STAMBOL BEZ IMPERIJE
Stranke kojima je stalo do BiH, pa makar im bilo stalo do unitarne, totalitarne i diskriminatorne BiH, trebalo bi u procesu spašavanja i očuvanja BiH, da sarađuju sa strankama kojima nije stalo do BiH.
Dabome da neću upasti u zamku da navedem koje su prve a koje druge. Ali svako zna da je onih prvih veoma malo.
Dakle, da pokušaju da vide šta im smeta u toj BiH a ne da se sastaju sa raznim funkcionalnim ambasadorima, funkcionalnim sindikatima, funkcionalnim pravašima...
Srpske i hrvatske sranke su za BiH učinile sve što su mogle. Toliko da su Srbi i Hrvati izgubili ogroman dio onoga što su unijeli u BiH. Hrvatske stranke su isto koliko i sarajevske pričale o Državi BiH i propagirale je. Samo iz drugih namjera. Bile su navučene na tu priču jer im je obećano da će u toj Državi biti glavni, omah poslije Sarajeva, samo da se riješimo Srba. Mislim da su hrvatske stranke i iskreno zastupale Sarajevsku Državu kao sebi ravnopravnu. Dok su to zastupale, Hrvati su u Federaciji izgubili sve a na nivou BiH, vidimo, nemaju pristipa već drugi mandat ili treći mandat, ovisno o kojoj funkciji i nivou se radi. Srpske stranke su poslije Dejtona davale i kapom i šakom, što zbog nesposobnosti da se shvati koncept Dejtonske BiH, što zbog džepova punih kriminala i krvi, što zbog autizma i sluganstva Beogradu i Ludom Slobodanu.
Srpske i hrvatske stranke su se osvijestile:
• Nisu više privjesci Zagreba i Beograda
• Ne smatraju da je centar BiH Sarajevo
• Smatraju da su Hrvati centar BiH
• Smatraju da su Srbi centar BiH
• Odrekle su se svojih bojeva. Kosovski Boj, Posavski Boj, Jasenovački Boj, Kninski Boj. Ne jauču više nad njima. Gledaju realnosti pravo u oči i pokušavaju da interesno sarađuju.
• Potpuno su se odrekle izmećarstva međunarodnoj zajednici, odnosno dripcima iz Ohaera i Ambasada
• Odrekle su se političko-birokratske retorike u kojoj niko živ ništa ne može da razazna i počele da govore jasnim konceptima – autonomnim i trećim
• Okrenule su se biračima. Birači su prepoznali one stranke koje su se okrenule nekom drugom pa su zato propali Silajdžić, Ivanić, Mihajlica, Krsmanović...
Šta su, pri tome, radile Sarajevske političke stranke:
• Slijepo se držale koncepta BiH kao Monolita, Ortodoksa, Golijata, Svemira, Vaseljene, Države, BiH kao Sarajluka
• Držale se svog Kosovskog Boja, Srebreničkog Boja
• Nastavljale tradiciju petostoljetne vlasti i dominacije nad hrišćanstvom i rajom. Za početak su obnovile tradiciju sa Hrvatima u sepetima.
• Obmanjivale sve oko sebe, a naročito Bošnjake, kako su za 100% Građana i Države, samo su se mijenjali lideri i stranke koje su preuzimale štafetu
• Trudile se da uspostave Slobodanov Beograd u Alijinom Saraju
• Trudile se da od Srba i Hrvata u BiH načine Kosovske Srbe
Dakle, stranke Sarajevskog Političkog Kruga nisu se osvijestile. Nastajale su i propadale, na istom konceptu, ali se nisu osvijestile.
Srbi i Hrvati su se odrekli svojih Stambola. SPK nastoji da sam postane Stambol. Srbi i Hrvati su uspostavili politički nacionalni interes. SPK je nastavio ratni interes. Srbi i Hrvati govore o ravnopravnosti i autonomiji. SPK govori o platformama. Srbi i Hrvati su prevazišli vjekovno odbojstvo, mada nisu jedni drugim vladali pet vijekova. SPK želi da nastavi Novih Pet Vijekova.
Stoga se dogovor u BiH i pokazuje kao nemoguć.
Ne postoji prevodilac između te dvije vrste stranaka. Međunarodno okruženje, čak ni zagrebačko a samo je pitanje vremena kad će tako, u duhu saradnje Srbije i Hrvatske, početi da se ponaša i beograadsko, nije više sarajstrano. U Sarajevskom Boju nije više na strani Devet Jugovića. Unutrašnja međunarodna zajednica, Ohaer i Funkcionalne Ambasade, nisu više Prvoborci, Dobrovoljci i Sveti ratnici za Sarajstvar.
Da bi se BiH održala, Mada ni u tom slučaji ne dajem garanciju ni na jedan mandat, njene političke stranke moraju:
• Biti jake, velike, većinske po procentima glasova
• Imati jasnu nacionalnu biračku osnovu i potku a ne lažnu, ukrasnu i rubričnu
• Imati jasan, realan, dugoročan i vidljiv nacionalni koncet
• Temeljiti se na savremenim, a ne otomanskim, političkim konceptima autonomija, nacionalne samostalnosti i evropske kulture
• Napustiti Stambolcentričnosti
• Napustiti vječni žal i zahtjev za Intervencionizmom
• Bograd, Zagreb, Mostar i Banjaluku proizvesti u partnere
• Promovisati partnerstvo a ne patronstvo ili poltronstvo
Svima je jasno ko je šta uradio a ko nije i možda nikad i neće. Zato Nema Bosne, zato se ovdje gradi Stambol bez carstva i imperije i zato treba Podijeliti sve što se može Podijeliti.
