1845.
SMRT NOVINA
SMRT NOVINA
Ugledna
novina Frankfurter rundšau pala u stečaj.
To i nije neka vijest. Sa smrću novinarstva, i rađanjem medija, koji nemaju oca i majku nego imaju dva oca, pedere, Finansijaše i Krojače, došlo je logično vrijeme. Nekakav Interent tu ne igra nikakvu naročitu ulogu. To je samo dio mozaika. I Internet je medij. I njega su stvorili pederi, Veliki Krojači Vojni.
Mediji su postali crna rupa informacija, stavova, mišljenja, komentara. Jednostavan mikser, koji ih homogenizuje u jedinstenu masu, sastavljenu od nebitnih pojedinosti kao što je dobro dupe, vožnja ova, video onaj, raritet taj, nepotpuna izjava, koubila se za manipualciju, i potom ugrađuje u veliki tajfun koji odnosi sve što bi moglo izgledati kao suština.
Dijelom i zbog toga, na toj platformi, bujaju blogovi, tviter i fejsbuk. Ogromna populacija onih koji bi nešto željeli da kažu pod svojim imenom, pošto nema više onih kojima mi dopustili da kažu, a ne da budu duboko grlo supramiksanih sadržaja.
Pred tom najezdom pada i televizija koja je jedina imala Veliku Šansu. Imala je šansu da bude Lice Mjesta. Ali Finansijaši i Veliki Krojači su je pretvorili ili u manipulativni Sienen, priručno sredstvo za ubijanje raznih Sadama po svijetu, ili u Pink Gologuzanstvo. Sreća da se preko ekrana ne širi smrad znoja.
Novine su odavno pale. Sada se samo zatvaraju. Tiraž od dvjesta hiljada primjeraka nije ništa za Njemačku. Nije čak ni četiri stotine hiljada. Stoga je logično da u stečaj ide Frankfurter. Ali, ići će i drugi. I onaj tabloid sa 2,7 miliona primjeraka. Jednostavno, neće biti toliko smrada da se redovno pune novine.
Dva Oca Medija, Finansijaši i Veliki Krojači, najprije su krenuli u lansiranje ogromnih oblaka pepela poluinformacija i informacija koje su neprovjerljive. Sadam ima oružje za masovno uništenje. Nije, dabome, počelo sa Sadamom. Već mnogo prije. Tu su upregnuti i novinari, koji tada, prije nekoliko decenija, nisu shvatili da su namamljeni da sami sebi kopaju raku za masovno uništenje.
Danas je došlo dotle da nema, ni u svijetu, ni u regionu, ni u nekoj državi, novinarskog imena koje bilo šta znači gledalištu i čitalištu. Ne može niko u medijima biti novinar. A pogotovo Novinarčina.
U svijetu, novine nastoje da se spasu na razne načine. Spajanjem. Taj Frankurter je čak bio dijelom u vlasništvu kompanije koja pripada Espedeu, jednoj od dvije najjače partije u Njemačkoj. Pa nije pomoglo.
Kod nas se spašavaju tako što sitno rekatare. Postaju agresivni. Prljavim parama i agresivnošću nastoje da iznivelišu usrano male tiraže.
Sranje Odumiranja će, i ovdje i u svijetu, trajati još neko vrijeme. Ali informacija, stav, rešportaža, komentar, ličnost, neće naći svoj put do konzumenta. Makluanovo Globalno Selo najprije se pretvorilo u Globalno Sijelo a potom u Globalno Opijelo.
To i nije neka vijest. Sa smrću novinarstva, i rađanjem medija, koji nemaju oca i majku nego imaju dva oca, pedere, Finansijaše i Krojače, došlo je logično vrijeme. Nekakav Interent tu ne igra nikakvu naročitu ulogu. To je samo dio mozaika. I Internet je medij. I njega su stvorili pederi, Veliki Krojači Vojni.
Mediji su postali crna rupa informacija, stavova, mišljenja, komentara. Jednostavan mikser, koji ih homogenizuje u jedinstenu masu, sastavljenu od nebitnih pojedinosti kao što je dobro dupe, vožnja ova, video onaj, raritet taj, nepotpuna izjava, koubila se za manipualciju, i potom ugrađuje u veliki tajfun koji odnosi sve što bi moglo izgledati kao suština.
Dijelom i zbog toga, na toj platformi, bujaju blogovi, tviter i fejsbuk. Ogromna populacija onih koji bi nešto željeli da kažu pod svojim imenom, pošto nema više onih kojima mi dopustili da kažu, a ne da budu duboko grlo supramiksanih sadržaja.
Pred tom najezdom pada i televizija koja je jedina imala Veliku Šansu. Imala je šansu da bude Lice Mjesta. Ali Finansijaši i Veliki Krojači su je pretvorili ili u manipulativni Sienen, priručno sredstvo za ubijanje raznih Sadama po svijetu, ili u Pink Gologuzanstvo. Sreća da se preko ekrana ne širi smrad znoja.
Novine su odavno pale. Sada se samo zatvaraju. Tiraž od dvjesta hiljada primjeraka nije ništa za Njemačku. Nije čak ni četiri stotine hiljada. Stoga je logično da u stečaj ide Frankfurter. Ali, ići će i drugi. I onaj tabloid sa 2,7 miliona primjeraka. Jednostavno, neće biti toliko smrada da se redovno pune novine.
Dva Oca Medija, Finansijaši i Veliki Krojači, najprije su krenuli u lansiranje ogromnih oblaka pepela poluinformacija i informacija koje su neprovjerljive. Sadam ima oružje za masovno uništenje. Nije, dabome, počelo sa Sadamom. Već mnogo prije. Tu su upregnuti i novinari, koji tada, prije nekoliko decenija, nisu shvatili da su namamljeni da sami sebi kopaju raku za masovno uništenje.
Danas je došlo dotle da nema, ni u svijetu, ni u regionu, ni u nekoj državi, novinarskog imena koje bilo šta znači gledalištu i čitalištu. Ne može niko u medijima biti novinar. A pogotovo Novinarčina.
U svijetu, novine nastoje da se spasu na razne načine. Spajanjem. Taj Frankurter je čak bio dijelom u vlasništvu kompanije koja pripada Espedeu, jednoj od dvije najjače partije u Njemačkoj. Pa nije pomoglo.
Kod nas se spašavaju tako što sitno rekatare. Postaju agresivni. Prljavim parama i agresivnošću nastoje da iznivelišu usrano male tiraže.
Sranje Odumiranja će, i ovdje i u svijetu, trajati još neko vrijeme. Ali informacija, stav, rešportaža, komentar, ličnost, neće naći svoj put do konzumenta. Makluanovo Globalno Selo najprije se pretvorilo u Globalno Sijelo a potom u Globalno Opijelo.
