субота, 24. април 2010.

POVRATAK SRBIJE U STAMBOL
U Turskoj je održan istorijski 2 x 3 sastanak.
Tri predsjednika, Tadić, Gul, predsjedavajući Silajdžić.
Tri ministra inostranih poslova, Jeremić, Davutoglu, Alkalaj.
Istorijski sastanak je obilježen i deklaracijom.
Ono što je izvjesno svakako jeste činjenica da su tri strane predvidjele, i javno obznanile, da će se u naredne dvije godine sastanci čaršijske trilaterale nastaviti. Čaršijske, jer u sva tri stolna grada čaršija je zajednički razumljiv mondijalistički termin.
Iz toga treba zaključiti da se nećemo lako riješiti Sarajeva, Beograda i Turske.
Najprije nešto o konkretnim, današnjim, izjavama, činjenicama i dometima:
• Silajdžić je izjavio da je strateški interes BiH NATO kao i EU. Nejasno je zašto je ta vojna alijansa dobila prednost nad Evropskom Unijom. Građani BiH misle upravo obrnuto.
• Siljadžić je zahvalio Tadiću na izjavi da Srbija neće preduzimati ništa protiv integriteta BiH. To, kaže, ispunjava, naša srca. Neshvatljiva izjava Tadića. Niko od Srbije nije ni tražio da nešto radi na dezintegritetu BiH. Najbolje je da ona sama radi na tome. Najefektnije je.
• Sve što je legitimna odluka institucija BiH, predstavnika sva tri naroda, apsolutno je prihvatljivo za Srbiju, poručio je Tadić. Ovo je apsolutno nepotpuna i neprihvatljiva izjava. U BiH postoje i entiteti. Republika Srpska. Za Federaciju nisam siguran. Nije dovoljno govoriti o institucijama BiH i o predstavnicima sva tri naroda. Komšić i Divjak, na primjer, nisu predstavnici. Ovo se može protumačiti i kao izjava koja će služiti za slučaj da se BiH unitarizuje i centralizuje. I tada se može govoriti o institucijama BiH i predstavnicima tri naroda. Neke će kolaboracioniste i poturice već naći. Odluke u kojima ne učestvuje Republika Srpska, ne mogu se smatrati legitimnim odlukama BiH, iz BiH i u ime BiH. S čim se ne složi Republika Srpska, neće ni biti.
• Gul: Turci i Srbi su uvijek imali potrebu za bliskim prijateljstvom. Da je ovo izjavio predsjednik Obale puževa golaća, možda bi se moglo i povjerovati.
• Gul je pohvalio Srbiju za imenovanje ambasadora BiH u Beogradu i skupštinsku Deklaraciju o Srebrenici. To se može protumačiti kao turski aranžam a guru Gul to javno daje do znanja, iako pohvaljuje Srbiju. Pravo značenje: Silajdžić je nadigrao Tadića.
• Najavljeno je da će turski premijer Erdogan i Tadić posjetiti Srebrenicu na 15. godišnjicu zločina. Mislim da je Srebrenica završena epizoda za Srbiju i Tadića. Svaki dalji korak je direktan udar na Republiku Srpsku i Srbe u BiH.
Obzirom i na zvaničnu najavu da će se u naredne dvije godine nastaviti trilateralni sastanci i da je ovo područje jedino uspješno vanjskopolitičko područje djelovanja Turske, red je ozbiljno pozabaviti se balkanskom politikom Turske.
Prije svega, Silajdžić i BiH su se konačno odrekli raznih arapsko-malezijskih transverzala i okrenuli se Turskoj. To je Turska spremna čekala. Ovih dana po BiH su osvanuli bilbordi sa sloganom: Turska je spremna. Radi se o apelu turistima ali sve se može tumačiti politički pa i turističke gole guzice.
Turska se okrenula Balkanu jer je u svom razvoju, ekonomskoj i vojnoj snazi, došla do tog stepena. Jednostavno, to je sljedeći korak. Taj korak jeste i proizvod i posljedica prijateljstva sa SAD.
Amerika je, dolaskom Obame, ali i svojim ekonomskim i finansijskim kolapsom, shvatila da unipolarni svijet nije zaživio ili da je prebrzo odumro, a da, pogotovu, uniamerikanski svijet nije realan. Pojednostavljeno: Amerika je ovlastila Tursku da u ovom raskršću svjetova igra ulogu umjesto nje. Amerika je dovoljno učinila za svoje nacionalne interese poklanjanjem nezavisnosti Vojnoj Bazi Kosovo i ne misli konkretnije da se petlja na Balkanu. Hrvatska ide u EU (a već je u NATO), Bajden je to jasno rekao u Beogradu i Sarajevu, slanje Štajnberga da se zevzeči sa Biltom i Špancima, neefikasost Gregorijana i Amamb u BiH… sve su to dokazi za deamerikanizaciju Balkana i za njegovu turkizaciju.
Turska nastoji da potpuno pokori BiH i predstavi se kao njen promoter, menotor i svodnik. Time će dobiti nekoliko evropskih efekata. Pošto nikada neće ući u EU, Turska će preko BiH, ako bi se desilo da ova uđe, iznutra pritskati i uticati na EU. A ako ne uđe, taj pritisak i destabilizacija na vratima EU, biće takođe efikasni.
Ujedno, Turska služi i kao brana Rusiji na ovom području. Dobro je da neko drugi drži ustavu Moskvi jer nije dobro da se Amerika ovdje sukobljava sa Rusijom. Iz nekih rovova Amerika se već povukla. Ukrajina. Rakete u Poljskoj i Češkoj.
I najvažnije, što želi i Sarajevo, i Amerka i Ankara, angažman Turske, koji ponekad poprima cirkusantske elemente, kao ono kolo tri vanjska ministra ili Gulova izjava o prijateljstvu Srba i Turaka, sprečava Srbiju da bude Balkanski igrač broj jedan. Ili sprečava da Srbija i Hrvatska, što je najprirodnije, postanu Glavni Akteri Balkana.
Najgore što se može dogoditi, već se događa. Svi ostali na Balkanu, uključujući i Hrvatsku, samo posmatraju sa strane, ne preduzimaju ništa ili, pak, nemaju ništa preduzimljivo i realno u rukama. Kako se Josipović opekao u Parlamentarnoj skupštini BiH i u Ahmićima, teško se može ubrzo očekivati neki značajniji spoljnobalkanski potez Hrvatske. Taj prostor koristi Turska.
Ali, svima koji su sada u tišaku i po strani, osvetiće se nova najezda Turske na Balkan. Srbiji pogotovu.