1774.

BUDUĆNOST JE

ŽIVJETI

ALI NE ZAJEDNO

I NE U SARAJEVU

Međunarodna zajednica na Balkanu baš zna da odigra na nerealnu kartu. A onu koja je bila najrealnija, SFRJ, požurila je da podere na Sedam Polovina. I još im se kraj ne vidi.

Sada u Sarajevu održava budibogsnamica forum Budućnost Je Živjeti Zajedno. Nakon što su razjebali najbolju Zajedno Državu u cijelom svijetu.

Realno je Živjeti Zajedno kao i Termoelektrana u Jošikovoj Vodi.

Ako ostavimo po strani Mržnju Mračne Razdvojenosti koja je raširenija Bosnom i Hercegovinom nego ambrozija i koju je raspad Jugoslavije podjario pa je ključala u međunacionalnim i međuvjerskim ratovima, nerazumljivo je zasijavanje ovakvog foruma i u cijeloj Evropi.

Angela Merkel, odnjegovana pod presom Proleteri Svih Zemalja, Ujedinite Se, postala je čuvena po svom skepticizmu o multikulturalnosti u Evropi. A i da nije ništa rekla, očito je da zajedništvo puca kao loša najlonka na jedroj djevojačkoj nozi.

Ovdašnje Zajedništvo, pak, spalo je KZU. Nikolić i Josipović će se sastati Kadovokadono. Ovi će da budu kad bude i zvjezdica. A rukovanje Komšića i Josipovića i nije nekakvo Zajedništvo.

Patrijarh i Kardinal su praktikovali zajedničku vjersku jednočinku, u Katedrali, i govorili o potrebi ujedinjenja hrišćanstva, ne samo u Saraju, o potrebi da se očuva Hrišćanstvo. U Sarajevu.

Po tome se vidi u kakvom je stanju ne samo Hrišćanstvo, nego i to Zajedništvo u Sarajevu.

Stoga se i ovaj cijeli forum pojavljuje drugi put. Tragedija je već bila.

Budućnost je samo živjeti. Ali ne zajedno. I, naročito, ne u Sarajevu. To su davno prošla vremena. Faktori koji razaraju cijeli svijet, globalizujući ga, djeluju i ovdje.

Budućnost je živjeti. Ali ne zanositi se namamama i iluzijama.

Živjeti Svakozasebe.

Pošto se Zajedništvo potrošilo u krvi.

I, pošto nije ostala ni jedna sjemenka za pepeo.

1773.

JA IMAM VIZIJU

Neku veče na Fridriheberttelevizijiatv, izvjesni Latinović, kandidat za načelnika Grdiške, saopšti da ima viziju o nekoliko stvari. Danas Ivanić i Borenović, dvojac bez Crnatka, a naročito bez Đerića, saopšti da ima viziju razvoja Banjaluke do 2020. godine. O, Jebalo Te Žareno Sunce, bez skraćenice.

Nije sporno što Babe Vange, Tarabići Republike Srpske, imaju vizije. Sporno je to što izvjesni Latinović boluje od klasičnog sindroma viška činjenica. I prebrzog saopštavanja istih. Takav kandidat ne može da ima viziju. Jer taj sindrom, u kombinaciji sa pogledom unezvijerenog razrokog sokola, odaje bolesnog politikoida.

Kao što je sporno da Pedepe, pa čak i mlađani Borenović, govore o viziji Banjaluke do 2020. Jer njihova partija neće postojati do te 2020. Neće ni BiH. A obje su stvorene u istoj retorti.

Kao što su i Pokreti za Picine Parkove, Grdiške, Trebinja i slične destinacije, stvoreni u En Daj Mi institutima. En Daj Mi pobjedu. I dolare.

Imam viziju. 

1772.

ŠTA JE MONTIJU

Razumijem da je Sarajevo poetsko mjesto za mnoge plaćene privatne karijere koje su utemeljene na izvještavanju, medijskom, političkom i diplomatskom, o Crnom Srpskom Granatiranju Opkoljenog Nevinog Sarajeva. Čak i kada se vrate na mjesto zločina, da malo silikonskih suza izliju na svjetskozorni asfalt Saraja.

Ne razmumijem šta jedan Svjetski Finansijaš, Monti, ima sa tim.

On je na nekom religijskom miksu u Saraju izjavio Ovdje se najviše igra na kartu čovječanstva da se različitosti sjedine. Tvrdim da je ovaj grad bio globalizovan prije same Evrope.

Razumijem da i Monti ima neke savjetnike, pisce govora, pripremljivače, sugestatore, diplomatske izvještaje ambadsada. A da, unatoč svemu tome, tako bude Maksim Po Diviziji, ne razumijem.

Kakvo Sarajevo i Čovječanstvo. To je najcrnje mjesto Čovječanstva. To je Kazan Čovječanstva. To je Zeleni Trotoar Nestanka Mog. To je Kolektivni Logor Srba. To je Urbani Jasenovac. A Žrtva Sarajeva je Velika Sienen Laž.

U Saraju se nikakve različitosti ne jedine. Tu je sve jedno jedino.

Ne treba taj Gospodin Monti da dolazi u Saraj da nam laže o toj oazi raja, saraja, sreće i pozlate. Znamo mi kakvo je Sarajevo.

Nisam ovdje citirao ali Monti je pominjao i početak prvog svjetskog rata. Nisam najbolje shvatio, ili nije najbolje prevedeno, ali, kad je već u tom kontekstu, u Saraju može početi samo i Treći svjetski Rat. Toliko je to u čovječanstvu, globalizaciji i različitosti zasrano mjesto.

1771.

LABORATORIJSKI

NALAZ:

POZITIVNA

BANJALUKA

STJ. Da li Banjaluka ima Sindrom stečenog gubitka imuniteta. Da li ima virus Zapadnog Nilskog Konja. Pičiju Gripu, možda. Obzirom da je nedjeljama bila u Picinom Parku, omiljenoj destinaciji dviju partija, Demokratske i Demokratskog Progresa.

