BIVŠI VISOKI
PREDSTSCHAVNIK
REKAO DECENTRALIZACIJA
Volfgang Petrič sa TSCH, bivši Visoki Predstavnik, koji je meni ostao u sjećanju kao Ukočeni predstavnik, jer je imao pozu kao da mu je u vrat, kroz guzicu, zabijen rostfrajni kolac, izjavio je da će BiH uvijek ostati slaba država, ali da je neophodno da se ona decentralizira i da ta decentralizacija bude efikasna. Radovan Treći bi rekao: Preterano Sereš Stanislave.
Petritsch je jedan od visokih predstavnika diktatora. Preteča Pedija Ešdauna kojem je poželio dobrodošlicu riječima Želim ti da budeš poslednji visoki predstavnik. Očekujem da će jednog dana izjaviti da je to značilo da želi da Ešdaun izvrši tu efikasnu decentralizaciju.
Svi su oni, izuzimajući Bilta i nešto Vestendorpa, došli u BiH kao trećepozivci, nereferentne diplomatske protuve, potencijalni diplomatski reciklarijum, i mislili da će upravljati BiH kao Benjamin Kalaj ili kao Slobodan Milošević. Njihov kolonijalni doseg bio je u okviru spoznaje da se ovdje radi o Balkanskim primitivcima koji su spremni na kolaboracionizam i bez gaća i sa kojima se mora oštro i na prvu. Sada neki od njih Preterano Seru. A neke od njih će stići i tužbe za ustavno nasilje nad BiH, nad narodima u BiH, nad pojedincima u BiH i nad Međunarodnim ugovorom pod nazivom Opšti okvirni sporazum za mir u BiH.
Petrič, sa TSCH, je bio VP u zlatno doba Ivanića. Odigrao je veliku ulogu u decentralizaciji medija i decentralizaciji PDV, koliko se sjećam. Sada, protuva, vidi kako govori Merkel, kako govori Vatikan, kako govorim ja, pa i on o Decentralizaciji.
PiTSCHka jedna, što bi reko Mihajlica Veliki.

AGENCIJO, MAJKO NAŠA
• Republički sekretarijat za zakonodavstvo
• Agencija za državnu upravu
• Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save
• Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice
• Agencija za šume
• Agencija za agrarna plaćanja
• Agencija za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi
• Agencija za uzgoj i selekciju u stočarstvu
• Republički sekretarijat za vjere
• Republički zavod za statistiku
• Republički pedagoški zavod
• Republički zavod za standardizaciju i metrologiju
• Republički centar za istraživanje ratnih zločina
• Republička direkcija za robne rezerve
• Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme
• Republička direkcija za civilnu vazdušnu plovidbu
• Republička direkcija za obnovu i izgradnju
• Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa
• Republički hidrometeorološki zavod
• Arhiv Republike
• Republički zavod za prostorno planiranje
• Republički zavod za građevinarstvo
• Republički zavod za geološka istraživanja
• Centar za pružanje besplatne pravne pomoći
• Zavod za obrazovanje odraslih
Prikupio sam određeni broj agencija, direkcija i zavoda. Teško je reći da li je to konačan broj. Prema zakonima o Vladi Republike Srpske, jeste. Ali se spisak može proširiti sa brojnim fondovima i sličnim tijelima za koje niko i ne zna da postoje. To i ne bi bilo nešto loše da žive i troše suvo lišće koje se o jeseni skupi po šumama. Ne, svi oni troše pare i moć.
Još u drugoj polovini prošlog mandata su formirane neke agencije i zavodi. To je posljedica britanizacije u reformi javne uprave čije su osnovne poljedice postojanje državne i entitetske agencije za državne službenike. Tako se, na primjer, pomoćnici ministara biraju na konkursu. I sve ostalo. Onda stranka koja je pobijedila na izborima dobije ministra a on može da se češka iza uva ili oko jajca. U sadejstvu sa agencijama taj sistem državne uprave potpuno razvodnjava vlast i onemogućava bilo kakvu efikasnost. To može da funkcioniše u stoljetnim demokratijama ali u društvima koja su izašla iz bratsko-prijateljskih ratova i vuku za sobom kriminal i korupciju, šuma agencija i Državni Službeni Međedi dalje razaraju ne samo efikasnost vlasti nego i društvo, entitet i državu.
Da li treba da kažem da je to i bio cilj.
Najsvježiji primjer je Agencije za šume u Republici Srpskoj. Pored neefikasnog ministarstva i pomoćničko-savjetničke strukture, haosa na šumarskom fakultetu, dobijen je još jedan balastni punkt kojeg treba da izdrže Srpske šume. Samo je Karadžić tako efikasno napadao na šumsko blago svojom ekonomskom trumanovom politikom podjele šuma. Svakom borcu po deset dunuma.
Hrvatska, iako je pred vratima EU, ukida svoje agencije. Pokušava da štedi pare ako ne može da štedi neefikasnsost vlasti. U Srbiji rakođe panika. Oni i ne znaju koliko agencija ima i šta rade.
Suština agencija i svih takvih tijela, jeste da se radi o malom broju zaposlenih, velikoj disperziji moći, raspolaganju značajnim sredstvima, velikim platama, nikakvom načinu odgovornosti. Jer, agencija ne može da odgovara ni vladi, ni parlamentu. Ni javnosti, koja niti ima informacije, niti ima instrumente.
Ko može da kaže kome odgovara i ko kontroliše Garantni fond u Republici Srpskoj. I zašto je sliv Save važniji od sliva Drine.
U nerazvijenim društvima, mladim društvima, društvima kojima je najpotrebniji uspon i efikasnost, vlast mora ličiti na vertikalu. Radi jednostavnosti, efikasnosti i vidljive odgovornosti. A ne na izbušeni kišobran koji nema nikakav učinak, nemoguće ga je zakrpiti a najčešće ni ustanoviti da li postoji ili ne.

DOMETI
INICIJATIVE
MERKEL
Samo dvije činjenice su činjenice o Takozvanim Ustavnim Promjenama u BiH:
• Sarajevo je opsjednuto tim Promjenama
• Republika Srpska, kao strana tvoriteljica i najvažniji ključar BiH, neće dati svoj pristanak za bilo kakve ustavne promjene osim paragrafa S-F, odnosno sintagme: Jedan iz Republike Srpske.
Upravo zbog toga čudi sposobnost sarajevskih posmatrača da u svemu što se događa oko BiH i izvan BiH, vide nagovještaj Ustavnih Promjena.
U slučaju nekolicine razgovora koji su obavljeni u Berlinu a u kojima su po hodnicima, prisobicama i objedovaonicama učestvovali lideri četiri, pet bosanskohercegovačkih stranaka, i predstavnici SNSD na visokom nivou, ta sarajevska vidjelica se pojavila sa nešto zakašnjelim efektom. Ali se, očekivano i zakonito, pojavila. Uostalom, Sarajevo i od odlaska nekog fudbalera iz njemačkog klupčića u Mančester Siti, očekuje dobiti i promociju za BiH. Ako još da četiri, pet golova, to bi već moglo biti vjesnik UP.
No, kakav je stvarni domet njemačke Inicijative Merkel, u kojoj je malo ko i vidio Angelu?
Prije svega, Njemačka je, javno, malo bila prisutna u BiH. Osim Bonske deklaracije, s kojom, dabome, nema nikakve veze, i nekoliko ambasadorskih ispada u pokušaju, Njemačka nije uredovala ovdje. Švarc Spavač Šiling je samo bio VP porijeklom iz Njemačke.
A Njemačaka je ipak evropska velesila. Zajedno sa Francuskom, okosnica EU. Ni Francuska se nije ovdje pretjerano ogledala. Nakon Karadžićevih pilota i ugošćavanja Biljane Plavšić, tada Predsjednice Republike Srpske, od strane Širaka, ništa se nije čulo od Francuske. Izjave bivše ambasadorice, serijski pakovane, nisu ostavile traga.
Njemačka je, nakon presudnog uticaja na Danke Dojčland Croland, iako je i nju jedno vrijeme ostavaila da posrće na putu od gotovine do integracije, odlučila da detaljnije pogleda stanje u BiH. Simptomatično je, a to Saraj propušta da uvidi, što se to događa tek nakon Drugog Katastrofalnog Izbora Željka Komšića. I nakon što se, diplomatski zatajno, Vatikan izjasnio o trojnosti BiH.
To nipošto ne znači da se Njemačka i Merkel zalažu za Sarajevske Ustavne Promjene. Ako su i u pitanju UP, onda se radi isključivo o nivou Federacije BiH.
Njemačka je imala nekoliko očiglednih iskustava pred očima da bi u sve to ušla naivno ko' snaša u Butmir. Sada već dvokružna posjeta Angelinim dvorima i savjetnicima, može se isključivo shvatiti kao sondaža bilo kakvih tragova koji jamače mogućnost njemačkog angažmana sa jasnim i realnim efektima koji bi BiH mogli okrenuti ka EU. Jer je ove protuve sa Ohaerom na čelu, stalnookreću od EU. Proračunata istočnonjemačka Angela neće sebi dozvoliti nikakav April niti Butmir. Ona, kao i Njemačka, ovdje ne prave šupljikavu i prividnu karijeru kao što to rade trećerazredni dipliši.
Ako Sarajevski Politički Krug iz svega shvati da se sa Hrvatima BiH više ne može komšićariti, i to će biti značajne Ustavne Promjene.
Dotad, savjetujem SPK da izvidi kako biti dobar sa Republikom Srpskom.

