недеља, 6. јун 2010.

OVI IZ ERESA
"Ovi iz RS-a neće prihvatiti izmjene i dopune Statuta. To je sigurno, a zbog toga će Savez da bude drastično kažnjen. Nema načina da se spasimo, jedino da poslušamo ljude iz FIFA-e i UEFA-e", siguran je Muhidin Raščić, član IO NSBiH.
A cilj promjena Statuta je da Fudbalski savez BiH ima jednog predsjednika i da nacionalna blokada ne može da se primjenjuje. To znači da bi, da pojednostavim, najbolje bilo da predsjednik uvijek bude Bošnjak.
Jer, u fudbalskoj reprezentaciji BiH igraju sve sami Hrvati i Srbi, toliko su navalili na reprezentaciju da je i rezervna klupa srpsko-hrvatska, oružar, maser i kondicioni trener su srpsko-hrvatski, čudo živo, nigdje Bošnjaka, kao Engleza u Arsenalu, pa je red da Bošnjak uvijek bude predsjednik.
Fudbalski-nogometni savez BiH je unitarizovana institucija, oktroisano zajedništvo. Institucija i savez bez ikakve logike i osnove. Da nije tako, ne bi u reprezentaciji igrali sami Bošnjaci a Srbi i Hrvati bježali od nje ko đavo od krsta. Čak i da je sve idealno, reprezentacija BiH ne može pomaknuti fudbalski sport ni za travku naprijed. Nema konkurencije, nema struke, nema para, nema profesionalizma… onda je najbolje fudbal prepustiti nacionalnim savezima. Neka svako ima svoju reprezentaciju, neka svako uređuje fudbal kako hoće, a neka se jednom godišnje odigra neki turnir ili neki mini kup koji će dati predstavnika BiH u tim evropskim takmičenjima.
Mnogo je poštenije nego ovako glumiti zajedništvo, bratstvo i loptaštvo, organizaciju, članstvo u UEFA i FIFA…
Reprezentacija BiH ne služi ničemu. Služi samo bolesnicima da razvijaju iluziju o postojanju Države Bosne. Kao da se država pravi preko UIO, RAKa, FS/NS… onoj jadnoj ženici, koni, koja zove Dodika u emisiju Beenteve, da kaže kako BiH vodi protiv Njemačke 1:0. Sirotica. Ćiri da pravi cirkus od svih nas i od reprezentacije. I lopovima koji maznu koju lovicu izigravajući važne i kurčevite face u Bosanskoj Kući Fudbala. Ej.
Stoga Republika Srpska ne smije pristati na bilo kakve izmjene Statuta.
Po cijenu povlačenja iz tog oktroida. Jednom je pristala, pod pritiskom. I šta je to donijelo dobro srpskim loptašima. Da li se i jedan srpski fudbalist dobro prodao igrajući u repreztentaciji. Da barem jedna sirotan vidi koristi od te reprezentacije. Ni jedan.
Srbi, a i Hrvati, služe samo kao pokriće za bošnjačenje reprezentacije kao i svega u ovoj usranoj zemlji.
Doklegod taj izvjesni, i hiljde drugih u Sarajčaršiji, Muhidin Raščić komunicira s nama sa “Ovi iz Eres…” nema tu providnog dana.
Rastanak je mio pa makar i fudbalski bio.