SARAJEVO JE
PRIJE DEJTONA
PRIZNALO
REPUBLIKU SRPSKU
DA BI SE SKRPILA BiH
Poznate su moje teze koje su me dovele do prestižne sarajevske titule Fašista iz Šumske.
• Republika Srpska je u BiH unijela svoju državnost, teritoriju, vlast, imetak, institucije, ustav, suverenitet i svoje državljane. Stoga BiH treba da bude dobra s njom da joj ljubi stope, da joj ugađa i da je poštuje kako jednostavno ne bi otišla.
• Republika Srpska i Muslimansko-hrvatska federacija slučajno tvore BiH jer je sve bilo predviđeno potpuno drugačije. BiH sada postoji na otetom i prokletom. Na prenešenim, otuđenim i prigrabljenim nadležnostima Republike Srpske i na devastaciji i poniženju Hrvata.
• BiH ne postoji. Ona nije država jer nema svoju teritoriju, nema svoju imovinu i nema podršku svojih podanika. Ona je samo međunarodno priznata Naseobina između vanjskih granica Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Mora kod Neuma.
• Republika Srpska je strana u BiH koja je presudno doprinijela nastanku BiH. Strana potpisnica. U pravu je bio Slobodan Milošević kada je rekao: Čestitam, dobili ste državu. Samo što to Budale sa Pala nisu shvatile na pravi način.
• Treći.
• Bošnjaci (njihovi političari) žele Srbe i Hrvate pretvoriti u manjine ili nepostojeće narode i tako stvoriti od samih sebe i ostataka, novu naciju, naciju Bosanaca. Tako bi dobili ono što nikad nisu imali – državu i naciju.
• Podijeliti sve što se može podijeliti.
Zašto Ohaer i Restlovi Međunarodne zajednice šute na petogodišnju politiku koju vodi Republika Srpska. A to je politika Dejtonske samostalnosti, Povratka Izvornoj Samostalnosti, Samosvijesti, Samoodgovornosti. Zato što su uvidjeli da je igra završena. Da je Republika Srpska pročitala Dejton. I da treba biti dobar prema Republici Srpskoj. Da je prošlo Vrijeme Sarajevske Laži. Da je isključivo Alijina i Sarajevska Avantura donijela rat i stotinu hiljada žrtava. Da Republika Srpska nije genocidna, nije genošumska, nije genosmrtska. Srbi samo nisu htjeli ostati u Naseobini. Kao što drugi nisu htjeli ostati u Jugoslaviji. Da li je to genocid?
Dabome, i druge stvari dolaze na vidjelo. Mnogi sarajevski dripci znaju bitne stvari ali njihova zavjera šutnje, dok se Četnici ne istrijebe, skrivala je sve na najbolji sicilijanski način.
Mala politička svađa Ive Komšića i Kockara Šaćirbeja, nekada ministra inostranih poslova Sarajevske Ratne Kaldrme, otkrila je da je Alija naložio svom ministru da u Ženevi parafira priznanje Republike Srpske, prije odlaska u Dejton. Šaćirbej negira da je parafirao išta ali Komšić tvrdi da je taj papir predočen sarajevskoj strani u Dejtonu.
Dakle, Međunarodna zajednica je priznavala postojanje Republike Srpske ali je bilo neophodno da je prizna i Sarajevska Ratna Kaldrma kako bi Dejtonski sporazum bio međunarodno-pravno validan. Sarajevo je priznalo postojanje Republike Srpske čime je ona postala strana u međunarodnom mirovnom procesu a kasnije i strana potpisnica Dejtona. I autonomna i suverena sastavnica BiH.
Bilo bi dobro da taj papir odnekle izbije i da se pojavi u Naseobini. Republici Srpskoj nije potreban. Potreban je običnim ljudima, muslimanima, da vide na šta je njihovo rukovoditeljstvo potrošilo rat, živote i deceniju i pol ukidanja Republike Srpske.
