IBRAHIMOVIĆ JE GREŠKA BARSELONE
Meč Barselone i Saragoze, 4 : 2, pokazao je jednu jedinu stvar.
Nabavka Šveđanina Ibrahimovića bila je velika greška. Greška koja se može posmatrati samostalno ali i u paketu sa prodajom Etoa.
To da je Mesi genijalac trenutka, ritma, osjećaja za destrukciju protivničkog nasrtaja i preciznosti i odmjerenosti šuta, glavom ili nogom, pokazano je dosad nebrojeno puta.
To da je Barselona velemajstorska družina koja je fudbal dovela do jednostavnog kolektivnog savršenstva pojedinačnih zanatlija i kreativaca istovremeno, znali smo i do sada.
Dok je Mesi na utakmici protiv Saragoze dao, praktično, četiri gola, jer je iznudio i penal, Ibrahimović je isto toliko mrtvih šansi promašio. Mesi mu je poklonio izvođenje penala pa se spasio ali je njegova frustracija bila preočita i odavala znake dugotrajnog stanja. O tome je svjedočila i njegova dekoncentrisanost koja nije posljedica nekog događaja na utakmici, prekršaja, žutog kartona, sudijske pogreške.
Barselona može protiv Saragoze da igra sa Ibrahimovićem ali to protiv jačeg protivnika znači igrač manje.
Šveđaninove igračke osobine:
· Statičnost u prijemu lopte kao i retrogradnost u prosljeđivanju,
· Nonšalancija i neodgovornost prema pogocima,
· Permanentna težnja ka isforsiranoj atraktivnosti i nelogičnim, nefudbalskim, potezima (u Juventusu mu je to upalilo pogotkom spoljnom petom, i nikad više),
· Jednonogost,
· Nikakva iskoristljiovst centaršuteva Alveša,
· Potpuna neinteligentnost i sporost fudbalskog uma što dovodi do neuklapanja u brzotrku i brzomislenu igru Barse pa drugi igrači moraju više da vuku loptu (Mesi i Inijesta),
ne mogu da zadovolje Barselonu i njene obaveze na nekoliko jakih takmičarskih kolosijeka. Eto je bio znatno agresiviniji i brži pa je mnoge šanse pretvarao u gol što je donosilo veću uklopljivost u igru ekipe. Mada je i on imao mane – trenutni povratak lopte u dubinu srednjeg reda, zbog lošeg prijema i nedostatka tehnike predaje, diskusije i objašnjenja, loš uticaj na kolektiv – sada se vidi da su Ibrahimovićeve mane mnogo veće i štetnije za Barsu.
No, Ibru treba otplatiti pa će se on zadržati u Barseloni, barem koliko tu budu Gvardiola u Laporta, godinu ili dvije. Bilo bi dobro da se ne pušta Krkić iz kluba jer se on lakše uklapa u postavu Barse, potpuno razumije njenu igru, odnjegovali su ga, a i generacijski je kompatibilniji sa Mesijem i Inijestom.
U važnim utakmicama treba izbjegavati Šveđanina. Jer, ko blokira Mesija, i donekle Inijestu, na Ibrahimovića ne treba ni da pazi. I poraz Barselone je pred vratima.
Meč Barselone i Saragoze, 4 : 2, pokazao je jednu jedinu stvar.
Nabavka Šveđanina Ibrahimovića bila je velika greška. Greška koja se može posmatrati samostalno ali i u paketu sa prodajom Etoa.
To da je Mesi genijalac trenutka, ritma, osjećaja za destrukciju protivničkog nasrtaja i preciznosti i odmjerenosti šuta, glavom ili nogom, pokazano je dosad nebrojeno puta.
To da je Barselona velemajstorska družina koja je fudbal dovela do jednostavnog kolektivnog savršenstva pojedinačnih zanatlija i kreativaca istovremeno, znali smo i do sada.
Dok je Mesi na utakmici protiv Saragoze dao, praktično, četiri gola, jer je iznudio i penal, Ibrahimović je isto toliko mrtvih šansi promašio. Mesi mu je poklonio izvođenje penala pa se spasio ali je njegova frustracija bila preočita i odavala znake dugotrajnog stanja. O tome je svjedočila i njegova dekoncentrisanost koja nije posljedica nekog događaja na utakmici, prekršaja, žutog kartona, sudijske pogreške.
Barselona može protiv Saragoze da igra sa Ibrahimovićem ali to protiv jačeg protivnika znači igrač manje.
Šveđaninove igračke osobine:
· Statičnost u prijemu lopte kao i retrogradnost u prosljeđivanju,
· Nonšalancija i neodgovornost prema pogocima,
· Permanentna težnja ka isforsiranoj atraktivnosti i nelogičnim, nefudbalskim, potezima (u Juventusu mu je to upalilo pogotkom spoljnom petom, i nikad više),
· Jednonogost,
· Nikakva iskoristljiovst centaršuteva Alveša,
· Potpuna neinteligentnost i sporost fudbalskog uma što dovodi do neuklapanja u brzotrku i brzomislenu igru Barse pa drugi igrači moraju više da vuku loptu (Mesi i Inijesta),
ne mogu da zadovolje Barselonu i njene obaveze na nekoliko jakih takmičarskih kolosijeka. Eto je bio znatno agresiviniji i brži pa je mnoge šanse pretvarao u gol što je donosilo veću uklopljivost u igru ekipe. Mada je i on imao mane – trenutni povratak lopte u dubinu srednjeg reda, zbog lošeg prijema i nedostatka tehnike predaje, diskusije i objašnjenja, loš uticaj na kolektiv – sada se vidi da su Ibrahimovićeve mane mnogo veće i štetnije za Barsu.
No, Ibru treba otplatiti pa će se on zadržati u Barseloni, barem koliko tu budu Gvardiola u Laporta, godinu ili dvije. Bilo bi dobro da se ne pušta Krkić iz kluba jer se on lakše uklapa u postavu Barse, potpuno razumije njenu igru, odnjegovali su ga, a i generacijski je kompatibilniji sa Mesijem i Inijestom.
U važnim utakmicama treba izbjegavati Šveđanina. Jer, ko blokira Mesija, i donekle Inijestu, na Ibrahimovića ne treba ni da pazi. I poraz Barselone je pred vratima.
