CRKOTIĆ
Samo dva problema muče Bosnu i Hercegovinu.
I otjeraće je u smrt raspadom.
Prvi problem je nelegalno usvajanje BiH kao djeteta muslimanskog, kasnije bošnjačkog, patriotizma i kriminalizovanih relacija internacionalne i domaće kamarile.
Drugi problem je beskonačan kordon ratnih kadrova na bošnjačkim pozicijama u izvršnoj i političkoj vlasti i njihova glava koja funkcionoše na ratnim čipovima, tehnologiji i opserviranju Srba pa i Hrvata.
O tome da je BiH isključiva Država, Bosna, muslimanskog, bošnjačkog patriotizma, pisao sam i pisaću kadgod budem imao priliku.
Ovaj put ću osvijetliti drugi problem.
On obuhvata cijelu lepezu nepotrebnog paralelnog divljaštva. Recimo: Ejup Ganić, Narodni Heroj, nosilac Dobrovoljačke spomenice, ne bi trebao ni da dođe u doticaj sa sudom, a ako dođe, svi treba da poginemo braneći ga od suđenja, iako je tamo komandovao kao priučeni divljak, tamo gdje su ljudi ubijani i spaljivani po ulicama, a Biljana Plavšić, baba, kako je naziva Esdees, koja nikome nije komandovala, sama otišla na sud, izdržala dvije trećine kazne, pustili je i – problem je u tome što ju je Dodik dočekao na aerodromu.
Kao i u slučaju Narodni Heroj Ganić, i za Bljanu sam imao stav – na sudu se dokazuje krivica ili nekrivica, na sudu se brani od neosnovane krivice i skida ljaga. Ali, nijue bitno šta sam ja mislio, bitni su ti različiti metri kojima Saraj i Bošnjaci mjere ljude po pripadnosti. Ne zločinu nego naciji.
To je tipična reakcija ratnih kadrova koji su još na sceni.
Srbi i Hrvati skoro da više i nemaju ratnih kadrova u tom teatru apsurda zvanom BiH.
Jedan od takvih problema koji se polako zahuktava jeste i Selmo Cikotić. Ministar odbrane BiH. Na stranu što ne postoji ni odbrana BiH ni sama BiH. Ali, ulitana je država kojoj je ministar odbrane ratni komandant oblasne grupe u čijem je centru postojao logor za Hrvate. Ne u nekom podrumu, privatni, Cacin ili Ćelin, nego u centru grada, na stadionu. I tako godinama.
Takav čovjek ne može biti ništa. Čak ni u njihovoj državi.
Sada je sudija Jukić zaustavio svjedočenje Cikotića u predmetu protiv nekih bugojanaca za humano stadioničenje Hrvata sa osnovnom namjenom da im se najebe majke a u međuvremenu da kopaju rovove u Gornjem Vakufu, ili gdje treba, i da Srbima služe kao glineni golubovi na tranšejima. A svjedočenje je zaustavljeno da nebi Selmo Cikotić Sirotić nešto lanuo i pokrenuo postupak protiv sebe.
Ne razumijem. Upravo ga, radi pravde, treba pustiti da se izlaje ko pas. I onda ga mirno uhapsiti. No, sudac Jukić mu predlaže da uzme advokata. Ja kao veliki pravni stručnjak odmah zaključujem da je Cikotić kriv. A i ako nije zbog tog potencijalnog izlajavanja, jeste. Što nije spriječio ustadioničenje Hrvata. Tako isto ostali nisu spriječili nešto pa otišli u Hag. Nije znao, kaže Sirotić. Ma nemoj. Stadion Iskre je u Kratovu pa daleko, nema novina, radija i televizije, pucalo se, niko nije dolazio iz Makedonije da javi.
Cilj je bio eliminisati Hrvate iz Bugojna. To je bio zadatak cijelog aparata civilne, kriminalne i vojne vlasti. A u toj vlasti je Selmo Cikotić bio komandnant oblasne grupe.
Kako tad tako i danas.
Cikotić učestvuje u Državnom sahranjivanju Narodnog Heroja Rasima Delića. Jer, njegova glava je još u ratu. A rat je još u njegovoj glavi. Osim toga, on zna da na taj način i sebi kupuje sahranu u svojstvu Narodnog Heroja Bugojna. Jer kao ministar odbrane nije ni za kurac. Ali kao Narodni Heroj Odbrane Bugojna od četnika, srbojnaovaca, šešeljevaca, u čemu se najefikasnije sredstvo pokazalo čišćenje, ubijanje i eliminisanje Hrvata, biće sahranjen na Kovačima, pravim ili odgovarajućim.
Sreća da se sa Kovača niko ne vraća.
Teška ta dva problema pred Državom Da Prostiš Usranom.