PRIJE DEJTONA
PRIZNALO
REPUBLIKU SRPSKU
DA BI SE SKRPILA BiH
Poznate su moje teze koje su me dovele do prestižne sarajevske titule Fašista iz Šumske.
• Republika Srpska je u BiH unijela svoju državnost, teritoriju, vlast, imetak, institucije, ustav, suverenitet i svoje državljane. Stoga BiH treba da bude dobra s njom da joj ljubi stope, da joj ugađa i da je poštuje kako jednostavno ne bi otišla.
• Republika Srpska i Muslimansko-hrvatska federacija slučajno tvore BiH jer je sve bilo predviđeno potpuno drugačije. BiH sada postoji na otetom i prokletom. Na prenešenim, otuđenim i prigrabljenim nadležnostima Republike Srpske i na devastaciji i poniženju Hrvata.
• BiH ne postoji. Ona nije država jer nema svoju teritoriju, nema svoju imovinu i nema podršku svojih podanika. Ona je samo međunarodno priznata Naseobina između vanjskih granica Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Mora kod Neuma.
• Republika Srpska je strana u BiH koja je presudno doprinijela nastanku BiH. Strana potpisnica. U pravu je bio Slobodan Milošević kada je rekao: Čestitam, dobili ste državu. Samo što to Budale sa Pala nisu shvatile na pravi način.
• Treći.
• Bošnjaci (njihovi političari) žele Srbe i Hrvate pretvoriti u manjine ili nepostojeće narode i tako stvoriti od samih sebe i ostataka, novu naciju, naciju Bosanaca. Tako bi dobili ono što nikad nisu imali – državu i naciju.
• Podijeliti sve što se može podijeliti.
Zašto Ohaer i Restlovi Međunarodne zajednice šute na petogodišnju politiku koju vodi Republika Srpska. A to je politika Dejtonske samostalnosti, Povratka Izvornoj Samostalnosti, Samosvijesti, Samoodgovornosti. Zato što su uvidjeli da je igra završena. Da je Republika Srpska pročitala Dejton. I da treba biti dobar prema Republici Srpskoj. Da je prošlo Vrijeme Sarajevske Laži. Da je isključivo Alijina i Sarajevska Avantura donijela rat i stotinu hiljada žrtava. Da Republika Srpska nije genocidna, nije genošumska, nije genosmrtska. Srbi samo nisu htjeli ostati u Naseobini. Kao što drugi nisu htjeli ostati u Jugoslaviji. Da li je to genocid?
Dabome, i druge stvari dolaze na vidjelo. Mnogi sarajevski dripci znaju bitne stvari ali njihova zavjera šutnje, dok se Četnici ne istrijebe, skrivala je sve na najbolji sicilijanski način.
Mala politička svađa Ive Komšića i Kockara Šaćirbeja, nekada ministra inostranih poslova Sarajevske Ratne Kaldrme, otkrila je da je Alija naložio svom ministru da u Ženevi parafira priznanje Republike Srpske, prije odlaska u Dejton. Šaćirbej negira da je parafirao išta ali Komšić tvrdi da je taj papir predočen sarajevskoj strani u Dejtonu.
Dakle, Međunarodna zajednica je priznavala postojanje Republike Srpske ali je bilo neophodno da je prizna i Sarajevska Ratna Kaldrma kako bi Dejtonski sporazum bio međunarodno-pravno validan. Sarajevo je priznalo postojanje Republike Srpske čime je ona postala strana u međunarodnom mirovnom procesu a kasnije i strana potpisnica Dejtona. I autonomna i suverena sastavnica BiH.
Bilo bi dobro da taj papir odnekle izbije i da se pojavi u Naseobini. Republici Srpskoj nije potreban. Potreban je običnim ljudima, muslimanima, da vide na šta je njihovo rukovoditeljstvo potrošilo rat, živote i deceniju i pol ukidanja Republike Srpske.
