HEROJ U POKUŠAJU
(čekajući vijest o sahrani Rasima Delića)
Rasim Delić, potpukovnik JNA ili što, mali je znak histerije koja je zadesila „moje narode“ i u kojoj je sve bilo dozvoljeno.
Ali je platio veliku cijenu. Osuđen je kao ratni zločinac. Oni koji se tješe da je to nepravosnažno, trebali bi da znaju da je u tim sudanijama pobrojan tek djelić zla koje je činila AtakozvaneRBiH. Utjeha je i čin generala kojeg je dobio, ničim zasluženo, kao i svi silni na svetri strane. Samo pjani zastavnik prve klase iz skladišta RR može da misli da je, kad nađeš divlju nacionalaističku hordu koja se proglasila vojskom, isključivo na osnovu znanja i vještina, logično da postaneš general.
Rasim Delić je još samo jedan od marginalaca nedoraslih trenutku vremena i istorije a nesposobnih i nemoćnih da se odupru „mom narodu“ i kažu: Ja sam školavan i odgojen za neke druge vrijednosti, biću borac u rovu ali neću da komandujem divljacima.
Zato danas ide na Kovače, kako dobro lamentira Oslobođena Vildana, bliže Caci i Ćeli, narodnim herojima iz miješanog braka, kriminala i nacionalnog divljaštva, nego svom vrhovnim komandantu Aliji. A i uz samog Aliju ne bi mu bila neka čast.
Kakvi heroji, takvi generali, kakvi generali takvi i vrhovni komandanti.
Za tu sahranu se borio Rasim Delić.
I za to da danas, takvi kao Vildana, kažu da su u sarajevskoj srednjovjekovnoj, turskoj, jami Kazani, poetskog koljačkog imena, ubijani nebošnjaci.
Srbi u tom Saraju, nikad nisu ni bili. Ni kao žrtve.
Kad bi se, kakogod, moglo požuriti sa tim sahranama.
(čekajući vijest o sahrani Rasima Delića)
Rasim Delić, potpukovnik JNA ili što, mali je znak histerije koja je zadesila „moje narode“ i u kojoj je sve bilo dozvoljeno.
Ali je platio veliku cijenu. Osuđen je kao ratni zločinac. Oni koji se tješe da je to nepravosnažno, trebali bi da znaju da je u tim sudanijama pobrojan tek djelić zla koje je činila AtakozvaneRBiH. Utjeha je i čin generala kojeg je dobio, ničim zasluženo, kao i svi silni na svetri strane. Samo pjani zastavnik prve klase iz skladišta RR može da misli da je, kad nađeš divlju nacionalaističku hordu koja se proglasila vojskom, isključivo na osnovu znanja i vještina, logično da postaneš general.
Rasim Delić je još samo jedan od marginalaca nedoraslih trenutku vremena i istorije a nesposobnih i nemoćnih da se odupru „mom narodu“ i kažu: Ja sam školavan i odgojen za neke druge vrijednosti, biću borac u rovu ali neću da komandujem divljacima.
Zato danas ide na Kovače, kako dobro lamentira Oslobođena Vildana, bliže Caci i Ćeli, narodnim herojima iz miješanog braka, kriminala i nacionalnog divljaštva, nego svom vrhovnim komandantu Aliji. A i uz samog Aliju ne bi mu bila neka čast.
Kakvi heroji, takvi generali, kakvi generali takvi i vrhovni komandanti.
Za tu sahranu se borio Rasim Delić.
I za to da danas, takvi kao Vildana, kažu da su u sarajevskoj srednjovjekovnoj, turskoj, jami Kazani, poetskog koljačkog imena, ubijani nebošnjaci.
Srbi u tom Saraju, nikad nisu ni bili. Ni kao žrtve.
Kad bi se, kakogod, moglo požuriti sa tim sahranama.