SARAJEVO JE
PRIJE DEJTONA
PRIZNALO
REPUBLIKU SRPSKU
DA BI SE SKRPILA BiH
Poznate su moje teze koje su me dovele do prestižne sarajevske titule Fašista iz Šumske.
• Republika Srpska je u BiH unijela svoju državnost, teritoriju, vlast, imetak, institucije, ustav, suverenitet i svoje državljane. Stoga BiH treba da bude dobra s njom da joj ljubi stope, da joj ugađa i da je poštuje kako jednostavno ne bi otišla.
• Republika Srpska i Muslimansko-hrvatska federacija slučajno tvore BiH jer je sve bilo predviđeno potpuno drugačije. BiH sada postoji na otetom i prokletom. Na prenešenim, otuđenim i prigrabljenim nadležnostima Republike Srpske i na devastaciji i poniženju Hrvata.
• BiH ne postoji. Ona nije država jer nema svoju teritoriju, nema svoju imovinu i nema podršku svojih podanika. Ona je samo međunarodno priznata Naseobina između vanjskih granica Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Mora kod Neuma.
• Republika Srpska je strana u BiH koja je presudno doprinijela nastanku BiH. Strana potpisnica. U pravu je bio Slobodan Milošević kada je rekao: Čestitam, dobili ste državu. Samo što to Budale sa Pala nisu shvatile na pravi način.
• Treći.
• Bošnjaci (njihovi političari) žele Srbe i Hrvate pretvoriti u manjine ili nepostojeće narode i tako stvoriti od samih sebe i ostataka, novu naciju, naciju Bosanaca. Tako bi dobili ono što nikad nisu imali – državu i naciju.
• Podijeliti sve što se može podijeliti.
Zašto Ohaer i Restlovi Međunarodne zajednice šute na petogodišnju politiku koju vodi Republika Srpska. A to je politika Dejtonske samostalnosti, Povratka Izvornoj Samostalnosti, Samosvijesti, Samoodgovornosti. Zato što su uvidjeli da je igra završena. Da je Republika Srpska pročitala Dejton. I da treba biti dobar prema Republici Srpskoj. Da je prošlo Vrijeme Sarajevske Laži. Da je isključivo Alijina i Sarajevska Avantura donijela rat i stotinu hiljada žrtava. Da Republika Srpska nije genocidna, nije genošumska, nije genosmrtska. Srbi samo nisu htjeli ostati u Naseobini. Kao što drugi nisu htjeli ostati u Jugoslaviji. Da li je to genocid?
Dabome, i druge stvari dolaze na vidjelo. Mnogi sarajevski dripci znaju bitne stvari ali njihova zavjera šutnje, dok se Četnici ne istrijebe, skrivala je sve na najbolji sicilijanski način.
Mala politička svađa Ive Komšića i Kockara Šaćirbeja, nekada ministra inostranih poslova Sarajevske Ratne Kaldrme, otkrila je da je Alija naložio svom ministru da u Ženevi parafira priznanje Republike Srpske, prije odlaska u Dejton. Šaćirbej negira da je parafirao išta ali Komšić tvrdi da je taj papir predočen sarajevskoj strani u Dejtonu.
Dakle, Međunarodna zajednica je priznavala postojanje Republike Srpske ali je bilo neophodno da je prizna i Sarajevska Ratna Kaldrma kako bi Dejtonski sporazum bio međunarodno-pravno validan. Sarajevo je priznalo postojanje Republike Srpske čime je ona postala strana u međunarodnom mirovnom procesu a kasnije i strana potpisnica Dejtona. I autonomna i suverena sastavnica BiH.
Bilo bi dobro da taj papir odnekle izbije i da se pojavi u Naseobini. Republici Srpskoj nije potreban. Potreban je običnim ljudima, muslimanima, da vide na šta je njihovo rukovoditeljstvo potrošilo rat, živote i deceniju i pol ukidanja Republike Srpske.

PAK BABA VRAČARA
Izvjestiteljica Evropskog parlamenta za BiH, Doris Pak, ima, garantujem glavom, karakter starojugoslovenskog žandarma. Čim se povede eglen o nekim sankcijama prema političarima u BiH, Doris iskoči u prve redove: „Ne znam ima li istine u toj inicijativi o uvođenju sankcija, ali ako ima ja nemam ništa protiv. Političari moraju jednom shvatiti zašto su izabrani“.
Doris, Doris. Političari ne moraju ništa shvatiti, osim da su izabrani. Dovoljno je da su glasači shvatili za koga treba da glasaju. I da su glasali.
Malo, malo pa se iz Saraja i iz Brisela lansiraju priče o sankcijama za lidere u BiH. Zamrzavanje imovine i računa u EU, zabrana letova, skidanje cipela na granici, vađenje kartica iz mobilnih, vađenje zubnih živaca bez anestezije...
To pokazuje dvije stvari:
• Sitnošićarski Saraj ima još neke tanke lobističke uticaje
• Briselska administracija, da ne kažem birokratija, ne zna šta treba da radi sa BiH i u BiH.
Mogu da im pomognem. Al' samo još ovaj put.
• Brisel mora da nađe bolje protuve za ovaj prostor nego što su Pak, Kacin i slični.
• Brisel mora da razdvoji dva procesa. EU integraciju od NATO integracije. Nisam rekao da može.
• Brisel mora da razdvoji i sljedeća dva procesa: Unutrašnju bh integraciju od integracije BiH u EU.
• Brisel mora da odustane od obuke bh političara. Bh političari su izabrani na izborima. Oni nisu polaznici kursa civilne zaštite.
• Brisel mora sebi, a onda i javno, da objasni da li je interes EU da BiH bude dio Evropske unije. Ako jeste interes onda to mora EU da pokaže. Štapom. Ali na kome neće biti na jednoj strani mrkva a na drugij šamar. Nego štapom na čijim krajevima će biti srce i pare.
• Brisel mora da se okane unutrašnjeg uređenja BiH. Jer ne može da uredi ni stvari u kućici pod svojim prozorom.
• Brisel mora ovdje ekonomski da pomogne. Znam da Brisel nije država (možda Lagumdžju da odvedu, on će im napraviti Državu za Brisel, čovjek je čudo) i da nema svoje državne kompanije. Kao što ih imaju Rusi. Ali mora da nađe način da se ovdje otvore radna mjesta velikih evropskih kompanija. Kao što je to uradio Fiat u Srbiji. Inače će ovako prežvakavati stvari u beskonačnost. Šta će Brisel kad jednog dana zapakuju Pak sa nogama naprijed?
• Brisel, ako već angažuje Lajčaka, treba razmotriti i taj referendum. Ne mora određivati procent. Jer Republiku Srpsku je Alija Izetbegović priznao, naredivši Šaćirgeju da to potpiše, prije odlaska u BiH i u Dejton. Takva, priznata, ušla je u BiH pa može i da izađe. Referendum je samo jedno uljudno Doviđenja.
A te finansijske sankcije? Ma, to zamotajte u pak papir pa sačekajte kamion čistoće. Ili okacite Kacinu o rep.

MAREKO PRAJM TARABIĆ
Agencija Prajm komunikejšns, banjalučka Agencija Prijatelj Gubitnika, poznata po tome što je u martu, ili aprilu, ne sjećam se, prošle godine ustanovila da SRSPDPSDS sigurno pobjeđuju na izborima u oktobru, uključujući i Tadića i Ivanića, pa, kada ih pobjednički dvojac nije u nečemu poslušao, vidjevši da srljaju u sigurni gubitak, Agencija Neutralni Prijatelj se naljutila i njen gazda, stanoviti Močević, održao im nekoliko javnih slova o nesposobnosti, nezanju i neposlušnosti, uradila je veliko istraživanje iz klase Bacač Dimnih Bombi, i ustanovila da: Najveći procent stanovnika Republike Srpske kao najveću opozicionu partiju u RS-u vidi PDP Mladena Ivanića (68 posto), pokazalo je istraživanje koje je provela banjalučka Agencija „Prime Communications“. Kada je u pitanju percepcija opozicionih partija iz RS-a, po ovom istraživanju građani su na drugo mjesto svrstali SRS Milanka Mihajlice (60,5 posto), a slijede DP Dragana Čavića (58,2), pa SDS Mladena Bosića (50,7), te NDS Krste Jandrida (38,7 posto).
Mogli su komotno objaviti da bi, ako bi se izbori održali u nedjelju, za Mladena Ivanića glasalo 4,7 miliona Srba u Republici Srpskoj i četiri muslimana. A za PDP, partijče M. Ivanića, glasalo bi 7,1 miliona Srba. Mogli su da kažu i da bi 5 miliona Srba glasalo za Milanka Mihajlicu.
Doista treba biti statistički virtuoz pa ustanoviti tako nešto za Pedepe, partiju u rasulu, i za Srpske Radikale Bosanskog Novog, stranku koja je nestala zajedno sa svojim Glavatim Napoleonom i Novom Grujom.
Pedepeovi progresivni kadrovi već nedjeljama oblijeću lokalne lidere Esenesdea i nude da pred predsjednikom opštinskog odbora SNSD pojedu člansku kartu Pedepea za ostanak na funkciji i za člansku kartu Dodikove stranke. Ha, ako neki lokalni lider Esenesdea i bude meka srca, zna se da ja odobravam izradu svake članske karte. Upravo sam odaslao Uputstvo o odgonu tog šljama od naših struktura.
Takvoj Propadajućoj Partiji dati 68 posto može samo Prajm Mareko Prijatelj.
Pedepe više ne postoji. Jer Pedepe nisu Ivanić, Borenović i privremeno utješeni Đerić.
Ivanić, koji se u predizborje i u izborima prokazao kao vrhunaravni Nudiguz, a nakon izbora kao prosjak kod Zlatka Lagumdžije koji mu je udijelio mjesto u Domu naroda Države za čovjeka, nema više nikakvog kredibiliteta kod birača.
On je politički mrtvac. Samo još vijenci nisu stigli.

