GALERIJA
R. Vasić, Ptica šutljivog kljuna, 2007.
понедељак, 3. мај 2010.
MUP KANTONA SA, HEROJ
Svi se vole, zajedništvo cvjeta, zemlja krupnim koracima hrli ka natou i euu, ustavne promjene samo što nisu, reforme u niskom startu... a jedan MUP herojski obavio posao. Niko nikom nije jebo mater. MUP Kanotna Sarajevo obezbjeđivao je paljenje svijeća i polaganje bijelih ruža na mjestu patriotskog spaljivanja vojnika jna u Velikoj Bici na Miljacki, u prošlom vijeku poznatijem kao Dobrovoljačka ul.
I postigao izuzetne rezultate.
Nije, dakle, više pitanje da li treba obilježavati, da li je to provokacija, da li je to revizija istorije i odbrane od agresije (jer, kako sam čuo, tog dana su jake snage usrane jna navalile na grad iz više pravaca sa oficirima koji su potpisali da će poginuti ili ubijati, sa transporterima i oklopnjacima i prijetila je opasnost da, ako padne Saraj, prođu pored Visokog, unište piramide i za sat vremena stignu u Zenicu i zauzmu simens-martinovu peć i zaplijene željezničke šine na lageru, a onda se pozdravi sa BiH i njenom paramecijumskom istorijom – stvar, dabome, stoji obrnuto, povlačili su se, predali su se, ko popišani i ulitani), nego pitanje je da li će MUP Kantona SA uspjeti da obezbijedi ljubav između Sarajeva i Srpskih Uskoka Provokatora.
Doista je usrana zemlja u kojoj MUP mora da se bavi ovakvim poslovima. Sarajevski bošnjački lideri govore o funkcionalnoj državi, naučili ih stranci, o reformama, Sud za ljudska prava u Strazburu, koji je nekada bio Štrazburg, u entitetu Dojčland, odlučio da se Sejdić i Finci mogu kandidovati a ovdje MUP obezbjeđuje Srbe, pravoslavne žute svijeće i bijele ruže. I čuva ih barem dok je za dana, da se rulja ne bi iživljavala nad njima. Kad već ne mogu nad Srbima.
Što će Sejdiću i Finciju to kandidovanje, kao ljudsko pravo, kad ne postoji mogućnost, pusti pravo, da zapališ svijeću.
Ali, ovaj događaj je istorijski za BiH.
To je pokazna vježba kakva bi Bosna bila kad bi se u nju pretvorila Bosna i Hercegovina, kada bi se promijenio ustav i kada bi se unitarizovala Zemlja Otomanske Stabilnosti.
Takvu zemlju žele svi oni koji govore o ukidanju entiteta, oni koji su protiv jednog hrvatskog kandidata za člana Predsjedništva BiH, oni koji govore o jednoj adresi kojoj treba da se obrati EU, oni koji govore o funkcionalnoj državi, oni dudeci i luleci iz ohaera... zemlju u kojoj bi bilo više policajaca nego Srba i Hrvata.
Pa kudgod krene Srbin, policija za njim. Da ga čuva dok piša, dok se šiša, dok se krsti, dok se ženi, slavu dok slavi. Hvala Bogu, hvala MUP-u.
A i šta je za ovoliku Funkcionalnu Zemlju tridesetak hiljada policajaca.
I postigao izuzetne rezultate.
Nije, dakle, više pitanje da li treba obilježavati, da li je to provokacija, da li je to revizija istorije i odbrane od agresije (jer, kako sam čuo, tog dana su jake snage usrane jna navalile na grad iz više pravaca sa oficirima koji su potpisali da će poginuti ili ubijati, sa transporterima i oklopnjacima i prijetila je opasnost da, ako padne Saraj, prođu pored Visokog, unište piramide i za sat vremena stignu u Zenicu i zauzmu simens-martinovu peć i zaplijene željezničke šine na lageru, a onda se pozdravi sa BiH i njenom paramecijumskom istorijom – stvar, dabome, stoji obrnuto, povlačili su se, predali su se, ko popišani i ulitani), nego pitanje je da li će MUP Kantona SA uspjeti da obezbijedi ljubav između Sarajeva i Srpskih Uskoka Provokatora.
Doista je usrana zemlja u kojoj MUP mora da se bavi ovakvim poslovima. Sarajevski bošnjački lideri govore o funkcionalnoj državi, naučili ih stranci, o reformama, Sud za ljudska prava u Strazburu, koji je nekada bio Štrazburg, u entitetu Dojčland, odlučio da se Sejdić i Finci mogu kandidovati a ovdje MUP obezbjeđuje Srbe, pravoslavne žute svijeće i bijele ruže. I čuva ih barem dok je za dana, da se rulja ne bi iživljavala nad njima. Kad već ne mogu nad Srbima.
Što će Sejdiću i Finciju to kandidovanje, kao ljudsko pravo, kad ne postoji mogućnost, pusti pravo, da zapališ svijeću.
Ali, ovaj događaj je istorijski za BiH.
To je pokazna vježba kakva bi Bosna bila kad bi se u nju pretvorila Bosna i Hercegovina, kada bi se promijenio ustav i kada bi se unitarizovala Zemlja Otomanske Stabilnosti.
Takvu zemlju žele svi oni koji govore o ukidanju entiteta, oni koji su protiv jednog hrvatskog kandidata za člana Predsjedništva BiH, oni koji govore o jednoj adresi kojoj treba da se obrati EU, oni koji govore o funkcionalnoj državi, oni dudeci i luleci iz ohaera... zemlju u kojoj bi bilo više policajaca nego Srba i Hrvata.
Pa kudgod krene Srbin, policija za njim. Da ga čuva dok piša, dok se šiša, dok se krsti, dok se ženi, slavu dok slavi. Hvala Bogu, hvala MUP-u.
A i šta je za ovoliku Funkcionalnu Zemlju tridesetak hiljada policajaca.
недеља, 2. мај 2010.
BITKA NA MILJACKI
Član Predsjedništva BiH, ispred Zlatka Lagumdžije, u hrvatskom narodu poznat kao Neželjko Komšić a u bošnjačkom narodu poznatiji kao Ljiljan Komšić, ba, dao je svoju ocjenu obilježavanja godišnjice mučkog pokolja u Dobrokoljačkoj u kojoj je sarajevska žgadija naoružana ilegalnim oružjem i obučena u uniforme od farmerica i patika, masakrirala kolonu jna koja se povlačila. U toj Akciji žgadije poginuli su nenaoružane starješine narodne armije pa čak i neki devetnaestogidšnji agresori.
Komšić je rekao da je to čuvena Doborovljačka gdje se radilo o razmjeni Alije Izetbegovića za Milutina Kukanjca. Može se i tako gledati jer jna je znala, na osnovu događaja prethodnog dana, da je najbolje malo Aliju zadržti na aerodromu, malo u kasarni u Lukavici, dok se vojska ne izvuče iz grada. Kad su već bili takve budale u bratstvo i jedinstvo pa vojsku držale u gradu iz kojeg nema izlaza. A i inače su budale. Znaš kad bih ga ja razmijenio.
Cijela procedura je bila dogovorena i nije bilo nikakvog razloga za nasilje. No, sarajevska žgadija je morala odigrati ulogu patriotskog detonatora jer se na nasilju nad jna najbolje diže nacionalna pomama. Primjeri Slovenije i Hrvatske. Tako se dogodio pokolj i spaljivanje nevinih i nemoćnih u Dobrokoljačkoj.
Neželjko Komšić, pak, za prethodni dan kaže da je to bila bitka. Bitka, kako to uzvišeno zvuči, kako odiše ravnopravnošću ruskih poetskih dvoboja, kako zrači poštenjem i engleskim džentlmenstvom, a u stvari, smrdi na islamsku otomansku stabilizaciju: ti mene sabljom a ja tebe krvavim vratom.
Jednog dana, kad akteri i ove generacije odu sa scene, patriotski sretne buduće sarajlije te koljačko-roštiljske dželatalije proglasiće Bitkom na Miljacki. Svi narodi, ovdje imaju svoje velike bitke, red je.
Zlatnoljiljanski je još rekao da ako treba obilježavati nevino stradale, onda su to Kazani.
Ovo je krvnički cinizam. Komšić, i njegovi, učinili su sve da se za dvadesetak godina ne istraži istina o Kazanima, o krivcima je suvišno raspravljati, pa da se barem otvori puti istini o Sarajevu kao kolektivnom šehidskom čvorištu kojeg im je, dobrim dijelom, servirao priglupi prigradski Karadžić. A onda poziva da se obilježavaju Kazani. Pri čemu mu je Behmen sarajevonačelnik, poznati poštovatelj srpskih žrtava.
I završni dio koncepta.
Komšić poziva porodice žrtava da slobodno dođu u Saraj. Ali nemojte da vam Vlada Republike Srpske govori šta treba da radite i da od toga pravi provokacije.
Kao da u Sarajevu postoje jaka, brojna, masovna i moćna udruženja SrbaSarajlija pa nema smisla da ih neka Vlada Republike Srpske zloupotrebljava. Da nije Vlada organizovala obilježavanje, ljubim ga u guzicu pred vječnom vatrom ko bi to smio da pomene u Patriotskom Gradu Našeg Zelenila.
Šteta što Komšić nije komandovao Bitkom u Dobrokoljačkoj. Kakva bi to bitka bila. Ali, upetljao se onaj papak Ejup i ušao u istoriju, mnogo prije nego u London.
Komšić je rekao da je to čuvena Doborovljačka gdje se radilo o razmjeni Alije Izetbegovića za Milutina Kukanjca. Može se i tako gledati jer jna je znala, na osnovu događaja prethodnog dana, da je najbolje malo Aliju zadržti na aerodromu, malo u kasarni u Lukavici, dok se vojska ne izvuče iz grada. Kad su već bili takve budale u bratstvo i jedinstvo pa vojsku držale u gradu iz kojeg nema izlaza. A i inače su budale. Znaš kad bih ga ja razmijenio.
Cijela procedura je bila dogovorena i nije bilo nikakvog razloga za nasilje. No, sarajevska žgadija je morala odigrati ulogu patriotskog detonatora jer se na nasilju nad jna najbolje diže nacionalna pomama. Primjeri Slovenije i Hrvatske. Tako se dogodio pokolj i spaljivanje nevinih i nemoćnih u Dobrokoljačkoj.
Neželjko Komšić, pak, za prethodni dan kaže da je to bila bitka. Bitka, kako to uzvišeno zvuči, kako odiše ravnopravnošću ruskih poetskih dvoboja, kako zrači poštenjem i engleskim džentlmenstvom, a u stvari, smrdi na islamsku otomansku stabilizaciju: ti mene sabljom a ja tebe krvavim vratom.
Jednog dana, kad akteri i ove generacije odu sa scene, patriotski sretne buduće sarajlije te koljačko-roštiljske dželatalije proglasiće Bitkom na Miljacki. Svi narodi, ovdje imaju svoje velike bitke, red je.
Zlatnoljiljanski je još rekao da ako treba obilježavati nevino stradale, onda su to Kazani.
Ovo je krvnički cinizam. Komšić, i njegovi, učinili su sve da se za dvadesetak godina ne istraži istina o Kazanima, o krivcima je suvišno raspravljati, pa da se barem otvori puti istini o Sarajevu kao kolektivnom šehidskom čvorištu kojeg im je, dobrim dijelom, servirao priglupi prigradski Karadžić. A onda poziva da se obilježavaju Kazani. Pri čemu mu je Behmen sarajevonačelnik, poznati poštovatelj srpskih žrtava.
I završni dio koncepta.
Komšić poziva porodice žrtava da slobodno dođu u Saraj. Ali nemojte da vam Vlada Republike Srpske govori šta treba da radite i da od toga pravi provokacije.
Kao da u Sarajevu postoje jaka, brojna, masovna i moćna udruženja SrbaSarajlija pa nema smisla da ih neka Vlada Republike Srpske zloupotrebljava. Da nije Vlada organizovala obilježavanje, ljubim ga u guzicu pred vječnom vatrom ko bi to smio da pomene u Patriotskom Gradu Našeg Zelenila.
Šteta što Komšić nije komandovao Bitkom u Dobrokoljačkoj. Kakva bi to bitka bila. Ali, upetljao se onaj papak Ejup i ušao u istoriju, mnogo prije nego u London.
TIHA BOŠNJAČKA KONFUZIJA
Kakva konfuzija vlada u Tihićevoj političkoj glavi, vidljivo je iz intervjua kojeg je dao Jutarnjem listu.
Takva ista konfuzija vlada i u opštoj bošnjačkoj političkoj glavi.
Tihić je najprije nastupio kao osrednji regionalni foler. Želimo da ceste i hidroelektrane u BiH gradi Hrvatska, kaže. Kao da u Hrvatskoj žive samo daždevnjaci koji ne znaju kakvo je stanje odnosa u BiH i da bilo koji Tihić ne može izdejstvovati ni garantovati tako nešto. Ali, lijepo zvuči.
Tragično je što Tihić, nakon toliko zlouporabe Hrvata, u raznim oblicima, ima sada obraza otići u Zagreb i tamo razgovarati sa Državom Hrvatskom i obraćati se tamošnjem javnom mnijenju u ime BiH. A ima pravo samo govoriti u ime Esdea.
No, ta gradilišna sranja i bože pomozi.
Konglomerat konfuzija koje je izrekao Tihić, u političkom segmentu, nevjerovatan je.
Na jednom mjestu jeca o BiH i kaže da je potrebna pomoć međunarodne zajednice. Na drugom pametuje lokalnim liderima pa kaže da moraju shvatiti da međunarodna zajednica više neće raditi njihov posao.
