IZBORI U BiHELGIJI
Sutra, u nedjelju koja prva dođe, izbori će biti u Belgiji, najsjevernijoj Bosni i Hercegovini savremene Evrope.
Izbori su vanredni pošto je pala vlada i propala još jedna etapa trulog zajedništva.
Tamo, u Belgiji, da podsjetim, postoje Valonci i Flamanci, dva entiteta koja se otpočetka nepodnošljivo dodiruju, slično kao i u BiH. Oni imaju EU insitucije i NATO sjedište, koji besplatno koristi belgijsku zemlju. To je sličnost sa našim, sarajevskim Ohaerom. A razlika je što EU i NATO nemaju okupatorske, bonske i protektorske nadležnosti, date i samoprigrabljene, kao Naš Ohaer.
Taj Nato, a i EU, ne mogu podijeljenu zemlju da dovedu do spasa. Njena ekonomija, zbog višedecenijskih podjela, zaostaje.
U nedjelju, izbori će biti nova stepenica raspada.
Bart de Vever, moj flamanski imenjak, zalaže se za raspad, Lajčakov rajsferšlus, formulu Srbija – Crna Gora.
Flamanci i Valonci imaju neku samoupravu, još od sedamdesete, u prostornom planiranju, okolini, poljodjelstvu, zapošljavanju, energiji, kulturi, sportu... ali Flamanci sada traže autonomiju i u pravosuđu, zdravstvenoj zaštiti, oporezivanju i u oblasti rada.
Flamanci su, stereotip je, konzervativni i vole slobodno tržište. Valonci su, stereoptip je, podložni uticaju socijalista i korupcije pa imaju lošu upravu. Flamanci godišnje prebaciju Valoncima 11,3 mlrd eura ali od tih para ne vide koristi.
Tu smo, dakle. Kao i mi. U pitanju su pare i karakterne osobine. Dotle se došlo.
Kada sam bio na ratištima Naseobine, mogao sam ne pitajući i ne gledajući puno iznad svoga nosa da ne buih vidio krovove i bogomolje, zaključiti u čijem sam opustjelom selu. Jedna sela smrde, jedna su urednih dvorišta, jedna su puna kafana. Sejdo i Finci nisu imali sela.
Dabome, da me nećete natjerati da kažem čija su koja a to što vi mislite, to su vaše predrasude a ne moje.
Ali ne pišem ovo zbog smrada, birtija i reda već zbog činjenice da u Srcu Evrope, u njenom Ujedinjenom jezgru, nije moguće održati jednu državu za koju će svaki poluuki školarac ili student sa Balkana, reći da je stara evropska država.
Zbog čega, dakle, upinjati se da se održi BiH. Kad ne može FiV.
Jedna od najboljih demokratija jeste da se demokratijama pusti na volju. Niko još nije iskolčio demokratiju, utorio je, obzidao je, pa je onda procvjetao. Demokratija, a pod demokrtijom ovdje podrazumijevam slobodnu volju Srba i Hrvata, ne voli saksije.
Izbori u FiV će biti korak ka rješenju. Izbori u BiH biće početak još jedne etape/mandata samomučenja. U kojoj, možda, možemo početi da razmišljamo realno.
Sutra, u nedjelju koja prva dođe, izbori će biti u Belgiji, najsjevernijoj Bosni i Hercegovini savremene Evrope.
Izbori su vanredni pošto je pala vlada i propala još jedna etapa trulog zajedništva.
Tamo, u Belgiji, da podsjetim, postoje Valonci i Flamanci, dva entiteta koja se otpočetka nepodnošljivo dodiruju, slično kao i u BiH. Oni imaju EU insitucije i NATO sjedište, koji besplatno koristi belgijsku zemlju. To je sličnost sa našim, sarajevskim Ohaerom. A razlika je što EU i NATO nemaju okupatorske, bonske i protektorske nadležnosti, date i samoprigrabljene, kao Naš Ohaer.
Taj Nato, a i EU, ne mogu podijeljenu zemlju da dovedu do spasa. Njena ekonomija, zbog višedecenijskih podjela, zaostaje.
U nedjelju, izbori će biti nova stepenica raspada.
Bart de Vever, moj flamanski imenjak, zalaže se za raspad, Lajčakov rajsferšlus, formulu Srbija – Crna Gora.
Flamanci i Valonci imaju neku samoupravu, još od sedamdesete, u prostornom planiranju, okolini, poljodjelstvu, zapošljavanju, energiji, kulturi, sportu... ali Flamanci sada traže autonomiju i u pravosuđu, zdravstvenoj zaštiti, oporezivanju i u oblasti rada.
Flamanci su, stereotip je, konzervativni i vole slobodno tržište. Valonci su, stereoptip je, podložni uticaju socijalista i korupcije pa imaju lošu upravu. Flamanci godišnje prebaciju Valoncima 11,3 mlrd eura ali od tih para ne vide koristi.
Tu smo, dakle. Kao i mi. U pitanju su pare i karakterne osobine. Dotle se došlo.
Kada sam bio na ratištima Naseobine, mogao sam ne pitajući i ne gledajući puno iznad svoga nosa da ne buih vidio krovove i bogomolje, zaključiti u čijem sam opustjelom selu. Jedna sela smrde, jedna su urednih dvorišta, jedna su puna kafana. Sejdo i Finci nisu imali sela.
Dabome, da me nećete natjerati da kažem čija su koja a to što vi mislite, to su vaše predrasude a ne moje.
Ali ne pišem ovo zbog smrada, birtija i reda već zbog činjenice da u Srcu Evrope, u njenom Ujedinjenom jezgru, nije moguće održati jednu državu za koju će svaki poluuki školarac ili student sa Balkana, reći da je stara evropska država.
Zbog čega, dakle, upinjati se da se održi BiH. Kad ne može FiV.
Jedna od najboljih demokratija jeste da se demokratijama pusti na volju. Niko još nije iskolčio demokratiju, utorio je, obzidao je, pa je onda procvjetao. Demokratija, a pod demokrtijom ovdje podrazumijevam slobodnu volju Srba i Hrvata, ne voli saksije.
Izbori u FiV će biti korak ka rješenju. Izbori u BiH biće početak još jedne etape/mandata samomučenja. U kojoj, možda, možemo početi da razmišljamo realno.
