I KUČAN VIDI RJEŠENJE
Bivši slovenački komunist, a kasnije i Predsjednik Dežele, izjavio je u Sarajevu da Srbi i Hrvati, osim Komšića, još BiH smatraju privremenom tvorevinom pa je treba urediti kao federaciju ali da je njena budućnost u EU, samo ne navarat-nanos da bi se zataškali problemi, i u građanskoj državi.
Sve skupa, klasični bezmudi slovenački komunist. Onakav kakve nikad nisam volio. Il si komunist, il si pička.
Ipak, sa udivlenijem, čitam to o federaciji. Još 2006. sam i ja govorio o tome.
Ali sa uzeblenijem se pitam da li je prošlo vrijeme za federaciju.
Jer, nastupilo je vrijeme raspada po više koordinata.
Država je počela da se otima sa entitetima za pare. EU i NATO izbjegavaju zagrljaje sa BiH. Sam Incko, inače uvijek ljigavo optimističan, kaže da se ne treba nadati EU deset godina. A za deset godina ni Grčka neće stati na noge. Turska se umiješala. Ustavne promjene padaju ko trule petrovnjače. Sejdić i Finci neće, kako je zapelo, ući ni u Veselu svesku a kamo li u Ustav.
Ako jedan narod, znate vi dobro koji, ponovo izabere dva člana Predsjedništva, BiH će se raspuknuti sa one a ne sa ove strane. Republika Srpska može mirno da posmatra procese.
Da je EU htjela jedinstvenu i cjelovitu BiH, ona bi je primila kroz prste, kao i Bugarsku i Rumuniju. Ali ona je drži izvan tora, kao Tursku. Time EU daje znak, prvo, da je BiH ne zanima, drugo, da može da se raspadne, rascijepi, raspoluti, rastroluti. Turska može pomoći. Ako osokoli Bošnjake i progura Silajdžića za doživotnog predsjednika Prvog entiteta, bošnjačkog, Srbija bi mogla pristati da taj entitet na Balkanu da Turskoj. Bolje nego Sandžak. Hrvatska bi, takođe, mogla pristati a da zauzvrat dobije Treći entitet za Hrvate. EU bi, tako, imala dvije turske kandidature pred vratima, ali to joj je manji problem od neprestane bezbjedonosne bombe na pragu.
Možda bi nešto pomoglo, u miroljubivoj federalizaciji i smanjenju tenzija, kada bi Komšić odustao od kandidature. Ali, pošto je on ektremno ljiljaniziran, to se ne može desiti.
U svakom slučaju, federalizacija, umilno, ili raspad, okrutno rečeno, kucaju na prozor.
Bivši slovenački komunist, a kasnije i Predsjednik Dežele, izjavio je u Sarajevu da Srbi i Hrvati, osim Komšića, još BiH smatraju privremenom tvorevinom pa je treba urediti kao federaciju ali da je njena budućnost u EU, samo ne navarat-nanos da bi se zataškali problemi, i u građanskoj državi.
Sve skupa, klasični bezmudi slovenački komunist. Onakav kakve nikad nisam volio. Il si komunist, il si pička.
Ipak, sa udivlenijem, čitam to o federaciji. Još 2006. sam i ja govorio o tome.
Ali sa uzeblenijem se pitam da li je prošlo vrijeme za federaciju.
Jer, nastupilo je vrijeme raspada po više koordinata.
Država je počela da se otima sa entitetima za pare. EU i NATO izbjegavaju zagrljaje sa BiH. Sam Incko, inače uvijek ljigavo optimističan, kaže da se ne treba nadati EU deset godina. A za deset godina ni Grčka neće stati na noge. Turska se umiješala. Ustavne promjene padaju ko trule petrovnjače. Sejdić i Finci neće, kako je zapelo, ući ni u Veselu svesku a kamo li u Ustav.
Ako jedan narod, znate vi dobro koji, ponovo izabere dva člana Predsjedništva, BiH će se raspuknuti sa one a ne sa ove strane. Republika Srpska može mirno da posmatra procese.
Da je EU htjela jedinstvenu i cjelovitu BiH, ona bi je primila kroz prste, kao i Bugarsku i Rumuniju. Ali ona je drži izvan tora, kao Tursku. Time EU daje znak, prvo, da je BiH ne zanima, drugo, da može da se raspadne, rascijepi, raspoluti, rastroluti. Turska može pomoći. Ako osokoli Bošnjake i progura Silajdžića za doživotnog predsjednika Prvog entiteta, bošnjačkog, Srbija bi mogla pristati da taj entitet na Balkanu da Turskoj. Bolje nego Sandžak. Hrvatska bi, takođe, mogla pristati a da zauzvrat dobije Treći entitet za Hrvate. EU bi, tako, imala dvije turske kandidature pred vratima, ali to joj je manji problem od neprestane bezbjedonosne bombe na pragu.
Možda bi nešto pomoglo, u miroljubivoj federalizaciji i smanjenju tenzija, kada bi Komšić odustao od kandidature. Ali, pošto je on ektremno ljiljaniziran, to se ne može desiti.
U svakom slučaju, federalizacija, umilno, ili raspad, okrutno rečeno, kucaju na prozor.