Jer, Depeče, Partija Dragana Čavića, tog srpskog Ča Gevare, obznanila Slogan Zlogan: Pozitivna Banjaluka.

Ča Gevara, Borac Protiv Režima, STŽJ, Sunce Ti Žareno Jebem, boluje od bolesti. Pričinjavaju mu su bolesne i pozitivne stvari. U medicinskom smislu. Što si pozitivniji, to si mrtviji.

Živ sam se namro straha. Ako postane Čokornačelnik Banjaluke, potpisaće, priluda, nalaz Radne Grupe da je SNSD u Banjaluci izvršio Čavocid.

Izborni slogan je filozofija. Hegel politike. To nije za čobane, čokore i čopore. U šta se mogu ubrojati stranke-grupe, stranke jednog čovjeka i manipulativni trećesmjenaši političkog miljea lokalne zajednice.   

Ja sam Pozitivna Banjaluka. Vi ste svi negativni. Vi ste svi u govnima. Ja u Belom Odelu.

Amateri političkih slogana, preprodavači izbornih dosjetki, narcisoidni krsman-čavići, iz ergele En Daj Mi institiuta, koji Krsmanoviću lažu da ga podržava 67% Foče, što je nemoguće, jer otkad je otišao Lektor, Foča nije toliko luda, ili lažu Čaviću da je izjednačen sa Gavranovićem a pred njegovim prostorijama, u Petra Kočića, u Banjalauci, svakog dana ista četiri automobila, iako drži vrata otvorena kao pijačna prodavnica koja daje znak rijetkim kupcima da  radi, misle da je najvažnije biračima i javnosti reći nešto o sebi.

Katastrofalna greška. Birači sve znaju o tebi, Čaviću. Birači očekuju šta ćeš reći o onome što je najvažnije za njihov opstanak. To nije zaposlenje, iako je uvijek na vrhu interesa u anketama, to nije ni plus ili minus, nisu izbori akumulator, to nije ni izjava o demokratičnosti niti o tome za šta si a zašta nisi.

Slogan je izjava, priznanje o suštini. A suština je ovdje Republika Srpska. Zato Esenesde ima slogane koji ne spadaju u političke pizdarije. Imamo filozofiju. Naprijed Srpska. Srpska prije svega. Moja kuća, Srpska. Srpska, kuća do kuće. To je razumljiv jezik koji govori o našem programu koji ide za tim da Republika bude jedinstvena, kompaktna, složna, neprekinuta. Ali nije to isključiva filozofija. Svaka i svačija kuća do kuće je dobrodošla. Učite se. Jeste bolno, ali je nadobudno.  

Nije suština Genocid u Srebrenici. Moj Čaviću.

Zato Banjaluka nije pozitivna. Nema Banjaluka Sidu.  

1770.

DRŽAVA ZA SEJDIĆA

Odavno tvrdim da Tužba Sejdić/Finci protiv BiH, nema nikakve veze sa Ostalima, sa Srbima, sa Hrvatima, sa Bošnjacima. Nego ima veze samo sa unitaristima.

Ispočetka je to izgledalo kao evropsko nastojanje da se od Vukojebine načini ružičnjak. A onda je Sarajevski Politički Krug bezočno počeo koristiti tu presudu za unitarizaciju. Unitarizacija je, inače, ovdje permanentni politički program koji podrazumijeva da se svaku prirodnu, neprirodnu, ljudsku i neljudsku pojavu, iskoristi za praktičnu unitarizaciju ili za zahtjev za unitarizacijom.

Sami Sejdić i Finci su shvatili da su oni postali politički subjekti u BiH. Kao i lideri najvećih stranaka. Pa su počeli pametovati u intervjuima i izjavama.

Zaboravili su da su oni samo tužili BiH. I da to ne znači da se njih pita za to kako treba da glasi presuda i kako je treba provesti.

Ali, kada su već toliko uizjavljivani i uintervjuisani, mogli su obznaniti i na čiji su poticaj presavili tabak.

Umjesto toga, Sejdić izjavljuje kako to što predlažu SDP/HDZ nije ispunjenje njihovih želja. To dalje, veli, nacionalno dijeli BiH.

Ta mi je ocjena odnekle poznata.

Ali, ako pogledamo praktičnu stranu problema, presudom i njenim provođenjem ništa se značajno ne rješava za Ostale. Oni ne mogu nikako biti izabrani čak i kad bi imali pravo da se kandiduju za više mjesta istovremeno. Stoga je svejedno da li stoji u Ustavu da je Predsjedništvo sastavljeno od po jednog predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka ili samo od trojice odnekud i odnekle.

U Ustavu ne mora da piše da je BiH zemlja toliko podijeljenih Srba, Hrvata i Bošnjaka da ne može opstati. To se osjeća u vazduhu. I u zraku. Neprocjenjivo.

Druga bitna stvar. Rat u BiH nisu počeli i vodili Ostali i Nacionalne Manjine. Već Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Stoga je i dejtonsko i ustavno rješenje obuhvatilo baš njih. Svi drugi i njihova prava se podrazumijevaju.

Ali se ne podrazumijeva mogućnost promjene ustava i pozicije konstitutivnih nacija zbog položaja Ostalih.

Sejdić je pametovanjem o prijedlogu SDP/HDZ vjerovatno zapečatio sudbinu te presude.

BiH sigurno neće ići evropskim putem ako mora da se unitarizuje. Ovdje ni jedna nacija, čak ni Bošnjaci, neće žrtvovati svoj položaj, zbog EU. Pa ni zbog Ostalih.

Republika Srpska rizikuje svoju budućnost ako prihvati „Jedan Iz Republike Srpske“. Kolikogod to sada izgledalo nerealno. Ali istorija Naseobine i okolnih vukojebstava, kazuje nam da je spektar nacionalnog i međunacionalnog zajeba, izjeba i podjeba, beskonačan a ne samo u krugu od 360 stepeni.

