недеља, 11. новембар 2012.

1842.
OKUPACIONA
VOJSKA
U BANJALUCI

 

Dva plaćena divljaka iz Austrije, pripadnici Eufora, smješteni u Tuzli, a pijani u Banjaluci, ne razumiju srpski ali su dobro razumjeli seferski jezik i odlučili da po kratkom postupku pretuku djevojku a i njenog momka. U samom centru grada.
Pijani vojnici Eufora rade ono što njihovi trijezni politički komandanti misle. Ne mogu da posnesu Srbe ni Srpsku. To je svakodnevno opšte i pojedinačno mjesto odnosa prema Srbima i Srpskoj već dvadeset i koju godinu.
Vidim, protesti protiv tog austrougarskog i otomanskog čina, nikakvi su. Valjda da se ne zavađamo sa drugim narodima. I da našeg lidera ne zavađamo sa drugim liderima.
Vidim, Žile Filozof ne smješta austrijske divljake u piramidu manje sposobnih, Pejašinović ne govori o Truleži, Topićka se ne oglašava o padu izbornog rejtinga vlasti povodom incidenta u Banjaluci, Savanović ne pominje Bahatost Većinskog Izbornog Sistema, Buka ne kuka protiv stranih okupatora, Ahteve nije optužio Eufor kako pare poreskih obaveznika Austrije troši na batinjanje djevojaka, Uspuhalo ne optuži Strane Vojne Vlasti, Čavić ne optuži Vojni Režim, ako samo tiho reži to se ne broji. A Pic Parkeri ne orgnizuju ophodnju oko mjesta zločina.
Opštovito, opozicija šuti, pizda do pizde. Iako im je ovo prilika da budu tvrđi i narodu bliži od vlasti. I da vlast istjeraju na čistac. Ali. Nije ih platilo za to.
Mogli bi barem novoizabrani načelnici opozcije da se sastanu u Parku Mladen Stojanović, da malo štrajkuju glađu. Protiv Terora Eufora. Mislim.