2070.
ĆAĆA TI JE
BOSANAC
 

Opšta je uzjebica. Ko u Partizanima nesanica, nesolica i nejebica. Vučić ide u Zagreb. Čanak na Gazimestanu. Srbija potpisala prije prelaznog roka. Real i Barsa puše. Nikolić Tomislav, Predsidetelj Serbije, na Državnoj Televiziji Naseobine izvinjavao se za zločine koje je bilo koji pojedinac počinio u ime Srbije. Klečim i tražim pomilovanje. Otići ću u Srebrenicu.

I tako postati Žrtva Genocida. Velim ja.

Postoje neke Države kojima neprestano treba da se izvinjavamo, ugađamo i da ih priznajemo. Te Države Žrtve jedino tako i opstaju. Čim im se prestane izvinjavati i ugađati, one više ne postoje. Nije to neki problem. Države su transportna ambalaža istorije. Problem je kad takve države počnu da proizvode takve narode.

Problem je kad Nikolić kaže da Srbe Tamo smatra bosancima. Mada to neki ne vole da kažu za sebe.

Problem je i što to nije tačno. Ne voli niko to, bosanac, da kaže sa sebe. Ne samo Srbi. Nego i Hrvati.

Ali, ja nemam ništa protiv te široke samoseksualne orijentacije. Predlažem čak da Srbija i Bosanacija otvore zajednički televizijski kanal i da se, u redovima i kordonima, izvinjavaju jedni drugima do gole guzice.

Srpski Nacionalni Interes, ipak, nešto je drugo.

I Srpski Nacionalni Interes Ovdje potpuno je različit od Srpskog Nacionalnog Interesa Tamo. To što nisu to vidjeli, bila je najveća greška Srba u Hrvatskoj, Srba na Kosovu a ni Srbi Ovdje nisu se baš proslavili. Karadžić se sluganski odnosio prema Miloševiću. To nije SNI, ni tamo ni ovdje.

Srbija ne percipira Srbe izvan Srbije. To je trajna činjenica. I Predsidetelj samo javno iznosi Opšte Mesto. Oni iskreno sve ove domoroce smatraju bosancima.

To je komunistički slikovnički rječnik iz doba lažnog, i vlažnog, sladostrasnog, bratstva i jedinstva. Nikolić, kolikogod radikalno učestvovao u istoriji, nije shvatio njene balkanske tokove. Nisu ni drugi. Neka se ne vređa.

Ostaje istorijski tok nepromjenjivosti u mnogim segementima. Koliko je Rusija pomogla Srbiji, u celoj istoriji, toliko je Srbija pomogla Srbima Ovdje.

Budućnost se neće promeniti.

To znači da Republika Srpska treba sa najvećom pažnjom da čuva Dejtonski sporazum i svoje temelje u njemu, gradeći sa nadljudskom energijom zgradu za sljedeće generacije, njegujući kulturu i moral malih sirotinjskih naroda koji ih održavaju, proizvodeći svakog dana bolje ljude nego što smo mi, radeći krvavo i znojno za opstanak i napredak.

A Srbije, budel bude.