A kada objašnjava loše stanje u BiH i činjenicu da se ovako dalje ne može, koristi argument da je sve bilo dobro krenulo. Uz pomoć Amerikanaca dobili smo zajedničke tablice i ovo i ono. Formirano je 57 zajedničkih institucija (sve vandejtonskih, vanustavnih, u stvari, antidejtonskih, op. r.v.), umjesto tri ministarstva u Savjetu ministara, sada imamo deset. Imamo, pored tablica, od tri jednu vojsku, od tri carine, jednu, od tri obavještajne službe jednu, jedan žiroračun za pdv...
Nemamo ništa, moj Tihiću.
Sve to što si nabrojao i što je urađeno, uključujući i Sud BiH i Tužilaštvo BiH, neustavne su kategorije i jednog dana će međunarodne pravne institucije morati da to konstatuju i ponište njihove odluke i činodejstvija. To zna i Ohaer i drugi picikovici pa žele da ustavne promjene sadrže i Klauzulu nelegalnosti po kojoj bi se u ustav uvrstilo, retroaktivno, i sve ono što je nametnuto, oktroisano, kao zajedničko a mimodejtonsko.
I sve to što je nametnuto kao zajedničko, uzrok je kolapsa sadašanje BiH. Jer ništa ne funkcioniše i ne može da funkcioniše pošto mu je osnovni zadatak da jača i osigura bošnjačku poziciju. A ne Referendumski Dodik ili entitetsko glasanje.
Tihić je, bez plaćanja autorskih prava, iskoristio i moju sintagmu Tronožac. On je, kaže, za tronožac jer je BiH jača sa tronošcem nego sa dvonošcem. A onda u sljedećem odgovoru kaže da je BiH najbolja sa četiri regije. Od toga dvije bošnjačke. A zemlja centralizovana.
Činjenice, međutim stoje drugačije.
Nemamo ni dvonožac. Imamo Republiku Srpsku i podnožac. Jer u Federaciji jedni druge drže pod nogom. Zna se koji koje.
Dakle, BiH neće opstati. Koliko je to dugoročna a koliko kratkoročna dijagnoza, zavisi od toga kako brzo će se sleći konfuzija u bošnjačkim političkim glavama kao što je Tihićeva.
Ta opšta bošnjačka politička glava treba da shvati da je još jedini mogući pokušaj opstanaka BiH u bošnjačkom dogovoru sa Hrvatima u BiH. Onda će sa Republikom Srpskom oko unije ili konfederalnog saveza, TKBiH, Tronožna Konfederacija BiH, na osnovu dejtonskih izvornih zajedničkih nadležnosti, sve ići lakše.
Ako misle tutorisati Hrvate u Federaciji kako bi oni na kraju bili protiv, ne samo Federacije nego cijele BiH, i tako konačno doveli do gušenja Republike Srpske, gube vrijeme. Jer Hrvati gube želju za BiH. A Republika Srpska jača. Ne mora da činodejstvuje.
Treba nekoliko puta pročitati Tihićev intervju. Radi dijagnoze.
Kakva konfuzija vlada u Tihićevoj političkoj glavi, vidljivo je iz intervjua kojeg je dao Jutarnjem listu.
Takva ista konfuzija vlada i u opštoj bošnjačkoj političkoj glavi.
Tihić je najprije nastupio kao osrednji regionalni foler. Želimo da ceste i hidroelektrane u BiH gradi Hrvatska, kaže. Kao da u Hrvatskoj žive samo daždevnjaci koji ne znaju kakvo je stanje odnosa u BiH i da bilo koji Tihić ne može izdejstvovati ni garantovati tako nešto. Ali, lijepo zvuči.
Tragično je što Tihić, nakon toliko zlouporabe Hrvata, u raznim oblicima, ima sada obraza otići u Zagreb i tamo razgovarati sa Državom Hrvatskom i obraćati se tamošnjem javnom mnijenju u ime BiH. A ima pravo samo govoriti u ime Esdea.
No, ta gradilišna sranja i bože pomozi.
Konglomerat konfuzija koje je izrekao Tihić, u političkom segmentu, nevjerovatan je.
Na jednom mjestu jeca o BiH i kaže da je potrebna pomoć međunarodne zajednice. Na drugom pametuje lokalnim liderima pa kaže da moraju shvatiti da međunarodna zajednica više neće raditi njihov posao.
A kada objašnjava loše stanje u BiH i činjenicu da se ovako dalje ne može, koristi argument da je sve bilo dobro krenulo. Uz pomoć Amerikanaca dobili smo zajedničke tablice i ovo i ono. Formirano je 57 zajedničkih institucija (sve vandejtonskih, vanustavnih, u stvari, antidejtonskih, op. r.v.), umjesto tri ministarstva u Savjetu ministara, sada imamo deset. Imamo, pored tablica, od tri jednu vojsku, od tri carine, jednu, od tri obavještajne službe jednu, jedan žiroračun za pdv...
Nemamo ništa, moj Tihiću.
Sve to što si nabrojao i što je urađeno, uključujući i Sud BiH i Tužilaštvo BiH, neustavne su kategorije i jednog dana će međunarodne pravne institucije morati da to konstatuju i ponište njihove odluke i činodejstvija. To zna i Ohaer i drugi picikovici pa žele da ustavne promjene sadrže i Klauzulu nelegalnosti po kojoj bi se u ustav uvrstilo, retroaktivno, i sve ono što je nametnuto, oktroisano, kao zajedničko a mimodejtonsko.
I sve to što je nametnuto kao zajedničko, uzrok je kolapsa sadašanje BiH. Jer ništa ne funkcioniše i ne može da funkcioniše pošto mu je osnovni zadatak da jača i osigura bošnjačku poziciju. A ne Referendumski Dodik ili entitetsko glasanje.
Tihić je, bez plaćanja autorskih prava, iskoristio i moju sintagmu Tronožac. On je, kaže, za tronožac jer je BiH jača sa tronošcem nego sa dvonošcem. A onda u sljedećem odgovoru kaže da je BiH najbolja sa četiri regije. Od toga dvije bošnjačke. A zemlja centralizovana.
Činjenice, međutim stoje drugačije.
Nemamo ni dvonožac. Imamo Republiku Srpsku i podnožac. Jer u Federaciji jedni druge drže pod nogom. Zna se koji koje.
Dakle, BiH neće opstati. Koliko je to dugoročna a koliko kratkoročna dijagnoza, zavisi od toga kako brzo će se sleći konfuzija u bošnjačkim političkim glavama kao što je Tihićeva.
Ta opšta bošnjačka politička glava treba da shvati da je još jedini mogući pokušaj opstanaka BiH u bošnjačkom dogovoru sa Hrvatima u BiH. Onda će sa Republikom Srpskom oko unije ili konfederalnog saveza, TKBiH, Tronožna Konfederacija BiH, na osnovu dejtonskih izvornih zajedničkih nadležnosti, sve ići lakše.
Ako misle tutorisati Hrvate u Federaciji kako bi oni na kraju bili protiv, ne samo Federacije nego cijele BiH, i tako konačno doveli do gušenja Republike Srpske, gube vrijeme. Jer Hrvati gube želju za BiH. A Republika Srpska jača. Ne mora da činodejstvuje.
Treba nekoliko puta pročitati Tihićev intervju. Radi dijagnoze.
четвртак, 29. април 2010.
REZOLUCIJA INFORMBIROA
Ostalo mi još iz vremena kad sam, kao mlad student, naslućivao opasnosti od onomadnog političkog režanja Staljina, Varšavskog pakta i Soclagera na krhku socijalističku federativnu republiku jugoslaviju, da se naježim na riječ Rezolucija. Kad je donijeta Rezolucija Informbiroa, tata Živko i djed Milan su se, čuvši to na Glasu of Amerika, odmah usrali. Nisu imali kad ni svitnjak da odvežu. Iako nisu bili članovi Partije. Gasi lampu i ererniš, stoti crkava.
PS SE, malo pitomije zvuči od INFORBIRO, ali Rezolucija. Zvuči strahotično. Dakle, ta Parlamentarna skupština Savjeta Evrope donijela je Rezoluciju povodom odluke Suda za ljudska prava, Strazbur bb. Ono, Sejdić-Finci, kandidovanje. Ali u Rezoluciji sitno piše: BiH da "ne gubi vrijeme i da, i prije opštih izbora u oktobru, pokrene ozbiljan institucionalan proces za sveobuhvatni paket ustavnih amandamana u skladu s obevazama koje nosi članstvo u Savjetu Evrope i uz poštivanje ekspertize i preporuka Venecijanske komisije".
Ovo je mnogo ozbiljnije od nemogućnosti da se kandiduje Fini Sejdić.
Bilo bi dobro da strazburski dvojac prizna ako je bilo pritisaka na njih da tuže svoju Majčicu Zemljicu Državicu Nepravednicu, kako bi se preko te tužbe načinio grupni seks za potrebe Sarajunitarizacije kao kaćuna i visibabe Nove Otomanske Stabilnosti.
Koliko razumijem, sveobuhvatne ustavne promjene nisu samo za zaštitu ostalih nego za uništavanje svih ostalih. Osim onih, znate vi dobro kojih.
Dakle, ta usrana Evropa, soli pamet ovdje, nama, koji smo imali stećke kad oni nisu imali ni rolligstonse. Usrana Evropa, koja još nema jednu adresu pa Grčka ne zna kome da se obrati u teškim trenucima kad je ostala bez kese i otišla na raboš. A ni mi, Država BiH i Cijelog Sarajeva, ne znamo kome da se obratimo. Dolazi nam onaj Slovenački Četnik Kacin, dolazi Doris Upakovana, dolazi Bramerc, dolazi Svoboda, slobode imamo dovoljno, dolazi onaj za proširenje, dolazi Sasi… I svi pričaju svoje. Sludiše ovu lijepu dobru ustajalu zemlju.
Sad još i Rezolucija.
Možda nam neće prihvatiti delegaciju u PS poslije oktobarskih izbora, veli selo.
Ma nemoj.
A mirno gledaju kako nas Turska zapišava i obilježava svoju teritoriju. Mirno ko Krležin Kumrovec.
Mešaj Evropo. Promešaj malo te svoje Rezolucije.
PALA I HRVATSKA
Sastankom ministara inostranih poslova Hrvatske, Turske i BiH, Jandrokovića, Davutoglua i Alkalaja, u Ankari, nastavljeno je opkoljavanje Srba i Hrvata u BiH.
Cijelo to cirkusantsko pozorište, koje uključuje i ministra spoljnih dela Srbije, šalje dvije poruke:
• Umjesto svih velikih igrača, Brisela i Vašingtona, pa i NATO, glavni majstor za BiH je Turska
• Sudbinu Srba i Hrvata rješavaće, prividno, Zagreb i Beograd, stvarno, osovina Saraj – Ankara.
Poznati su rezultati u slučaju kada to radi Istambul (Ankara), u istoriji, ali i kada to rade Zagreb i Beograd.
Turska, očito, priprema centralizaciju i unizatrizaciju BiH. Prvi korak za to je instaliranje Hrisa Silajdžića za člana PBiH jer je on jedini kvalifikovani stopostotni bošnjački državac unitarac, kapitalac. On ne odstupa od centralizacije i unitarizacije. Svi drugi bošnjački akteri imaju periode meandriranja, dekoncentracije i kolaboracije. Drugi korak je uvlačenje Srbije i Hrvatske u tu igru koje, službeno, ne smiju podržati dejotonizaciju Republike Srpske, odnosno „autonomaštvo“ Milorada Dodika, a Treći entitet pogotovu.
Stoga je sirotan iz Zagreba, Jandroković, u Ankari izjavio da Hrvatska smatra da ustavnim promjenama treba da bude sačuvana konstitutivna pozicija hrvatskog naroda u BiH.
Prvo. Ko kaže da će biti ustavnih promjena. Drugo. Šta znači sačuvati konstitutivnu poziciju. Konstitutivna pozicija Hrvata u BiH je skoro jednaka nekonstitutivnoj poziciji Srba u Hrvatskoj.
Dvutoglu je, mudro, dodao da je Turska za to da sva tri konstitutivna naroda imaju jednaka prava.
Mudro.
Kao, onomad, kad je seljanin došao u varoš da proda kozu na pijaci, uveče, da je ujutro ne vodi ulitanu, direktno s puta na dražbu, i odsjeo u prenoćištu a kozu vezao za drvo kod ulaza. Ujutro mu konačar na recepciji kaže: Deset dinara. Kako deset. Šest krevet, dva topla voda za kupanje, dva fruštuk. Nisam se kupao, kupam se samo o Đurđevdanu. Imao si pravo da se kupaš i sapunjaš. Onda, evo pet dinara a pet ostaje meni što si mi jebo kozu. Nisam jebo kozu. Imao si pravo da je unutracioniraš.
Svi u BiH i sada svi imaju ista prava. Ali, u Saraju, primjer, bošnjački akteri, imaju prava i moć nad drugima. Mogu da jebu koga hoće, ne samo kozu.
Umjesto jednakih prava Srba, Hrvata i Bošnjaka, u BiH su potrebne jednake teritorijalne, političke, ustavne i nadležničke garancije.
Sastankom ministara inostranih poslova Hrvatske, Turske i BiH, Jandrokovića, Davutoglua i Alkalaja, u Ankari, nastavljeno je opkoljavanje Srba i Hrvata u BiH.
Cijelo to cirkusantsko pozorište, koje uključuje i ministra spoljnih dela Srbije, šalje dvije poruke:
• Umjesto svih velikih igrača, Brisela i Vašingtona, pa i NATO, glavni majstor za BiH je Turska
• Sudbinu Srba i Hrvata rješavaće, prividno, Zagreb i Beograd, stvarno, osovina Saraj – Ankara.
Poznati su rezultati u slučaju kada to radi Istambul (Ankara), u istoriji, ali i kada to rade Zagreb i Beograd.