NE POSTOJI

BOKVICA

ZA BAKIRA
Razumijem demokratsku javnost koja argumentovano, misleno i stavno osuđuje ili pobija, ili se, pak, ograđuje od Bakira Hadžizlatka.
Mada je upitno šta se može postići korektnom aparaturom mišljenja, logističkom sljedstvenošću i argumentacijom o ulozi javnog servisa, evropskih standarda i ulozi medija, protiv nečega što nije ništa do golo divljaštvo primitivno uznojenog ja-stambol svijeta, merajska uzurpacija ekrana i jaranska politička veza dva mentaloida.
Bakir Hadžišezdeset nije novinar. Nije ni novinar u pokušaju. On nije ni umišljeni novinar. On je tek umišljeni povjerilac i ispovjedaonik Zlatka Drmatora. On je mentaloid. Nova pojava na okorcima i okrajcima Evropskih Standarda. Jer svojim ljudožderskim porivima i kompleksima pokušava dodati začine mentalne aktivnosti i evropskih dosega u novinarstvu koje i nije novinarstvo nego najobičnije javno prokazivanje i golootočarenje. O Bakiru Ništa govori i segmentarijum na kome se temelji njegova emisija. Vasković. Istraživački novinar kojem je najveći istraživački podvig ući u zgradu vlade, slikati se i reći da je Dodik kriminalac. Na istoj mentaloidnoj matrici počiva i mentalac koji pod mantilom gol u parku čeka žene iz druge smjene i otvara im svoje golodveri i visuljke kao simbole svog zakržljalog uma.
A Bakirova rečenica: Zaustavite Dodika dok ne bude kasno, samo je znak ozbiljne misionarske bolesti jedne sarajkaldrmaške čegrtuše u kojoj ona pokušava da se pretvori i predoči iz misionara u misaonara, u čovjeka vizije i dalekovidne misli, u dobrotvornika koji nas upozorava svojim vidjelicama a u stvari prijeti i pokazuje se kao ćulah apokalipse.
Ne pomaže da se tuži Bakir. Ni sudu časti, ni RAK-u, ni sudu za poratne zločine...
Bakir nije kriv. Da nije njega na njegovom mjestu bi bio neki drugi predumišljeni umobolnik.
Bakir Hadžišezdeset je zakonit proizvod sistema kojeg je u svoje ruke, nakon Dejtona, prigrabio Sarajevski Politički Krug. A taj sistem, znano je, temelji se na već otkrivenim i još skrivenim postavkama:
• Potpiši jedno, radi drugo
• Sve što je bosanskohercegovačko to je, u stvari, sarajevsko a sve što je sarajevsko to je samo sarajevsko
• Ne postoje Ovi iz eres, a u skorije vrijeme i Ovi trećaši nego Građani, Državljani, Bosanci i Ostali
• Svaki decentralizovani temelj pretvori u unitaristički
• Vodi uvijek dvije politike, jedna mora obavezno biti deklarativno proeuropska a druga može biti čaršijska, reketaška, monopolska, uzurpatorska, prevarantska, diskriminatorska
• Tajno ovladaj javnim medijima
• Pretvori ovladane medije u ogromna Politikina Pisma Čitalaca iz doba Velikog Raspada
• Satanizuj druge narode, ako se odnekud pojave, satanizujući njihove političke lidere
• Smiješi se iz Platforme a puštaj krvozube buldoge
• Podijelimo se: Jedni o Državi, drugi o Državnoj imovini a treći, ništa treći, a četvrti o Državnoj Vladi, Sudu...
Pošto su uzurpatori ustava, institucija, nacija i prava ostvarili najveći dio iz ovog arsenala, Bakir Hadžišezdeset se naprosto morao pojaviti. Jer je on sljedstvena posljedica stanja stvari. Takvih Bakira ima na svim osvojenim područjima pod SPK. Samo se ne zovu Bakir.
Zato ne pomaže tužba i žalba. Ne postoji bokvica za Bakir Ranu. Osim PSŠSMP. Podijeliti sve što se može Podijeliti. Pa neka seru iz druge države.

BOSNIZACIJA SRBA
Mlada Bosna (Jedinstvena organizacija za socijalizam I demokratiju) stoga poziva srpski narod da, kroz djelovanje u naprednim, vanparlamentarnim, ljevičarskim i radničkim organizacijama, pruži ruku jednako obespravljenom, poniženom, opljačkanom i osramoćenom bošnjačkom i hrvatskom narodu. Neka naš novi savez bude naša zajednička katarza i garant budućeg društva građenog na egalitarnosti i socijalnoj pravdi, a ne na fantazmagorijama i fetišizmima nacionalnih pljačkaških buržoazija.
(citat iz Deklaracije objavljene na Depo portalu)
Sada je potpuno jasno da se projektovano krenulo u bosnizaciju Srba. Pisao sam već o Bosanskom duhu i oživljavanju Bosanske vile a danas se na Otpadu pojavila Deklaracija Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju Mlada Bosna koja poziva Srbe da opet ispadnu budale.
U pamfletu neviđenog amaterizma, prejaglanog ideološkog konjogriza, opsjenarske prekrupe, udrobljenih floskula i istorijsko-ovovremenog koncentrata pomiješanog sa tucanikom, Bosanske Srbe se nastoji namamiti i dovabiti u Socijalističke i Demokratske Srbe koji će šutnuti u dupe svoju nacionalnu buržoaziju (Dodika, Radmanovića i Špirića) i objeručke i objeguzno prigrliti druge narode BiH.
Otkad su socijalizam i demokratija išli zajedno, Sunce Ti Jebem.
Amateri Projekta Bosnizacije Srba, PBS, igraju na jevtine karte Gavrila Principa kao srpskog junaka protv austrougarskog kolonijalizma, šta li. Igraju na kartu stare srpske boljke panslavizma, pijemontizma i opsjednutosti okupljavštinom raznih naroda u zemlju koja će im se jednog dana obiti o glavu i jebati nanu.
Ova splavarsko-vodenoćirsko-esdepovska podvala, garnirana silažom iz Garaža Funkcionalnih Ambasada, putem onih koji su već upotrijebljeni ili su tu skoro boravili na izobrazbi i izobličavanju u inostranstvu, samo je dio projekta budućeg stambolizovanja BiH i podrepljivanja Srba i Hrvata. To bi trebala biti javnosna, ideološka i draperijska matrica Čuvenih Proseravanja Gulagumdžije: Predsjedavajućeg će dati Esdepe, nije važno koje nacije.
Ja mislim da je važno koja će ga nacija dati.
A uz ovakve stručnjake za Deklaracije i Bosnizaciju, možemo uskoro očekivati Hrvatsku udrugu Goce Delčev, Srpski VMRO, Bošnjački Pokret Ćamil I Spržo… sve u BiH. A naročito oko Sarajeva.

OBNOVITELJI
BOSANSKOG
DUHA
Bauk Bosanskog Duha ponovo kruži Naseobinom.
Neki sarajevski mediji pokušavaju Naseobinom ponovo proširiti Bosanski duh. Otpad portal, Dani, Balin... (izvinjavam se za asocijacije i slovne greške, znate da mi je izvinjenje u krvi).
Prva riječ u tom 101 pojmu Bosanskog duha je Agrokomerc. Kao da je taj nekad svjetski kolektiv stvorila Bosna, makar BiH ili Bosanski duh. Ne kaže se da je Agrokomerc isključivo stvorio Fikret Abdić ali se kaže da je krah Agrokomerca označio početak pohoda Slobodana Miloševića na Bosnu. Požarevački duh. Biće i Ajvatovica. I Anatom Andrić.
Depo portal je sarajski portal koji ljude bez Bosanskog duha naziva fašistima. A Blin portal je banjalučki portal, filijala Depo portala, Bratstvo i Sarajstvo, na kome Bojan Bajić ima blog. Da li sam time sve rekao.
Istovremeno, na Blin portalu kreće feljton o Bosanskoj vili, časopisu za književnost i razonodu kojeg su pokrenuli Bosanski Srbi koje Bosanski duh ne svrbi. Cilj je, kaže Čupavi Višnjić iz okoline Sarajeva, da se pokaže kako su Bosanski Srbi uvijek bili svjesni svog identiteta ali bez poništavanja drugosti. I bez protivljenja bihosti. Ako su čekali Bosansku vilu da se osvijeste, čudi me kako se svi nisu poturčili još kada su načuli da turska vojska napreduje prema Kosovu.
Mada ne vjerujem u konceptualne domete tih portaldžija i mada oni ne moraju znati šta rade, potpuno je jasno da je na djelu Obnoviteljstvo Bosanskog Duha. Taj front je krenuo prema mlađem naraštaju kojeg se pokušava vezati za ova dva portala. Mladi su ko ludi za Bosnom.
Zašto, dakle, Bosanski Duh kruži Naseobinom.
Očito je negdje shvaćeno da se Vako Više Nemere. BiH nije nastala voljom njenih građana. Ne postoji temeljna istorijska volja o ujedinjenju Republike Srpske i Hrvatsko-muslimanske federacije. Sila Vojne Baze nije istorijska volja niti istorijski legitimitet. Ne postoji nikakav osjećaj i demonstracija pripadnosti Bosni i Hercegovini ili Bosni. Ni koliko Komšić pripada Hrvatima. Srbi i Hrvati, poznato je po glasanju, ne pripadaju. Bošnjaci takođe. Oni ne pripadaju Bosni sa dva entiteta i tri ustavna naroda, tako ih uče njihove stranke, nego Državi koje nema. Veliki Krojači nastoje preko domaćih kupljenika obnavljati Bosanski Duh i tako na dugi rok otvarati pretpostavke koje bi mogle stvoriti državu. Pletu čarape sa cvalenike.
Bosna je sjebala svoj duh. Onog trenutka kada su Turci krenuli prema Kosovu polju. Pa onda kada su muslimani svraćeni u BiH iz područja austrougarskog. Pa u podjelama u Drugom svjetskom. Pa u višenacionalnim građanskim ratovima. Pa poslije ratova.
Neću da kažem da je imala šansu. Imala je da nisu došli Turci.
Bosanski Duh ne postoji. To što je Moša Pijade rekao Jebo zemlju koja Bosne nema, to je samo prostonarodna dobrota komunističkog čičice.
Jebo Bosnu koja zemlje nema.

