1830.
PIŠITE
UKRUG
STJK,
konačno sam, nakon toliko godina i protivprirodnog bluda sa Ohaerom, shvatio
šta je ta hobotnica.
To
je jedna velika pantljičarska družina stendap komičara. Šaldžija do šaldžije. Takorekuć.
Čitam
u medijstvu da je izvjesni Peđa Bajović, Veliki Hrvatski Stendapkomičar,
Utemljitelj stendap scene u Mladoj Zemnlji EU, pozvan da učestvuje na
međunarodnom takmičenju tih Up Drkadžija, u Sietlu, Amerika.
Uključim
kalcificirane vijuge, ko će se sjetiti svake budale u burnom životu, i dosjetim
se da se radi o nekadašnjem djelatniku Međunarodne Zajednice u BiH, u oblasti
medija. Ne mogu da lociram preciznije, da li je to IMC ili neki drugi kurac. Ali
mediji jesu. Šta sve ona stvar, i mediji, mogu u sebe da prime, to ne može ni
crna zemljica. Mislim, groblje.
Klempo
Bajović je i tada meni bio smiješan. Kao i Hejzlok. Kao i Tanja Domi. Kao i Žak
Pol Klajn.
Kao
što je sada smiješan Valentin Incko sa svojim izvještajem Ujedinjenim nacijama
o stanju Stvari po imenu BiH. U tom izvještaju nema ništa o kršenju ustava,
izbornog legitimiteta, stvaranju neravnopravnosti Hrvata u Federaciji, odobrenja
za nelegalnu Vladu F, uvođenju nove tablice množenja, triput pet jeste
sedamnaest.
Ali
ima Dodikove retorike koja ugrožava Stvar. U stvari, Stvora. Jer BiH je Stvor,
Naseobina, Ažbaha bez Svetog Petra.
Danas,
u Mostaru, čujem od Zdravka, mog novog vrlog poznanika, kada smo uz BiH
pomenuli i riječ Država, genijalnu konstataciju. BiH nije država, Ona Je Dijagnoza.
A Ohaer i Incko su dva od mnogobrojnih odumrlih organa tog Stvora, dodajem.
Ima
pomenute problematične retorike i Željke Cvijanović a i moje. Ne znam za
Željku, ali svima je poznata moja blagougodnost koju demonstriram kada se
pomene Bosna i Hercegovina. U njoj se osjećam kao Nele Bez Papira.
Moj
pradjed Toman, kada sam mu onomad na Dugim Njivama, na Trebavi, pokazao pjesme
koje sam odlučio, u raljama zaljubljenosti, da pišem, rekao Šteta što ih nisi
pisao ukrug. Razmišljam, STJ, Toman je stoposto avangarda u oblikovanju teksta.
Ali, ipak, upitam. Zašto ukrug. Pa, da se lakše mogu nabiti na glavonošu.
Trebao
je i Incko svoje izviješće pisati ukrug. Sa većim fi u sredini. Da ne oštetimo
tekst kad ga nacrvenbančimo.