Samo dva problema muče Bosnu i Hercegovinu.
I otjeraće je u smrt raspadom.
Prvi problem je nelegalno usvajanje BiH kao djeteta muslimanskog, kasnije bošnjačkog, patriotizma i kriminalizovanih relacija internacionalne i domaće kamarile.
Drugi problem je beskonačan kordon ratnih kadrova na bošnjačkim pozicijama u izvršnoj i političkoj vlasti i njihova glava koja funkcionoše na ratnim čipovima, tehnologiji i opserviranju Srba pa i Hrvata.
O tome da je BiH isključiva Država, Bosna, muslimanskog, bošnjačkog patriotizma, pisao sam i pisaću kadgod budem imao priliku.
Ovaj put ću osvijetliti drugi problem.
On obuhvata cijelu lepezu nepotrebnog paralelnog divljaštva. Recimo: Ejup Ganić, Narodni Heroj, nosilac Dobrovoljačke spomenice, ne bi trebao ni da dođe u doticaj sa sudom, a ako dođe, svi treba da poginemo braneći ga od suđenja, iako je tamo komandovao kao priučeni divljak, tamo gdje su ljudi ubijani i spaljivani po ulicama, a Biljana Plavšić, baba, kako je naziva Esdees, koja nikome nije komandovala, sama otišla na sud, izdržala dvije trećine kazne, pustili je i – problem je u tome što ju je Dodik dočekao na aerodromu.
Kao i u slučaju Narodni Heroj Ganić, i za Bljanu sam imao stav – na sudu se dokazuje krivica ili nekrivica, na sudu se brani od neosnovane krivice i skida ljaga. Ali, nijue bitno šta sam ja mislio, bitni su ti različiti metri kojima Saraj i Bošnjaci mjere ljude po pripadnosti. Ne zločinu nego naciji.
To je tipična reakcija ratnih kadrova koji su još na sceni.
Srbi i Hrvati skoro da više i nemaju ratnih kadrova u tom teatru apsurda zvanom BiH.
Jedan od takvih problema koji se polako zahuktava jeste i Selmo Cikotić. Ministar odbrane BiH. Na stranu što ne postoji ni odbrana BiH ni sama BiH. Ali, ulitana je država kojoj je ministar odbrane ratni komandant oblasne grupe u čijem je centru postojao logor za Hrvate. Ne u nekom podrumu, privatni, Cacin ili Ćelin, nego u centru grada, na stadionu. I tako godinama.
Takav čovjek ne može biti ništa. Čak ni u njihovoj državi.
Sada je sudija Jukić zaustavio svjedočenje Cikotića u predmetu protiv nekih bugojanaca za humano stadioničenje Hrvata sa osnovnom namjenom da im se najebe majke a u međuvremenu da kopaju rovove u Gornjem Vakufu, ili gdje treba, i da Srbima služe kao glineni golubovi na tranšejima. A svjedočenje je zaustavljeno da nebi Selmo Cikotić Sirotić nešto lanuo i pokrenuo postupak protiv sebe.
Ne razumijem. Upravo ga, radi pravde, treba pustiti da se izlaje ko pas. I onda ga mirno uhapsiti. No, sudac Jukić mu predlaže da uzme advokata. Ja kao veliki pravni stručnjak odmah zaključujem da je Cikotić kriv. A i ako nije zbog tog potencijalnog izlajavanja, jeste. Što nije spriječio ustadioničenje Hrvata. Tako isto ostali nisu spriječili nešto pa otišli u Hag. Nije znao, kaže Sirotić. Ma nemoj. Stadion Iskre je u Kratovu pa daleko, nema novina, radija i televizije, pucalo se, niko nije dolazio iz Makedonije da javi.
Cilj je bio eliminisati Hrvate iz Bugojna. To je bio zadatak cijelog aparata civilne, kriminalne i vojne vlasti. A u toj vlasti je Selmo Cikotić bio komandnant oblasne grupe.
Kako tad tako i danas.
Cikotić učestvuje u Državnom sahranjivanju Narodnog Heroja Rasima Delića. Jer, njegova glava je još u ratu. A rat je još u njegovoj glavi. Osim toga, on zna da na taj način i sebi kupuje sahranu u svojstvu Narodnog Heroja Bugojna. Jer kao ministar odbrane nije ni za kurac. Ali kao Narodni Heroj Odbrane Bugojna od četnika, srbojnaovaca, šešeljevaca, u čemu se najefikasnije sredstvo pokazalo čišćenje, ubijanje i eliminisanje Hrvata, biće sahranjen na Kovačima, pravim ili odgovarajućim.
Sreća da se sa Kovača niko ne vraća.
Teška ta dva problema pred Državom Da Prostiš Usranom.
Нема коментара:
Постави коментар