Pa je, ipak, to ponudila. Ali, kako vidimo to nije dovoljno. Unitaristi imaju beskrajne apetitite. Njihove pantljičare imaju gliste koje imaju pantljičare.

A Sejdić hoće da bude i tužilac i sudija. I nacionalni mjerač i Ostali.

Ejebiga.

1769.

OKO ZA OKO,

GRKLJAN ZA GRKLJAN,

BEĆIROVIĆ ZA ZVIZDIĆA

Sarajevski Politički Krug je ušao u čavrndiju. U progon vlastitoga repa.

Prvi put se nalazi pod neshvatljivo komplikovnim zadatkom. Kako onom drugom izvaditi grkljan a predočiti to tako da nema nikakve veze sa saradnjom sa Srbima.

Ne budi priminito, Sarajevo je opet opkoljeno. S jedne strane tuku jake snage Esdeesa a sa druge Esenesdea. A dolje, u Kotlini, sijevaju svjetlice i prži visoki napon. Ko je prvi počeo saradnju sa Dodikom. Ko je u tajnoj večeri sa Srbima. Ko se sa Srbima uortačio u smjeni Našeg Kadra.

Sarajevska Borba Pijetlova koju je organizovao Zlatko Lagumdžija kandidovdanjem Komšića za Člana P, došla je dotle da je svako postao meta i cilj, svako je sredstvo obračuna i svi su na ražnju. Mislim da bi neko od ovih bošnjačkih igrača već pokrenuo smjenu i Reisula, samo da mu ne ističe mandat.  

Srpska je tako, nakon dvadeset godina, konačno preuzela inicijativu. BiH, pa i Bosna, opet zavise od Srba. Kao što je bilo i na početku.

To je samo zbog toga što je Ovdje uobličen Realan Politički Nacionalni Interes. Dakle, i politički i nacionalni. Jedno bez drugoga ne bi išlo. Ako je samo politički interes u pitanju onda je to Ples Nudiguza, Ivanića i Čavića. Ako je samo nacionalni, onda je to Ples Čupavih Prsa Esdeesa. U oba slučaja saldo je Negativni Minus, štobireko Spasoje Računovođa.

SPK se, pak, našao u čavrndiji samo zbog toga što nema i nikad nije imao taj RPNI.

Njihovi politički folovi sa Državom su politički analfabetizam. Država spada u sveru inventara. U slučaju BiH. Ona ovdje nije Realan Nacionalni Politički Interes. Ni cilj. Ona je pakovanje, ambalaža, stalaža.

SPK decenijama srlja iz greške u grešku. Esdea je proklamovao Državu Za Bošnjake. ESzaBiH Državu stopostotnu. Esdepe Državu za čovjeka.

Bošnjaci se u tome nisu snašli i našli. Njihov Nasamar je konačan i bjelodan. Takva Politička Pušiona kakva je glasanje, u više od trista hiljada tiraža, za Komšića koji u trenu napusti Brod Za Državu, nije zabilježena ni u Velikim Podjebima Bratstva i Jedinstva.

Mi smo za smjenu Bećirovića. Ali ne iz Esdeeosvih razloga. Mi bi smijenili i Zlatka ali ne zbog Dodikovih razloga. Odjekuje Kotlinom.

To je samrtni vapaj bošnjačke politike. Možemo li išta bez Srba i Srpske.

NOVI OBLICI ZA SKULPTURE
Zahvaljujući mojim prijateljima ispod Čemernice, Didari, Bogdanu i Šumaru, uz pozadinsku logistiku Kralja Vračka, dobio sam nove drvene gromade za skulpture. Radi se o crnom grabu koji je rijetko drvo ali podložno čudnim oblicima koje tvori priroda.
Gromade su sada na guljenju kore i biće konzervirane do proljeća. zajedno sa kamenom iz Hercegovine, dračom iz Vrbanje, ova tri crnograba mi omogućuju jednogodišnji skulptorski rad iz kojeg će nastati desetak dobrih oblika. 

 

 

 

 

1763.

CRVEN FESIĆ

SOCIJALISTIČKE

INTERNACIONALE

Kada smo mi, onomad, osnivali Stranku nezavisnih socijaldemokrata, nije se u Republici Srpskoj smjela pomenuti ta Socijaldemokratija. To je varka Buržoaskog Zapadnog Militarizma. Stoga su naši ljudi, u vrijeme sastanaka i osnivanja odbora, na mnogim mjestima zamračivali prozore dekama, da mrski doušnici i sveopšti neprijatelji ne bi vidjeli ko sve šuruje sa nenarodnim elementima iz inostranstva.

Uz to, mi nismo Peravu prefarbali u Žujavu. Mi smo osnovali novu stranku. Novu ideologiju. Novi program. Našli nove ljude.

Sad vidim da smo načinili jednu grešku. Evropski i bjelosvjetski socijaldemokrati, naročito oni postrojeni u Socijalističkoj internacionli, nisu radi da pročitaju, i svaki dan gledaju, sintagmu Nezavisni Socijaldemokrati.

Kominterna ima korijene i u zemlji i u vazduhu.

Crni Komunizam preimenuj u Socijaldemokratku Partiju, obavezno Partiju, i šuti.

Tako je uradio Zlatagan Velićanstveni i pobro plodove. Poslije njega to je uradio i Tomislav Nikolić. Preimenovao Jadikale u Naprednjake. I Bog Te Veselio.

Nakon formiranja Stranke nezavisnih socijaldemokrata, nema šta ti evropski socijaldemokrati nisu radili da nas privedu kulturi, da nas ukolijenče i podvedu Esdepeu da bi preko nas vladali Srbima.

Deset godina smo se opirali i išli usponom do pobjede. Kada smo pobijedili, postali smo opasni. A i mi smo se protresli, okočoperili i nakostriješili. Eto ti Boljitak za saradnju. Ubio se. I Haoes.