PRANJE NARODA
Bosanski Duh Tunjo Filipović, bivši komunist, zbog tog Duha je i isključen iz Saveza Komunista, opet je odnekle izbio i ustalasao portalsku javnost.
Prvo: U Hercegovini je u toku kristaijanizacija.
Drugo: Mladi muslimani nisu bili fašisti.
Poznato je na koju kristijanizaciju misli Tunjo ali nije mi poznato na koju Hercegovinu. Izučavao sam tu istoriju, historiju i povest, čak, i ne nađoh u toj Hercegovini, da prostiš, nikad ništa osim kristjana. Osim ako od mene nisu sakrili da je iz Hercegovine krenulo osvajanje Stabilnosti i formirana Otomanska imperija. Ili ako ne nađemo neka svjedočenja duborvačkih trgovaca kako je u Lištici, na primjer, prije prvog svjetskog rata, prodavano milion fesova godišnje. A prije drugog dva miliona. U Nevesinju ih nisu mogli ni nateći a Dubrovčani nisu znali dotle da broje.
Riječ Kristijanizacija je Tunjina žalba za neširenjem Bosanskog Duha po Hercegovini. Sve mi se čini da je to.
A Mladi muslimani.
Opšta je konfuzija kolektivnog duha kada pojedinac mora nekoga ko je bio pokret pod opštim plaštom i pred streljačkim vodom, da pere. A preko Mladih muslimana, Tunjo pere i cijeli jedan narod.
Manje je bitno da li su Mladi muslimani bili fašistička organizacija. Jasno je da nisu bili nikakav Islam Jugend. Mnogo je bitniji njihov totalitarizam. Vjerski totalitarizam na čijem udaru je bila i vjerska struktura islamske zajednice u komunističkom dobu. Posljedice tog vjerskog totalitarizma su se, i nakon istrebljenja pripadnika MM, samo širile. Ko je prvi zagovarao islamsko obrazovanje djece?
Tunjo kaže da je cilj svega da se izjednače svi narodi i vjere u „našoj zemlji“ (u Naseobini, prevod R.V.), pa i u saradnji sa fašizmom. No, kaže Tunjo, nemoguće je da muslimani budu fašisti kao ni komunisti i da stoje na stajalištima o isključenju rasa, naroda, klasa... iz kruga slobodnih ljudi.
A šta je izbor Neželimira Komšića nego isključenje Hrvata i svih slobodnih hrvatskih birača iz prava na izbor. Taj izbor je, čak, jedna od najtotalitarnijih evropskih pojava od Drugog svjetskog rata na ovamo. Organizovati da više Bošnjaka, muslimana, glasa za Komšića nego za Izetbegovića, stvar je najefikasnijeg totalitarizma kojeg Evropa poznaje. I isključenja.
Ili je to samo prihvatljiva kristijanizacija.
A što se tiče fašizma i muslimana. Tunjo je banjalučanin pa sigurno zna, javno su objavljivane, da postoje fotografije kako se banjalučki čaršijski viđeni muslimani, u najboljim odijelima i fesovima, slikaju sa pripadnicima njemačkih okupacionih snaga.
Nema razlike među narodima. Čim nađem razliku, Moj Narod je bolji. Muslimani su samo na drugačiji način sarađivali sa fašistima i okupatorima. Nisu bili institucionalno ravnopravni u odnosu na ustaše i četnike.
Neće Tunjo, niti bilo koji pojedinac, nikad oprati narod. Narod se ne pere. Kao što se i ne šećeri. Svi znaju kakav je koji narod. Zbog toga se ne pišu istorije. Pišu se tek kao opravdanje ordenju, zločinima i politikama. Tako i Tunjo nekoga opravdava.

KAKO SPRIJEČITI
KURVANJE JAVNIH
TELEVIZIJA
Kao što Tasmanijska Neman boluje od prenosive vrste raka, što je dosad bilo nezamislivo, i kao što je Neman najebala jer je ograničena na Tasmaniju koja je ostrvo pa se genetska struktura potpuno ujednačila i, dobivši ćelije raka od druge Nemani, imunitetski sistem ih ne prepoznaje kao neprijatelje nego kao domaće, tako i Javne Emitere sve više zahvata Rak manipulacije, Rak bunkerluka, Rak jedne majke partije, Rak unitarizacije, Rak fašizacije, Rak sarajevizacije... jer nastali stu i oplođavaju se na ostrvu RAK-a, OHR-a i Javnog Servisa, STJ.
U tome prednjače FTV i BHT. Mada je i RTRS imao uzleta – na Dan oktobarskih izbora i Čabarprda Ivanića i Mihajlice, neka pišulja voditeljica je cijeli dan pozivala da se izađe na birališta i da se glasa za promjene. Mijenjaj vlast koja te hrani. I za koju glasa pola pastve. Po čijoj naredbi i uredništvu?
Ali FTV i BHT su razradili još neviđene vještine manipulacije, prešućivanja, laganja, diskriminacije, disproporcije... do te mjere da se takvi javni mediji više ne mogu podnositi. Uz to, te Dvije Telezvijeri troše pare Poreskih Građana bez ikakve konotrole i proizvode gubitke ko Turci serije. Njihova upravljačka i urednička struktura podsjeća na kvantašku pijacu. Moj pradjed Toman je imao riječ i za to: Drkalište. A RTRS nije uspio za cijelo ovo vrijeme izgraditi ni jedno novinarsko i uredničko ime osim što iz šupljeg u prazno pretače srednjoškolce i jazbinski kadar sa Pala i ostalih SAO, SIJ.
Jedan od načina da se spriječi kurvanje javnih televizija, jer kad su javne, lako se prokurvaju, jeste da se finansiraju iz budžeta. Da Vlada Republike Srpske predvidi u budžetu određenu sumu, da narodni poslanici o tome rasprave, amandmanišu pa usvoje i obavežu. I da u Narodnoj skupštini bude izabrano sve od uredničke, upravljačke i nadozorne strukture. A ne da Karadžićeva dnevničarka bude šef dopisničke službe, NPR.
Tako isto da se radi i za Federalnu TV. Pa ako tamo jedan narod ima pitanja, nema budžetske stavke. Jednostavno. A kad nema stavke nema ni FTV. Pa da vidiš kako Komšić moli da se uspostavi ekran na hrvatskom jeziku.
Tako isto i sa nelegalnom, tasmanijskom, diskriminatorskom BHT. Savjet ministara šalje u PS BiH prijedlog za budžetsku stavku. Delegati diskutuju, imenuju. Pa, kom obojci, kom opanci. Ako nema markice, nema behatevice. A i šta će nam kad u Banjaluci, ta BHT, u pola BiH, dakle, ima dvije svadbene kamerice, jedan studijčić na čardaku i dvoje, troje novinara koji, uglavnom, uzimaju izjave za umne kolege iz Saraja.
Na taj način bi se javni mediji učinili odgovornim skupštinama i parlamentima, neposredno izabranim predstavnicima, a ne Gajtan Zlatku i Unitaristima.
Na taj način bi građani bili pošteđeni Turskog Pretplatničkog Poreza koji dolazi svakog mjeseca bez obzira što svi gledaju Novu tv, NPR.
Javnim medijima bi se tada drastično ograničio propagandni program što bi koristilo privatnim, bez obzira što su oni isto smeće kao i javno.
Ovako imamo zaista mitsku situaciju. Javne Kuće Tv se kurvaju a gaće spadaju javnosti.

STAMBOL BEZ IMPERIJE
Stranke kojima je stalo do BiH, pa makar im bilo stalo do unitarne, totalitarne i diskriminatorne BiH, trebalo bi u procesu spašavanja i očuvanja BiH, da sarađuju sa strankama kojima nije stalo do BiH.
Dabome da neću upasti u zamku da navedem koje su prve a koje druge. Ali svako zna da je onih prvih veoma malo.
Dakle, da pokušaju da vide šta im smeta u toj BiH a ne da se sastaju sa raznim funkcionalnim ambasadorima, funkcionalnim sindikatima, funkcionalnim pravašima...
Srpske i hrvatske sranke su za BiH učinile sve što su mogle. Toliko da su Srbi i Hrvati izgubili ogroman dio onoga što su unijeli u BiH. Hrvatske stranke su isto koliko i sarajevske pričale o Državi BiH i propagirale je. Samo iz drugih namjera. Bile su navučene na tu priču jer im je obećano da će u toj Državi biti glavni, omah poslije Sarajeva, samo da se riješimo Srba. Mislim da su hrvatske stranke i iskreno zastupale Sarajevsku Državu kao sebi ravnopravnu. Dok su to zastupale, Hrvati su u Federaciji izgubili sve a na nivou BiH, vidimo, nemaju pristipa već drugi mandat ili treći mandat, ovisno o kojoj funkciji i nivou se radi. Srpske stranke su poslije Dejtona davale i kapom i šakom, što zbog nesposobnosti da se shvati koncept Dejtonske BiH, što zbog džepova punih kriminala i krvi, što zbog autizma i sluganstva Beogradu i Ludom Slobodanu.
Srpske i hrvatske stranke su se osvijestile:
• Nisu više privjesci Zagreba i Beograda
• Ne smatraju da je centar BiH Sarajevo
• Smatraju da su Hrvati centar BiH
• Smatraju da su Srbi centar BiH
• Odrekle su se svojih bojeva. Kosovski Boj, Posavski Boj, Jasenovački Boj, Kninski Boj. Ne jauču više nad njima. Gledaju realnosti pravo u oči i pokušavaju da interesno sarađuju.
• Potpuno su se odrekle izmećarstva međunarodnoj zajednici, odnosno dripcima iz Ohaera i Ambasada
• Odrekle su se političko-birokratske retorike u kojoj niko živ ništa ne može da razazna i počele da govore jasnim konceptima – autonomnim i trećim
• Okrenule su se biračima. Birači su prepoznali one stranke koje su se okrenule nekom drugom pa su zato propali Silajdžić, Ivanić, Mihajlica, Krsmanović...
Šta su, pri tome, radile Sarajevske političke stranke:
• Slijepo se držale koncepta BiH kao Monolita, Ortodoksa, Golijata, Svemira, Vaseljene, Države, BiH kao Sarajluka
• Držale se svog Kosovskog Boja, Srebreničkog Boja
• Nastavljale tradiciju petostoljetne vlasti i dominacije nad hrišćanstvom i rajom. Za početak su obnovile tradiciju sa Hrvatima u sepetima.
• Obmanjivale sve oko sebe, a naročito Bošnjake, kako su za 100% Građana i Države, samo su se mijenjali lideri i stranke koje su preuzimale štafetu
• Trudile se da uspostave Slobodanov Beograd u Alijinom Saraju
• Trudile se da od Srba i Hrvata u BiH načine Kosovske Srbe
Dakle, stranke Sarajevskog Političkog Kruga nisu se osvijestile. Nastajale su i propadale, na istom konceptu, ali se nisu osvijestile.
Srbi i Hrvati su se odrekli svojih Stambola. SPK nastoji da sam postane Stambol. Srbi i Hrvati su uspostavili politički nacionalni interes. SPK je nastavio ratni interes. Srbi i Hrvati govore o ravnopravnosti i autonomiji. SPK govori o platformama. Srbi i Hrvati su prevazišli vjekovno odbojstvo, mada nisu jedni drugim vladali pet vijekova. SPK želi da nastavi Novih Pet Vijekova.
Stoga se dogovor u BiH i pokazuje kao nemoguć.
Ne postoji prevodilac između te dvije vrste stranaka. Međunarodno okruženje, čak ni zagrebačko a samo je pitanje vremena kad će tako, u duhu saradnje Srbije i Hrvatske, početi da se ponaša i beograadsko, nije više sarajstrano. U Sarajevskom Boju nije više na strani Devet Jugovića. Unutrašnja međunarodna zajednica, Ohaer i Funkcionalne Ambasade, nisu više Prvoborci, Dobrovoljci i Sveti ratnici za Sarajstvar.
Da bi se BiH održala, Mada ni u tom slučaji ne dajem garanciju ni na jedan mandat, njene političke stranke moraju:
• Biti jake, velike, većinske po procentima glasova
• Imati jasnu nacionalnu biračku osnovu i potku a ne lažnu, ukrasnu i rubričnu
• Imati jasan, realan, dugoročan i vidljiv nacionalni koncet
• Temeljiti se na savremenim, a ne otomanskim, političkim konceptima autonomija, nacionalne samostalnosti i evropske kulture
• Napustiti Stambolcentričnosti
• Napustiti vječni žal i zahtjev za Intervencionizmom
• Bograd, Zagreb, Mostar i Banjaluku proizvesti u partnere
• Promovisati partnerstvo a ne patronstvo ili poltronstvo
Svima je jasno ko je šta uradio a ko nije i možda nikad i neće. Zato Nema Bosne, zato se ovdje gradi Stambol bez carstva i imperije i zato treba Podijeliti sve što se može Podijeliti.

