DAN SARAJEVSKE NEZAVISNOSTI
Sarajevizirana svijest i praksa doista su uporni u obilježavanju tih prvih martova i šestih aprila. Skoro koliko i srbijanski celoteritorijaši u pogledu Kosova čiju nezavisnost nikad neće priznati. Jedni priznati, jedni dočekati.
Prvog marta 92. organizovan je taj referendum za nezavisnost u SR BiH. To je bio prvi korak Alijine Islamske deklaracije u kojoj se kaže da muslimani ne mogu ostvariti svoje društvo doklegod ima tih raznih primjesa, otpadaka i dodataka. Hrvati su, na žalost, nasjeli na tu priču sa dobrim obećanjem o pripajanju BiH Hrvatskoj i šahovnicama na Drini. Srbi nisu nasjeli. Srbi su nasjeli na nešto drugo, na Slobošešeljevu Viroviticu pa i nisu mnogo mislili na sebe, grupno i pojedinačno i nisu shvatili da sa Srbima Šumadije imaju mnogo zajedničkog kao i moja baba sa tetkom Merlin Monro. Ali su jasno rekli da nisu za nezavisnost BiH niti za referendum kojim bi bili preglasani pošto su u jugoslovenskom ustavu, kao narod, zajedno sa drugima, imali pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja jer to pravo je pripadalo narodima a ne republikama i pokrajinama. Sad ni Hrvati ni Srbi u BiH nemaju to pravo koje im je darovao Crni Tito i Diktator Kardelj. Pojeo Alija.
No, istorijski to i nije toliko važno. Malo smo se klali, kako i doliči Balkanu.
Uglavnom, od te BiH, kakvu su referendumisali, nema ni za PPLV, narodski odgonetnuto – po pizde ladne vode.
Takozvani dan nezavisnosti samo je jevtin pokušaj falsifikovanja istorije i brisanja volje srpskog naroda na području BiH. Dan nezavinosti lijepo zvuči pa se tim umilnim iskonskim imenom težnje svakog naroda, želi sugerisati kako je to neupitno.
Upitno je, međutim, od koga su nezavisni Srbi i Hrvati danas. A od koga zavisni. I čiji su taoci. Zavisni su od nametnute BiH i njeni su taoci. Bez obzira što su Hrvati, takorekuć, glasali na tom referendumu.
Izjava Komšića, plastičnog imitatora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, da su na referendumu glasali i Srbi, kao i tvrdnja izvjesnog Mirka Boškovića koji je bio predsjednik biračkog odbora za referendum, samo su nove zakrpe falsifikata istorije.
I inače, o danu zavisnosti o teškim državnim opijatima, govore, upadljivo, Miro Lazović, Vlastimir Mijović, Komšić Napomenuti... nema muslimana, sadašnjih Bošnjaka. Priznajem pravo svakome da ima svoja ubjeđenja koja se ne moraju smatrati izdajničkim ili nekim drugim krvoločnim balkanskim imenom, ali istorijsku glupost dnevno demonstriranu, ne mogu drukčije okarakterisati kao izmećarenje.
Da! I onaj ustaša, Franjo Boras, koji se u politici snašao kao Mara među devet govedara, važno izjavljuje, izravno iz povijesti: Bilo je najvažnije BiH izvući iz kandži velike Srbije. Jebeš BiH, gdje si izvukao Hrvate. U kojim su sada kandžama?
Nezavistvovanje umjesto onih koji su žrtvovali mir, teški je zločin.
No, to se više ne tiče Srba na području BiH.
Sarajevizirana svijest i praksa doista su uporni u obilježavanju tih prvih martova i šestih aprila. Skoro koliko i srbijanski celoteritorijaši u pogledu Kosova čiju nezavisnost nikad neće priznati. Jedni priznati, jedni dočekati.
Prvog marta 92. organizovan je taj referendum za nezavisnost u SR BiH. To je bio prvi korak Alijine Islamske deklaracije u kojoj se kaže da muslimani ne mogu ostvariti svoje društvo doklegod ima tih raznih primjesa, otpadaka i dodataka. Hrvati su, na žalost, nasjeli na tu priču sa dobrim obećanjem o pripajanju BiH Hrvatskoj i šahovnicama na Drini. Srbi nisu nasjeli. Srbi su nasjeli na nešto drugo, na Slobošešeljevu Viroviticu pa i nisu mnogo mislili na sebe, grupno i pojedinačno i nisu shvatili da sa Srbima Šumadije imaju mnogo zajedničkog kao i moja baba sa tetkom Merlin Monro. Ali su jasno rekli da nisu za nezavisnost BiH niti za referendum kojim bi bili preglasani pošto su u jugoslovenskom ustavu, kao narod, zajedno sa drugima, imali pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja jer to pravo je pripadalo narodima a ne republikama i pokrajinama. Sad ni Hrvati ni Srbi u BiH nemaju to pravo koje im je darovao Crni Tito i Diktator Kardelj. Pojeo Alija.
No, istorijski to i nije toliko važno. Malo smo se klali, kako i doliči Balkanu.
Uglavnom, od te BiH, kakvu su referendumisali, nema ni za PPLV, narodski odgonetnuto – po pizde ladne vode.
Takozvani dan nezavisnosti samo je jevtin pokušaj falsifikovanja istorije i brisanja volje srpskog naroda na području BiH. Dan nezavinosti lijepo zvuči pa se tim umilnim iskonskim imenom težnje svakog naroda, želi sugerisati kako je to neupitno.
Upitno je, međutim, od koga su nezavisni Srbi i Hrvati danas. A od koga zavisni. I čiji su taoci. Zavisni su od nametnute BiH i njeni su taoci. Bez obzira što su Hrvati, takorekuć, glasali na tom referendumu.
Izjava Komšića, plastičnog imitatora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, da su na referendumu glasali i Srbi, kao i tvrdnja izvjesnog Mirka Boškovića koji je bio predsjednik biračkog odbora za referendum, samo su nove zakrpe falsifikata istorije.
I inače, o danu zavisnosti o teškim državnim opijatima, govore, upadljivo, Miro Lazović, Vlastimir Mijović, Komšić Napomenuti... nema muslimana, sadašnjih Bošnjaka. Priznajem pravo svakome da ima svoja ubjeđenja koja se ne moraju smatrati izdajničkim ili nekim drugim krvoločnim balkanskim imenom, ali istorijsku glupost dnevno demonstriranu, ne mogu drukčije okarakterisati kao izmećarenje.
Da! I onaj ustaša, Franjo Boras, koji se u politici snašao kao Mara među devet govedara, važno izjavljuje, izravno iz povijesti: Bilo je najvažnije BiH izvući iz kandži velike Srbije. Jebeš BiH, gdje si izvukao Hrvate. U kojim su sada kandžama?
Nezavistvovanje umjesto onih koji su žrtvovali mir, teški je zločin.
No, to se više ne tiče Srba na području BiH.