Kada je Tužibaba Velićanstveni presavio tabak i odaslao ferman u Socijaldemokratski Stambol, kod nas su, u Glavnu kancelariju u Banjaluci, došli drugarice i drugovi Tanja Fajon i Hanes Svoboda. Mada, sudeći po svobodnim naočarima, čini mi se da su to bile drugarice.

Kobiva, da se obavijeste o stanju u Esenesdeu.

Između ostalog im kažem da imamo četiri žene načelnice i da su to jedine četiri u BiH. Svoboda gleda po plafonu a Tanji malo neprijatno. Vidim da pričam zidovima.

Sad vidim da se SI, Socijalistička Internacionala, opredijelila za Crven Fesić U Dragana Moga. Tu je sve. I Crvena boja socijaldemokratska. I U kao baština fašističkih gena Haoesa. O Fesu da i ne govorim.

SI se tako ustoličila kao ekspozitura sitnih geopolitičkih igara na Balkanu.

A u stvari kao još jedan magarac koji treba Zlatagan da održi u sedlu.

1762.

A BRISEL NE

ŠALJE HELIKOPTER

Kako je lijepo kad imamo Vašu Državu. Čim se dogodi neka prirodna i neprirodna katastrofa, svi šalju pomoć. Prosto čojeku dođe da poželi koju poluprirodnu katastrofu, pa da uživa u brizi i pomoći. Ja, ovih dana gledam u šume i u brda, ko naduvan, da mi je da izbije neki požar većih razmjera sa malom štetom, jebeš makiju, šikaru i niže raslinje, nebili i Brisel poslao helikopter.

Hoću da reknem Svi poslali helikoptere a Brisel se ušutio ko usran u punom kupeu.

Došao Turski Helikopter. STJ. Na aerodromu priređen svečani doček. Ambasador odnosne zemlje, darivaoca, i zvaničnici iz Ministarstva Bezbednosti odnosne BiH. Oni koji još nisu smijenjeni. Samo je nedostajao Sulejman Veličanstveni kojeg će ona robinja, do kraja serije, prozvati Sule Kurčastveni, pa da doček bude Apsolutno Apsolutno Stabilan.

Ali, stvar je izvadio, ne kao Sule u Seriji, izvadio na aerodromu, ambasador Turske, rekavši da Turska ima iskustvo u požarima. Na području Turske, kaže. Na području Balkana, kažem. Petsto godina.

Sada u BiH isto. Turska prvo pali pa onda gasi. Direktno Erdogan poslao helikopter. A Nebojša Radmanović im lijepo rekao Sve što kažete, ovdje vatru pali.

Ja, ipak, mnijem da je ovo zvaničan početak invazije Turske na BiH. Odnosno, na dio aerodroma pod kontrolom Ministarstva Bezbjednosti.

Prethodno je na ova područja došao i Ruski Helikopter.

A Brisel šuti. Šuti Merkel. Šuti Kacin. Šuti Pak. Šute Bivši Visoki Predstavnici. Nema ništa od velikog projekta Ujedinjeni Požari Evrope.

Zavapimo Primi me. Ako ne u EU onda u Sjedinjene Vatrene Stihije.

Nu. Zalud vapaji. Onaj ko ima interesa za neko područje taj daje i i znakove. Makar to bilo umilno helikopterisanje. I makar se plaćalo.

Bez obzira, Dodik veli da će Srpska vidjeti da kupi helikoptere za sljedeće Dugo Toplo Ljeto.

Predlažem Ministarstvu B Vaše D da isto kupi helikoptere. Za gašenje padnutih helikoptera OS BiH.

1761.

BUNKEREAL

Dabome da ne mogu da podnesem da je Real pobijedio. Taj šepuransko-finansijaški cirkus Moira Orfeji.

Nu. Real je pobijedio Barselonu samo zato što još nije pronađen način igre protiv dvoredne zonske odbrane koju praktikuje Murinjo, i još neki timovi, protiv Barse, a koja sadrži minimum osam igrača i golmana. U najvećem dijelu utakmice imao se utisak da je na travnjaku Reala nekakav komunistički slet iz najboljih dana Sovjeta ili Samoupravljača. Poredani u pravilne redove na ivici šesnaesterca. Čekaju Barsu i doprinose razvoju fudbala.

I pobijedio je zato što je Barsa, u dvije utakmice, primila tri gola koja su posljedica grešaka ili neopreza odbrane.

Cirkusantikosi su tako dobili još jedan trofej. Murinjo je još trofejniji i ući će u Posebnu Istoriju.

Ali ostaje činjenica da je Barselona sinoć imala igru i koncepciju, da je igrala sat vremena bez jednog igrača i da se to nije osjetilo ni na načinu igre ni na šansama. To što nisu dali koji gol iz pet, šest šansi, razumijem kao početnosezonsku nekoncentrisanost. Naročito Mesijevu.

Činjenica je takođe da je Real u tom svom sramotnom bunkerisanju fudbala imao dva slučajna gola. Prvi kada je Pepe, onako bekovski, dunuo loptu negdje gore a Maskerano išao u nepotreban rizik da je dohvati prije pada na zemlju. Drugi je neoprez Pikea koji je omogućio Ronaldu da petom prebaci loptu i dođe u poziciju da šutira na gol što je on odradio tek tako, da završi akciju a golman je bio previše statičan na nogama i smiješni Ronaldo je postigao još smješniji gol.

Bareslona mora nastaviti svoj uspon u gradnji igre i koncentraciji na svakoj utakmici. Real će, neosporno, imati blještavila gdje će nekim osrednjacima davati pet, šest ili sedam golova ali to odsustvo koncepcije i Igre, dovodiće ih u situaciju kakva je bila sa Hetafeom. Kadtad će se i na Realovoj koži pokazati pogubnost Murinjovog produkovanja rezultata. 

SRPSKO JEDINSTVO

FILOZOFA ŽILETA

Ih. Da Arkan nije sklepetan, Srpsko Jedinstvo bi procvjetalo. Osnovao je bio i Stranku Srpskog Jedinstva. STJ. Za Republiku Srpsku funkcioner je jedno vrijeme bio i izvjesni Kopanja.