Turska, očito, priprema centralizaciju i unizatrizaciju BiH. Prvi korak za to je instaliranje Hrisa Silajdžića za člana PBiH jer je on jedini kvalifikovani stopostotni bošnjački državac unitarac, kapitalac. On ne odstupa od centralizacije i unitarizacije. Svi drugi bošnjački akteri imaju periode meandriranja, dekoncentracije i kolaboracije. Drugi korak je uvlačenje Srbije i Hrvatske u tu igru koje, službeno, ne smiju podržati dejotonizaciju Republike Srpske, odnosno „autonomaštvo“ Milorada Dodika, a Treći entitet pogotovu.
Stoga je sirotan iz Zagreba, Jandroković, u Ankari izjavio da Hrvatska smatra da ustavnim promjenama treba da bude sačuvana konstitutivna pozicija hrvatskog naroda u BiH.
Prvo. Ko kaže da će biti ustavnih promjena. Drugo. Šta znači sačuvati konstitutivnu poziciju. Konstitutivna pozicija Hrvata u BiH je skoro jednaka nekonstitutivnoj poziciji Srba u Hrvatskoj.
Dvutoglu je, mudro, dodao da je Turska za to da sva tri konstitutivna naroda imaju jednaka prava.
Mudro.
Kao, onomad, kad je seljanin došao u varoš da proda kozu na pijaci, uveče, da je ujutro ne vodi ulitanu, direktno s puta na dražbu, i odsjeo u prenoćištu a kozu vezao za drvo kod ulaza. Ujutro mu konačar na recepciji kaže: Deset dinara. Kako deset. Šest krevet, dva topla voda za kupanje, dva fruštuk. Nisam se kupao, kupam se samo o Đurđevdanu. Imao si pravo da se kupaš i sapunjaš. Onda, evo pet dinara a pet ostaje meni što si mi jebo kozu. Nisam jebo kozu. Imao si pravo da je unutracioniraš.
Svi u BiH i sada svi imaju ista prava. Ali, u Saraju, primjer, bošnjački akteri, imaju prava i moć nad drugima. Mogu da jebu koga hoće, ne samo kozu.
Umjesto jednakih prava Srba, Hrvata i Bošnjaka, u BiH su potrebne jednake teritorijalne, političke, ustavne i nadležničke garancije.
среда, 28. април 2010.
ŠVEDSKI DRVOSJEČA U DRESU BARSELONE
Dabome, ne mogu da podnesem da je onaj šizofreničar iz portugalske provincije pobijedio Barselonu.
Ne želim da govorim o golu iz ofsajda u Milanu, o neopravdano poništenom golu u Barseloni, o tome da je nemoguće igrati fudbal protiv osam igrača u šesnaestercu...
Hoću da kažem da je Gvardiola pogriješio što je igru počeo sa Ibrahimovićem. Unatoč tome što će kretenoanusi, kao oni sa e-novina, da mi opet pakuju da se zalažem da igra Srbin a ne igra Bošnjak iako ni Krkić nije srpski igrač a ni Ibrahimović bošnjački.
Švedski drvosječa, Ibrahimović, je upropastio napad Barselone:
• Učinio ga je statičnim jer je igrač sidraš a to odgovara katenaču i bunkeru kojeg je igrao Inter
• Opet je glumatao nogama pokušavajući da nerezonski odigra sklerotični aksl u petercu
• Pravio je prekršaje u napadu umjesto da učini da se nad njim čine
• Zbog njega su igrači Barselone slali isforsirane centaršuteve koji, i da su bili finatastični, nisu imali šanse protiv Interovih visonja jer Ibrahimović nije takav umjetnik glavom da poentira nad njima
• Igrao je kao statična stožina bez ikakve pokretljivosti
Ukupno, betonirao je napad Barselone i nakon sat vremena, kada je zamijenjen Krkićem, sve je bilo kasno pošto su se Interove linije stabilizovale i ušle u rutinu.
Šteta što će finale biti finale krkana, krljatora i jazavčara.
Dabome, ne mogu da podnesem da je onaj šizofreničar iz portugalske provincije pobijedio Barselonu.
Ne želim da govorim o golu iz ofsajda u Milanu, o neopravdano poništenom golu u Barseloni, o tome da je nemoguće igrati fudbal protiv osam igrača u šesnaestercu...
Hoću da kažem da je Gvardiola pogriješio što je igru počeo sa Ibrahimovićem. Unatoč tome što će kretenoanusi, kao oni sa e-novina, da mi opet pakuju da se zalažem da igra Srbin a ne igra Bošnjak iako ni Krkić nije srpski igrač a ni Ibrahimović bošnjački.
Švedski drvosječa, Ibrahimović, je upropastio napad Barselone:
• Učinio ga je statičnim jer je igrač sidraš a to odgovara katenaču i bunkeru kojeg je igrao Inter
• Opet je glumatao nogama pokušavajući da nerezonski odigra sklerotični aksl u petercu
• Pravio je prekršaje u napadu umjesto da učini da se nad njim čine
• Zbog njega su igrači Barselone slali isforsirane centaršuteve koji, i da su bili finatastični, nisu imali šanse protiv Interovih visonja jer Ibrahimović nije takav umjetnik glavom da poentira nad njima
• Igrao je kao statična stožina bez ikakve pokretljivosti
Ukupno, betonirao je napad Barselone i nakon sat vremena, kada je zamijenjen Krkićem, sve je bilo kasno pošto su se Interove linije stabilizovale i ušle u rutinu.
Šteta što će finale biti finale krkana, krljatora i jazavčara.
ZAJEDNIČKE INSTITUCIJE IZMJESTITI
NA GRANICU ENTITETA
Čim je on Alija, nema tu esdepeovca.
Ni multietničara. Europljanina.
Alija Behmen, gradonačelnik Saraja, uputio zamolbu MUP da se povuče saglasnost na obilježavanje godišnjice u Dobrokoljačkoj. Kobiva, mogući su neredi. Kao da će u Sarajevo doći sto hiljada četnika.
Umjesto, da je domaćin, košto nije, da zatraži da obezbjeđenje bude maksimalno i sofisticirano, kako nebi izbila bilo kakva sramota za Sarajevo, taj multietnički raj u kojeg će na proljeće, kada se u kantonu konstituiše vlast od zlareketa i od goremajke, sve briselske eu-institucije preseliti svoja sjedišta a naročito Ofis EU za proširenje na Tursku. Susret svjetova.
Pogriješio je Dodik. Nije to Teheran. To je Istambul.
U Teheranu ima i protesta. U Saraju nema ni obilježavanja.
Pošto se zgodovilo nekoliko događaja u redeniku, londonska apsana Ejupa Ganića Dobrokoljačkog i svebeharaisvecvjeta povodom toga, dženaza rahmetli Rasimudžahedinu, demeokratski odljev Harisa u Mostaru, regionalna prevara u Istambulu, i ovaj zahtjev za zabranu... koji su pokazali široki sarajski odnos prema Bosni i Hercegovini, odnos u kome nema mjesta ni za koga osim za Dobre Bošnjane Bogumilske povlaka Otomanske, jasno je da se u tom Saraju promoviše nova politička parola: Država – to smo Mi.
Silajdžićev Čas privatizacije Predsjedništva i cijele Države uzorak je i projekcija svih budućih odnosa u BiH.
Ako ponovo izaberu Neželjka Komšića pa onda, sa Harisom, sastavljaju po 16 mjeseci Privatizacije BiH, a u Savjetu ministara, svojim čaršijskim muntama za predsjedavajućeg nađu takođe pogodnog Hrvata, za BiH će nastupiti četverogodišnja vilajetska noć.
Jedini kratkoročni spas, do raspada, jeste, izmiještanje sarajskih zajedničkih institucija na entitetsku liniju. Inače se slažem da država ima svoju imovinu, postajem i ja velikodušan, jebeš karakter koji nije labilan, neka međuentitska linija bude Državna imovina, 100%. A kad izmjestimo zdanja onda - probijanje vrata sa dvije strane.
Tako bi u Predsjedništvo BiH, SM, PS, RAK, MRAK, KRAH... svako ulazio sa svoje teritorije a nakon umilnog i očaravajućeg zajedničkog posla svako bi bržebolje lako/lahko izlazio na slobodnu teritoriju.
Ne bi morali čekati taj sanjani četvrtak.
NA GRANICU ENTITETA
Čim je on Alija, nema tu esdepeovca.
Ni multietničara. Europljanina.
Alija Behmen, gradonačelnik Saraja, uputio zamolbu MUP da se povuče saglasnost na obilježavanje godišnjice u Dobrokoljačkoj. Kobiva, mogući su neredi. Kao da će u Sarajevo doći sto hiljada četnika.
Umjesto, da je domaćin, košto nije, da zatraži da obezbjeđenje bude maksimalno i sofisticirano, kako nebi izbila bilo kakva sramota za Sarajevo, taj multietnički raj u kojeg će na proljeće, kada se u kantonu konstituiše vlast od zlareketa i od goremajke, sve briselske eu-institucije preseliti svoja sjedišta a naročito Ofis EU za proširenje na Tursku. Susret svjetova.
Pogriješio je Dodik. Nije to Teheran. To je Istambul.
U Teheranu ima i protesta. U Saraju nema ni obilježavanja.
Pošto se zgodovilo nekoliko događaja u redeniku, londonska apsana Ejupa Ganića Dobrokoljačkog i svebeharaisvecvjeta povodom toga, dženaza rahmetli Rasimudžahedinu, demeokratski odljev Harisa u Mostaru, regionalna prevara u Istambulu, i ovaj zahtjev za zabranu... koji su pokazali široki sarajski odnos prema Bosni i Hercegovini, odnos u kome nema mjesta ni za koga osim za Dobre Bošnjane Bogumilske povlaka Otomanske, jasno je da se u tom Saraju promoviše nova politička parola: Država – to smo Mi.
Silajdžićev Čas privatizacije Predsjedništva i cijele Države uzorak je i projekcija svih budućih odnosa u BiH.
Ako ponovo izaberu Neželjka Komšića pa onda, sa Harisom, sastavljaju po 16 mjeseci Privatizacije BiH, a u Savjetu ministara, svojim čaršijskim muntama za predsjedavajućeg nađu takođe pogodnog Hrvata, za BiH će nastupiti četverogodišnja vilajetska noć.
Jedini kratkoročni spas, do raspada, jeste, izmiještanje sarajskih zajedničkih institucija na entitetsku liniju. Inače se slažem da država ima svoju imovinu, postajem i ja velikodušan, jebeš karakter koji nije labilan, neka međuentitska linija bude Državna imovina, 100%. A kad izmjestimo zdanja onda - probijanje vrata sa dvije strane.
Tako bi u Predsjedništvo BiH, SM, PS, RAK, MRAK, KRAH... svako ulazio sa svoje teritorije a nakon umilnog i očaravajućeg zajedničkog posla svako bi bržebolje lako/lahko izlazio na slobodnu teritoriju.
Ne bi morali čekati taj sanjani četvrtak.
Napomena: Kada se jednom raspadneš, neka to bude u četvrtak.
уторак, 27. април 2010.
NATO – BiH
KO KOME TREBA
Ulazak velike vojne sile, svjetski dragocjene baštine perspektivne nepokretne vojne imovine i neperspektivne švercovane vojne imovine, područja Hiljadu minskih plantaža, zemlje u kojoj nacije postaju vojske i vojske nacije, sad pa sad, u NATO, sve više poprima osobine Mapet šoua.
Najprije je stigla radosna vijest. Negdje u nato-rovu u Talinu, donijeta je odluka da BiH dobije Akcioni plan. Ali.
Džon Bulard, načelnik Štaba Sjevernoatlantskog saveza u BiH, otvori danas zbirku basni i važno izjavi: Čopor je jak onoliko koliko je jak vuk. Za 61 godinu postojanja, ni jedna članica nije napala drugu članicu. Također, Nato doprinosi stabilnosti koja sa sobom nosi investicije i ekonomski rast.
Uvijek se užasavam kad vojska sere o investicijama i ekonomskom napretku.
Tako su komiunisti i skojevci u partizanima pričali o zlatnoj kašici po glavi stanovnika. Tako je i meni moj esdeesov kapetan u rovu pričao kako će, samo da osvojimo Tešanj, staru srpsku zemlju, i završimo rat, početi da niču preduzeća u takvom broju da ćemo morati iznajmiti zemlju od drugih država jer nećemo imati njiva, bujadišta i zukvišta da ih lociramo sve. Ti ćeš, Vasiću, imati dvadeset preduzeća.
Čitajući Bularda, načelnika Štaba, pomislim da je Nato, u stvari, konsalting kompanija ili građevinska operativa. Nešto kao Štrabag.
Ali najgore od izjava Načelnika jest ona: malo izdvajate za vojsku. Mora najmanje 2%. I: Još ćete vi teških odluka morati da donesete.
Dolazim, dakle, do suštinskog pitanja. Ko kome treba? Onaj kome nešto treba neka i plaća. Ako Bosni i Hercegovini treba Nato, neka plati. Ako Nato-paktu treba BiH, neka plati.
BiH nije u vojnoj opasnosti od Hrvatske i Srbije. One su potpisnice Dejtonskog sporazuma. Možda će se nekad u Srbiji i u Hrvatskoj javiti neki nedajbože apetiti, ali glavna proždrljivost će biti prema podjeli BiH. Kome se danas isplati agresija i okupacija. Na tome su propale Otomanija i Austrougarija, nisu Srbija i Hrvatska toliko lude. Ostale vojne opasnosti takođe nema na vidiku. Mađarska, Crna Gora, Slovenija... nema tu osvajača.
BiH nema para ni za jedan posto. I neće ih nikad ni imati. Ako neko drugi ne donese. I ćuprije je ovdje uvijek gradio neko drugi.
BiH nema potrebu da šalje vojnike po svijetu. Slala je vojnike po svojoj teritoriji pa se nije najbolje pokazalo.
