понедељак, 26. април 2010.

PRIPADNICI ORUŽANIH SNAGA BiH
BOJE SE MRAKA
Bosanskohercegovačke oružane snage su , u stvari, vojska za sahrane i strahove.
Za sahrane, to ne trebam objašnjavati.
Za strahove. Mene je, na primjer, živog pojeo strah, šta će biti ako neko napadne Našu Državu, a mi okruženi sve živim agresorima, kako će tri tužna puka da nas brane.
Baš kad sam se osokolio nakon Josipovićevog izražavanja žaljenja za međuvašingtonske zločine kojih je, eto, bilo po komšiluku i kada je stigla vijest da je sklopljen Trojni Istanbulski Pakt, general Milojčić iz OS BiH objavi da Naši Pripadnici idu u taj Angažmanistan ali da neće izlaziti iz vojne baze Danske nego da će bazu čuvati iznutra.
Znajući, sa fudbala i mora, da svi Danci imaju ženske noge i da nemaju Muju Hrnjicu, Hajduka Stanka ni Tompsona, nisu, dakle, ratoborci, zaključio sam da su se Naši Pripadnici unaprijed usrali od straha, da se boje mraka i grmljavine i da su jedva dočekali da neće morati da izazle van zidina baze. Čuvaće je iznutra.
Ovo je veoma dobra referenca za MAP i NATO.
To je možda i formula kako da se gubici u ljudstvu Alijanse smanje na minimum. Zatvoriš se u bazu, obučeš ženske čarape i sakriješ se pod krevet ili sećiju, ovisno o puku.
Napomena: U Republici Srpskoj 31% življa podržava ulazak u NATO (14% potpuno, 17% donekle). 65% je protiv.