Sada je Srpsko Jedinstvo spalo KZU.

Sada o Srpskom Jedinstvu zbori, cmizdri, u stvari, Čuveni Banjalučki Filozof Žile. Žile je Žile sa Filozofskog fakulteta, jedna od tri Srpske Lepe Brene sarajevskih medija. Druge dvije su Ivanić i Čavić.

Filozof Žile kuka kako u Banjaluci sigurno pobjeđuje SNSD jer, eto, drugi srpski nejedinstvenici nisu uspjeli da se slože, sjedine i spoje i da jednim kandidom pobiju Esenesdeovog. Kao što su to uradili Miloševiću. Jebo ga, Milošević, anamo njega, u dupe. Ovdje ne vlada Milošević. A i Žile Živanović, da imalo ima socio-političkog vidokruga, jer mu je rakrus trajno poremećen žabljom podrumskom i lozovačkom perspektivom iz bivšeg ispodtrotoarskog bifea stare zgrade Filozofskog, vidio bi da niko nije uspio napraviti takvo srpsko jedinstvo kakvo ima Esenesde.  Esenesde se stalno okrupnjavao, objedinjavao i ujedinjavao. Čak je i Žiletove Liberale, onomad, prihvatio k sebi.

Žile Filozof Živanović, ŽFŽ, kao politilčka robna marka koja izuzetno kotira kod stranaca trećepozivaca, u stvari je anarhoradikal.

Jer to njegovo Srpsko Jedinstvo, ono za koje se on zalaže, po principu Čavića, Svi Protiv Režima, libijski je scenario i došao je iz njedara istih naručilaca koji su to isporučili i Žiletu i Čaviću.

Ti inostrani mudrovi znaju da ta bulumenta može samo jednokratno da odradi posao za njih. A poslije izbora se raspu ko rakova djeca. Tad nastupaju oni, strani trećepozivci, i upravljaju amorfnom masom srpskog jedinstva. Kao što se Jedinstvo održalo u Srbiji, poslije isporuke Miloševića.

Međutim, i ja vidim, skoro u svemu, Četiri S. Stranci, Seronje, Sarajevo i Slugani. 

1759.

NESRETNITSCH 

PETRITSCH

Nevjerovatna je odanost nekih bivših visokih predstschavnika i drugih internacionalnih dužnosnika sarajskim političkim i medijskim leglima. I dandanas, nakon godina i godina od njihovog odlaska sa dobroplaćenih dužnosti i nužnosti.

Tako je i Avaz mrdnuo repom a Volgang Petritsch se odmah upiškio od sreće. I potrčao da da mini intervju. Bez obzira što je SBBavaz zahtijevao od njega da odglumi jedan potprcanj prema njihovim tradicionalnim protivnicima. Stranci Demokratske Akcije i Reakcije.

Nu. Razumijem. Zadužili su ih. Sarajevo je glumilo prijestolnicu a ta gamad, gama mužjaci, trećepozivci, koja nikad ni u jednoj, a naročito ne u svojoj prijestolnici nisu bili niti će biti nešto. Jedini koji je napravio karijeru u svojoj prijestolnici je Karl Bilt. Zanimljivo. Onaj koji nije bio ni na jednoj strani, a naročito ne na strani Saraja i muaslimana/Bošnjaka. Svi drugi, slugani, bečki i drugi konjušari, došli su ovdje da obave svoje ponizne dužnosti i da odu dobro plaćeni. Sada se vraćaju, putem svojih izjava, i okupljaju kao lešinari oko mrtve zebre.

Ne razumijem, međutim, Petritschevu tezu o tome da je budućnost BiH u Evropskoj Uniji a ne u Iranu. Za šta, po naružbu SBBavaza, optužuje Esdea.

Jer, Petritsch, taj politički Pincgauer, doprinio je tom iransko-turskom vjetrokazu i smjeru Bosne, odnosno Sarajeva. Možda nije ni znao šta radi ali to ga ne pere.

Svaka ispunjena sarajska želja, od strane visokih predstavnika, svako nasilje na Dejtonom i nad Ustavom BiH, svaka odluka Visokog Predstavnika u korist Bošnjaka i Saraja, svako skrnavljenje Republike Srpske, svako poništenje entiteta, svako depresiranje Hrvata u Federaciji, znači okretanje BiH Iranu, Turskoj, Arabiji.

Sada je smiješno da Petritsch, kao kakav Ludi Kacin, priča o euopeizmu.

To je isto kao kada bi bečki konjušar pričao ždrijebcu kako se prave rasni lipicaneri. Mislim, kako se skače na kobilu.

KOD MILIVOJA BOKIĆA
Bio sam u Trebinju i opet posjetio mog druga, prijatelja i skulptora Milivoja Bokića. Radi spomenik raznim hercegovačkim borbama koji će biti postavljen u Bileći. Ponovo sam gledao njegova ranija čudesa i molio ga da ih negdje u Banjaluci izloži. Neće. Čekam da otvori Galeriju Bokić u Trebinju gdje će to sve biti u stalnoj postavci. 

 

 

 

1757.

ŠTA ĆE LUKA U REALU

Real je zaista jedan nezreli klub. Kao seljačić koji je otišao u veliki grad pa se vratio sa džepovima punih para. I onda lumpuje u dvije zagušljive gostione časteći i debelu gazdaricu i jednookog noćnog čuvara.

Mjesecima je trajao buvljak oko kupovine Luke Modrića iz Totehnema. Doduše, i mediji su pravili od toga veliku priču, kao oni u Srbiji oko Sulejmana im Veličanstvenog. Kao i oni sarajevski portali oko Edina Džeke. Koga niko neće a oni ga otimaju iz ruku onih koji ga, kobiva hoće.

Nerazumljiv je taj buvljak. Ne priliči velikom klubu. Ne priliči Luki Modriću koji nema onu pozorišnu bekamicu uza se pa da se od njegovog života stalno pravi predstava.