KOMUNJARLUK JE
RAZBIO I ONU ZEMLJU
Komunist Zlatko i Skojevac Sulejman nastavljaju pakleni plan. Ne treba se zavaravati. Platformaši nisu naivni i ne igraju jednu ligu. Mislim da je koncept sačinjen tako da se ide na Sve ili ništa a tucaničkim putem Što gore to bolje.
Dabome, Zlatko i njegov Skojevac razumiju da je mogućnost raspada, kao posljedica njihovog djelovanja, potpuno izvjesna. Ne samo raspada BiH nego raspada i Federacije. Njihov jedini i zadnji adut je to što smatraju da Međunarodna zajednica, dio koji je na njihovoj strani, neće dozvoliti takav scenario i da će odigrati na funkcionalni, odnosno na unitarni mlin. U sklopu tog aduta je i to što Srbija i Hrvatska ne smiju direktno podržati ili priznati raspad BiH.
Komunjare su, ne komunisti, razbili i onu zemlju. Tako rade i sa ovom.
Demonstracioni potpis sporazuma sa nekom SSSSSSSS-asocijacijom sindikata dokaz je da Zlatko i Skojevac ne misle samo na Federaciju a odriču se BiH organa vlasti. Oni idu temeljno jer je plan temeljno i sačinjen, od vještačke konstitutivnosti do rasporeda delegata u Domu naroda, od kandidovanja Komšića u prvom mandatu do umobolnog proglašavanja pobjede nakon ovih izbora.
Očekujem da će SDPSDA uskoro potpisati sporazum i sa Oružanim snagama BiH, sa Slobodnim medijima i Udruženjem novinara, pri ćemu će Bakir biti s one strane. Ne s one strane zakona nego s one strane stola. U odnosu na novinare.
Kao što je stvarao za domaću i stranu javnost privid pobjede poslije izbora, sada SDPSDA stvaraju privid masovne društvene podrške. Čak i Tihić govori o socijalnim aspektima, SMJ.
Ako uspije Politički terorizam sa proizvodnjom esdepeovih Dioksin Hrvata u Domu naroda Federacije, HDZ i HDZ 90 ne trebaju ni na koji način dati alibi takvoj vlasti a oba i SNSD i SDS ne trebaju učestvovati u vlasti Naseobine koje onda neće ni biti. Tako će se SDPSDA naći u procjepu nelegitimnosti demonstrirane od većinskih hrvatskih teritorija i vakuuma sa nivoa zajedničkih organa.
Ako bi četiri stranke Mostarskog samita djelovale suprotno, legitimizovao bi se, i legalizovao, teroristički udar na vlast SDPSDA.
I tada bi, na sljedećim izborima, nastupilo potpuno Utamničenje.

SLOBODA MEDIJIMA,
REKET BAKIRU
U Demokratskoj Sloveniji, vidim, neka je vijagra ušla u medije. Da li će javna televizija biti nezavisna ili nezavisnija. Sreća pa joj stranci nisu natiurali politiku u medijima kao u BiH. A, vidim, i Bibisijevo rukovodstvo i uredništvo postavljaju udruge za zaštitu bumbara i nevladine organizacije protiv organizovanog imperijalističkog lova na lisice. Vidim i u BiH sami božiji uzlet novinarstva, takorekuć medija. Neki usrani analitičari iz Sarajevo-plana, koje su formirali a vjerovatno, i sada, finansijraju sranci stranci, kažu da se u izborima pokazalo da mediji najviše favorizuju svoje. Podijeljeni su. I ja sam se nadao da će Glas Srpske najviše prostora dati Bossu Ajanoviću. Banjalučko udruženje nezavisnih novinara, NUN, reklo Ne Borki Rudić i Funkcionalnom Novinarstvu Unitarne Bosne. Dugo im je i trebalo, SIJ.
Koliko sam se uputio u taj novinarski obrt, novinarstvo i mediji nisu nekako iskoristili tu slobodu koju su im donijeli stranci. Jedino Euro Bakir. Sloboda medija, Reket Bakiru. Slobodan Vasković, Reket Bakiru.
Medijima, dabome, i ne treba Sloboda ako se zove Anarhija, Reketarija i Gregorijanija. Ovakva Sloboda Medija, kakva je u BiH, za zatvor je.
Mediji ne mogu da žive pod staklenim zvonom u odnosu na društvo. Mediji moraju da dijele njegovu sudbinu. U društvu nastaju i u društvu umiru. Kao i čovjek, stvoren od zemlje i u zemljicu se vraća.
Dabome, privatni mediji mogu da rade šta hoće ali nemogu da rade protiv društva. Čim je medij, odmah je javni i vrlo brzo počinje njihova odgovornost. Ako privatni kokošari u Njemačkoj ne mogu da proizvode jaja puna dioksina. Jasno je i da privatni mediji moraju da poštuju recepturu. Ovdje su privatne medije otvorili dilindžeri kojima je odgovarala Ohaerova Sloboda Medija. Kada su tako sposobni i slobodni što nisu otvorili fabrike čokolade i borili se za Slobodu Čokolade, rame uz rame sa Milkom.
Dakle, dolazi vrijeme da se Sloboda Medija baždari na društvenu mjeru. Ako može Mađarska, ako može Slovenija... zašto ne može Republika Srpska. O Naseobini neću da govorim. Čeka se samo utakmica Dinamo – Zvezda i Boban.
Došlo je vrijeme da se razmišlja da li pored Slobode Medija mora da postoji i sloboda frekvencija, i sloboda distribucije, i sloboda signala. Kako ne postoji u Engleskoj, tako ne treba da postoji ni ovdje. Ako ja kao neosporno dokazani evropski fudbaler, ne mogu bez radne dozvole da igram u Španiji, zašto bi neko igrao ovdje bez radne dozvole. Ako postoji bescarinska zona, ne postoji bezmedijska zona. Sanitarna dozvola za distribuciju štampanih medija, npr.
Ili je to Opšti Funkcionalni Trend. Kako je funkcionalno ustrojen pravosudni sistem, milina božija, niko od njega nema koristi. Samo se Bosanski Glavni Tužilac udebljao preko svih očekivanja.

ONUR I SULEJMAN

VELIČANSTVENI
U POHODU NA

BALKAN I ATV
Pravoislamska protestvujuća javnost okomila se na neku tursku televiziju koja je proizvela seriju o Sulejmanu I Veličanstvenom Zakokodavnom, poznatijem ovdje kao Aladža Sulejmanu jer je, pored ostalih, izgradio, trenutno nepostojeću, Aladža džamiju u Foči, u otomanskom carstvu poznatijoj kao Krsmanovo.
U seriji je Sulejman Podbečanski, popušio pod Bečom u osvajanju Evrope, prikazan kao alkohol-insan i ženoljubec. To se ne uklapa, veli protestvujući dunjaluk, u sliku Pravednika, Zakonodavnika i Izletnika. Jer, Sulejman I Veličanstveni nije bio agresor, osvajač, potlačivač, okupator. On je bio izletnik. Preteča Piknik Ćeifa.
Ne znam da li je Sulejman I volio žestu ali žene jeste. To im je, pored sablje, bilo u krvi. Harem, STJ. Dobri scenaristi su možda i dodali to sa ovozemaljskim i ovovjekim užitkom, kako bi Sulejmana I Kanunija približili savremenoj publici.
Sasvim suprotan efekt postigla je ATV Republike Srpske, inače turska ispostava u BiH, u sklopu Mreže Plus, sa serijom Onur I Atevečestveni. ATV ovdje poturčava gledaoce, prethodno sjebane farmama, velikom braćom, plesom sa pizdama i survajvorijama raznih vrsta. ATV ide i dalje. Emituje jevtino dobijene filmove tilovane na bohsanski jezik. Kad je jevtino, nek' je i tursko.
Očekujem da će ATV dobiti i novu seriju o Sulejmanu koju glumi isti glumac kao i Onura u Šeherzadi.
Serijska Otomanska najezda na Balkan, kao i proizvodnja za unutrašnju upotrebu, ima jasan cilj kojeg je poetskim jezikom u Sarajevu predstavio ministar vanjskih dela Turske, Davutoglu. Treba oživjeti Otamansku Stabilnost. U tome, u prvoj etapi, dobro dođu televizijski opijati. Da se publikum podsjeti zajedništva kroz riječi, na primjer. Ajde. Turska riječ koja je ovdje primila katoličnastvo i pravoslavlje. U drugoj fazi, poslije Onura i lijepe Šeherzade, dolaze vladari koji se uvlače pod kožu. Vole žene i piju. To treba i u Turskoj da izazove efekte, da podsjeti stanovništvo na svoje vladare, koji su, tada, bili i vjerski autoriteti, na svoja zlatna doba Piknika i Izletništva. Suljeman I Izletnički.
Dobro za Tursku i turske teve kuće. Ali kakva je u svemu uloga ATV? Da li opoziciona vlastima Srpske ili poziciona Turskoj?