Dakle, Bosni i Hercegovini, ne treba Nato.
Da li Natou treba BiH?
Teritoija sigurno treba. Za ljude ne znam. Štabovi valjda znaju. Ali ako treba, odriješi se malo. Nemoj prijetiti odlukama i parama. Ovdje su lizala, odavno, samo u šuštećoj valuti, Đole.
MAP nije neka šećerlema.
KO KOME TREBA
Ulazak velike vojne sile, svjetski dragocjene baštine perspektivne nepokretne vojne imovine i neperspektivne švercovane vojne imovine, područja Hiljadu minskih plantaža, zemlje u kojoj nacije postaju vojske i vojske nacije, sad pa sad, u NATO, sve više poprima osobine Mapet šoua.
Najprije je stigla radosna vijest. Negdje u nato-rovu u Talinu, donijeta je odluka da BiH dobije Akcioni plan. Ali.
Džon Bulard, načelnik Štaba Sjevernoatlantskog saveza u BiH, otvori danas zbirku basni i važno izjavi: Čopor je jak onoliko koliko je jak vuk. Za 61 godinu postojanja, ni jedna članica nije napala drugu članicu. Također, Nato doprinosi stabilnosti koja sa sobom nosi investicije i ekonomski rast.
Uvijek se užasavam kad vojska sere o investicijama i ekonomskom napretku.
Tako su komiunisti i skojevci u partizanima pričali o zlatnoj kašici po glavi stanovnika. Tako je i meni moj esdeesov kapetan u rovu pričao kako će, samo da osvojimo Tešanj, staru srpsku zemlju, i završimo rat, početi da niču preduzeća u takvom broju da ćemo morati iznajmiti zemlju od drugih država jer nećemo imati njiva, bujadišta i zukvišta da ih lociramo sve. Ti ćeš, Vasiću, imati dvadeset preduzeća.
Čitajući Bularda, načelnika Štaba, pomislim da je Nato, u stvari, konsalting kompanija ili građevinska operativa. Nešto kao Štrabag.
Ali najgore od izjava Načelnika jest ona: malo izdvajate za vojsku. Mora najmanje 2%. I: Još ćete vi teških odluka morati da donesete.
Dolazim, dakle, do suštinskog pitanja. Ko kome treba? Onaj kome nešto treba neka i plaća. Ako Bosni i Hercegovini treba Nato, neka plati. Ako Nato-paktu treba BiH, neka plati.
BiH nije u vojnoj opasnosti od Hrvatske i Srbije. One su potpisnice Dejtonskog sporazuma. Možda će se nekad u Srbiji i u Hrvatskoj javiti neki nedajbože apetiti, ali glavna proždrljivost će biti prema podjeli BiH. Kome se danas isplati agresija i okupacija. Na tome su propale Otomanija i Austrougarija, nisu Srbija i Hrvatska toliko lude. Ostale vojne opasnosti takođe nema na vidiku. Mađarska, Crna Gora, Slovenija... nema tu osvajača.
BiH nema para ni za jedan posto. I neće ih nikad ni imati. Ako neko drugi ne donese. I ćuprije je ovdje uvijek gradio neko drugi.
BiH nema potrebu da šalje vojnike po svijetu. Slala je vojnike po svojoj teritoriji pa se nije najbolje pokazalo.
Dakle, Bosni i Hercegovini, ne treba Nato.
Da li Natou treba BiH?
Teritoija sigurno treba. Za ljude ne znam. Štabovi valjda znaju. Ali ako treba, odriješi se malo. Nemoj prijetiti odlukama i parama. Ovdje su lizala, odavno, samo u šuštećoj valuti, Đole.
MAP nije neka šećerlema.
понедељак, 26. април 2010.
PRIPADNICI ORUŽANIH SNAGA BiH
BOJE SE MRAKA
Bosanskohercegovačke oružane snage su , u stvari, vojska za sahrane i strahove.
Za sahrane, to ne trebam objašnjavati.
Za strahove. Mene je, na primjer, živog pojeo strah, šta će biti ako neko napadne Našu Državu, a mi okruženi sve živim agresorima, kako će tri tužna puka da nas brane.
Baš kad sam se osokolio nakon Josipovićevog izražavanja žaljenja za međuvašingtonske zločine kojih je, eto, bilo po komšiluku i kada je stigla vijest da je sklopljen Trojni Istanbulski Pakt, general Milojčić iz OS BiH objavi da Naši Pripadnici idu u taj Angažmanistan ali da neće izlaziti iz vojne baze Danske nego da će bazu čuvati iznutra.
Znajući, sa fudbala i mora, da svi Danci imaju ženske noge i da nemaju Muju Hrnjicu, Hajduka Stanka ni Tompsona, nisu, dakle, ratoborci, zaključio sam da su se Naši Pripadnici unaprijed usrali od straha, da se boje mraka i grmljavine i da su jedva dočekali da neće morati da izazle van zidina baze. Čuvaće je iznutra.
Ovo je veoma dobra referenca za MAP i NATO.
To je možda i formula kako da se gubici u ljudstvu Alijanse smanje na minimum. Zatvoriš se u bazu, obučeš ženske čarape i sakriješ se pod krevet ili sećiju, ovisno o puku.
Napomena: U Republici Srpskoj 31% življa podržava ulazak u NATO (14% potpuno, 17% donekle). 65% je protiv.
BOJE SE MRAKA
Bosanskohercegovačke oružane snage su , u stvari, vojska za sahrane i strahove.
Za sahrane, to ne trebam objašnjavati.
Za strahove. Mene je, na primjer, živog pojeo strah, šta će biti ako neko napadne Našu Državu, a mi okruženi sve živim agresorima, kako će tri tužna puka da nas brane.
Baš kad sam se osokolio nakon Josipovićevog izražavanja žaljenja za međuvašingtonske zločine kojih je, eto, bilo po komšiluku i kada je stigla vijest da je sklopljen Trojni Istanbulski Pakt, general Milojčić iz OS BiH objavi da Naši Pripadnici idu u taj Angažmanistan ali da neće izlaziti iz vojne baze Danske nego da će bazu čuvati iznutra.
Znajući, sa fudbala i mora, da svi Danci imaju ženske noge i da nemaju Muju Hrnjicu, Hajduka Stanka ni Tompsona, nisu, dakle, ratoborci, zaključio sam da su se Naši Pripadnici unaprijed usrali od straha, da se boje mraka i grmljavine i da su jedva dočekali da neće morati da izazle van zidina baze. Čuvaće je iznutra.
Ovo je veoma dobra referenca za MAP i NATO.
To je možda i formula kako da se gubici u ljudstvu Alijanse smanje na minimum. Zatvoriš se u bazu, obučeš ženske čarape i sakriješ se pod krevet ili sećiju, ovisno o puku.
Napomena: U Republici Srpskoj 31% življa podržava ulazak u NATO (14% potpuno, 17% donekle). 65% je protiv.
субота, 24. април 2010.
POVRATAK SRBIJE U STAMBOL
U Turskoj je održan istorijski 2 x 3 sastanak.
Tri predsjednika, Tadić, Gul, predsjedavajući Silajdžić.
Tri ministra inostranih poslova, Jeremić, Davutoglu, Alkalaj.
Istorijski sastanak je obilježen i deklaracijom.
Ono što je izvjesno svakako jeste činjenica da su tri strane predvidjele, i javno obznanile, da će se u naredne dvije godine sastanci čaršijske trilaterale nastaviti. Čaršijske, jer u sva tri stolna grada čaršija je zajednički razumljiv mondijalistički termin.
Iz toga treba zaključiti da se nećemo lako riješiti Sarajeva, Beograda i Turske.
Najprije nešto o konkretnim, današnjim, izjavama, činjenicama i dometima:
• Silajdžić je izjavio da je strateški interes BiH NATO kao i EU. Nejasno je zašto je ta vojna alijansa dobila prednost nad Evropskom Unijom. Građani BiH misle upravo obrnuto.
• Siljadžić je zahvalio Tadiću na izjavi da Srbija neće preduzimati ništa protiv integriteta BiH. To, kaže, ispunjava, naša srca. Neshvatljiva izjava Tadića. Niko od Srbije nije ni tražio da nešto radi na dezintegritetu BiH. Najbolje je da ona sama radi na tome. Najefektnije je.
• Sve što je legitimna odluka institucija BiH, predstavnika sva tri naroda, apsolutno je prihvatljivo za Srbiju, poručio je Tadić. Ovo je apsolutno nepotpuna i neprihvatljiva izjava. U BiH postoje i entiteti. Republika Srpska. Za Federaciju nisam siguran. Nije dovoljno govoriti o institucijama BiH i o predstavnicima sva tri naroda. Komšić i Divjak, na primjer, nisu predstavnici. Ovo se može protumačiti i kao izjava koja će služiti za slučaj da se BiH unitarizuje i centralizuje. I tada se može govoriti o institucijama BiH i predstavnicima tri naroda. Neke će kolaboracioniste i poturice već naći. Odluke u kojima ne učestvuje Republika Srpska, ne mogu se smatrati legitimnim odlukama BiH, iz BiH i u ime BiH. S čim se ne složi Republika Srpska, neće ni biti.
• Gul: Turci i Srbi su uvijek imali potrebu za bliskim prijateljstvom. Da je ovo izjavio predsjednik Obale puževa golaća, možda bi se moglo i povjerovati.
• Gul je pohvalio Srbiju za imenovanje ambasadora BiH u Beogradu i skupštinsku Deklaraciju o Srebrenici. To se može protumačiti kao turski aranžam a guru Gul to javno daje do znanja, iako pohvaljuje Srbiju. Pravo značenje: Silajdžić je nadigrao Tadića.
• Najavljeno je da će turski premijer Erdogan i Tadić posjetiti Srebrenicu na 15. godišnjicu zločina. Mislim da je Srebrenica završena epizoda za Srbiju i Tadića. Svaki dalji korak je direktan udar na Republiku Srpsku i Srbe u BiH.
Obzirom i na zvaničnu najavu da će se u naredne dvije godine nastaviti trilateralni sastanci i da je ovo područje jedino uspješno vanjskopolitičko područje djelovanja Turske, red je ozbiljno pozabaviti se balkanskom politikom Turske.
Prije svega, Silajdžić i BiH su se konačno odrekli raznih arapsko-malezijskih transverzala i okrenuli se Turskoj. To je Turska spremna čekala. Ovih dana po BiH su osvanuli bilbordi sa sloganom: Turska je spremna. Radi se o apelu turistima ali sve se može tumačiti politički pa i turističke gole guzice.
Turska se okrenula Balkanu jer je u svom razvoju, ekonomskoj i vojnoj snazi, došla do tog stepena. Jednostavno, to je sljedeći korak. Taj korak jeste i proizvod i posljedica prijateljstva sa SAD.
Amerika je, dolaskom Obame, ali i svojim ekonomskim i finansijskim kolapsom, shvatila da unipolarni svijet nije zaživio ili da je prebrzo odumro, a da, pogotovu, uniamerikanski svijet nije realan. Pojednostavljeno: Amerika je ovlastila Tursku da u ovom raskršću svjetova igra ulogu umjesto nje. Amerika je dovoljno učinila za svoje nacionalne interese poklanjanjem nezavisnosti Vojnoj Bazi Kosovo i ne misli konkretnije da se petlja na Balkanu. Hrvatska ide u EU (a već je u NATO), Bajden je to jasno rekao u Beogradu i Sarajevu, slanje Štajnberga da se zevzeči sa Biltom i Špancima, neefikasost Gregorijana i Amamb u BiH… sve su to dokazi za deamerikanizaciju Balkana i za njegovu turkizaciju.
Turska nastoji da potpuno pokori BiH i predstavi se kao njen promoter, menotor i svodnik. Time će dobiti nekoliko evropskih efekata. Pošto nikada neće ući u EU, Turska će preko BiH, ako bi se desilo da ova uđe, iznutra pritskati i uticati na EU. A ako ne uđe, taj pritisak i destabilizacija na vratima EU, biće takođe efikasni.
Ujedno, Turska služi i kao brana Rusiji na ovom području. Dobro je da neko drugi drži ustavu Moskvi jer nije dobro da se Amerika ovdje sukobljava sa Rusijom. Iz nekih rovova Amerika se već povukla. Ukrajina. Rakete u Poljskoj i Češkoj.
I najvažnije, što želi i Sarajevo, i Amerka i Ankara, angažman Turske, koji ponekad poprima cirkusantske elemente, kao ono kolo tri vanjska ministra ili Gulova izjava o prijateljstvu Srba i Turaka, sprečava Srbiju da bude Balkanski igrač broj jedan. Ili sprečava da Srbija i Hrvatska, što je najprirodnije, postanu Glavni Akteri Balkana.
Najgore što se može dogoditi, već se događa. Svi ostali na Balkanu, uključujući i Hrvatsku, samo posmatraju sa strane, ne preduzimaju ništa ili, pak, nemaju ništa preduzimljivo i realno u rukama. Kako se Josipović opekao u Parlamentarnoj skupštini BiH i u Ahmićima, teško se može ubrzo očekivati neki značajniji spoljnobalkanski potez Hrvatske. Taj prostor koristi Turska.
Ali, svima koji su sada u tišaku i po strani, osvetiće se nova najezda Turske na Balkan. Srbiji pogotovu.
U Turskoj je održan istorijski 2 x 3 sastanak.
Tri predsjednika, Tadić, Gul, predsjedavajući Silajdžić.
Tri ministra inostranih poslova, Jeremić, Davutoglu, Alkalaj.
Istorijski sastanak je obilježen i deklaracijom.
Ono što je izvjesno svakako jeste činjenica da su tri strane predvidjele, i javno obznanile, da će se u naredne dvije godine sastanci čaršijske trilaterale nastaviti. Čaršijske, jer u sva tri stolna grada čaršija je zajednički razumljiv mondijalistički termin.