Ključna stvar je, ipak, u činjenici da Luka Modrić ne vrijedi toliko para koliko je plaćen. I ključna stvar je da Modrić nema mjesta u Realu. Da Real igra drugačiji, normalniji fudbal, imao bi.

Doduše, Real je preplatio i Ronalda. Kao i mnoge druge fudbalere od kojih nikada nije imao koristi.

Real je, dakle, nepotrebno doveo Modrića. On nije kalibar igrač za tako veliki tim. Mada se možemo prisjetiti i dovođenja onog srbijanskog krkana Spasića i činjenice da je Real, ipak, preživio.

Luka Modrić je skromni momak kojeg je othranila sirotinjska okolina. Nešto kao i Braco Salihamidžić. On nije za sredine u kojima se prdi Mošus a pišucka Koko Šanel 5. On nije za odaje u kojima Jedan Jedini Posebni, Veličanstveni, Jebo Ga On, sam ima pravo da hoda bez luđačke košulje a sve druge drži u ludnici. Luka je smjeran i pošten momak. Kao Kaka. I tako će i proći u Realu.

Što se tiče terena. Luka je premali kreator igre za Realove Aždaje koje igralište i sve igrače oko sebe shvataju samo kao stiroporne kulise i rekvizite koje treba da doprinesu njihovoj predstavi, premijeri, Ja Bog U Kopačkama.

Realovi Šepurani se stilizuju, friziraju, timare se. Luka sa onom svojom frizurom tipa Đakovo, želj. stanica, petoljetka 1966. – 1971. i facom koja odaje potomka engleskog seljaka-sluge iz 16. vijeka, u potpunom je podređenom položaju onim aristokratoidnim facama Ronalda, Ozila, Čabija, Marsela, Koentraa, Kedire... Benzema i Pepe djeluju malo primitivnije. Ali to je slaba utjeha.

Želim da kažem da Luka Modrić nikada neće biti prihvaćen od te ekipe.

A ako te ekipa ne prihvati, zalud svo znanje i trud.

Predstavu je Real pravio radi predstave a Luka je nepotrebno otišao u taj klub. Totenhem ga nije umio iskoristiti i trebao je potražiti neko optimalnije rješenje. Ali, ko zna kakve sile vladaju prelaznim rokovima i koliko se Luku ovdje pitalo.

PS - pojavio se fotoreporter koji je r.vasića snimo nasmijanog. naš izvor je želio da ostane anoniman.

1755.

MOLIM SDP

DA MI 

PRIDA PAŽNJU

Esdepe, stranka Zlatka Lagumdžije, Čovjeka Za Crtež, izdao je saopštenje. U tom pismu stoji da, obzirom na sve, ne jebu me ni za Ič, ali kada se moji stavovi i stavovi Državnog Cika poklope, onda se ubace u Zabrinjavajuću Pojavu. Ko Krmača U Krečanu.

Nastranu to da se Esdepe promoviše kao Borac Za Srebrenicu. Tako sam i ja borac za oslobođenje Bihaća. Nastranu to što ne priznaju Državnu Instituciju CIK. Ali ne mogu da otrpim da moji ljubimci ispadnu glupo nepismeni (izvršiti uvid u donji citat). 

"Jučerašnjim izjavama Izvršnog sekretara SNSD-a Rajka Vasića, a s obzirom na sve ono što je do sada govorio i najavljivao ne pridajemo pažnju, ali kad njegove riječi doslovno ili u kontekstu ponovi predsjednik CIK-a Branko Petrić smatramo to zabrinjavajućom pojavom".

Moji ljubimci u liku uzurpatora Stare Dobre Bosanske Kominterne. Njenog imena i djela. U liku lažnopredstavljajuće fes-socijaldemokratije.ba. U liku Sedam Veličanstvenih Za Državu, u koje obavezno spada Pop Banjalučki. Ostale ubacite sami. Pudarića obvezatno, moliću fino.

Nu. Njihovo saopštenje, u kome preko mrtva srca, pominju moje ime, otkriva da su oni kreatori zabrane pojavljivanja Moje Sićušnosti u medijima koje oni kontrolišu. To su Neki Sarajevski Portali, Neki Sarajevski Printmediji i neki mediji iz Nezavisne Kompanjije Banjaluka.

Svojim omiljenim Drugovima.ba iz Esdepea.zl mogu poručiti slijedeće. Ne pridajite mi pažnju, molim vas ko boga. Samo zapisujte ono što kažem. Pa, kriomice, učite napamet. Jer sve što kažem bude. Nekad za godinu, nekad za dvije, nekad za pet. Od mojih izjava pravite Odžine Zapise i ušivajte pod rukave i u crne torbe. Apsolutno, apsolutno.

I zaposlite nekog lektora. Nema smisla da o meni kad saopštavate, makar i u velikoj nuždi, saopštavate nepismeno.

1754.

IVO JOSIPOVIĆ

PREUZEO KARADŽIĆEVU

RETORIKU

Gdje su sada Kurtschevi Analniticari. Kao onomad, 2006. kad su fekalirali kako je Dodik, i Esenesede, pobijedio jer je preuzeo Karadžićevu Retoriku. A Karadžić je, opet, imao retoriku u 3LPM. Sa brabonjcima.

Sad, kada je Svileni Ivo napao najumjerenijeg Srbina, takođe Svilenog Pupovca. Napao ga na pasja preskala, na najcrnji nacionalistički način. A dočekuje Starina Novače. Milanović. Ja sam zvao Pupovca u Vladu, da bude predsjednik spoljnopolitičkog odbora, da ga spolnopolitički naguzimo, da ide na Kosovo, da predstavlja Hrvatski Ustav. STJ.

Sa Pupovcem sam, jedanput, pred crkom u Petrovcu, ne Bosanskom, jer ne postoji Alija Milošev, progovorio par rečenica i uljudno primjedbovao da blaga politika neće ništa donijeti jer nema Srba u Hrvatskoj. Donijeće, donijeće, kaže akademizovani Pupovac.