KLUNI U JUŽNI SUDAN,
LAGUMDŽIJA U ZAGREB
Čekao sam vijesti da vidim da li će Zlatko Lagumdžija odletjeti u Sudan da spriječi referendum o samostalnosti Južnog Sudana i mirovno finale četvrtvjekovnog građanskog rata u kome je poginulo dva miliona ljudi. Sudan za čovjeka. Sunce mu jebem.
A onda nađem vijest da je tamo otišao Džordž Kluni. Zlatko Lagumdžija otišao je u Zagreb, kod Josipovića, da spriječi jedno drugo osamostaljenje. Osamostaljenje hrvatske biračke volje od Sarajeva.
Poznato je šta Lagumdžija misli o Josipoviću, jer Josipović ne misli da je Država Hrvatska Država za SDP niti misli da je BiH Država za Sarajevo. A ipak je otišao. Dogorjelo sokolu do muda.
Prethodno je Tihića poslao u Mostar nebi li, onako svakodnevan, mislim, svaki dan ukida Republiku Srpku, izazvao sažaljenje Čovića i Ljubića.
Lagumdžija je na taj način pokazao koliko mu je stalo do Bosne i Hercegovine, unutrašnjeg dogovora i do bosanskohecegovačkih Hrvata, odnosno, do ravnopravnosti tri ovdašnje nacije. On demonstrira prevaziđene metode za regulisanje bosanskohercegovačke krize. Te metode podrazumijevaju da su regulatori za pritisak ulja, napon i kompresiju za bosanskohercegovačke Hrvate i Srbe smješteni u Zagrebu i Beogradu. On, Lagumdžija, pokušava tako da glumi Sarajevskog Visokog Predstavnika. Obilazi region i glumi štrojača. Očekujem, uskoro, njegovo odlazak u Beograd, kod Tadića, u Vatikan, u Istanbul.
Na sceni je očita diverzantska akcija, subverzivna akcija, teroristička akcija, Gajtan Zlatko razumije o čemu govorim jer je stručnjak za Gvantanamo, koja bi trebala da razori Mostarski četvorni stranački dogovor ali i hrvatsko-srpski dogovor u pogledu izbora naočara kroz koje će da gledaju BiH. Sarajevo-optka nije prošla na tenderu.
Znaće se u ponedjeljak šta je Tihić uradio u Mostaru a šta Lagumdžija u Zagrebu. Za Mostar je kasno a Zagreb ne pije vode. Sa Hrvatima je, u Mostaru, trebalo da se razgovara prije deset i više godina. Zagreb, kao ni Beograd, nikad ovdje ništa dobro nije riješio. Braća jesmo, pare su dobrodošle, ali, pustite nas da gledamo svoja posla.
Ipak, mora se računati i na neki procenat eventualnog uspjeha Terorističke akcije SDPSDA. U tom slučaju će neki procesi biti odloženi ali će posljedice biti tragičnije.
Mnogo manja cijena je da se SDPSDA u ponedjeljak pojave kod OK Korala.

ANARHIJA
KONSTITUTIVNIH
NARODA
U situaciji kada u Goraždu možete pronaći Hrvata kadgod hoćete i kada postoje takozvani kupovni Hrvati, Srbi i Bošnjaci, kada se svako može izjasniti kako hoće, jednaput Ostali, jedanput Bošnjak, kada, dakle, svi mogu da budu Ejup Jugosloven, kada Željko Komšić može da bude predstavnik čak i hrvatskog naroda, kada Saraj ne može da riješi konstitutivnost Hrvata u Federaciji a hoće da naturi konstitutivnost u svakoj ćenifi i kada nemate dovoljno Srba u Zapadnoj Federaciji da bi konstituisali usrani klub u Domu naroda, besmisleno je postavljati pitanje nacionalnog sastava Vlade Republike Srpske i tako kočiti sve moguće procese bez ikakvog političkog, nacionalnog i ustavnog razloga. Od strane Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske.
Besmisleno je, dabome, propisivati da u Vladi Republike Srpske bude 8 + 5 + 3 ministara Srba, Bošnjaka i Hrvata. Još je besmislenije da neki Klub Bošnjaka prebrojava krvna zrnca Vlade i tako poništava Izbornu volju birača u Republici Srpskoj i odluku najvišeg zakonodavnog i odlučujućeg tijela, Narodne skupštine Republike Srpske.
Besmislena je konstitutivnost svih na cijelom području BiH.
Besmsileno je da Ustavni sud, donoseći odluku preglasavanjem, protiv četvorice sudija Srba i Hrvata, u sadejstvu sa sudijama Bošnjacima i Strancima, mijenja Ustav Republike Srpske pa i Ustav BiH. A na taj način i Dejtonski sporazum.
Ustavni sud može samo da kaže da li je nešto u skladu sa ustavom ili nije. Ne može da ga piše niti da ga dopisuje. Prije te katastrofalne odluke, ništa u Ustavu Republike Srpske nije bilo protivustavno Aneksu Četiri. Već bi neko to konstatovao, neko pametniji od dvojice sudija Bošnjaka i trojice Stranaca.
Nikakva odluka o konstitutivnosti ne može promijeniti činjenicu da je Republika Srpska Država Srpskog Naroda i svih ravnopravnih državaljana a Federacija Država Bošnjaka i Hrvata i svih ravnopravnih državljana.
Nikakva odluka Ustavnog suda u kojoj su učestvovali stranci, ne može se uzeti validnom i ne može na području Naseobine, a naročito u okviru Republike Srpske, proizvoditi bilo kakve posljedice.
Samo enormna kooperativnost, izmećarstvo i ulizništvo bivših vlasti omogućili su tako nešto. Ali, doći će vrijeme da će se to, u Narodnoj skupštini, revidirati i vratiti na pređašnje stanje, na stanje trenutka kada je Republika Srpska ušla u sastav BiH. Takva kakva je ušla. Srpska.
Dabome da u Vladi Republike Srpske, i u drugim javnim institucijama, treba da bude Hrvata i Bošnjaka, osim Esdepeovaca. Ali onih Hrvata i Bošnjaka koji ovdje žive, koji doprinose zajednici, koji daju legitimitet Republici Srpskoj, koji su državljani najprije Republike Srpske. A ne državljani Anarhičnog Sarajeva u filmu Valter razara Republiku Srpsku.
Dabome da Vijeće naroda Republike Srpske treba ukinuti. Kao i sve odredbe u Ustavu Republike Srpske koje proizlaze iz konstitutivnosti Svih na Cijelom.
Osim, ako neka priluda u LDB, Ludoj Državi Bosni, ne izmisli plivajuću nacionalnost, kao plivajući kurs valute, pa da do srijede ujutro budemo svi Srbi a onda okrenemo, ko jugovina, na Bošnjaštvo, do petka ujutro. Nedjelja je da budemo Ostali. To bi se moglo pokazati kao genetska konstanta, takozvano Otomansko Varijabilno Dobrovoljno Poturčavanje.
Ta konstitutivnost će do te mjere razoriti Bosnu i Hercegovinu ali na tri dijela, neka se niko ne uzda u svoje geosnove, da je neće skrpiti tri Nato-pakta i dvije EU.
Konstitutivnost Svih na Cijelom je ista boljka koja je jednom ovuda prošla. Kao Samoupravaljanje. Samoupravna konstitutivnost. Jednom su ova područja, Draga Naša Naseobina, bila ničija i svačija. Pa zna se kako je to završilo.

TEORIJA I PRAKSA

MUSTAFE SPAHIĆA
Mustafa Spahić je dvije stranice, doduše bezvrijednog Oslobođenja, utrošio u čimbur u kome je teoretisao i prakticirao između nemogućih krajnjih tačaka. Od analize marxizma do obespravljenih Građanina Komšića i Građanina Đape.
Baš pomislim da je glavni tok teksta da se dokaže kako je Jugoslavija bila prirodno nemoguća a BiH prirodno bogomdana. Jer Spahić razlaže kako je Jugoslavija montirana i demontirana, po dva puta, za pregovaračkim stolom i nikad nije bila zemlja niti domovina već samo država. A BiH je, veli, uvijek, hiljadu godina, bila i zemlja i domovina, hiljadu godina, a povremeno i država. A onda zaključim da je sve to teški smrad dnevnog mislioca. Hiljadugodišnjom laži nastoji opravdati sadašnju laž. Tačno je, BiH nije montirana za pregovaračkim stolom. Nego za vojničkim. BiH je ovdje nametnuta. Kao Austrougarska. Kao Otomanska, prije toga. A raspašće se za sarajevskom sinijom.
Onda Spahić ulijeće u novi vrtlog: bosanski građani, Sunce Ti Jebem, zakovani su i zatočeni u naciokratiju, partokratiju, etnokratiju, teokratiju i timokratiju. Iz čega ja zaključujem da su ovdje Mađari, ili neki drigi Huni, nametnuli partije, nacije, vjere i naredili izbore pa jadni bosanski građanluk u golom strahu mora glasati za te partije i ići u te bogomolje. A čim se u dva, tri časa noću, pogase svjetla i sve umiri, penju se na tavane i u mraku, u tišinu, u skoro skojevskoj ilegali, lupaju se u prsa i šapću: Ja sam Građanin Nepokolebljivi.
Komšić i Đapo, kuka Spahić, po partokratiji Dodika i Čovića nikako ne mogu predstavljati Hrvate i Bošnjake a može Ivo Miro Jović koji uzima dnevnice.
Ali, vrijedilo je. Dopetljao se Spahić i Evu Hamida El Gazalija, koji je umro 1111. El Gazali je konstatovao, citiram Spahića doslovno, sedam teških i otrovnih bolesti duše i srca:
• Kibur – oholost (gordost, nadmenost, osionost, umišljenost),
• Hased – zluradost (zavidnost, podlost, podmuklost),
• Hubbi Dunja – neograničena i nekontrolisana ljubav prema Dunjaluku ili ovom svijetu i njegovim čarima,
• Hubbi Džah – neograničena ljubav prema častima, zvanjima, titulama i oslovljavanjima,
• Udžub – narcisoidnost (taština, samoljubivost),
• Enanijjet – stavljanje sebe u centar i središte svijeta, ja najbolji, ja najveći, ja najljepši.
To je ta poremećenost svijeta koja caruje i danas i koja je u BiH nametnula pet prstenova, kratija, koje ravnopravni narodi i slobodni građani ne mogu preskočiti.
Ali, ja vidim da je El Gazali ovo pisao kao da je pred očima imao Zlatka Lagumdžiju i Sarajevski Politički Krug.
Ko ne vjeruje neka pročita još jednom svih sedam boljki.
A ja ću začiniti ovako: Spahić kaže da Dodik nije uvjeren da se Bosna može raspasti jer je kupio kuću na Dedinju.
Moj Mustafa, pusti Dodika, ja sam kupio vikendicu samo 12 kilometara od Banjaluke.
Raspašće se.