Iz toga treba zaključiti da se nećemo lako riješiti Sarajeva, Beograda i Turske.
Najprije nešto o konkretnim, današnjim, izjavama, činjenicama i dometima:
• Silajdžić je izjavio da je strateški interes BiH NATO kao i EU. Nejasno je zašto je ta vojna alijansa dobila prednost nad Evropskom Unijom. Građani BiH misle upravo obrnuto.
• Siljadžić je zahvalio Tadiću na izjavi da Srbija neće preduzimati ništa protiv integriteta BiH. To, kaže, ispunjava, naša srca. Neshvatljiva izjava Tadića. Niko od Srbije nije ni tražio da nešto radi na dezintegritetu BiH. Najbolje je da ona sama radi na tome. Najefektnije je.
• Sve što je legitimna odluka institucija BiH, predstavnika sva tri naroda, apsolutno je prihvatljivo za Srbiju, poručio je Tadić. Ovo je apsolutno nepotpuna i neprihvatljiva izjava. U BiH postoje i entiteti. Republika Srpska. Za Federaciju nisam siguran. Nije dovoljno govoriti o institucijama BiH i o predstavnicima sva tri naroda. Komšić i Divjak, na primjer, nisu predstavnici. Ovo se može protumačiti i kao izjava koja će služiti za slučaj da se BiH unitarizuje i centralizuje. I tada se može govoriti o institucijama BiH i predstavnicima tri naroda. Neke će kolaboracioniste i poturice već naći. Odluke u kojima ne učestvuje Republika Srpska, ne mogu se smatrati legitimnim odlukama BiH, iz BiH i u ime BiH. S čim se ne složi Republika Srpska, neće ni biti.
• Gul: Turci i Srbi su uvijek imali potrebu za bliskim prijateljstvom. Da je ovo izjavio predsjednik Obale puževa golaća, možda bi se moglo i povjerovati.
• Gul je pohvalio Srbiju za imenovanje ambasadora BiH u Beogradu i skupštinsku Deklaraciju o Srebrenici. To se može protumačiti kao turski aranžam a guru Gul to javno daje do znanja, iako pohvaljuje Srbiju. Pravo značenje: Silajdžić je nadigrao Tadića.
• Najavljeno je da će turski premijer Erdogan i Tadić posjetiti Srebrenicu na 15. godišnjicu zločina. Mislim da je Srebrenica završena epizoda za Srbiju i Tadića. Svaki dalji korak je direktan udar na Republiku Srpsku i Srbe u BiH.
Obzirom i na zvaničnu najavu da će se u naredne dvije godine nastaviti trilateralni sastanci i da je ovo područje jedino uspješno vanjskopolitičko područje djelovanja Turske, red je ozbiljno pozabaviti se balkanskom politikom Turske.
Prije svega, Silajdžić i BiH su se konačno odrekli raznih arapsko-malezijskih transverzala i okrenuli se Turskoj. To je Turska spremna čekala. Ovih dana po BiH su osvanuli bilbordi sa sloganom: Turska je spremna. Radi se o apelu turistima ali sve se može tumačiti politički pa i turističke gole guzice.
Turska se okrenula Balkanu jer je u svom razvoju, ekonomskoj i vojnoj snazi, došla do tog stepena. Jednostavno, to je sljedeći korak. Taj korak jeste i proizvod i posljedica prijateljstva sa SAD.
Amerika je, dolaskom Obame, ali i svojim ekonomskim i finansijskim kolapsom, shvatila da unipolarni svijet nije zaživio ili da je prebrzo odumro, a da, pogotovu, uniamerikanski svijet nije realan. Pojednostavljeno: Amerika je ovlastila Tursku da u ovom raskršću svjetova igra ulogu umjesto nje. Amerika je dovoljno učinila za svoje nacionalne interese poklanjanjem nezavisnosti Vojnoj Bazi Kosovo i ne misli konkretnije da se petlja na Balkanu. Hrvatska ide u EU (a već je u NATO), Bajden je to jasno rekao u Beogradu i Sarajevu, slanje Štajnberga da se zevzeči sa Biltom i Špancima, neefikasost Gregorijana i Amamb u BiH… sve su to dokazi za deamerikanizaciju Balkana i za njegovu turkizaciju.
Turska nastoji da potpuno pokori BiH i predstavi se kao njen promoter, menotor i svodnik. Time će dobiti nekoliko evropskih efekata. Pošto nikada neće ući u EU, Turska će preko BiH, ako bi se desilo da ova uđe, iznutra pritskati i uticati na EU. A ako ne uđe, taj pritisak i destabilizacija na vratima EU, biće takođe efikasni.
Ujedno, Turska služi i kao brana Rusiji na ovom području. Dobro je da neko drugi drži ustavu Moskvi jer nije dobro da se Amerika ovdje sukobljava sa Rusijom. Iz nekih rovova Amerika se već povukla. Ukrajina. Rakete u Poljskoj i Češkoj.
I najvažnije, što želi i Sarajevo, i Amerka i Ankara, angažman Turske, koji ponekad poprima cirkusantske elemente, kao ono kolo tri vanjska ministra ili Gulova izjava o prijateljstvu Srba i Turaka, sprečava Srbiju da bude Balkanski igrač broj jedan. Ili sprečava da Srbija i Hrvatska, što je najprirodnije, postanu Glavni Akteri Balkana.
Najgore što se može dogoditi, već se događa. Svi ostali na Balkanu, uključujući i Hrvatsku, samo posmatraju sa strane, ne preduzimaju ništa ili, pak, nemaju ništa preduzimljivo i realno u rukama. Kako se Josipović opekao u Parlamentarnoj skupštini BiH i u Ahmićima, teško se može ubrzo očekivati neki značajniji spoljnobalkanski potez Hrvatske. Taj prostor koristi Turska.
Ali, svima koji su sada u tišaku i po strani, osvetiće se nova najezda Turske na Balkan. Srbiji pogotovu.
PDP BUVLJAČARI
Jedan od neuspjeha:
Poduzeta je široka akcija Pedepea koja je trebala okupiti penzionere kako bi im lideri i funkcioneri stranke objasnili da su pomrli od gladi i da će sva groblja u Republici Srpskoj otići u stečaj pa ih vlast neće ni sahraniti. Usput im je trebalo da se kaže i da je propao penzioni fond Republike Srpske a da se prešuti da je tim fondom Pedepe upravljao deset godina. Niko nije dolazio na te sastanke pa je Pedepe za to optužio šefa penzionera Radu Rakulja koji je, tvrde, pristao da sabotira te sastanke po nalogu SNSD. Svakog dana je zvao 220 hiljada penzionera sa kućnog telefona i tako uništio akciju Prtije.
Drugi od neuspjeha:
Milanko Mihajlica, čovjek od freona, Napoleon iz Bosanskog Novog, Vrhovni komandnant Civilne Zaštite Bosanskog Novog, nadaleko poznate CZBN, koja je velike uspjehe postigla odvođenjem muslimana na kopanje rovova u toku posljednjeg rata, nosilac odborničke liste na lokalnim izborima 2008. i kao takav, dobitnik 277 glasova, juda koji je izdao Vojislava Šešelja da bi pomogao esdeesu i kompaniji da održi skupštinsku većinu... takav, dakle, politkioid, objavljuje kandidaturu Mladena Ivanića, pedepeovca, za Člana P BiH.
Treći od neuspjeha:
Na pijaci u Gradišci, toj Kaliforniji Republike Srpske, tom regionalnom čvorištu i lideru enormno propulzivne grane napretka, poznatije kao pijačarenje, sa posebnom, podvrstom koja se pojavila na pragu Trećeg milenijuma, buvljarenjem, danas su aktivisti Pedepea dijelili letke sa obaviješću kako će, kada pobijede na izborima, a Mihajlica im bude mandatar koji će uzeti nekoliko ministara Pedepea u svoju vladu, ukinuti fiskalne kase na buvljoj pijaci i ekonomskim tezgama gdje se, inače, prodaju originalne marke velikih svjetskih kompanija naosnovu direktnih ugovora tezgaraca i bordova. Tako će Pedepe tržište Republike Srpske izravno povezati sa multinacionalkama Najk, Adidas, Bos, Boš, Simens... Svjetsko udruženje multinacionalnih kompanija pozdravilo je taj veliki ekonomski potez male balkanske partije i izjavilo kako je Gradiška smještena u srcu pedepicijske doline što bi trebala biti aluzija na Silicijsku dolinu i pamet koja tamo buja.
Jedan od redovnih posjetilaca tezgatorije, tertitorije pod tezgama, a koji vrijeme provodi probavajući rakije koje će, kobiva kupiti, pa se već u pola jedanaest napije ko dupe, tužno je rekao: Na šta je spala Partija Eksperata, doktora ekonomije, progresivnih demokrata... da se bavi buvljim pijacama. Kolika sam budala bio što sam za njih glasao. Ja sam poslije rata prodavao švercovane cigarete na štokrli, na trotoaru ispred autoškole, i bio sam sretan kad se pojavio Pedepe i Mladen Ekspert, riješiću se bijede, dolazi ekspertni demokratski progres.
Četvrti od neuspjeha...
Jedan od neuspjeha:
Poduzeta je široka akcija Pedepea koja je trebala okupiti penzionere kako bi im lideri i funkcioneri stranke objasnili da su pomrli od gladi i da će sva groblja u Republici Srpskoj otići u stečaj pa ih vlast neće ni sahraniti. Usput im je trebalo da se kaže i da je propao penzioni fond Republike Srpske a da se prešuti da je tim fondom Pedepe upravljao deset godina. Niko nije dolazio na te sastanke pa je Pedepe za to optužio šefa penzionera Radu Rakulja koji je, tvrde, pristao da sabotira te sastanke po nalogu SNSD. Svakog dana je zvao 220 hiljada penzionera sa kućnog telefona i tako uništio akciju Prtije.
Drugi od neuspjeha:
Milanko Mihajlica, čovjek od freona, Napoleon iz Bosanskog Novog, Vrhovni komandnant Civilne Zaštite Bosanskog Novog, nadaleko poznate CZBN, koja je velike uspjehe postigla odvođenjem muslimana na kopanje rovova u toku posljednjeg rata, nosilac odborničke liste na lokalnim izborima 2008. i kao takav, dobitnik 277 glasova, juda koji je izdao Vojislava Šešelja da bi pomogao esdeesu i kompaniji da održi skupštinsku većinu... takav, dakle, politkioid, objavljuje kandidaturu Mladena Ivanića, pedepeovca, za Člana P BiH.
Treći od neuspjeha:
Na pijaci u Gradišci, toj Kaliforniji Republike Srpske, tom regionalnom čvorištu i lideru enormno propulzivne grane napretka, poznatije kao pijačarenje, sa posebnom, podvrstom koja se pojavila na pragu Trećeg milenijuma, buvljarenjem, danas su aktivisti Pedepea dijelili letke sa obaviješću kako će, kada pobijede na izborima, a Mihajlica im bude mandatar koji će uzeti nekoliko ministara Pedepea u svoju vladu, ukinuti fiskalne kase na buvljoj pijaci i ekonomskim tezgama gdje se, inače, prodaju originalne marke velikih svjetskih kompanija naosnovu direktnih ugovora tezgaraca i bordova. Tako će Pedepe tržište Republike Srpske izravno povezati sa multinacionalkama Najk, Adidas, Bos, Boš, Simens... Svjetsko udruženje multinacionalnih kompanija pozdravilo je taj veliki ekonomski potez male balkanske partije i izjavilo kako je Gradiška smještena u srcu pedepicijske doline što bi trebala biti aluzija na Silicijsku dolinu i pamet koja tamo buja.
Jedan od redovnih posjetilaca tezgatorije, tertitorije pod tezgama, a koji vrijeme provodi probavajući rakije koje će, kobiva kupiti, pa se već u pola jedanaest napije ko dupe, tužno je rekao: Na šta je spala Partija Eksperata, doktora ekonomije, progresivnih demokrata... da se bavi buvljim pijacama. Kolika sam budala bio što sam za njih glasao. Ja sam poslije rata prodavao švercovane cigarete na štokrli, na trotoaru ispred autoškole, i bio sam sretan kad se pojavio Pedepe i Mladen Ekspert, riješiću se bijede, dolazi ekspertni demokratski progres.
Četvrti od neuspjeha...
петак, 23. април 2010.
DRŽAVA DAJE STOLOVE,
BOGATI DAJU VOLOVE
A PEDEPE DAJE MLADENA
(formula kako se pravi vlast)
BOGATI DAJU VOLOVE
A PEDEPE DAJE MLADENA
(formula kako se pravi vlast)
Opoziciona scena je konačno odahnula.
Dogodile su se dvije važne stvari u dva dana.
Kalinić je formirao stranku a Ivanić se kandidovao za člana Predsjedništva BiH. Samo ozbiljna multidisciplinarna istoriografska nauka će, u duljem razdoblju, odrediti koji je događaj važniji.
Sada opozicija može mirno da prekine formiranje stranaka jer je Ivanić, očito, ocijenio da je ovo što ima bujadi, sijerka, metljike i konjogriza na političkoj sceni sasvim dovoljno njemu za podršku.
Mladen Ivanić je genetski gubitnik.
Nikad ništa nije izvojevao političkom pobjedom na izborima. Sve je dobijao na tacni. I svaki se put ponašao kurvanjski i izdajnički. Napustio je Esdees pa onda ušao u vlast sa dobrotvornim Esenesdeom. Pa je napustio vlast sa Esenesdeom i sada traži podršku Esdeesa za važnu funkciju u Državi.
Dobro, politika je osebujna i mnogosmjerna ali, za razliku od one stvari, ima ugrađen numerator za broj vađenja i broj turanja.
