IGRA GENOCIDA
Genocid je veliki politički kapital.
Na genocidu počiva moderna civilizacija.
Genocid je sredstvo da se uvode novi tipovi naroda i nacija, kao nebudiprimijenjeno, novi tipovi automobila. Punto umjesto juge, Američani umjesto Indijanaca.
Genocid je ljepilo za geopolitičku saradnju i put do nezavisnosti.
Potencijale genocida ljudska zajednica još nije iskoristila, ni izbliza. Slično kao nuklearnu ili energiju sunca.
Genocid nije samo obični zločin ljudskog kolektiviteta prema drugom kolektivitetu, bez obzira što je genocid u ljudskoj krvi.
Nikad niko ne zna kad će neki genocid postati zlatno važenje međunacionalnih i međudržavnih odnosa.
Genocid je kapital, sličan devizinim rezervama ili rezervama zlata u centralnim bankama.
Sa genocidom treba da budu oprezne i male i velike sile.
Mnoge od ovih neubičajenih postavki mogu se detektovati na primjeru najnovije zapaljive genocidne mase u slučaju Turska – Jermeni – Deklaracija o genocidu nad Jermenima u Predstavničkom domu Kongresa SAD.
Predsjednički kandidat Obama je u kampanji rekao da će omogućiti usvajanje te Deklaracije o genocidu nad Jermenima kojeg je provela umiruća Otomanska imperija 1915. godine a počela znatno ranije. Otomaci, Turci, tih su godina samo pokazali svoju drevnu ljubav prema drugim narodima koja traje i danas. Na primjer, prema Kurdima.
Ali, pošto SAD nemaju Centar civilnih inicijativa, Transparensi, Centar za istraživačlo novinarstvo... Obama može da se prema predizbornim obećanjima odnosi kao prema češanju po tuđoj guzici. Prije ulaska deklaracije u Kogres, Obama je lobirao, molio i kumio: Ne usvajajte je, braćo američka. Ali.
Čim je deklaracija usvojena, Turska je povukla svog ambasadora iz Vašingtona, na kosultacije. To, obično, znači da SAD treba se konsultuju. Šta ćemo sad.
Turska je saveznik SAD i Nato pakta. Naročito za to područje susjednih mjesnih zajednica Evrope i Azije. Stoga je Obami toliko važno da se ne čačka. Osim toga, bolje je Tursku držati pod konotrolom nego za nju pripremati dejtonski sporazum i otkrivati joj oružje za masovno uništenje. A bombardovanje Ankare ne bi donijelo rezultate. I još: Turska ima vojsku od 800.000 vojnika. Po najvećim standardima.
A Jermeni su niko i ništa. Petrosjan... individualci, rasuti po svijetu. Doduše, postoji i država Jermenija sa kojom Turska želi dobre odnose i uspostavljanje Otomanske stabilnosti. Kao i na Balkanu.
Osobina turskog genocida nad Jermenima je kao i drugih: ne zna se ko treba da ga utvrdi i ustanovi. Zbog toga Turska i reaguje tako. Takav je slučaj sa genocima Trećeg Rajha. Osim što su se Jevreji izborili da je genocid nad njima neupitan.
Ono što je bitno za BiH:
Genocid uvijek razdvaja, nikad ne spaja. Uvijek tinja, nikad ne miri. Uvijek daje novu snagu za međunacionalne i međudržavne sporove, njega ne liječe međunarodne konferencije i deklaracije.
Genocid je veliki politički kapital.
Na genocidu počiva moderna civilizacija.
Genocid je sredstvo da se uvode novi tipovi naroda i nacija, kao nebudiprimijenjeno, novi tipovi automobila. Punto umjesto juge, Američani umjesto Indijanaca.
Genocid je ljepilo za geopolitičku saradnju i put do nezavisnosti.
Potencijale genocida ljudska zajednica još nije iskoristila, ni izbliza. Slično kao nuklearnu ili energiju sunca.
Genocid nije samo obični zločin ljudskog kolektiviteta prema drugom kolektivitetu, bez obzira što je genocid u ljudskoj krvi.
Nikad niko ne zna kad će neki genocid postati zlatno važenje međunacionalnih i međudržavnih odnosa.
Genocid je kapital, sličan devizinim rezervama ili rezervama zlata u centralnim bankama.
Sa genocidom treba da budu oprezne i male i velike sile.
Mnoge od ovih neubičajenih postavki mogu se detektovati na primjeru najnovije zapaljive genocidne mase u slučaju Turska – Jermeni – Deklaracija o genocidu nad Jermenima u Predstavničkom domu Kongresa SAD.
Predsjednički kandidat Obama je u kampanji rekao da će omogućiti usvajanje te Deklaracije o genocidu nad Jermenima kojeg je provela umiruća Otomanska imperija 1915. godine a počela znatno ranije. Otomaci, Turci, tih su godina samo pokazali svoju drevnu ljubav prema drugim narodima koja traje i danas. Na primjer, prema Kurdima.
Ali, pošto SAD nemaju Centar civilnih inicijativa, Transparensi, Centar za istraživačlo novinarstvo... Obama može da se prema predizbornim obećanjima odnosi kao prema češanju po tuđoj guzici. Prije ulaska deklaracije u Kogres, Obama je lobirao, molio i kumio: Ne usvajajte je, braćo američka. Ali.
Čim je deklaracija usvojena, Turska je povukla svog ambasadora iz Vašingtona, na kosultacije. To, obično, znači da SAD treba se konsultuju. Šta ćemo sad.
Turska je saveznik SAD i Nato pakta. Naročito za to područje susjednih mjesnih zajednica Evrope i Azije. Stoga je Obami toliko važno da se ne čačka. Osim toga, bolje je Tursku držati pod konotrolom nego za nju pripremati dejtonski sporazum i otkrivati joj oružje za masovno uništenje. A bombardovanje Ankare ne bi donijelo rezultate. I još: Turska ima vojsku od 800.000 vojnika. Po najvećim standardima.
A Jermeni su niko i ništa. Petrosjan... individualci, rasuti po svijetu. Doduše, postoji i država Jermenija sa kojom Turska želi dobre odnose i uspostavljanje Otomanske stabilnosti. Kao i na Balkanu.
Osobina turskog genocida nad Jermenima je kao i drugih: ne zna se ko treba da ga utvrdi i ustanovi. Zbog toga Turska i reaguje tako. Takav je slučaj sa genocima Trećeg Rajha. Osim što su se Jevreji izborili da je genocid nad njima neupitan.
Ono što je bitno za BiH:
Genocid uvijek razdvaja, nikad ne spaja. Uvijek tinja, nikad ne miri. Uvijek daje novu snagu za međunacionalne i međudržavne sporove, njega ne liječe međunarodne konferencije i deklaracije.
