo. Ali svi misle da su Rusija i Japan dali više.

Nije tako kako mu ga daš već kako ga on oseti. Stara istina iz okolinu Niš.

Moglo bi se o Srbiji i EU pričati decenijama. Kao relativni mračnjak mogu da kažem da je cela stvar završena. Što loše po Srbiju, što svejedno za EU.

Ovi mladi ne znaju ali razumeju da je Srbija, od strane EU, predana na mislost i nemilost šiptarskim zahtevima, američkim nebeskim demokratijama i turskim neootomanskim prohtevima. Oni su još u majčinim utrobama gledali kako su im tate i mame najebali od tih nekih iz svet.

Mnogo mi je, pak, zanimljivije kako stoji peting BiH i EU.

Ovdje će ne samo mladi da odustanu. Nego i oni zagrobni.

Na sceni je dugotrajna jalova presija na sluđene građane i neposlušne političare kakvu nisu provodili ni komunistički agitpropovci nad nizaštonejebevajućim prvomajskim samoupravljačima i radničkom klasom.

Samo u jednom danu na internet zidu su zakačene dvije katastrofične izjave dosadnih i nemaštovitih evropsnika. Sve druge zemlje regije napreduju samo BiH nazaduje u procesu evroatlanskih integracija. Kaže Sorensen. Svi znamo da su političari ti koji blokiraju evropski put BiH. Kaže Doris Pak koja je dugotrajna i nerazgradiva koliko i Tetra Pak.

Te dvije izjave su samo sitni ali reprezentativni uzorak o tome kako se sije pesimizam i kako se okrivljuju građani. Meni se ipak čini da nazaduje EU. Ona se udaljava od regiona. I potpuno sam siguran da su građani glasali za ove političare. Tu, skoro prije mjesec. Svuda u demokratijama političari rade ono što građani žele. Barem oni političari koji pobjeđuju na izborima.

Ovakva jalova presija pesimizma i raspeće političara okrenuće ljude u Republici Srpskoj, a i u BiH, od EU. Na neku drugu stranu. Neće to biti Turska kako bi nekolicina u Briselu potajno priželjkivala. Barem što se Republike Srpske tiče.

Biće to neki mali prkosni samostalni put na kome će biti jasno da nema ni velikih laži ni velikih obećanja ni velike Evrope. Samo korak po korak u izgradnji svoje Države i razvoju Nacije. A ako EU bude htjela pomoći, nećemo je uslovljavati da prizna Kataloniju. 

1819.

PRVI BALKANSKI

CARINSKI RAT

Pozivi da Država BiH zabrani uvoz mesa i hranbenih produkata iz Hrvatske, a i iz Srbije, čudi me da niko ne pominje Tursku kao najbližeg susjeda, nemaju nikakve osnove. Iz dva razloga.

Ne postoji Država BiH. I Hrvatska i Srbija rijetko donose neke državne mjere koje bi mogle da rezultiraju kontramjerama. A tu su i Cefta, EU i druga evropska sranija liberaloidne provenijencije. U tom slučaju bi nas mogli optužiti da ne želimo u EU što je netačno. Bože me oprosti.

Republika Srpska mora ovdje da djeluje Samostalno I Odmah. Mora biti svjesna činjenice da ulaskom Hrvatske u EU, počinje Prvi Balkanski Carinski Rat koji će trajati najmanje dvije decenije. Republika Srpska mora Hitno otvoriti svoj front.

Jedina alatka koju ima u rukama jesu inspekcijske službe.

Potrebno je odmah donijeti uredbe za inspekcijske djelatnosti i uskladiti ih sa standardima EU. Šta traži EU, traži i Inspekcija Republike Srpske. Nema Kroz Prste. Nečitka deklaracija. Povuci proizvod. Nema sastava ovog ili onog. Povuci Ga. Datum blizu isteka. Povuci Ga. Neodgovarajuća težina. Povuci Ga. Neevropsko pakovanje. Povuci ga. Sumnjiva vlažnost proizvoda. Povuci Ga. Malo čvrste tvari. Povuci Tvrđu Stvar. Nema kalcijuma. Povuci Ga. Nema sastava piva na Srpskom Jeziku i na ćirilici. Povuci Klipaču.

Pa da vidiš kako guja krsno ime služi.

Cilj ovog carinskog rata mora biti zaštita domaće poljopriviredne i prerađivačke proizvodnje. I to ne treba kriti ni od Hrvatske i Srbije, niti od EU. Koliko rogonje iz Srbije, toliko Nektaruše u Srbiju. Ja sam jednom za četiri sekunde. Koliko Žuje Vamo, toliko Nektara tamo. A piju ga u ZGB. Provjereno.

To mora da bude jedna od alatki pretvaranja Srpskog Sela u održiv životni prostor. Inače će posljedice puta na evropskim integracijama biti to da ćemo svi hodati bez gaća. A oni imućiniji sa klinovima od crnog graba u međuguzju. Jer je crni grab najtvrđi i najžilaviji, od njega se prave batovi, pa nema klina kojim bi se mogao izbiti.