A DA IPAK NEKO
BOŠNJAČKIM POLITIČKIM
STRANKAMA „POKAŽE ZADAĆU“
Nekako mi neprijatno soliti tuđi ručak. Dobro što, interno, popujem svojoj stranačkoj organizaciji, pa i liderima, ali sam uvijek pred pitanjem da li da prodajem, ili poklanjam, saznanja drugima.
Klub Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske, mada bi prema dobošarsko-proklamerskoj tutnjavi iz Sarajeva i ekstraeuropljana, koncerna SDPSDA, to trebalo da se zove Klub Građana, pokrenuće ustavnost izbora Vlade Republike Srpske. Vlada i Republika Srpska može da se spasi ako u roku od 72 časa prihvate Sulejmana Đapu, Zlatka Đapu, kako li se zove, SMJ, za predsjedavajućeg Vijeća naroda. Ako ne može krava, nek' im crkne tele.
Sulejman Tihić je kod Ustavnog suda BiH pokrenuo proceduru da se poništi zakon Republike Srpske o njenoj imovini u njenim njedrima. Bosna i Hercegovina, koja je samo sintagma iz Dejtona, dakle, nije ni republika, ni država, ni državna zajednica, kaže Tihić, baštini i nastavlja pravne tradicije iz Republike Bosne i Hercegovine. Koja je, dok je postojala, bila vlasnik dijela korita Miljacke, Bentbaše i dobrog dijela Starog Grada. A sada bi, nepostojeća, htjela da bude i vlasnik Srba. STJ.
Sulejman Tihić tako nastavlja svoju Politiku Ukidanja Republike Srpske Svaki Dan.
Da ne pominjem Gajtan Zlatka koji kaže: Meni mjesto premijera i ministra inostranih poslova a vama ku... ku... ku... Platforma.
Šta, dakle, treba posoliti kod bošnjačkih političkih partija? Čija maca prede poliester? Koji Mile ide Harisovom prugom? Ko želi da Bošnjake ljulja u bešici okrenutoj naopako?
Na oktobarskim izborima bošnjački birači su glasali protiv Stopostotne ideologije monolitne i kompaktne BiH čiji promotori i priređivači su bili Haris i SBiH. Ljudi su katastrofalno odustali od te politike. Toliko da je odustala i Turska i u goste pozvala Bakira.
Na oktobarskim izborima bošnjački birači su odustali od Tihićeve i SDA politike ukidanja Republike Srpske svakog dana. Značjno su odustali. SDA je pala.
Na oktobarskim izborima bošnjački birači su dali značajna glas podnavodnim početnicima, SBB i Fahrudinu Radončiću, skoro onolioko koliko ga Gajtan i Tihi ne mogu smisliti. SBB-u koji nije pominjao stopostobih, ukidanje, unitarisanje....
Na oktobarskim izborima bošnjački birači, dakle, bošnjački birači, dali su ogroman broj glasova SDP, ne Lagumdžiji, uzdajući se da bi to mogla biti bošnjačka alternativa. Njihov čovjek je glavni u Bošnjačkom institutu. Možda su, čak, i pristali da glasaju za Komšića misleći da tako daju važnost Hrvatima. Neuk svijet ne razabire predstavnike od pripadnika.
I sve to što se dogodilo na oktobarskim izborima, nije bio nauk tim dvjema bošnjačkim strankama. Jesu SBB i SBiH shvatili, ali to nije dovoljno. Na sarajevskom sastanku šestorke odbili su da budu predstavnici bošnjačkog naroda. Samo što nisu rekli da su to SDPSDA.
Ali SDP i SDA uporno nastavljaju politiku ukidanja, poništavanja, obespravljivanja, tužakanja, otimanja, ucjenjivanja, misleći da se na taj način gradi funkcionalna, europska BiH.
Razbićete je, jebla vas ona.

MOJE NEPRIJATELJSTVO

PREMA BOSNI I HERCEGOVINI
Predgovor Političkom ljetopisu za 2010., pod naslovom NASEOBINA
Sve što je u ovom predgovoru napisano, i što je u ovu knjigu uvršteno isključivo je, svjesno, predumišljeno, odgovorno i iskreno moje stanovište, kao i svo javno autorsko pisanje pod mojim imenom. Dakle, to nema veze sa mojim porijeklom, mojim opredjeljenjem, mojom pripadnošću niti sa političkom strankom u kojoj djelujem.
Bosna i Hercegovina, koja u mom rječniku podrazumijeva odrednicu Naseobina, kako je i knjiga naslovljena, danas se teško može svrstati u bilo koji organizovani teritorijalno-kolektivni oblik ljudske organizacije.
Jedina činjenica koja se ne može osporiti i koja je temelj njenog postojanja, jeste da je BiH ostatak iz procesa raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Politička troska.
Ta činjenica određuje i njenu sudbinu. Ovdje će se završiti proces raspada SFRJ. Njena humanitarna imenica je, dakle, Naseobine. A njena besprizorna imenica je Raspadište.
Šta Bosna i Hercegovina danas nema? Nema:
• Nema politički prostor. Ni jedna politička stranka ne djeluje na prostoru cijele Naseobine. Privid multietničnosti sa pripadnicima drugih nacija koji su to samo po nacionalnoj rubrici, ne može se smatrati validnim argumentom. Potrebno je da jedna politička stranka jednakom političkom snagom, ravnomjerno rasproređenim članstvom i ravnomjerno raspoređenim izabranim predstavnicima, djeluje na cijelom prostoru. U svakom drugom slučaju, to je regionalna stranka. U ovom slučaju entitetska, što se tiče Republike Srpske ili poluentitetska što se tiče Federacije
• Nema jedinstven ekonomski prostor. Formalna cjelovitost tržišta u smislu kretanja rada, kapitala i resursa samo je nominalna kategorija. Ustavne teritorije unutar BiH, entiteti, kantoni, isključivo su odgovorni za svoj ekonomski i svaki drugi razvoj. Neki zajednički zakoni koji se produkuju u zajedničkim organima više su plod nametnute mreže „državnih“ institucija i služe kao opravdanje uspijeća međunarodnog projekta stvaranja funkcionalnog, multietničkog i demokratskog društva, nego što su izraz stvarnog stanja. To su mjere i institucije bez stanja iz kojeg su i za koje su proistekle.
• Nema jedinstven socijalni prostor. Sudbina pripadnika bilo kojeg društvenog sloja nije identična sudbini glavnine tog sloja uzimajući u obzir BiH. Niko nije odgovoran da ta sudbina bude ujednačena. Konkretno, nema realnih uslova da se organizuje bilo koji sindikat na nivou Naseobine. Niti je u Naseobini moguć generalni štrajk.
• Nema jedinstven kulturni prostor. Ni jedan pisac iz Naseobine ne čita se na cijelom njenom prostoru. Nema ni jednog pop pjevača koji je nastao ovdje, kada i Naseobina, ili poslije, da je jednako poznat i slušan na cijelom prostoru. To su, pak, samo zvijezde iz susjedstva.
• Nema jedinstven medijski prostor. To je, danas, medijska klaonica, smještena u Sarajevu, koja je svojim štampanim i elektronskim kamama okrenuta prema Republici Srpskoj, Srbima i Hrvatima. To je primitivno, mračnjačko, osvetničko i mrzilačko bavljenje drugima. Zajednička, nametnuta televizija, isključivo je sarajevsko-bošnjačka. Hrvati nemaju svoje medijske alatke.
• Nema unutrašnjeg autoriteta. Naseobina nema neophodan unutrašnji autoritet, ne samo prema pojedinim pripadnicima, podanicima, državljanima, nego ni prema pojedinim sastavnim dijelovima. Ona ga nema ustavno i institucionalno ali ge nema ni po osnovu ni najmanjeg nivoa zajedništva i kolektiviteta.
• Nema pripadnosti. Pretežni dijelovi BiH, pretežan broj ustavnih naroda, pretežan broj pojedinaca, ne osjeća pripadnost Naseobini. Ne postoji politički sistem niti ustavni poredak, a ni sila, unutrašnja i vanjska, koja može nadomjestiti taj nedostatak i u dužem vremenu držati zemlju na državnom okupu.
• Nema riješene granice. Sa Srbijom i Hrvatskom granične linije nisu riješene. To nije samo problem uobičajenih međudržavnih odnosa niti problem uslova za evropske integracije. To je znak nepostojanja države u Naseobini koja bi mogla da pregovara sa Hrvatskom ili Srbijom.
• Nema glavni grad. Sarajevo nema kapacitet da bude glavni grad BiH niti ima potrebne performanse i reference za to. Sarajevo je danas monoetnički i monovjerski grad koji u kulturnom, ekonomskom i političkom smislu, ne znači ništa za BiH.
*
Sudbinu BiH zapečatio je Alija Izetbegović svojim odustajanjem od Lisabonskog sporazuma, odnosno odlukom, kojoj se niko u muslimanskom narodu nije suprotstavio, po kojoj će za BiH žrtvovati mir. Nešto je za propast BiH, dodala i međunarodna zajednica, preciznije, Holbrukova zajednica, koja je u Dejtonu savjetovala Izetbegoviću da potpiše sporazum a da će nakon toga lagano biti ukinuta Republika Srpska i Srbi svedeni na građane bosance.
Jedan dio tog posla se, poslije rata i odradio. To je takođe odvelo zemlju do raspada. Sa ove distance, Dejtonski sporazum se pokazuje kao realna mogućnost koja je pružala varijantu i raspada i pripajanja Srbiji i Hrvatskoj ali i opstanka BiH kao labave nesimetrične federacije/konfederacije.
Mogućnost opstanka, kojoj se BiH još uvijek može vratiti, nalazila se na samom početku. Dva ravnopravna entiteta, dvije državne zajednice unutar BiH, tri ustavna naroda, poptuno ravnopravna. Ono što je rat doveo do realnosti a Dejtonski sporazum, uz manje teritorijalne izmjene, verifikovao, omogućavalo je sve te ravnopravnosti. Srbima je trebalo da imaju Republiku Srpsku sa dejtonskim teritorijalnim, političkim i ustavnim pravima i nisu ništa više tražili od BiH. Čak su bili spremni i zanemariti činjenicu da su žrtvovani za BiH, da su mimo svoje volje ostavljeni u toj Naseobini. Hrvatima i Muslimanima je bila omogućena temeljna ravnopravnost jer je i prije Dejtona formirana Muslinmansko-hrvatska federacija sa državnim kantonima i županijama koje su trebale biti federalne jedinice u okviru Federacije.
Ono što se nakon toga događalo dovelo je od izvlašćivanja Republike Srpske direktnim prenosom i nametanjem odluka o nadležnosti na nivou BiH, mimo Dejtonskog mirovnog sporazuma i mimo ustavnih mogućnosti. U Federaciji je ravnopravnost Hvata potpuno poništena pa su formirana i ministarstva i donošeni zakoni na nivou Federacije BiH iako ustav to ne dozvoljava, uništava im se jezik a njihovo izborno pravo na najodgovornijim nivoima, svedeno je na farsu.
A kao pretfinale stvaranja Tamnice Naroda na tlu Naseobine, nametnuta je od strane nelegalne institucije, Ohaera, konstitutivnost sva tri naroda na cijelom području BiH. Preglasana je na Ustavnom sudu BiH, uz protivljenje sudija Srba i Hrvata. To je takođe suprotno Dejtonskom mirovnom sporazumu i činjenici da su u BiH ušle, dakle, postojale prije njenog stvaranja u Dejtonu, Republika Srpska i Federacija BiH, kao državne zajednice srpskog, odnosno hrvatskog i muslimanskog naroda. Cjeloteritorijalna konstitutivnost trebala je biti posljednji set završnih radova prije svečanog presijecanja vrpce Unitarne BiH a preobratila se u kancerogenu razgrizajuću supstancu za samu BiH.
Decenija i po takve destrukcije koja je trebala prebrisati dva naroda u BiH i Republiku Srpsku i stvoriti centralizovanu, unitarnu, jednonacionalnu i jednovjersku zemlju produkovala je dva procesa. Jedan je trajao petnaest godina i može se nazvati Političkim nasiljem a drugi će, vjerovatno, trajati najmanje toliko i može se nazvati Raspadom širokog spektra.
Proces antidejtonske, neustavne, protivpravne centralizacije, unitarizacije i poništavanja Srba, Hrvata i Republike Srpske provođen je nasiljem:
• Ustavnim,
• Sudskim,
• Pravnim,
• Nacionalnim,
• Međunarodnim.