Dobro, mislio sam. A nisam rekao.

A onda Skladatelj uzvraća Nekladatelju. Čovjeku koji nije za Kladarevolušn. Govori tako nacionalistički da je i Milanovića sramota.

Šta se, u stvari, događa.

Ivo Jospipović je predsjednik svih Hrvata. To više nije predstavnik multivitaminske euorpske socijaldemokratije, koja ni tamo ne opstoji, nego predstavnik i predsjednik države koja se bori za vazduh. I nema vremena da se zajebava tamo sa nekim serbskim novinama i Serbskim Gandijima. Koji nisu spederi, kao Mahatma.

Ivo Josipović je predsjednik države koja je ušla u EU. Što stepen kurčenja diže na nekoliko ljestvica iznad. Jer, sve europske, unijske, države ultranacionalne su.

Ivo Josipović je shvatio da Hrvatska može opstati samo kao hrvatska država jer joj predstoji teška borba protiv bankrota, protiv stoglave aždaje euorpskog tržišta, protiv hiljadu glavića međunarodnog finansijskog predatora. U toj borbi Novice Serbske i Pupovac samo smetaju. Kad imaš Džakulu imaš i vreću.

Nije tačno da je Josipović napao Pupovca zato što ovaj potonji neće da slavi Oluju.

Napao ga je jer je osjetio, u ovo toplo ljetno vrijeme, zapah etnički čiste ambrozijske nacionaliziranosti. Novi vijek će biti vijek jakih nacionalnih država. To, podsvjesno i animalno, osjećaju čak i političari koji nose svileni donji veš. Mi, koji uopće ne nosimo donji veš, to smo osjetili mnogo ranije. „BiH ne postoji“.

Nu. Da se vratim na Karadžićevu retoriku koju je, kobiva, preuezo Dodik i Esenesde.  

To je isti proces kao i u Hrvatskoj. Kao i u Srbiji, koja je glasala za nacionalne dveri Nikolića i Dačića. Samo što je Nezavisna Socijaldemokratija Republike Srpske to prva shvatila. Pa onda su shvatili Cerić i SPK, pa Dva Hadezea, pa Birači Srbije, pa sada Josipović.

Nema to, u Srbiji, veze sa Miloševićem. Kao što Josipović nema veze sa Tuđmanom. Ni Dodik sa Kuradžićem.

U prvom slučaju radilo se o nacionalnom divljaštvu. U ovom, drugom, radi se o Nacionalnom Opstanku.

Svašta ćete vi još, nacionaliziranog, čuti. Prije nego što nespremnima spadne donji veš. 

1753.

EGZIBICIONIZAM

KAO

POLITIČKO-SEKSUALNA

KATEGORIJA

U Trebinju djeluje izvjesni Pokret Otpora. Valter Brani Trebinje. Njihov Otporni Čin došao je do izražaja prilikom vršenja procesa zviždanja Ćuku Trebinjskom i Dodiku Srpskom na manifestaciji Slava Opštine.

Ako je Pokret Otpora, i ako se javno transparentuje, čak i prijeti Ćuku, Diktatoru, Okupatoru, Režimatoru, on mora da je sve to ili čak i gore od toga, dok se izrodio Pokret Otpora, onda je red da kažu ko im je Rene. Ko su im Konobarice Pušačice Zaljubljenice. Ko je Žandarm. Da li su išli na Kratak Kuras za praktikovanje Otpora. Ko su im Britanski Paloti. I gdje ih kriju.

Vidim, opozicioni milje je razuđen u 3LPM. Picin Park. Austrougarski kamen. Pokret Otpora. Na prvi pogled zaključujem da je nestalo ideja, nestalo aktivista, nestalo iskrenih pregalaca protiv stanja koje napreduje. Revolucije su se prvo transformisale u seksualne pa se onda rastransformisale potpuno. A i taj seksualizma se osuo. Od Pica ostali parkovi. Od Opozicije ostali Čavići.

Nije ni u svijetu ništa bolje. U Rusiji izvjesne damičice, Pusi Rajot, pank grupičica, a Pank izumro odmah poslije dinosaurusa, otišle u crkvu i tamo pravile performans, Pokret Otpora Putinu. Svjetski prvak ujeda policajce. SMJ šahovsko.

U Americi dokoni svijet za narkotike, žurke, tulumarenje, gluvarenje i lažni aktivizam, praktikovao pokret Okupi. Demokratija im jebala mater. Kao i Pusicama Rusicama.

Ove naše jade u Trebinju neće niko dirati. Nek zarade po još kojih pedesetak maraka za zviždanje.

Taj manipulativno-dekorativni opozicionizam ima korijene u plaćenoj prostituciji koja je imanentna ljudskom rodu još otkako je Adam dao jabuku a uzeo smokvicu. Ali i u vječnoj potrebi da se bude nešto, da se izdigne iznad svoje prosječnosti i nesposobnosti a najviše iznad neželje da se nešto radi i ljenosti božije. Ima korijene i u sokakluku koji kreira podsvijest da će nekoliko desetina pištaljki promijeniti sokak ne shvatajući da oni poručuju da će promijeniti svijet što je ralno kao i radvanje Himalaja. Ima korijene i u zadovoljavanju potisnutih i nesvjesnih seksualnih nagona što je prisutno i kod mnogih političkih liderčića, čega oni nisu svjesni, dabome. Njima je politika produžetak seksualnog užitka. Samo nema ko da im objasni. Umro Frojd.

Ta javna masturbacija s pomoću zvuka, Trebinje, Trebinje, kad me vidiš zviždi, nije nikakvo opozicionarstvo. Oni to samo sokački zovu Pokret Otpora. To je folklorativna izanđala niska đinđuva, ubila se za vašarske tezge i seoske snaše. Opozicioni Kič. Picin Dim.

Ovo govorim samo jednom.

Opozicija je ozbiljna stvar. Mnogo ozbiljnija od vlasti.

