POD SLOJEVIMA PROŠLOSTI
Komunistički komentator Sarajevskog Oslobođenja, narodnooslobodilačke frakcije pivarske armije, s tim što se u komunističkom Sarajevu nikada muslimani povlaka Bošnjaci nisu koristili riječima kao što je historičar, što čini narečeni, lamentira nad Bosnom i Hercegovinom i njenim Danima Zavisnosti, što je dobra sintagma, na način da je pokazao svu taložinu samorazvijene sarajsvijesti o vlastitoj svjetocentričnosti i dužničko-nepravedničkom odnosu cijelog svijeta prema BiH povlaka Sarajevu povlaka Državi, pod prastarim nazivom, Kako Je Mi Vidimo.
Zbog te naplavine slojeva prošlosti iz Njihovih glava i pominjem komkomentatora, Ziju Dizdarevića. Inače, izlišno je.
U tim slojevima prošlosti koju su samostvorili ili izmislili, baš kao i u tekstu, krivci su na sve strane: i svijet koji je priznao agresorsko-genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku, i SAD koje su se sakrivale iza činjenice da je BiH u Evropi pa tolerisale zločine, i one Ingleze koji rade Ganiću radnje svojstvene Crven Banu Zornjaku, i dejtonci koji nisu priznali Tvorevinu Prvog Marta nego tu genocidašku Eres...
No, vrijeme prolazi brže nego što se talože slojevi prošlosti.
Zakopavanje u sekundarne sirovine vlastitih iluzija opasna je kolektivna pojava.
Bošnjaci, možda prije muslimani, trebalo bi jednom da shvate, ne ljudi, živalj, narod, nego njihovi izdavatelji za intelektualce, političare i javnosnike, da su u ratovima na području endemskog korova socijalističkog samoupravljanja, samo bili obmanuti i upotrijebljeni, uljuljkani i iluzionisani, iskorišteni i odbačeni. Zar treba da im se pominje varijanta sa Tuđmanovom šahovnicom na Drini i pitanje: Da li misle da bi u tome igrali glavnu ulogu. Ili Miloševićeva ponuda da Alija bude prvi predsjednik Ostanule Jugoslavije i pitanje: Da li misle da bi to bilo urađeno zbog njih. Zar treba da ih se upita što su ih napustuli Hrvati, koji su s njima bili Prvomartaši na referendumu. Hajde što tu nisu bili Srbi, oni su uvijek bili divljaci, ali kako da odu Hrvati. I pitanje: Da li misle da je opet problem u Hrvatima ili Srbima.
Onih šest riječi koje gore upotrijebih, faze su u životu provincijalnih skupina, nakupina i taložina za slučaj da nemaju vlastitu realnu koncepciju i projekciju vitalnih trendova nego se oslanjaju na Upotrebljivače koji će jedanput da vas nagovore na Markale a drugiput da vam uhapse Ganića Kapitalca iz Predsjedništva Republike BiH a između, kako dobro reče Zija Dizdarević, ono Republika uzmu od BiH, pa, usranci, daju Srpskoj.
Šta je izlaz iz te samoprojektovane i samoprodukovane svijesti ispod slojeva prošlosti? Zija pominje Međunarodnu političku intervenciju koja će BiH vratiti dignitet države i perspektivu demokratskog društva, Referendum o bh. državi i Oružje.
Međunarodnu intervenciju su imali pa niti su je znali iskoristiti niti se nešto pokazala.
Referendum su imali pa se nije primio.
Oružje su imali pa su za njih morali ratovati i Hrvati, i mudadžehadini, i NATO i Jovan Divjak pa nije uspjelo.
Samo su dva izlaza.
Prvi, da se pojave ljudi iz ovog vremena.
Drugi, da se odumire, usokači, zaavlija, ićindiše, kahveniše, akšamiše... dok se slojevi prošlosti talože, talože, talože...
Komunistički komentator Sarajevskog Oslobođenja, narodnooslobodilačke frakcije pivarske armije, s tim što se u komunističkom Sarajevu nikada muslimani povlaka Bošnjaci nisu koristili riječima kao što je historičar, što čini narečeni, lamentira nad Bosnom i Hercegovinom i njenim Danima Zavisnosti, što je dobra sintagma, na način da je pokazao svu taložinu samorazvijene sarajsvijesti o vlastitoj svjetocentričnosti i dužničko-nepravedničkom odnosu cijelog svijeta prema BiH povlaka Sarajevu povlaka Državi, pod prastarim nazivom, Kako Je Mi Vidimo.
Zbog te naplavine slojeva prošlosti iz Njihovih glava i pominjem komkomentatora, Ziju Dizdarevića. Inače, izlišno je.
U tim slojevima prošlosti koju su samostvorili ili izmislili, baš kao i u tekstu, krivci su na sve strane: i svijet koji je priznao agresorsko-genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku, i SAD koje su se sakrivale iza činjenice da je BiH u Evropi pa tolerisale zločine, i one Ingleze koji rade Ganiću radnje svojstvene Crven Banu Zornjaku, i dejtonci koji nisu priznali Tvorevinu Prvog Marta nego tu genocidašku Eres...
No, vrijeme prolazi brže nego što se talože slojevi prošlosti.
Zakopavanje u sekundarne sirovine vlastitih iluzija opasna je kolektivna pojava.
Bošnjaci, možda prije muslimani, trebalo bi jednom da shvate, ne ljudi, živalj, narod, nego njihovi izdavatelji za intelektualce, političare i javnosnike, da su u ratovima na području endemskog korova socijalističkog samoupravljanja, samo bili obmanuti i upotrijebljeni, uljuljkani i iluzionisani, iskorišteni i odbačeni. Zar treba da im se pominje varijanta sa Tuđmanovom šahovnicom na Drini i pitanje: Da li misle da bi u tome igrali glavnu ulogu. Ili Miloševićeva ponuda da Alija bude prvi predsjednik Ostanule Jugoslavije i pitanje: Da li misle da bi to bilo urađeno zbog njih. Zar treba da ih se upita što su ih napustuli Hrvati, koji su s njima bili Prvomartaši na referendumu. Hajde što tu nisu bili Srbi, oni su uvijek bili divljaci, ali kako da odu Hrvati. I pitanje: Da li misle da je opet problem u Hrvatima ili Srbima.
Onih šest riječi koje gore upotrijebih, faze su u životu provincijalnih skupina, nakupina i taložina za slučaj da nemaju vlastitu realnu koncepciju i projekciju vitalnih trendova nego se oslanjaju na Upotrebljivače koji će jedanput da vas nagovore na Markale a drugiput da vam uhapse Ganića Kapitalca iz Predsjedništva Republike BiH a između, kako dobro reče Zija Dizdarević, ono Republika uzmu od BiH, pa, usranci, daju Srpskoj.
Šta je izlaz iz te samoprojektovane i samoprodukovane svijesti ispod slojeva prošlosti? Zija pominje Međunarodnu političku intervenciju koja će BiH vratiti dignitet države i perspektivu demokratskog društva, Referendum o bh. državi i Oružje.
Međunarodnu intervenciju su imali pa niti su je znali iskoristiti niti se nešto pokazala.
Referendum su imali pa se nije primio.
Oružje su imali pa su za njih morali ratovati i Hrvati, i mudadžehadini, i NATO i Jovan Divjak pa nije uspjelo.
Samo su dva izlaza.
Prvi, da se pojave ljudi iz ovog vremena.
Drugi, da se odumire, usokači, zaavlija, ićindiše, kahveniše, akšamiše... dok se slojevi prošlosti talože, talože, talože...