Šta je bitno za kandidaturu Ivanića:
• Ne može računati na svu, niti na najveći dio opozicije. Te raznorodne stranke, tipa Jedan čovjek – Jedna stranka, nemaju ni strukturu ni motive da podrže Ivanića za člana P jer im on ne može ponuditi ništa. To nije izvršna vlast da bi po nekolicina njih mogla da se uhljebi nakon pobjede kandidata.
• Ne može računati na Esdees, možda ni na iskrenu deklarativnu javnu podršku. Jer, dio Esdeesa ga vidi kao parazita i gubara čiji kadrovi su i sada na važnim mjestima dok Esdeesovih nema nigdje. Uostalom, istraživanja pokazuju da tek pola Esdeesa čvrsto podržava Tadića. Zašto bi cijeli Esdees podržavao Ivanića Izdajnika.
• Ne može računati na podršku javnosti jer Pedepeova akcija oko javnih tribina sa penzionerima potpuno je propala. Znaju ljudi da je Pedepe deset godina vladao penzionim fondom pa nemaju vjere ni interesa.
• Neće živ izaći ispod granitne gromade Deklaracije o Genocidu o Srebrenici za koju se zalagao u sarajevskoj štampi. Nemoguće je očekivati da ga Esdeesovi i radikalni birači podrže oko toga.
• Druga, i zadnja, tačka njegovog političkog programa za P je reduciranje entitetskog glasanja. Ni oko toga ne može imati podršku Esdeessa i radikalnog dijela bosanskonovske političke scene.
• Sa Esdeesom, kao najpotrebnijim partnerom nije ostvario nikakav kontakt, nikakav zajednički stav niti akciju koju bi javnost upisala kao razlog zajedničke podrške. Naprotiv. Gura im prst u oko vabeći Čavića.
Podršku stranih kalkulatora ne treba razmatrati.
Dogodile su se dvije važne stvari u dva dana.
Kalinić je formirao stranku a Ivanić se kandidovao za člana Predsjedništva BiH. Samo ozbiljna multidisciplinarna istoriografska nauka će, u duljem razdoblju, odrediti koji je događaj važniji.
Sada opozicija može mirno da prekine formiranje stranaka jer je Ivanić, očito, ocijenio da je ovo što ima bujadi, sijerka, metljike i konjogriza na političkoj sceni sasvim dovoljno njemu za podršku.
Mladen Ivanić je genetski gubitnik.
Nikad ništa nije izvojevao političkom pobjedom na izborima. Sve je dobijao na tacni. I svaki se put ponašao kurvanjski i izdajnički. Napustio je Esdees pa onda ušao u vlast sa dobrotvornim Esenesdeom. Pa je napustio vlast sa Esenesdeom i sada traži podršku Esdeesa za važnu funkciju u Državi.
Dobro, politika je osebujna i mnogosmjerna ali, za razliku od one stvari, ima ugrađen numerator za broj vađenja i broj turanja.
Šta je bitno za kandidaturu Ivanića:
• Ne može računati na svu, niti na najveći dio opozicije. Te raznorodne stranke, tipa Jedan čovjek – Jedna stranka, nemaju ni strukturu ni motive da podrže Ivanića za člana P jer im on ne može ponuditi ništa. To nije izvršna vlast da bi po nekolicina njih mogla da se uhljebi nakon pobjede kandidata.
• Ne može računati na Esdees, možda ni na iskrenu deklarativnu javnu podršku. Jer, dio Esdeesa ga vidi kao parazita i gubara čiji kadrovi su i sada na važnim mjestima dok Esdeesovih nema nigdje. Uostalom, istraživanja pokazuju da tek pola Esdeesa čvrsto podržava Tadića. Zašto bi cijeli Esdees podržavao Ivanića Izdajnika.
• Ne može računati na podršku javnosti jer Pedepeova akcija oko javnih tribina sa penzionerima potpuno je propala. Znaju ljudi da je Pedepe deset godina vladao penzionim fondom pa nemaju vjere ni interesa.
• Neće živ izaći ispod granitne gromade Deklaracije o Genocidu o Srebrenici za koju se zalagao u sarajevskoj štampi. Nemoguće je očekivati da ga Esdeesovi i radikalni birači podrže oko toga.
• Druga, i zadnja, tačka njegovog političkog programa za P je reduciranje entitetskog glasanja. Ni oko toga ne može imati podršku Esdeessa i radikalnog dijela bosanskonovske političke scene.
• Sa Esdeesom, kao najpotrebnijim partnerom nije ostvario nikakav kontakt, nikakav zajednički stav niti akciju koju bi javnost upisala kao razlog zajedničke podrške. Naprotiv. Gura im prst u oko vabeći Čavića.
Podršku stranih kalkulatora ne treba razmatrati.
MAP ŠOU
Koliko je dobro što je Selmo Cikotić, ministar odbrane i sahrane, bio zabavljen nekim tuzemnim poslovima, pa je strateške zahvate pripajanja NatoPakta Bosni i Hercegovini, i ulaska ovdašnje iskusne vojske u tu alijansu, preuzeo Sven Alkalaj, takođe minister kod Špirića. Ali ministar dvojnih pasoša i državljanstava, u čemu je stekao veliko umijeće, toliko da je sreća što je propao VaršavskiPakt inače bi ministar Alkalaj izdejstvovao da BiH, i njene Oružane snage za sahrane, bude članica i jednog i drugog pakta. Istovremeno.
Sada će sva sila zemalja pohrliti da u mirovnim misijama po svijetu, gdjegod ima nafte a nema demokratije, svoje vojnike drži na sigurnom, pod geometrijskom zastavom BiH i u njenim utvrdama.
A dežmekasti ministar Sven Haris Alkalaj i dženazni ministar Selmo Cikotić Bugojanski dobiće priliku za brze usponske karijere u okviru multinacionalnih snaga. S. H. Alkalaj će proći ubrzanu obuku za komandira tenka u kojoj će glavni program biti fokusiran na skidanje diplomatskog stomačića kako bi lako mogao upadati u tenk kroz otvor na kupoli i ispadati kroz otvor na podu u slučaju pogotka tenka i probijanja oklopa žarišnom kumulativno-čeliko-rastapajućom minom talibanskog standarda pete generacije.
S. C. Bugojanski će širom vojnih baza i nato-ratilišta demonstrirati svoje umijeće komandovanja oblasnom operativnom grupom sa tribina lokalnog stadiona dok na travnjaku skapavaju dva tima sa po 326 igrača. I dva vratara.
BiH će tako izgubiti značajne ljudske ministarske resurse pa će Hrvati opet biti oštećeni jer u narednom četverogodišnjem mandatu mjesto Predsjedavajućeg Vijeća Ministara pripada njima a, izvjesno, ostaju bez dva stuba sadašnjeg Špirićevog kabineta koji su mu, Špirketu, omogućavali da dijeli lekcije i lijevo i desno i da obavlja posao koji mu je povjerio Dodik: – čuvaj ta dva ministra ko oči u glavi, nemoj da si nekoncentrisan kao kad si izgubio onog impotentnog bivšeg ministra bezbjednosti. Sjećal’ se neko barem imena?
Oružane snage BiH će dobiti priliku da formiraju specijalne jedinice konjevodaca, na osnovu stoljetne specijalnosti komandovanja i rukovođenja kolonama brdskih konja za krađu ogrevnog drveta, takozvanih metrica. Zatim, ekološke brigade za skupljanje žira, divljeg kestena i ostalih šumskih plodova pogodnih za preživljavanje. Onda, ineženjerijske brigade obučene za brzu bespravnu gradnju vojnih baza i objekata po svijetu bogatom naftom i siromašnom demokratijom. Pa, brigade za miniranje bez deminiranja, jer ta vojska dolazi iz Zemlje Hiljadu Velikih Miniskih Polja.
Ima samo jedna sitnica, koju uzgred pomenu Sven Haris Alkalaj, u radosnom izvješću ovdašnjoj sirotinji raji – Mapovci traže da 69 lokacija perspektivne vojne imovine odmah pripadnu u vlasništvo Ministarstva Odbrane Bosne.
Ne znaju, jadnici, da je i JNA imala perspektivnu vojnu imovinu, takozvane kasarne, pa tetke sa šerpama, npr. u Zgarebu, opkole Perspektivnu Vojnu Imovinu a vodoinstalater Štef čučne kod šahta i zavrne vodu.
Ali znaju da im BiH ne treba zbog slobodnih građana, pa ne daju bezvizni režim iako je ispunjeno 17.427 uslova i 18.923 uvjeta, nego zbog baza i teritorijalizacije.
Davanje MAP-protivotrova Bosni i Hercegovini, prije halucionegene bezvizne doze, govori o značajnoj upotrebnoj vrijednosti teritorije BiH i slaboj tržišnoj vrijednosti njenih ljudi.
Koliko je dobro što je Selmo Cikotić, ministar odbrane i sahrane, bio zabavljen nekim tuzemnim poslovima, pa je strateške zahvate pripajanja NatoPakta Bosni i Hercegovini, i ulaska ovdašnje iskusne vojske u tu alijansu, preuzeo Sven Alkalaj, takođe minister kod Špirića. Ali ministar dvojnih pasoša i državljanstava, u čemu je stekao veliko umijeće, toliko da je sreća što je propao VaršavskiPakt inače bi ministar Alkalaj izdejstvovao da BiH, i njene Oružane snage za sahrane, bude članica i jednog i drugog pakta. Istovremeno.
Sada će sva sila zemalja pohrliti da u mirovnim misijama po svijetu, gdjegod ima nafte a nema demokratije, svoje vojnike drži na sigurnom, pod geometrijskom zastavom BiH i u njenim utvrdama.
A dežmekasti ministar Sven Haris Alkalaj i dženazni ministar Selmo Cikotić Bugojanski dobiće priliku za brze usponske karijere u okviru multinacionalnih snaga. S. H. Alkalaj će proći ubrzanu obuku za komandira tenka u kojoj će glavni program biti fokusiran na skidanje diplomatskog stomačića kako bi lako mogao upadati u tenk kroz otvor na kupoli i ispadati kroz otvor na podu u slučaju pogotka tenka i probijanja oklopa žarišnom kumulativno-čeliko-rastapajućom minom talibanskog standarda pete generacije.
S. C. Bugojanski će širom vojnih baza i nato-ratilišta demonstrirati svoje umijeće komandovanja oblasnom operativnom grupom sa tribina lokalnog stadiona dok na travnjaku skapavaju dva tima sa po 326 igrača. I dva vratara.
BiH će tako izgubiti značajne ljudske ministarske resurse pa će Hrvati opet biti oštećeni jer u narednom četverogodišnjem mandatu mjesto Predsjedavajućeg Vijeća Ministara pripada njima a, izvjesno, ostaju bez dva stuba sadašnjeg Špirićevog kabineta koji su mu, Špirketu, omogućavali da dijeli lekcije i lijevo i desno i da obavlja posao koji mu je povjerio Dodik: – čuvaj ta dva ministra ko oči u glavi, nemoj da si nekoncentrisan kao kad si izgubio onog impotentnog bivšeg ministra bezbjednosti. Sjećal’ se neko barem imena?
Oružane snage BiH će dobiti priliku da formiraju specijalne jedinice konjevodaca, na osnovu stoljetne specijalnosti komandovanja i rukovođenja kolonama brdskih konja za krađu ogrevnog drveta, takozvanih metrica. Zatim, ekološke brigade za skupljanje žira, divljeg kestena i ostalih šumskih plodova pogodnih za preživljavanje. Onda, ineženjerijske brigade obučene za brzu bespravnu gradnju vojnih baza i objekata po svijetu bogatom naftom i siromašnom demokratijom. Pa, brigade za miniranje bez deminiranja, jer ta vojska dolazi iz Zemlje Hiljadu Velikih Miniskih Polja.
Ima samo jedna sitnica, koju uzgred pomenu Sven Haris Alkalaj, u radosnom izvješću ovdašnjoj sirotinji raji – Mapovci traže da 69 lokacija perspektivne vojne imovine odmah pripadnu u vlasništvo Ministarstva Odbrane Bosne.
Ne znaju, jadnici, da je i JNA imala perspektivnu vojnu imovinu, takozvane kasarne, pa tetke sa šerpama, npr. u Zgarebu, opkole Perspektivnu Vojnu Imovinu a vodoinstalater Štef čučne kod šahta i zavrne vodu.
Ali znaju da im BiH ne treba zbog slobodnih građana, pa ne daju bezvizni režim iako je ispunjeno 17.427 uslova i 18.923 uvjeta, nego zbog baza i teritorijalizacije.
Davanje MAP-protivotrova Bosni i Hercegovini, prije halucionegene bezvizne doze, govori o značajnoj upotrebnoj vrijednosti teritorije BiH i slaboj tržišnoj vrijednosti njenih ljudi.
четвртак, 22. април 2010.
NEMA NADE, MOJ BORISE
Ljubitelj bajki, predsjednik Srbije Boris Tadić, izjavio je u Jajincima, gdje je, u toku Drugog svjetskog rata, u usporedbi sa podacima Hrvatske, stradalo više Srba nego u Jasenovcu, da očekuje da se parlamenti drugih, pretpostavljam, okolnih, država izvine za zločine koje su pripadnici njihovih država počinili prema Srbima.
Moj Borise, u Gradinu je ove godine došao muftija banjalučki, a jučer, 22., na dan proboja, došao je i muftija Lagumdžijin. I to je sve što se može očekivati.
Jer, u obzir bi došli
• parlament Hrvatske
• parlament Federacije BiH
• parlamentarna skupština BiH
• parlament Kosova
a sudeći po tome kako je dočekan Ivo Josipović u Hrvatskoj, nakon što je izrazio žaljenje što je Hrvatska u građanskim ratovima u BiH imala nepriličnosti, što se uglavnom odnosilo na žrtve muslimanske sfere, izvinjenje u Saboru Hrvatske, pardon Borise, Hrvatskom Saboru, neće dočekati ni unuče ti. Pa čim malo odskoči, objasni mu.