NOVA INSTALACIJA
Od panja starog hrasta nastaće simbol suncokreta. Danas sam ga postavio na betonsko postolje teško skoro 1.300 kilograma. Sam panj ima skoro 1.700. Sada slijedi finiranje, skidanje kore i, sa druge strane, odstranjivanje mnogo zemlje koja je među tim žilama više od stotinupedeset godina.

 

1751.

ČOVJEK ZA CRTEŽ

Kada su onomad Novine Nezavisne Kompanjije nacrtale Zlatka Lagumžiju na naslovnoj strani, poskakivao sam od sreće. Jednim udarcem rođena dva rimejka. Jakac i Tito.

Kad ono Jadac i Kito.

Džabe ste crtali. Ko da vidim grafit.

Zlatagan je trebao biti instaliran za bosanskohercegovačkog Državnog Lidera, Prijatelja Milorada Dodika, Frontmena Vokalno-instrumenatalnog sastava BiH na svjetskoj pozornici i Čovjeka Za Državu koji će direktno sa crteža otići u legendu.

Kad ono ćorak.

Nekoliko slojeva sarajevskih paraintelektualaca, intelektualoida, poštenog svijeta, gradske raje, viđenijih neukaljnih komunista... pošli su, puno prije onomad, za Zlataganom a da se nisu upitali kakve reference taj čovjek ima. Taj političar, mislim. Alija Izetbegović je imao sjajne reference. Bio u Zenici. Zlatagan ništa. Domanovićeva Stradija mala je maca. Šta je Sarajevski Zlaca.

Nekoliko kordona stranih tajnih obavještajnih službi decenijama je igralo na kartu Zlatnog Zlatana. A da se niko od njih nije zapitao gdje je pokriće za tu multikurčevitost i ostale laži.

Sirotinja Raja je u Federaciji, takođe bez pitanja, u stotinama hiljada komada, dala glasove Zlataganu i njegovom adutu Komšiću a da se nisu zapitali čime se to može vratiti u Predsjedništvu BiH. Od strane Komšića. Šta je to do tada Zlatagan uradio s pomoću Komšića što je Građanima i Multibošnjanima bilo na korist. Ili na korak do Države.

Sada cijeli dunjaluk gata kako smijeniti Zlatagana i kako istjerati Esdeagana.

Nikako.

Esenesde će biti za smjenu Prijatelja Zlatagana. Prijatelja u Nezavisnom pokušaju. Ali nema repera o tome kako će se ponašati dva Hadezea, Esdea i još neki faktori. A ako analiziramo unutar pojedinih segmenata onda je stanje još neizvjesnije. U Esdea kažu Treba ga smijeniti ali ne zbog Dodikovog Sirijskog Razloga. I tako u krug. Ključno pitanje je, ipak, ko u Sarajevu smije biti sa Dodikom protiv jednog od najboljih Bošnjaka.

Niko.

To je barem jasno.

Proći će lokalni izbori. Formiraće se vlasti u posljednjoj prosperitetnoj Opštini Za Državu. A Zlatko Lagumdžija će i dalje sjediti za sinijom Prvog u Bošnjaka, Prvog u Sarajsocijaldemokrata, Prvog u Behadiplomatiji, prvog ispred Hadžića, Mašića i Pudarića.

Onda će doći požari pa jesen. Zima i godina opštih izbora. Američki ambasador će da obavi razgovore sa lokalnim liderima o potrebi da se ubrzaju zadaci iz Mape Kraj Puta. Republika Srpska završavaće srpsko-hrvatski most na Savi.

1750.

KOSOVO I BOSOVO

Danijel Server, profesor sa Radničkog Univerziteta Đoko Kotlić u Americi, usporedio je Republiku Srpsku i Kosovo i objasnio je zašto je Srbija suverena i bez Kosova, zašto Kosovo može biti suvereno a zašto Republika Srpska ne može biti suverena. I zašto Bosna i Hercegivina ne može biti suverena bez Republike Srpske. Jer bi bez Republike Srpske bila samo duplje islamskog terorizma.

Danijel je sve piljke pomiješao. Bacao grah i brabonjke. Gledao u tutu umjesto u šolju.

Republika Srpska i Kosovo su neusporedivi.

Kosovo je oteto i izvedeno iz Srbije. Prethodno je poluizvedeno iz Jugoslavije SFR. Republika Srpska je uvučena i ušla u BiH.

Republika Srpska je bila Gotova Država kad je uvučena i ušla u BiH a Kosovo ni danas nije GT, nakon toliko vremena od otetka i izvođenja iz Srbije.

Kosovo je otetak i izvođenje ostvarilo tuđom borbom. Američkom. Amerika je za Kosovo pet brigada dala. Dvije Crnaca, tri Bijelaca. I jedan Stelt. Republika Srpska je svoju državnost ostvarila pravednom borbom za svoju istorijsku zemlju jezik i svoju nogu na toj zemlji. Republika Srpska je 30.000 duša dala u toj borbi. Kosovo je isto mnogo dalo. Ali, isto, srpskih duša.

Kosovo ne može da se poredi sa Republikom Srpskom. To je Naseobina. Danke Junajted Stejts. Naseobina kao i Bosna i Hercegovina. Zato Kosovo može da se poredi samo sa BiH. I BiH je odvedena i oteta od Srpskog i Hrvatskog naroda. Dobro. Srbi i Hrvati su imali određena istorijskaja sranija na tu temu.

BiH je isto silovana zemlja kao i Kosovo. Zemlja Na Silu.

Danijel Sere. Ako odu Srbi i Srpska i Hrvati i Hrvatsko zijemlje BiH, ostatak bošnjačke države će postati leglo terorizma. A zašto to ne bi moglo i u ovoj konstelaciji. Šta treba da rade Srbi i Hrvati, da golih prsa i bosih tabana lete na Jašare i druge samoubice, da spriječe terorističke napade.

Ko hoće da bude gnijezdo terorizma, treba mu to omogućiti.

Ko hoće da bude samostalan, to mu je od Boga i Demokratije dato.