четвртак, 29. април 2010.

PALA I HRVATSKA
Sastankom ministara inostranih poslova Hrvatske, Turske i BiH, Jandrokovića, Davutoglua i Alkalaja, u Ankari, nastavljeno je opkoljavanje Srba i Hrvata u BiH.
Cijelo to cirkusantsko pozorište, koje uključuje i ministra spoljnih dela Srbije, šalje dvije poruke:
• Umjesto svih velikih igrača, Brisela i Vašingtona, pa i NATO, glavni majstor za BiH je Turska
• Sudbinu Srba i Hrvata rješavaće, prividno, Zagreb i Beograd, stvarno, osovina Saraj – Ankara.
Poznati su rezultati u slučaju kada to radi Istambul (Ankara), u istoriji, ali i kada to rade Zagreb i Beograd.
Turska, očito, priprema centralizaciju i unizatrizaciju BiH. Prvi korak za to je instaliranje Hrisa Silajdžića za člana PBiH jer je on jedini kvalifikovani stopostotni bošnjački državac unitarac, kapitalac. On ne odstupa od centralizacije i unitarizacije. Svi drugi bošnjački akteri imaju periode meandriranja, dekoncentracije i kolaboracije. Drugi korak je uvlačenje Srbije i Hrvatske u tu igru koje, službeno, ne smiju podržati dejotonizaciju Republike Srpske, odnosno „autonomaštvo“ Milorada Dodika, a Treći entitet pogotovu.
Stoga je sirotan iz Zagreba, Jandroković, u Ankari izjavio da Hrvatska smatra da ustavnim promjenama treba da bude sačuvana konstitutivna pozicija hrvatskog naroda u BiH.
Prvo. Ko kaže da će biti ustavnih promjena. Drugo. Šta znači sačuvati konstitutivnu poziciju. Konstitutivna pozicija Hrvata u BiH je skoro jednaka nekonstitutivnoj poziciji Srba u Hrvatskoj.
Dvutoglu je, mudro, dodao da je Turska za to da sva tri konstitutivna naroda imaju jednaka prava.
Mudro.
Kao, onomad, kad je seljanin došao u varoš da proda kozu na pijaci, uveče, da je ujutro ne vodi ulitanu, direktno s puta na dražbu, i odsjeo u prenoćištu a kozu vezao za drvo kod ulaza. Ujutro mu konačar na recepciji kaže: Deset dinara. Kako deset. Šest krevet, dva topla voda za kupanje, dva fruštuk. Nisam se kupao, kupam se samo o Đurđevdanu. Imao si pravo da se kupaš i sapunjaš. Onda, evo pet dinara a pet ostaje meni što si mi jebo kozu. Nisam jebo kozu. Imao si pravo da je unutracioniraš.
Svi u BiH i sada svi imaju ista prava. Ali, u Saraju, primjer, bošnjački akteri, imaju prava i moć nad drugima. Mogu da jebu koga hoće, ne samo kozu.
Umjesto jednakih prava Srba, Hrvata i Bošnjaka, u BiH su potrebne jednake teritorijalne, političke, ustavne i nadležničke garancije.