U BiH, mislim na oba parlamenta, situacija je još gora. Državni ministar sahranjuje ratne zločince pa se izvinjenje može najprije očekivati tek kada se posahranjuju svi zločinci iz te patriotske lige, pa kada prođu godišnjice i stoljetnice. Uglavnom, nikada. Agresoru se niko ne izvinjava, moj Borise.
Slobodarski parlament Vojne baze Kosovo. On ima najviše igleda. Ali tek kada Srbi postanu većina u tom demokratskom tijelu. Ako ih u međuvremenu ne proglase iredentom, bre.
Prigodna vijest: U Turskoj će se, u subotu, sastati Boris Tadić, Haris Silajdžić i Abdulah Gul.
Ljubitelj bajki, predsjednik Srbije Boris Tadić, izjavio je u Jajincima, gdje je, u toku Drugog svjetskog rata, u usporedbi sa podacima Hrvatske, stradalo više Srba nego u Jasenovcu, da očekuje da se parlamenti drugih, pretpostavljam, okolnih, država izvine za zločine koje su pripadnici njihovih država počinili prema Srbima.
Moj Borise, u Gradinu je ove godine došao muftija banjalučki, a jučer, 22., na dan proboja, došao je i muftija Lagumdžijin. I to je sve što se može očekivati.
Jer, u obzir bi došli
• parlament Hrvatske
• parlament Federacije BiH
• parlamentarna skupština BiH
• parlament Kosova
a sudeći po tome kako je dočekan Ivo Josipović u Hrvatskoj, nakon što je izrazio žaljenje što je Hrvatska u građanskim ratovima u BiH imala nepriličnosti, što se uglavnom odnosilo na žrtve muslimanske sfere, izvinjenje u Saboru Hrvatske, pardon Borise, Hrvatskom Saboru, neće dočekati ni unuče ti. Pa čim malo odskoči, objasni mu.
U BiH, mislim na oba parlamenta, situacija je još gora. Državni ministar sahranjuje ratne zločince pa se izvinjenje može najprije očekivati tek kada se posahranjuju svi zločinci iz te patriotske lige, pa kada prođu godišnjice i stoljetnice. Uglavnom, nikada. Agresoru se niko ne izvinjava, moj Borise.
Slobodarski parlament Vojne baze Kosovo. On ima najviše igleda. Ali tek kada Srbi postanu većina u tom demokratskom tijelu. Ako ih u međuvremenu ne proglase iredentom, bre.
Prigodna vijest: U Turskoj će se, u subotu, sastati Boris Tadić, Haris Silajdžić i Abdulah Gul.
среда, 21. април 2010.
CRKOTIĆ
Samo dva problema muče Bosnu i Hercegovinu.
I otjeraće je u smrt raspadom.
Prvi problem je nelegalno usvajanje BiH kao djeteta muslimanskog, kasnije bošnjačkog, patriotizma i kriminalizovanih relacija internacionalne i domaće kamarile.
Drugi problem je beskonačan kordon ratnih kadrova na bošnjačkim pozicijama u izvršnoj i političkoj vlasti i njihova glava koja funkcionoše na ratnim čipovima, tehnologiji i opserviranju Srba pa i Hrvata.
O tome da je BiH isključiva Država, Bosna, muslimanskog, bošnjačkog patriotizma, pisao sam i pisaću kadgod budem imao priliku.
Ovaj put ću osvijetliti drugi problem.
On obuhvata cijelu lepezu nepotrebnog paralelnog divljaštva. Recimo: Ejup Ganić, Narodni Heroj, nosilac Dobrovoljačke spomenice, ne bi trebao ni da dođe u doticaj sa sudom, a ako dođe, svi treba da poginemo braneći ga od suđenja, iako je tamo komandovao kao priučeni divljak, tamo gdje su ljudi ubijani i spaljivani po ulicama, a Biljana Plavšić, baba, kako je naziva Esdees, koja nikome nije komandovala, sama otišla na sud, izdržala dvije trećine kazne, pustili je i – problem je u tome što ju je Dodik dočekao na aerodromu.
Kao i u slučaju Narodni Heroj Ganić, i za Bljanu sam imao stav – na sudu se dokazuje krivica ili nekrivica, na sudu se brani od neosnovane krivice i skida ljaga. Ali, nijue bitno šta sam ja mislio, bitni su ti različiti metri kojima Saraj i Bošnjaci mjere ljude po pripadnosti. Ne zločinu nego naciji.
To je tipična reakcija ratnih kadrova koji su još na sceni.
Srbi i Hrvati skoro da više i nemaju ratnih kadrova u tom teatru apsurda zvanom BiH.
Jedan od takvih problema koji se polako zahuktava jeste i Selmo Cikotić. Ministar odbrane BiH. Na stranu što ne postoji ni odbrana BiH ni sama BiH. Ali, ulitana je država kojoj je ministar odbrane ratni komandant oblasne grupe u čijem je centru postojao logor za Hrvate. Ne u nekom podrumu, privatni, Cacin ili Ćelin, nego u centru grada, na stadionu. I tako godinama.
Takav čovjek ne može biti ništa. Čak ni u njihovoj državi.
Sada je sudija Jukić zaustavio svjedočenje Cikotića u predmetu protiv nekih bugojanaca za humano stadioničenje Hrvata sa osnovnom namjenom da im se najebe majke a u međuvremenu da kopaju rovove u Gornjem Vakufu, ili gdje treba, i da Srbima služe kao glineni golubovi na tranšejima. A svjedočenje je zaustavljeno da nebi Selmo Cikotić Sirotić nešto lanuo i pokrenuo postupak protiv sebe.
Ne razumijem. Upravo ga, radi pravde, treba pustiti da se izlaje ko pas. I onda ga mirno uhapsiti. No, sudac Jukić mu predlaže da uzme advokata. Ja kao veliki pravni stručnjak odmah zaključujem da je Cikotić kriv. A i ako nije zbog tog potencijalnog izlajavanja, jeste. Što nije spriječio ustadioničenje Hrvata. Tako isto ostali nisu spriječili nešto pa otišli u Hag. Nije znao, kaže Sirotić. Ma nemoj. Stadion Iskre je u Kratovu pa daleko, nema novina, radija i televizije, pucalo se, niko nije dolazio iz Makedonije da javi.
Cilj je bio eliminisati Hrvate iz Bugojna. To je bio zadatak cijelog aparata civilne, kriminalne i vojne vlasti. A u toj vlasti je Selmo Cikotić bio komandnant oblasne grupe.
Kako tad tako i danas.
Cikotić učestvuje u Državnom sahranjivanju Narodnog Heroja Rasima Delića. Jer, njegova glava je još u ratu. A rat je još u njegovoj glavi. Osim toga, on zna da na taj način i sebi kupuje sahranu u svojstvu Narodnog Heroja Bugojna. Jer kao ministar odbrane nije ni za kurac. Ali kao Narodni Heroj Odbrane Bugojna od četnika, srbojnaovaca, šešeljevaca, u čemu se najefikasnije sredstvo pokazalo čišćenje, ubijanje i eliminisanje Hrvata, biće sahranjen na Kovačima, pravim ili odgovarajućim.
Sreća da se sa Kovača niko ne vraća.
Teška ta dva problema pred Državom Da Prostiš Usranom.
Samo dva problema muče Bosnu i Hercegovinu.
I otjeraće je u smrt raspadom.
Prvi problem je nelegalno usvajanje BiH kao djeteta muslimanskog, kasnije bošnjačkog, patriotizma i kriminalizovanih relacija internacionalne i domaće kamarile.
Drugi problem je beskonačan kordon ratnih kadrova na bošnjačkim pozicijama u izvršnoj i političkoj vlasti i njihova glava koja funkcionoše na ratnim čipovima, tehnologiji i opserviranju Srba pa i Hrvata.
O tome da je BiH isključiva Država, Bosna, muslimanskog, bošnjačkog patriotizma, pisao sam i pisaću kadgod budem imao priliku.
Ovaj put ću osvijetliti drugi problem.
On obuhvata cijelu lepezu nepotrebnog paralelnog divljaštva. Recimo: Ejup Ganić, Narodni Heroj, nosilac Dobrovoljačke spomenice, ne bi trebao ni da dođe u doticaj sa sudom, a ako dođe, svi treba da poginemo braneći ga od suđenja, iako je tamo komandovao kao priučeni divljak, tamo gdje su ljudi ubijani i spaljivani po ulicama, a Biljana Plavšić, baba, kako je naziva Esdees, koja nikome nije komandovala, sama otišla na sud, izdržala dvije trećine kazne, pustili je i – problem je u tome što ju je Dodik dočekao na aerodromu.
Kao i u slučaju Narodni Heroj Ganić, i za Bljanu sam imao stav – na sudu se dokazuje krivica ili nekrivica, na sudu se brani od neosnovane krivice i skida ljaga. Ali, nijue bitno šta sam ja mislio, bitni su ti različiti metri kojima Saraj i Bošnjaci mjere ljude po pripadnosti. Ne zločinu nego naciji.
To je tipična reakcija ratnih kadrova koji su još na sceni.
Srbi i Hrvati skoro da više i nemaju ratnih kadrova u tom teatru apsurda zvanom BiH.
Jedan od takvih problema koji se polako zahuktava jeste i Selmo Cikotić. Ministar odbrane BiH. Na stranu što ne postoji ni odbrana BiH ni sama BiH. Ali, ulitana je država kojoj je ministar odbrane ratni komandant oblasne grupe u čijem je centru postojao logor za Hrvate. Ne u nekom podrumu, privatni, Cacin ili Ćelin, nego u centru grada, na stadionu. I tako godinama.
Takav čovjek ne može biti ništa. Čak ni u njihovoj državi.
Sada je sudija Jukić zaustavio svjedočenje Cikotića u predmetu protiv nekih bugojanaca za humano stadioničenje Hrvata sa osnovnom namjenom da im se najebe majke a u međuvremenu da kopaju rovove u Gornjem Vakufu, ili gdje treba, i da Srbima služe kao glineni golubovi na tranšejima. A svjedočenje je zaustavljeno da nebi Selmo Cikotić Sirotić nešto lanuo i pokrenuo postupak protiv sebe.
Ne razumijem. Upravo ga, radi pravde, treba pustiti da se izlaje ko pas. I onda ga mirno uhapsiti. No, sudac Jukić mu predlaže da uzme advokata. Ja kao veliki pravni stručnjak odmah zaključujem da je Cikotić kriv. A i ako nije zbog tog potencijalnog izlajavanja, jeste. Što nije spriječio ustadioničenje Hrvata. Tako isto ostali nisu spriječili nešto pa otišli u Hag. Nije znao, kaže Sirotić. Ma nemoj. Stadion Iskre je u Kratovu pa daleko, nema novina, radija i televizije, pucalo se, niko nije dolazio iz Makedonije da javi.
Cilj je bio eliminisati Hrvate iz Bugojna. To je bio zadatak cijelog aparata civilne, kriminalne i vojne vlasti. A u toj vlasti je Selmo Cikotić bio komandnant oblasne grupe.
Kako tad tako i danas.
Cikotić učestvuje u Državnom sahranjivanju Narodnog Heroja Rasima Delića. Jer, njegova glava je još u ratu. A rat je još u njegovoj glavi. Osim toga, on zna da na taj način i sebi kupuje sahranu u svojstvu Narodnog Heroja Bugojna. Jer kao ministar odbrane nije ni za kurac. Ali kao Narodni Heroj Odbrane Bugojna od četnika, srbojnaovaca, šešeljevaca, u čemu se najefikasnije sredstvo pokazalo čišćenje, ubijanje i eliminisanje Hrvata, biće sahranjen na Kovačima, pravim ili odgovarajućim.
Sreća da se sa Kovača niko ne vraća.
Teška ta dva problema pred Državom Da Prostiš Usranom.
уторак, 20. април 2010.
OHR – ČUVAR GROBALJA U PREDIZBORNOM PERIODU
Jedino izvinjenje koje treba uputiti bilo kome jeste izvinjenje žrtvama Srebrenice. Njihove kosti se neće nikada smiriti. Oni koji predstavljaju narod kome su pripadale spremni su na sve – da lažu, podmeću, sahranjuju žive, teatralizuju, zloupotrebljavaju mrtve. Sve druge žrtve nisu važne.
Srebreničke su zlatne.
Oni koji su unaprijed okrivljeni ne mogu to mirno da gledaju.
Pošto je godinama Srebrenica bila uobičajena kota na ratištima BiH, došlo je do neviđene medijske eskalacije razmjera tog zločina, do priznavanja ubijanja kao na pokretnoj traci, ubijanja koja u navedenom vremenu nije moguće izvesti u tom broju. Cijeli niz nejasnih događaja, od odlaska Nasera Orića prije pada, do nagle pojave drugih nacija u streljačkom srpskom vodu, ostao je upitan. Onda je rukovodstvo Republike Srpske, Dragan Čavić i vlada, natjerano, a možda i sarađivalo, da formira vladinu komisiju, sačini izvještaj, verifikuje ga, prizna, prihvati i saopšti da je tamo ubijeno 8.300 i nešto ljudi. I gotovo. Sud u Hagu je presudio da je to genocid ograničenog razmjera. Ne može se oteti utisku da je takva kvalifikacija donijeta kako bi se opravdalo neosuđivanje Srbije za genocid u BiH pošto je dio međunarodne zajednice vršio nesnošljiv pritisak u tom smjeru.
Genocid ne presuđuje sud. Ni jedan sud nije presudio genocid u Jasenovcu pa je opet bio genocid. Genocid nije jedno mjesto. Genocid je zvanična državna politika, i realizacija, koja mora biti dokaziva i viljiva u aktima, odlukama, zakonima i praksi. Genocid ne realizuje jedan diverzantski odred.