Stranke kojima je stalo do BiH, pa makar im bilo stalo do unitarne, totalitarne i diskriminatorne BiH, trebalo bi u procesu spašavanja i očuvanja BiH, da sarađuju sa strankama kojima nije stalo do BiH.
Dabome da neću upasti u zamku da navedem koje su prve a koje druge. Ali svako zna da je onih prvih veoma malo.
Dakle, da pokušaju da vide šta im smeta u toj BiH a ne da se sastaju sa raznim funkcionalnim ambasadorima, funkcionalnim sindikatima, funkcionalnim pravašima...
Srpske i hrvatske sranke su za BiH učinile sve što su mogle. Toliko da su Srbi i Hrvati izgubili ogroman dio onoga što su unijeli u BiH. Hrvatske stranke su isto koliko i sarajevske pričale o Državi BiH i propagirale je. Samo iz drugih namjera. Bile su navučene na tu priču jer im je obećano da će u toj Državi biti glavni, omah poslije Sarajeva, samo da se riješimo Srba. Mislim da su hrvatske stranke i iskreno zastupale Sarajevsku Državu kao sebi ravnopravnu. Dok su to zastupale, Hrvati su u Federaciji izgubili sve a na nivou BiH, vidimo, nemaju pristipa već drugi mandat ili treći mandat, ovisno o kojoj funkciji i nivou se radi. Srpske stranke su poslije Dejtona davale i kapom i šakom, što zbog nesposobnosti da se shvati koncept Dejtonske BiH, što zbog džepova punih kriminala i krvi, što zbog autizma i sluganstva Beogradu i Ludom Slobodanu.
Srpske i hrvatske stranke su se osvijestile:
• Nisu više privjesci Zagreba i Beograda
• Ne smatraju da je centar BiH Sarajevo
• Smatraju da su Hrvati centar BiH
• Smatraju da su Srbi centar BiH
• Odrekle su se svojih bojeva. Kosovski Boj, Posavski Boj, Jasenovački Boj, Kninski Boj. Ne jauču više nad njima. Gledaju realnosti pravo u oči i pokušavaju da interesno sarađuju.
• Potpuno su se odrekle izmećarstva međunarodnoj zajednici, odnosno dripcima iz Ohaera i Ambasada
• Odrekle su se političko-birokratske retorike u kojoj niko živ ništa ne može da razazna i počele da govore jasnim konceptima – autonomnim i trećim
• Okrenule su se biračima. Birači su prepoznali one stranke koje su se okrenule nekom drugom pa su zato propali Silajdžić, Ivanić, Mihajlica, Krsmanović...
Šta su, pri tome, radile Sarajevske političke stranke:
• Slijepo se držale koncepta BiH kao Monolita, Ortodoksa, Golijata, Svemira, Vaseljene, Države, BiH kao Sarajluka
• Držale se svog Kosovskog Boja, Srebreničkog Boja
• Nastavljale tradiciju petostoljetne vlasti i dominacije nad hrišćanstvom i rajom. Za početak su obnovile tradiciju sa Hrvatima u sepetima.
• Obmanjivale sve oko sebe, a naročito Bošnjake, kako su za 100% Građana i Države, samo su se mijenjali lideri i stranke koje su preuzimale štafetu
• Trudile se da uspostave Slobodanov Beograd u Alijinom Saraju
• Trudile se da od Srba i Hrvata u BiH načine Kosovske Srbe
Dakle, stranke Sarajevskog Političkog Kruga nisu se osvijestile. Nastajale su i propadale, na istom konceptu, ali se nisu osvijestile.
Srbi i Hrvati su se odrekli svojih Stambola. SPK nastoji da sam postane Stambol. Srbi i Hrvati su uspostavili politički nacionalni interes. SPK je nastavio ratni interes. Srbi i Hrvati govore o ravnopravnosti i autonomiji. SPK govori o platformama. Srbi i Hrvati su prevazišli vjekovno odbojstvo, mada nisu jedni drugim vladali pet vijekova. SPK želi da nastavi Novih Pet Vijekova.
Stoga se dogovor u BiH i pokazuje kao nemoguć.
Ne postoji prevodilac između te dvije vrste stranaka. Međunarodno okruženje, čak ni zagrebačko a samo je pitanje vremena kad će tako, u duhu saradnje Srbije i Hrvatske, početi da se ponaša i beograadsko, nije više sarajstrano. U Sarajevskom Boju nije više na strani Devet Jugovića. Unutrašnja međunarodna zajednica, Ohaer i Funkcionalne Ambasade, nisu više Prvoborci, Dobrovoljci i Sveti ratnici za Sarajstvar.
Da bi se BiH održala, Mada ni u tom slučaji ne dajem garanciju ni na jedan mandat, njene političke stranke moraju:
• Biti jake, velike, većinske po procentima glasova
• Imati jasnu nacionalnu biračku osnovu i potku a ne lažnu, ukrasnu i rubričnu
• Imati jasan, realan, dugoročan i vidljiv nacionalni koncet
• Temeljiti se na savremenim, a ne otomanskim, političkim konceptima autonomija, nacionalne samostalnosti i evropske kulture
• Napustiti Stambolcentričnosti
• Napustiti vječni žal i zahtjev za Intervencionizmom
• Bograd, Zagreb, Mostar i Banjaluku proizvesti u partnere
• Promovisati partnerstvo a ne patronstvo ili poltronstvo
Svima je jasno ko je šta uradio a ko nije i možda nikad i neće. Zato Nema Bosne, zato se ovdje gradi Stambol bez carstva i imperije i zato treba Podijeliti sve što se može Podijeliti.