• Ustavno nasilje. Cijeli niz nadležnosti, koje u ustavu nisu navedene kao zajedničke i za koje je potrebna saglasnost entiteta, prenijete su na BiH i tako je stvorena mreža zajedničkih institucija koje nemaju ustavni temelj. Posljednjih nekoliko valova ustavnih promjena na prvo mjesto stavljaju unošenje u ustav onoga što je već uspostavljeno kao funkcija i nadležnost zajedničkih institucija. To je najočitiji dokaz neustavnog djelovanja i svojevrsno priznanje krivice.

• Sudsko nasilje. Provodi se ne samo činjenicom da su formirani Sud i Tužilaštvo BiH kojih nema u Dejtonskom ustavu nego i djeluju potpuno vanpravnim kolosijekom uzimajući sebi u pravo da pokreću pravne procese i procedure iz isključive nadležnosti entiteta. Taj Neustavni Pravni Tandem, u području suđenja za ratne zločine sudio je i osuđivao samo Srbe što je trebalo poslužiti kao javna podrška i moralno opravdanje birsanja Srba iz BiH. To je, dabome, bila kopija djelovanja Haškog tribunala.

• Pravno nasilje. Samo u sektoru političkih ličnosti očigledna je primjena pravno-političkog voluntarizma kao nasilnog mehanizma promjene državnog uređenja. To nasilje zahvatilo je političke lidere i institucije isključio srpske i hrvatske komponente BiH i to na najvišim nivoima.

• Nacionalno nasilje. Petnaest godina u BiH se provodi tiho nacionalno nasilje sa krajnjim ciljem stvaranja bosanske nacije u koju bi ušli, navodno, Muslimani/Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Taj srednjovjekovni koncept se želi ostvariti po formuli jedna nacija sa više vjera a zastupaju je, najočitije, vjerski islamski lideri jer znaju da ih Ohaer i međunarodna zajednica neće kažnjavati, kao ni bošnjačke političare. Cerić otvoreno govori da BiH treba biti država njegove nacije, kao što su poslije raspada Jugoslavije, dobili i drugi narodi svoje etnički čiste države. To nacionalno nasilje ima još jedan cilj. Muslimani u BiH imaju problem sa nacionalnim određenjem. Prije svega, sam islam forsira vjeru a ne naciju. Drugo, muslimani nisu prošli sve pragove formiranja nacije pa je unitarizacija BiH i stvaranje bosanske nacije pogodan zaobilazni put koji će preskočiti neke procese, falsifikovati neka određenja i prikriti neke istorijske manjkavosti.

• Međunarodno nasilje. Čak i ako apstrahiramo nasilje koje provodi međunarodna zajednica, dio međunarodne zajednice, prema Srbima a i prema Hrvatima, gamad okupljena oko Ohaera, Pika i oko onog što se uopšte zove Međunarodna zajednica, sistematski provodi pravno nasilje nad BiH, pretvarajući je u protektorat, koloniju i dejtonsko ropstvo. Prema Republici Srpskoj, sve do 2006., primjenjivan je mnogo drastičniji model iz klase Kalaj. Ohaer u Dejtonskom sporazumu ne postoji. Postoji samo Visoki predstavnik koji može da ima svoje osobolje. PIK ne postoji u Dejtonskom sporazumu i ni u jednom aktu bilo koje međunarodne instiucije. Stoga su i sve deklaracije, Sintra, Bon... itd nelegalne kao i ovlaštenja i posljedice tih ovlaštenja koje su dobili i koristili visoki predstavnici. Sada se pojavljuje veliki problem kako otkloniti posljedice takvog međunarodnog nasilja koje će dovesti do propasti BiH. Jer, veoma je teško u regularnoj proceduri otkloniti ono što je uspostavljeno čitavim nizom nelegalnih poteza i odluka.

Raspad Širokog Spektra podrazumijeva širok spektar mogućnosti u okviru tog procesa.
Jedan je, svakako, belgizacija BiH. Još prije više od trideset godina Belgija je bila osam mjeseci bez vlade. Od tada traje njen raspad. Takvu sudbinu može doživjeti i BiH. Zemlja raspada, kako sam nazvao politički ljetopis za 2009.
Drugi je razarnje Federacije na konkretniji, institucionalizovaniji način nego što je to sadašnje stanje. Hrvati će na svom području graditi svoje institucije koje će tiho djelovati kao institucije entiteta i pokrivati županije sa hrvatskom većinom. U fazi pogodnih uslova donijeće se odgovarajuće odluke u vezi tih i drugih institucija.
Treći je Treći. Treći entitet je dobio pravo pominjanja i zastupanja što je ogroman demokratski skok, s jedne, i raspadajući otkorak, s druge strane.
Četvrti je Samostalnost Republike Srpske, u okviru BiH ili izvan BiH.
Široki spektar raspada jedino isključuje nasilje i novi rat obzirom da unutrašnji potencijal za to ne postoji, da susjedi demonstriraju pomirljivost u okviru evropskih integracija, ali ih to neće spriječiti da ne dozvole devastaciju Srba i Hrvata, i da je Nato prisutan u cijelom regionu.
Ali, odustvo ratnog nasilja, trulež često čini nepodnošljivom.
*
Moj odnos pream Naseobini je dvojak. Emotivno-psihološki i politički.
Bosna i Hercegovina nije moja zemlja. Moja zemlja je Jugoslavija. Nakon razbijanja i rasula SFRJ, Republika Srpska se pojavila kao jedna od realnosti koja se poklapa sa mojim shvatanjem procesa i posljedica pa je logično da zauzme prvo mjesto na ličnom emotivno-psihološkom planu. Treba uzeti u obzir da sam u rat otišao kao pripadnik JNA a da sam se iz rovova vratio u Republiku Srpsku kojoj je nametnuta BiH. Bosnu i Hercegovinu smatram jednim od krivaca za propast Moje Zemlje Jugoslavije. Ona će tu cijenu morati, kad, tad, da plati. Neću ovdje da pominjem krivicu BiH prema Srbima. Govorim samo u svoje ime.
Iz svih tih, i mnogih drugih razloga, ja Bosnu i Hercegovinu ne mogu prihvatiti ni kao zavičajno, ni državljansko, ni kao političko određenje. BiH je za mene jedan obična čekaonica.
Moj politički odnos prema BiH je odnos hladnog realiteta. To je čas anatomije u hladnjači, u kome sam ja hirurg-demonstrator a ona mrtvac.
Dabome, sve je moglo izgledati i drugačije. Ali pošto BiH nije nastala voljom svojih građana, kao ni mojom, ona nije imala unutrašnje snage da pridobije svoje pripadnike.
Naseobina.