SRBIJANSKO
NAIVNO
SLIKARSTVO,
PANSLAVENSTVO
I REGIONALIZAM
Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, boravi u posjeti Srbiji.
Neki vele da je to istorijska posjeta. Neki vele da je to izdaja. Tadić veli da će doći u Vukovar samo se nemojte češati od nestrpljenja.
Tadić je dobar čovjek. Mnogo bolji od Josipovića. Hladni svileni kompozitor to radi tehnološki. Da bi se išlo u tu EU treba pokazati dobrosusjedstvo, suradnju i regionalizam. Javili iz Brisela. Halo, Brisel, ne mora biti ljubavi i stvarne saradnje, neke revitalizacije Jugoslavije. Ne mora. Onda bok.
Tadić će doći i u Bešireviće, Vrtoče i Mišare i izviniti se, pokloniti, usvojiti rezoluciju, samo da ga ne požurujete.
Jutarnji list, zagrebački, donio je napis o posjeti Predsjednika Hrvatske Srbiji na dnu neke tamo strane. Politika, beogradska, donijela na naslovnoj strani.
Toliko i tako, otprilike, Srbija znači Hrvatskoj i EU.
Toliko, precizno, uveličano nerealno i nebeski, Srbija shvata svoju potrebu i suštinu saradnje sa Hrvatskom.
Ali nije gore ni sa Turskom.
Tadić odveo onog Recepta u Novi Pazar, da otvori neki Dom kulture, Turska je, inače, ovdje donosila kulturu u hordama, sunce ti jebem, simbolika ubija živu silu sasređenom vatrom na domet haubice, a, pošto se dobro dobrim vraća, odmah onaj Konstitutivni Zmuftija najavi ravnopravan dijalog sa Beogradom ili će biti Gori Sandžak, Topi se Srbija.
Srbijanci su još jedini nastavljači i praktičari sveslavenskog širokog naivnog prostodušnog pogleda na svijet i okolinu. Svi ostali Srbi su toliko najebali zbog toga da im ne pada na pamet da ni nešto tuđe prihvate za svoj glavni grad.
A Dobrica Tadić poručuje: Ako ja mogu prihvatiti Novi Pazar, prihvatite i vi Sarajevo.
Ja mnijem drugačije.
Kad ste već povukli učkur, gaće moraju spasti do kraja, kad ste povukli kraj vune iz priglavka, morate ostati bosi, kad ste počeli podjelu, mora se podijeliti sve do kraja. Glavni Grad nećemo dijeliti. Ne treba nam.
Dakle, hladni realizam kao politika.
To je potrebno Balkanu. Tako će se najlakše izvagati težina zala i dobrota koje smo jedni drugima načinili tokom tijeka povesti. Svaki kolektivni romantizam ovdje se zalijeva krvlju.
Stoga je dobro što je Josipović došao u Srbiju. Ali dva dana je puno. Srbijanci će se opet nebeski raznježiti. A to nije politika. Sjetite se hladnoće sintagme Kosovo Republjik. Ili ledene parole Danke Dojčaland.
Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske, boravi u posjeti Srbiji.
Neki vele da je to istorijska posjeta. Neki vele da je to izdaja. Tadić veli da će doći u Vukovar samo se nemojte češati od nestrpljenja.
Tadić je dobar čovjek. Mnogo bolji od Josipovića. Hladni svileni kompozitor to radi tehnološki. Da bi se išlo u tu EU treba pokazati dobrosusjedstvo, suradnju i regionalizam. Javili iz Brisela. Halo, Brisel, ne mora biti ljubavi i stvarne saradnje, neke revitalizacije Jugoslavije. Ne mora. Onda bok.
Tadić će doći i u Bešireviće, Vrtoče i Mišare i izviniti se, pokloniti, usvojiti rezoluciju, samo da ga ne požurujete.
Jutarnji list, zagrebački, donio je napis o posjeti Predsjednika Hrvatske Srbiji na dnu neke tamo strane. Politika, beogradska, donijela na naslovnoj strani.
Toliko i tako, otprilike, Srbija znači Hrvatskoj i EU.
Toliko, precizno, uveličano nerealno i nebeski, Srbija shvata svoju potrebu i suštinu saradnje sa Hrvatskom.
Ali nije gore ni sa Turskom.
Tadić odveo onog Recepta u Novi Pazar, da otvori neki Dom kulture, Turska je, inače, ovdje donosila kulturu u hordama, sunce ti jebem, simbolika ubija živu silu sasređenom vatrom na domet haubice, a, pošto se dobro dobrim vraća, odmah onaj Konstitutivni Zmuftija najavi ravnopravan dijalog sa Beogradom ili će biti Gori Sandžak, Topi se Srbija.
Srbijanci su još jedini nastavljači i praktičari sveslavenskog širokog naivnog prostodušnog pogleda na svijet i okolinu. Svi ostali Srbi su toliko najebali zbog toga da im ne pada na pamet da ni nešto tuđe prihvate za svoj glavni grad.
A Dobrica Tadić poručuje: Ako ja mogu prihvatiti Novi Pazar, prihvatite i vi Sarajevo.
Ja mnijem drugačije.
Kad ste već povukli učkur, gaće moraju spasti do kraja, kad ste povukli kraj vune iz priglavka, morate ostati bosi, kad ste počeli podjelu, mora se podijeliti sve do kraja. Glavni Grad nećemo dijeliti. Ne treba nam.
Dakle, hladni realizam kao politika.
To je potrebno Balkanu. Tako će se najlakše izvagati težina zala i dobrota koje smo jedni drugima načinili tokom tijeka povesti. Svaki kolektivni romantizam ovdje se zalijeva krvlju.
Stoga je dobro što je Josipović došao u Srbiju. Ali dva dana je puno. Srbijanci će se opet nebeski raznježiti. A to nije politika. Sjetite se hladnoće sintagme Kosovo Republjik. Ili ledene parole Danke Dojčaland.
