1759.
NESRETNITSCH
PETRITSCH
Nevjerovatna je odanost nekih bivših visokih predstschavnika i drugih
internacionalnih dužnosnika sarajskim političkim i medijskim leglima. I dandanas,
nakon godina i godina od njihovog odlaska sa dobroplaćenih dužnosti i nužnosti.
Tako je i Avaz mrdnuo repom a Volgang Petritsch se odmah upiškio od
sreće. I potrčao da da mini intervju. Bez obzira što je SBBavaz zahtijevao od
njega da odglumi jedan potprcanj prema njihovim tradicionalnim protivnicima.
Stranci Demokratske Akcije i Reakcije.
Nu. Razumijem. Zadužili su ih. Sarajevo je glumilo prijestolnicu a ta
gamad, gama mužjaci, trećepozivci, koja nikad ni u jednoj, a naročito ne u
svojoj prijestolnici nisu bili niti će biti nešto. Jedini koji je napravio
karijeru u svojoj prijestolnici je Karl Bilt. Zanimljivo. Onaj koji nije bio ni
na jednoj strani, a naročito ne na strani Saraja i muaslimana/Bošnjaka. Svi drugi,
slugani, bečki i drugi konjušari, došli su ovdje da obave svoje ponizne
dužnosti i da odu dobro plaćeni. Sada se vraćaju, putem svojih izjava, i
okupljaju kao lešinari oko mrtve zebre.
Ne razumijem, međutim, Petritschevu tezu o tome da je budućnost BiH u
Evropskoj Uniji a ne u Iranu. Za šta, po naružbu SBBavaza, optužuje Esdea.
Jer, Petritsch, taj politički Pincgauer, doprinio je tom iransko-turskom
vjetrokazu i smjeru Bosne, odnosno Sarajeva. Možda nije ni znao šta radi ali to
ga ne pere.
Svaka ispunjena sarajska želja, od strane visokih predstavnika, svako
nasilje na Dejtonom i nad Ustavom BiH, svaka odluka Visokog Predstavnika u
korist Bošnjaka i Saraja, svako skrnavljenje Republike Srpske, svako poništenje
entiteta, svako depresiranje Hrvata u Federaciji, znači okretanje BiH Iranu,
Turskoj, Arabiji.
Sada je smiješno da Petritsch, kao kakav Ludi Kacin, priča o euopeizmu.
To je isto kao kada bi bečki konjušar pričao ždrijebcu kako se prave rasni
lipicaneri. Mislim, kako se skače na kobilu.