Genocid nije sredstvo opstanka jedne države. Naročito nije instrument podjarmljivanja jedne nacije ili vladanja nad njom. Genocid nije alatka istjerivanja jedne nacije iz jedne zemlje. Genocid se ne koristi u političke i politikantske svrhe.
U Srebrenici nije bilo genocida. Ili tek istoriografska i druga nauka treba da ga ustanovi i dokaže. I nema genocida na ograničenom prostoru.
Kada su izbile na vidjelo činjenice da su na spisku sahranjenih i živi ljudi, na stotine, logično je da nadležni organi preduzmu nešto da se utvrdi istina. Barem tačan broj ubijenih u “genocidu”.
Organi i politički subjekti Karavan Saraja bili su ovih dana zauzeti sahranom Generala Heroja Koljača Rasima Delića Osuđenog Zločinca, kažu novine sarkastično, komediografski: BiH sahranila svoga generala, jebo je on, pa nisu reagovali.
Ali zato je tu dobri stari sarajevski jednostrani Ohaer.
Oni su napisali saopštenje u stilu političke stranke kojoj je neko rekao da mora da reaguje na svaki šušanj ako želi da bude zapažena i ostvari neki rezultat.
U saopštenju se kaže:
• "још један нечувен покушај порицања геноцида који се догодио у Сребреници намјерним искривљавањем утврђених историјских и правних чињеница и представљањем погрешних и лажних информација са намјером да се сакрије истина".
• "Иако је увијек било потврђених екстремиста који су покушавали да оспоре геноцид, ништа не може промијенити чињенице о догађајима у Сребреници у јулу 1995. године. Закључци садашње Владе РС, под вођством СНСД-а, дискредитују РС како у земљи тако и изван ње"
• "Изражавајући сумње у резултате извјештаја Комисије РС за догађаје у Сребреници, Влада поново доводи РС у позицију да не поступа у складу са захтјевом из обавезујуће одлуке Дома за људска права. Одбацивањем одлука и чињеница које су утврдили Међународни суд правде и Хашки трибунал да је оно што се догодило у Сребреници био геноцид, РС поново одбацује владавину права"
• "Не може постојати политичко, правно или морално оправдање за закључке Владе РС о Сребреници од 19. априла којима се оспорава геноцид. Влада РС треба поново размотрити закључке и прикључити се чињеницама и законским захтјевима и дјеловати у складу са тим, а не наносити емоционални бол преживјелима, искривљавати историју и уништавати јавни имиџ земље".
Ovo komunističko saopštenje, nešto kao Smjernice Devete sjednice CK SKJ, pisao je neki školarac Zlatka Lagumdžije. Samo su komunisti mogli tako da ture ruku u džep, počešu jajca i odsijeku istinu kojom onda razvrstavaju, ove tamo, one vamo.
OHR je, tako, spao na saopštenja.
A imao je šansu da bude novoistorijska varijanta Benjamina Kalaja.
Jedino izvinjenje koje treba uputiti bilo kome jeste izvinjenje žrtvama Srebrenice. Njihove kosti se neće nikada smiriti. Oni koji predstavljaju narod kome su pripadale spremni su na sve – da lažu, podmeću, sahranjuju žive, teatralizuju, zloupotrebljavaju mrtve. Sve druge žrtve nisu važne.
Srebreničke su zlatne.
Oni koji su unaprijed okrivljeni ne mogu to mirno da gledaju.
Pošto je godinama Srebrenica bila uobičajena kota na ratištima BiH, došlo je do neviđene medijske eskalacije razmjera tog zločina, do priznavanja ubijanja kao na pokretnoj traci, ubijanja koja u navedenom vremenu nije moguće izvesti u tom broju. Cijeli niz nejasnih događaja, od odlaska Nasera Orića prije pada, do nagle pojave drugih nacija u streljačkom srpskom vodu, ostao je upitan. Onda je rukovodstvo Republike Srpske, Dragan Čavić i vlada, natjerano, a možda i sarađivalo, da formira vladinu komisiju, sačini izvještaj, verifikuje ga, prizna, prihvati i saopšti da je tamo ubijeno 8.300 i nešto ljudi. I gotovo. Sud u Hagu je presudio da je to genocid ograničenog razmjera. Ne može se oteti utisku da je takva kvalifikacija donijeta kako bi se opravdalo neosuđivanje Srbije za genocid u BiH pošto je dio međunarodne zajednice vršio nesnošljiv pritisak u tom smjeru.
Genocid ne presuđuje sud. Ni jedan sud nije presudio genocid u Jasenovcu pa je opet bio genocid. Genocid nije jedno mjesto. Genocid je zvanična državna politika, i realizacija, koja mora biti dokaziva i viljiva u aktima, odlukama, zakonima i praksi. Genocid ne realizuje jedan diverzantski odred.
Genocid nije sredstvo opstanka jedne države. Naročito nije instrument podjarmljivanja jedne nacije ili vladanja nad njom. Genocid nije alatka istjerivanja jedne nacije iz jedne zemlje. Genocid se ne koristi u političke i politikantske svrhe.
U Srebrenici nije bilo genocida. Ili tek istoriografska i druga nauka treba da ga ustanovi i dokaže. I nema genocida na ograničenom prostoru.
Kada su izbile na vidjelo činjenice da su na spisku sahranjenih i živi ljudi, na stotine, logično je da nadležni organi preduzmu nešto da se utvrdi istina. Barem tačan broj ubijenih u “genocidu”.
Organi i politički subjekti Karavan Saraja bili su ovih dana zauzeti sahranom Generala Heroja Koljača Rasima Delića Osuđenog Zločinca, kažu novine sarkastično, komediografski: BiH sahranila svoga generala, jebo je on, pa nisu reagovali.
Ali zato je tu dobri stari sarajevski jednostrani Ohaer.
Oni su napisali saopštenje u stilu političke stranke kojoj je neko rekao da mora da reaguje na svaki šušanj ako želi da bude zapažena i ostvari neki rezultat.
U saopštenju se kaže:
• "још један нечувен покушај порицања геноцида који се догодио у Сребреници намјерним искривљавањем утврђених историјских и правних чињеница и представљањем погрешних и лажних информација са намјером да се сакрије истина".
• "Иако је увијек било потврђених екстремиста који су покушавали да оспоре геноцид, ништа не може промијенити чињенице о догађајима у Сребреници у јулу 1995. године. Закључци садашње Владе РС, под вођством СНСД-а, дискредитују РС како у земљи тако и изван ње"
• "Изражавајући сумње у резултате извјештаја Комисије РС за догађаје у Сребреници, Влада поново доводи РС у позицију да не поступа у складу са захтјевом из обавезујуће одлуке Дома за људска права. Одбацивањем одлука и чињеница које су утврдили Међународни суд правде и Хашки трибунал да је оно што се догодило у Сребреници био геноцид, РС поново одбацује владавину права"
• "Не може постојати политичко, правно или морално оправдање за закључке Владе РС о Сребреници од 19. априла којима се оспорава геноцид. Влада РС треба поново размотрити закључке и прикључити се чињеницама и законским захтјевима и дјеловати у складу са тим, а не наносити емоционални бол преживјелима, искривљавати историју и уништавати јавни имиџ земље".
Ovo komunističko saopštenje, nešto kao Smjernice Devete sjednice CK SKJ, pisao je neki školarac Zlatka Lagumdžije. Samo su komunisti mogli tako da ture ruku u džep, počešu jajca i odsijeku istinu kojom onda razvrstavaju, ove tamo, one vamo.
OHR je, tako, spao na saopštenja.
A imao je šansu da bude novoistorijska varijanta Benjamina Kalaja.
52,6%
Esenesde, dabome.
Konačno su počeli da shvataju.
Niko ne otvara restoran sa jednim jelom.
Tako ni opozicija u Republici Srpskoj ne može pobijediti na tehnologiji Jedan čovjek – Jedna stranka. Mihajlica. Krsmanović. Čavić. Sve jedan do jednoga. Kod Esdeesa Bosić i Tadić. Radikal na privremenom radu. Kod Ivanića, koga ubi prejaki genocid i ko zna da li će se pojaviti u javnosti do izbora, samo Borenović.
Kod Dodika i Esenesdea, sva sila lidera, poslanika, aktera, predsjednika, delegata. Ne možeš doći na red da nešto izjaviš u medijima. Esenesde nije, nakon pobjede 2006., 2007. i 2008. imenovao samo patrijarha i visokog poredstavnika.
To govori o podršci javnosti, o širokom frontu javnog posla kojeg obavlja Esenesde kao i o programu koji postoji i koji se realizuje, svakog dana, na svakom mjestu u Republici Srpskoj. Esdees, na primjer, kao jedina ozbiljna stranka s one strane, u Doboju ubija svoje a Esenesde tamo otvara centar za dijalizu. Oni ne vode računa o živima, a mi vodimo računa o bolesnima.
Nema programa kojeg realizuje jedan čovjek.
Kad mnogo ljudi nešto radi to mora biti program.
Šta može da realizuje Mihajlica? Od silnog ponavljanja i samom sebi laganja, oči mu sve veće i veće a sve manje vidi. Krsmanović. Ima samo obrve i dvije kancelarije u Republici Srpskoj. Ujedinili bi se. Nedaj bože da se ujedine Mihajličine okice i Krsmanove obrve.
U istraživanju Agencije Prime Esenesde ima podršku 52,6% onih koji bi glasali. Esdees 19,1%. Mogu da se složim. Esdees će se zaokružiti na 20 procenata.
Ali Pedepe ima, ko biva, 10,7%. To je nerealan postotak. Naročito nije realan nakon Ivanićevog zalaganja za rezoluciju o genocidu u Srebrenici kao domaćem proizvodu sa halal-sertifikatom.
Sada kada je Dodik rekao da se preberu te žrtve u Srebrenici, žrtve na stvari i žrtve u rakama, Ivanićev politički program demokratskog progresa priznanja genocida, tonuće u sve dublji zaborav.
Ali, potrudićemo se da se javnost podsjeti.
Glasačka vojska od 137.000 članova Esenesdea i 3150 mjesnih odbora po Republici Srpskoj, pokrenuta je ne da bi ubijedila birače u glasanje. Nego kao odgovor na podršku javnosti. Jer, u ovoj godini su odbori Esenesdea zadužili 7000 pristupnica koje će se pretvorti u članske karte. Tako je svake godine kada su izbori. Esenesde uvijek prije izbora ima skokovit priliv članova. Da je to poslije izbora, rekao bih da svi idu uz pobjednika. Ovako: Svi očekuju da Esenesde pobijedi jer je to očigledno.
Polako pada i zadnji demokratski bastion opozicije Republike Srpske – Sarajevsko Oslobođenje. I ono je objavilo rezultate istraživanja.
Esenesde, dabome.
Konačno su počeli da shvataju.
Niko ne otvara restoran sa jednim jelom.
Tako ni opozicija u Republici Srpskoj ne može pobijediti na tehnologiji Jedan čovjek – Jedna stranka. Mihajlica. Krsmanović. Čavić. Sve jedan do jednoga. Kod Esdeesa Bosić i Tadić. Radikal na privremenom radu. Kod Ivanića, koga ubi prejaki genocid i ko zna da li će se pojaviti u javnosti do izbora, samo Borenović.
Kod Dodika i Esenesdea, sva sila lidera, poslanika, aktera, predsjednika, delegata. Ne možeš doći na red da nešto izjaviš u medijima. Esenesde nije, nakon pobjede 2006., 2007. i 2008. imenovao samo patrijarha i visokog poredstavnika.
To govori o podršci javnosti, o širokom frontu javnog posla kojeg obavlja Esenesde kao i o programu koji postoji i koji se realizuje, svakog dana, na svakom mjestu u Republici Srpskoj. Esdees, na primjer, kao jedina ozbiljna stranka s one strane, u Doboju ubija svoje a Esenesde tamo otvara centar za dijalizu. Oni ne vode računa o živima, a mi vodimo računa o bolesnima.
Nema programa kojeg realizuje jedan čovjek.
Kad mnogo ljudi nešto radi to mora biti program.
Šta može da realizuje Mihajlica? Od silnog ponavljanja i samom sebi laganja, oči mu sve veće i veće a sve manje vidi. Krsmanović. Ima samo obrve i dvije kancelarije u Republici Srpskoj. Ujedinili bi se. Nedaj bože da se ujedine Mihajličine okice i Krsmanove obrve.
U istraživanju Agencije Prime Esenesde ima podršku 52,6% onih koji bi glasali. Esdees 19,1%. Mogu da se složim. Esdees će se zaokružiti na 20 procenata.
Ali Pedepe ima, ko biva, 10,7%. To je nerealan postotak. Naročito nije realan nakon Ivanićevog zalaganja za rezoluciju o genocidu u Srebrenici kao domaćem proizvodu sa halal-sertifikatom.
Sada kada je Dodik rekao da se preberu te žrtve u Srebrenici, žrtve na stvari i žrtve u rakama, Ivanićev politički program demokratskog progresa priznanja genocida, tonuće u sve dublji zaborav.
Ali, potrudićemo se da se javnost podsjeti.
Glasačka vojska od 137.000 članova Esenesdea i 3150 mjesnih odbora po Republici Srpskoj, pokrenuta je ne da bi ubijedila birače u glasanje. Nego kao odgovor na podršku javnosti. Jer, u ovoj godini su odbori Esenesdea zadužili 7000 pristupnica koje će se pretvorti u članske karte. Tako je svake godine kada su izbori. Esenesde uvijek prije izbora ima skokovit priliv članova. Da je to poslije izbora, rekao bih da svi idu uz pobjednika. Ovako: Svi očekuju da Esenesde pobijedi jer je to očigledno.
Polako pada i zadnji demokratski bastion opozicije Republike Srpske – Sarajevsko Oslobođenje. I ono je objavilo rezultate istraživanja.
Пријавите се на:
Постови (Atom)
