субота, 16. март 2013.

2014.
U ČEMU JE RAZLIKA.
MESIĆ, MAMIĆ, GOTOVINA.

Ma kakav Mamić.
Hrvatska je u permanenetnoj antisrbovštini. Sudeći prema Mesiću, koji jeste dripac ali jeste i biviš dvomandatni Predsjednik Republike, mada mu nije referenca što je pobijedio Budišu i Kosoricu, i po onoj Guzici Ružici, Hrvatska Kolektivna Svijest, glede shvatanja svog nacionaštva i tuđeg nacizma, ide unazad.
A ako je došlo dotle da se predsjednik Vlade i predsjednik Države, članice Evropske Unije, moraju javno obračunavati sa jednom priludom iz nogomafijaškog miljea, onda nije samo Hrvatska u problemima. U problemima su Hrvati.
Jasno je da nekontrolisano i eksternalizovano državljenje jedne nacije, nosi sa sobom opasnosti da izlazak iz jednog sistema vrijednosti, vlasti i prisile, liči na sunovrat u ponor bez ptičijeg odijela ili padobranskog krila. Pa je, tako, i jasno, da tisućljeće dugu povijest borbe za Neovisnu Hrvatsku, budale tipa Mamića koncentrišu u svoja neograničena prava na prevod onog što je pozitivna, aktuelna, strateška težnja i politika Hrvatske. On nacionalnu potrebu za državom shvata tako da je imenovan za referenta za Očnjake U Srba. Ovo U je samo radi umjetničkog dojma.
Dabome, Mamić se prema Srbima, dakle, prema jednoj naciji, odnosi kao prema onom pjancu iz Dinama. Ili kao prema Eduardu koji više nije u Dinamu.
Ni to čak nije problem. Budala ima sva prava.
Problem je što je insistiranje državnog vrha na primjeni Vukovarskog Zakona o Ćirilici jednako neophodno kao i za spiranje ljage sa Hrvatske povodom Mamlajanja na radiju.
I što se odmah javila neka Ruža, isto staro hrvatsko ime, sa traktatom o gostima.
Mamića treba pustit da laje i dalje. Kad ga Neovisna može da trpi više od decenije u nogometu, području gdje su unutrašnja mržnja i divljaštvo prisutni skoro kao i prema Srbima, neka ga trpi i u ovom očnjačkom segmentu.
Jer, ako cijela zemlja slavi Oslobođenje Gotovine, pri čemu je jasno da se ne radi samo o Gotovini nego se slavi Olujisanje Srba iz Hrvatske, i slavi se činjenica da za to niko nije kriv, ako Mesić, bivši Predsjednik Hrvatske, Srbiju uspoređuje sa Njemačkom poslije Drugog svjetskog rata, a ako to sarajevsko Oslobođenje objavljuje, sa dodatkom jelima da Bosna mora ostati cjelokupna, što je poetsko ime za uništenje Republike Srpske i Srba, onda je Očnjački Jurišnik Mamić, problem sitnozora.